ࡱ> ]_Z[\Y )bjbjWW b==Jo]nnnF@ZZZB B B B 8z  B +L ( ))+)+)+)+)+)+)$,- /RO)Z  O)A ZZ  A A A Z Z ))nXpZZ ))A A ))ZZ)) $m\+5B B ))UDK 811.14'01'28 Izvorni znanstveni lanak Prihvaeno za tisak 12. 11. 2003. Mate Kapovi Filozofski fakultet, Zagreb Polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima U lanku je rije  o glavnim problemima starogr ke dijalektologije u svezi s mikenskim gr kim za koji se ovdje tvrdi da je najbli~i arkadijsko-ciparskomu dijalektu. Arkadijsko-ciparski s jonsko-ati kim ini ju~nogr ki koji se odlikuje svojom inovativnoau (nasuprot konezervativnomu Sjeveru) i znatnim brojem zajedni kih izoglosa i karakteristika od kojih su najva~nije njihove zajedni ke inovacije. Unato  razmjernoj homogenosti ju~nogr koga, bilo je i starih razlik, no prave su dijalekatne razlike izmeu jonsko-ati koga i arkadijsko-ciparskoga nastale istom u postmikensko doba. Mikenski je, premda administrativni jezik kojemu se ne mo~e to no odrediti ~ive jezi ne podloge, imao osobitosti koje ga izdvajaju od ostalih ju~nogr kih dijalekata - novo z, disimilaciju labiovelara i odraz slogotvornih sonanata. Pobija se teza genetske srodnosti s eolskim iako je dodira s tim dijalektom ve u najranije doba sigurno bilo. Dosta ju~nogr kih osobina ima u lezbijskom na koji je jako utjecao jonski. Eolski je najsumnjivija skupina u gr koj dijalektologiji s obzirom na niz ranih razlika i zapravo slu~i kao koa za smee za sve gr ke dijalekte koji nisu arkadijsko-ciparski, jonsko-ati ki ili sjeverozapadni/dorski. U sjevernogr kom su dorski i sjeverozapadni dijalekt usko povezani, a vjerojatno su srodni i s eolskim. ______________________ 1. Uvod Gr ka je dijalektoloaka problematika od samih po etaka poredbenoga jezikoslovlja u 19. stoljeu privla ila pozornost ne samo grecist nego i indoeuropeist jer su gr ki dijalekti jako va~ni ne samo za sam gr ki jezik, nego i aire, za indoeuropeistiku i prou avanje ostalih indoeuropskih jezika. Upravo je zato tomu podru ju posveeno dosta radova i njim su se bavili mnogi istaknuti znanstvenici. Problem je bilo od samoga po etka, ali su prave komplikacije nastale istom kada su 1952. Ventris i Chadwick deaifrirali linear B i kada se pojavio novi gr ki dijalekat  mikenski, posvjedo en puno prije svih ostalih dijalekata (i to je sama po sebi ote~avajua okolnost u genetskom svrstavanju gr kih dijalekata). Upravo se tih godina, ak i ne posve vezano samo uz otkrie, rasplamsavaju polemike oko gr ke dijalektologije, napisano je viae va~nih radova i iznesene su nove teorije, a sve to u sprezi s najnovijim dostignuima zemljopisne dijalektologije i primjenom saznanja dobivenih iz moderne dijalektologije ponajviae zahvaljujui radu lingvist kao ato su E. Risch i W. Porzig. Rasprave su se nastavile sve do danas, ali slaganja nema. Mo~emo se slo~iti s Annom Morpurgo Davies koja u prvoj re enici svojega teksta (1992) veli:  After almost forty years of discussions we still do not know how to classify the Mycenaean dialect(...) . Takoer, nije se teako ni slo~iti s tvrdnjom Claudea Brixhea (prema Morpurgo Davies 1992: 420) da se u veine modernih dijalektologa mo~e primijetiti ustrajavanje u porabi uvijek istih nekoliko injenica za beskrajne i uzaludne rasprave o klasifikaciji dijalekata u 2. tisuljeu prije Krista. No prou avanje nam gr ke dijalektologije mo~e biti od velike koristi i u napretku u spoznajama o dijalektologiji i dijalektoloakim metodama uope, te o novim mogunostima i na inima istra~ivanja u genetskom svrstavanju jezik i dijalekata. Otkrie je mikenskoga bilo revolucionarnoga za indoeuropeistiku i povijest gr koga jezika. Njegovim su otkriem potvrene mnoge stare teorije, neke su sruaene, a mnoge su nove postavljene. Otkriveno je puno novih pojedinosti koje su nam razjasnile odreene pojave u gr kom jeziku. Tako je primjerice otkriveno da je mikenski o uvao indoeuropske labiovelare kao zasebne foneme i da je njihovo gubljenje, poslije izvraeno, ne uvijek jednako, u svim gr kim dijalektima, postmikensko, odnosno da se vjerojatno dogodilo nakon propasti mikenske kulture u 12. stoljeu pr. K. No njegovo je otkrie takoer dovelo i do novih problema i pitanja. Jedan je od problema i samo mikensko pismo - linear B, koje je vrlo slabo prilagoeno glasovnoj strukturi gr koga jezika, a taj se problem esto javlja u zapisivanju indoeuropskih jezika u podru ju Sredozemlja (sli no je primjerice i sa zapisom hetitskoga ili keltiberskoga) pa esto zbog nedore enosti mikenskoga na ina pisanja nismo sigurni ato doista predstavlja ono ato je linearom B bilo zapisano. Tako, primjerice, ne znamo predstavlja li mik.  me u 1. licu mno~ine  mes ili  men, ato je jedna od bitnijih izoglosa u razvrstavanju gr kih dijalekata. Svrha je ovoga rada prikazati ato preciznije genetski polo~aj mikenskoga meu ostalim gr kim dijalektima i sve probleme uz to vezane. Osim toga, pozabavit emo se i pitanjem razredbe gr kih dijalekata uope, budui da bez ocrtavanja airega nema ni dobra opisa u~ega stanja. Nakon openite podjele gr kih dijalekata krenut emo od problem koji se javljaju unutar mikenskoga (i naravno njihova utjecaja na probleme u drugim dijalektima) da bismo zatim doali na probleme veze mikenskoga s ostalim dijalektima i kona no na opegr ka dijalektoloaka pitanja. NEUOBI AJENIJE POKRATE: a-c  arkadijsko-ciparski j-a  jonsko-ati ki Jgr .  ju~nogr ki Sgr . - sjevernogr ki SZ  sjeverozapadno gr ki ~ - u vezi s... 2. Pregled gr kih dijalekata Gr ki se dijalekti u klasi no doba obi no dijele na: sjeverozapadne; dorske; pamfilijski; eolski; arkadijsko-ciparski i jonsko-ati ki. Prema Rixu (1992: 4) se sjeverozapadni dijalekt dijeli na: fokidski, etolski, lokridski, epirski i enijanijski. Dorski su govori: lakonski, mesenijski, argolidski, korintski, megarski, kretski, govor Mela, Tere i Kirene, rodski (sa susjednim otocima) i govori dorskih gradova na Siciliji. Ahejski i elidski Rix svrstava u govore bliske SZ. Pamfilijski je slabo poznat i izdvojen, ali vjerojatno dorske osnove. Eolski se dijalekt dijeli na: lezbijski, tesalijski i beotijski. Postojanje je eolske skupine, kako emo vidjeti, sasvim uvjetno i viae tradicionalno nego lingvisti ki nu~no. Arkadijsko-ciparski se dijeli na arkadijski i ciparski koji su, premda prostorno jako udaljeni, jezi no jako bliski, a jonsko-ati ki na jonski u u~em smislu, maloazijski jonski, oto ni jonski, eubejski i ati ki. Uz a-c treba joa po srodnosti pridodati i mikenski, no njega, u klasi no doba nema i zbog vremenske udaljenosti svojih potvrda od potvrd ostalih dijalekata ini poseban slu aj. Schmitt (1991) argolidski dijeli na saronski i zapadnoargolidski, svrstava Rixov rodski i govor Mela, Tere i Kirene u oto ni dorski, a lakonski i mesenijski u jedinstveni lakonsko-mesenijski. Izuzmemo li neke manje probleme, podjela gr kih dijalekata u klasi no, alfabetsko doba nije sporna i nije je teako na initi. Problemi nastupaju pri uspostavljanju rasporeda gr kih dijalekata, odnosno prethodnik danaanjih dijalekata, u predmigracijsko doba u 2. tisuljeu. Ono u em se svi sla~u kada je rije  o mikenskom jest da je on nedvojbeno u najbli~oj srodnosti s a-c. Ono ato je pak do danas sporno jest jesu li mik. i a-c genetski bli~i jonsko-ati komu ili eolskomu i to je glavno pitanje gr ke dijalektologije koje se mo~e preformulirati i na pitanje dijele li se gr ki dijalekti na isto ne i zapadne (tradicionalna teorija) ili na sjeverne i ju~ne (novija teorija iji se nastanak, iako ne potpuno, viae-manje poklapa s otkriem mikenskoga). 3. Mikenski jezik Mikenskim nazivamo jezik 14. i 13. st. pr. K. koji je naen u zapisima gradova Knosa, Pila, Mikene, Tebe i Tirinta. Pisan je linearom B, pismom koje jako loae odra~ava glasovni sustav gr koga ato nam esto ote~ava slu~enje mikenskim izvorima. Tako, primjerice, linear B ne razlikuje bezvu nih okluziva od zvu nih i aspiriranih (osim t : d) i u na elu se ne bilje~i koda sloga, pa tako ni zavrani suglasnik u rije i. U pristupu se sloga neke glasovne skupine bilje~e, a neke ne. Kao ato svi istra~iva i napominju, s obzirom na to u koliko je udaljenih mjesta posvjedo en u kopnenoj Gr koj i na Kreti, mikenski je za uujue jedinstven jezik. To svakako upuuje na to da je mikenski bio svojevrstan administrativan, nadregionalan jezik,  chancellery language (Palmer 1980: 53) odn.  eine gemeinsame Kanzlei-Schriftsprache (Schmitt 1991: 115), koji je svakako imao osnovicu u ~ivuim govorima, ali o govornom jeziku toga doba ne mo~emo znati gotovo niata, osim ono malo podataka ato nam (mo~da) pru~aju mikenski tekstovi. Odreene dvostrukosti i znakovi dijalekatskih razlika u mik. postoje, ali one nisu znatne i na osnovi se njih ne mogu uspostavljati posebne varijante mik. u razli itim gradovima odn. podru jima, usp. Schmitt (1991:115):  (...) die Sprache ist im groen ganzen in Knossos die gleiche wie in Pylos und Mykene, und was differiert (...), mag den Idiolekten der einzelnen Schreiber anzulasten sein. Neke su od razlik koje se u mik. tekstovima javljaju: dvostruki nastavak u D. jd. atematskih osnova: e /ey/ i i; odraz ie. *m% i *n% kao a i kao o (kako je ova pojava jako bitna za dijalekatsko svrstavanje mikenskoga, o njoj emo poslije viae rei) te povremeno e > i ispred labijala. Nastavci se suglasni kih osnova u mik. uglavnom podudaraju s kasnijima gr kima. Jedini je pade~ koji od toga odstupa D. jd. koji ima nast.  e koji je puno eai od nast.  i (Palmer 1980:46). Potonji je obi an u tekstovima iz Mikene, ali se takoer javlja i u Pilu. U kasnijem se gr . gotovo isklju ivo javlja nast.   koji je podrijetlom ie. L. jd. *-i, do im je mik.  e izvorni ie. D. jd. *-ey, kasnije uglavnom izgubljen. Usp. npr. (Risch 1981: 452): po-se-da-o-ni : po-se-da-o-ne (Posejdonu) i du-ma-ti : po-ro-du-ma-te. Ova nam pojava ne zadaje bitnih problema. Kako je mik. posvjedo en 500 g. prije ostalih dijalekata, logi no je da e se u njem nai arhai nijih elemenata koji su kasnije nestali iz jezika. Tako u mik. nalazimo za D./L. jd. suglasni kih osnova i ie. nastavak za D. i za L., do im je u kasnijim gr kim dijalektima, osim nekih ostataka, poopen nastavak L. `to se ti e samih varijacija u mik., mo~e se spekulirati da su one imale i podlogu u razlici u tom pade~u izmeu pojednih mjesnih govora toga doba (npr. da je naj eai nastavak toga pade~a u Mikeni bio  i), ali ini se da su ta dva nastavka viae-manje bili slobodnim ina icama. Naime, ini se da se i u istih pisara javljaju oba nastavka, odn. da pojedini pisari ne rabe isklju ivo samo jedan od dvaju nastavaka. Zanimljivo je pritom napomenuti da je jezi ni razvitak mikenskoga tada o ito iaao putem suprotnim od onoga kojim su krenuli kasniji gr ki dijalekti  puno je eai nast. bio  e, dakle taj je oblik prevladavao i mo~e se pretpostaviti da bi on u budunosti odnio pobjedu nad nast.  i. No, budui da je mik. kultura nestala, do toga nije doalo. Samo je Mikena bila iala u korak s kasnijim gr kim dijalektima. O ostalim emo dvjema varijantama neato viae rei poslije. Promjena je e > i ispred labijala bitna za razmatranje moguih mik. posuenica u kasnijim gr kim dijalektima. Va~no je napomenuti da mikenski, premda je usko srodan s arkadijsko-ciparskim, odnosno s praoblicima danaanjega arkadijsko-ciparskoga, nije predak nijednoga kasnijega gr koga dijalekta ato je danas communis opinio. Takovo je mialjenje, osim ato je i a priori vjerojatnije, poduprto, osim lingvisti kim (katkada doduae prenaglaaenima) i povijesnim podacima. U sljedeim emo poglavljima po eti s razmatranjem pojedinih pitanja bitnih za dijalekatsko odreivanje mikenskoga. 4. Prijelaz ti > si Ova je izoglosa jedna od klju nih izoglosa u gr . dijalektologiji i po mnogima jedan od najizglednijih kandidata za najstariju izoglosu koja dijeli gr ke dijalekte. Ova je promjena izvraena u j-a, a-c i lezb., a izvorno je   zadr~ano u SZ/dor., beot. i tes. Ova promjena nije nigdje pravi glasovni zakon u strogom smislu. Ona se provodi u tvorbenim i gramati kim morfemima, ali u korijenu rije i ne. Zato i u dijalektima koji su proveli sibilarizaciju ti > si takoer postoji puno rije i koje (u korijenu) joa imaju fonoloaki slijed  . Usp. , ali . Promjena je takoer izostala iza ie. *s (fonemskoga ili umetnutoga izmeu dvaju zubnika) npr. *h1esti > [ ili *bhidhtis >  i u izoliranim dvoslo~nim rije ima, npr. * h1eti (~ ved. ti, lat. et) > [ (Rix 1992: 89). Nasuprot tomu stoje primjeri gdje svi gr ki dijalekti imaju tu promjenu provedenu - kao u suf. apstraktne imenice   < ie. *-tis. T je pojava svakako drugotne naravi. Mogue je da je do ove glasovne promjene zapravo doalo kontaminacijom slu ajeva u kojima se *i javlja u slogovnom i u neslogovnom polo~aju, dakle da *ty > ss > s, a analogijom *ti > si npr. *potis > pragr . *potis, G. *possos < *potyos, zatim analogijom *posis prema *possos i onda analogijom *posios umj. *possos. Sli no i *proti > *proty #V- > *pross (poopenjem), odatle likovi kao hom.  i at. . No pitanje je mogu li takova poopenja opravdati sve slu ajeve prijelaza ti > si. Mogue je da je poslije, nakon poopenja u odreenim rije ima, to shvaeno kao fonetska promjena koja u odreenim polo~ajima viae-manje pravilno djeluje. Kao primjer iz mik. mo~emo uzeti pa-si ~ at.  govori ili e-ko-si ~ dor. [ imaju. Ono ato upuuje na razmjerno nedavnu pojavu te promjene prije potvrd mik. jezika usporedni su primjeri rije i s ti i si npr. (Palmer 1980: 41) tu-ti-je-u i tu-si-je-u, ti-nwa-si-ja i ti-nwa-ti-ja-o (ime mjesta). Takoer, promjene nema ni u nekim osobnim imenima: o-ti-na-wo /Ortinawos/, e-ti-ra-wo /Ertilawos/ i ta-ti-qo-we-u /Statigwoweus/. Unato  prividnoj ja ini ovih argumenata, oni ipak nisu od prevelike va~nosti. Ono ato i Palmer i Panagl ne spominju kod ovih primjera osobnih imena jest injenica da ti > si nije, kako rekosmo, glasovni zakon u strogom smislu odn. da se zapravo u ovim imenima ta promjena ne bi ni o ekivala, budui da je ta promjena ograni ena na odreene tvorbene i gramati ke morfeme. U prilog Palmeru i Panaglu ide injenica da su doista posvjedo ene varijante imena Ortilokhos/Orsilokhos (Palmer, isto), ali to svejedno ne bi nu~no upuivalo, s obzirom na prili no kaoti no djelovanje ove promjene, da bi u svim navedenim imenima nu~no bila o ekivana. Neato su bolji primjeri tu-ti-je-u i ti-nwa-ti-ja-o koji bi doista mogli upuivati na razmjerno nedavnu fonetsku promjenu no to opet niata ne bi promijenilo u dijalekatskoj slici, jer ni zastupnici podjele sjever : jug (dakle Palmerovi neistomiljenici) vjerojatno ne zastupaju pozicije da se ova promjena dogodila davno prije mikenskih tekstova. Palmeru (1980: 71) je pak do ovoga dosta stalo jer on pokuaava time dokazati da  so slight a phonological change (dakle ono ato razdvaja eolski od mik. i a-c koje on povezuje) nije bitna, zbog svoje  banalnosti i nedavne pojave, u dijalekatskom razvrstavanju gr koga jezika, nasuprot  complex cross-relations izmeu a-c, mik. i eol. do kojih on misli da je doaao. U svakom slu aju, ako ovi primjeri dokazuju da je ta promjene razmjerno nedavna s obzirom na mik., jer te varijante s korijenima koji katkada imaju, a katkada nemaju asibiliran t vjerojatno ne bi opstale dugo bez ujedna enja, to svejedno ne slabi va~nosti koju ova izoglosa ima za gr . dijalektologiju. Vjerojatno se ova promjena ne bi mogla gurnuti dalje u proalost od 1500 g. pr. K. Zbog oskudnosti se raspolo~ivih podataka nikakovi kona ni zaklju ci ne mogu donositi. Osim ve istaknute va~nosti ove izoglose za gr . dijalektologiju, ona je i klasi an primjer kako se na osnovi istih materijalnih podataka mo~e doi do opre nih zaklju aka, ato je osobito esto u gr . dijalektologiji, a ni poredbeno jezikoslovlje nije liaeno toga. Pre esto se argumenti pojedinaca svode na to da je takovo njihovo mialjenje ili da se njima ato takovim ini, a esto se u nastojanju da se doka~e svoju teoriju u potpunosti zanemaruju ili ne prikazuju u posve istinitu svjetlu injenice koje bi upuivale na suprotno. Tako je i s ovom izoglosom koja je od samih po etaka smatrana jednom od najva~nijih izoglosa, ali u podjeli gr kih dijalekata na zapadne (SZ i dor.) i isto ne (ostali), a ne na sjeverne (SZ/dor. + eol.) i ju~ne (ostali). Sporan je, dakako,  eolski . Naime, tesalijski i beotijski pokazuju sa uvano , a lezbijski pokazuje promijenjeno . Zastupnici podjele istok : zapad smatraju lezbijsko  izvornim, o uvanim praeol. *si, a tes./beot.  karakteristikom primljenom pod utjecajem SZ dijalekta. Zastupnici novije teorije sjever : jug tuma e to tako da su tes. i beot. zadr~ali izvorno, nepromijenjeno praeol. *ti, do im je lezb. pod utjecajem maloazijskoga jonskoga primio ju~no . I tako dolazimo do vrzina kola gdje se argumenti samo vrte u krug i niata se ne mo~e dokazati. To bi doista bilo tako da nema pojave koja bitno ide u prilog tezi da beot./tes.  nije naknadno uvedeno nego da ondje doista nikada nije ni bilo prijelaza ti > si. Ovdje moramo citirati Warrena Cowgilla (1966: 80):  Boeotian and Thessalian third plurals in   (e.g., Boeot. [, Thes. [Larissa] [) support Risch s view. These clearly cannot be borrowed from West Greek, which has only  , and it is hardly thinkable that a WGk.   would have been borrowed by continental Aeolic in time to undergo analogic change to   before the ancestors of Boeotian and Thessalian were effectively split from each other by the very invaders whose presence is presupposed by the putative borrowing . Zamjena je -- s  - u beot. i tes. esta i nije ograni ena samo na ovaj nastavak. Postanak joj valja tra~iti u oblicima kao ato su: *h[ > *[, *[h >  i *h[ > [ s metatezom aspiracije. ini se da je Cowgill bio oprezniji nego ato je to bilo potrebno, donijevai ak ovaj navod u fusnoti. Budui da je izrazito malo vjerojatno da su tes. i beot. prvo izvraili glasovnu promjenu ti > si u ovom morfemu, zatim preuzeli stari nepromijenjeni morfem od SZ Grk, pa ga opet analoaki promijenili, ini se da u njima promjene ti > si nikada nije ni bilo. Premalo je vremena bilo da bi se sve ove promjene dogodile, a i prihvaanje bi ovakvoga slijeda promjena bilo kraenje pravila Occamove britve samo da bi se zadovoljila unaprijed postavljena teza. ini se dakle da je ipak lezb. taj koji nije sa uvao izvornoga eol. oblika ako je takova uope i bilo. Naime, i pitanje je samoga postojanja  eolske skupine prili no sporno, o em e joa biti rije i. Na kraju joa valja dodati da je Palmer (1980: 71) posve u pravu kada zaklju uje da, ako je   u beot. i tes. doista staro, to ne govori niata o izvornoj povezanosti eol. sa SZ/dor. nego samo o zajedni koj inovaciji Juga (odn. ini jak razlog za jezi no jedinstvo Juga) u skladu s opeprihvaenim na elom da arhaizmi imaju malu ili gotovo nikakovu vrijednost u genetskoj klasifikaciji. 5. Prijelaz thi > si Uz promjenu se ti > si u mik. joa javlja i promjena thi > si za koju se u literaturi esto tvrdi da nema usporednica u drugim dijalektima (npr. Heubeck 1974, koji unato  tomu daje jednu od najboljih rasprava o tom problemu). Da tomu nije tako, vidjet emo uskoro. Primjeri su iz mik.: ko-ru/ko-ru-to /koruthos/ (kaciga) : e-pi-ko-ru-si-jo /epikorusios/ (izvedenica od iste rije i), ko-ri-to /korinthos/ (Korint) : ko-ri-si-jo /korinsioi/ (korintski), za-ku-si-jo (pridjev) prema  (ime mjesta), o-ru-ma-to : o-ru-ma-si-ja-jo itd. U kasnijem su gr . zabilje~eni uglavnom oblici na  , pa se u prvi mah ini da je ova glasovna promjena nastupila samo u mik. Ve se na prvi pogled vidi da se primjeri, osim ato su malobrojni (jer je taj slijed fonema bio prili no rijedak), svi svode na pridjevne izvedenice sufiksom   od imenica (uglavnom imen gradova s estim toponimskim sufiksom  ). Ve sama ta injenica ato uz te pridjeve uvijek stoji imenica od koje je pridjev nastao odmah upuuje da je tu ne samo mogue da e analogija djelovati odn. da e  tu biti naknadno vraeno, nego je tu ak prili no vjerojatno da e se to dogoditi! No da situacija nije tako jednostavna u kasnijim gr . dijalektima, vidi se po tom ato i ondje postoje primjeri gdje  postaje od . Heubeck (1974: 164) navodi 4 takva primjera, odreda ktetike:  : at.  (uz analogijsko ),  : at. ,  : at. ,  : jon. . Heubeck ih tuma i kao posuenice iz mikenskoga. No Cowgill su, Ventris & Chadwick i Risch mialjenja da su a-j oblici na   ili analoaki ili posueni. Osim tih rije i u hom. ima i rije   gdje -  po mialjenju nekih nastaje od *-. To bi mogla biti joa jedna od rije  gdje je o uvan izvorni j-a refleks slijeda *thi, no u ovom se slu aju, budui da se radi o rije i iz religijske sfere, moramo slo~iti s Heubeckom da bi posrijedi doista mogla biti posuenica iz mik. Ono bi ato bi trebalo da doista mo~emo utvrditi je li i u ostalim ju~nim dijalektima, osim mik., bilo navedene promjene, bila neka korijenska rije  u kojoj nije mogla djelovati nikakova analogija koja bi imala taj slijed fonem. Na~alost, ini se da takovih rije i (barem zasada) nema. No unato  tomu, ini se da nema razloga pretpostavljati da bi ova 4 primjera bila posuenice iz mik., premda je to, dakako, mogue. Uvjerljivijim se ini pretpostaviti da je *thi pravilno prelazilo u si ne samo u mik. nego i u onodobnim precima j-a, a vjerojatno i a-c, dakle u svim dijalektima u kojima se dogodio prijelaz ti > si, a kasnije je taj proces uglavnom prekrit analogijom, koja nije bila nimalo neo ekivana. Zanimljivo bi bilo kada bi se koji ovakov primjer naaao u lezb. jer bi to onda vjerojatno bio dokaz da je prijelaz ti > si u lezb. izvoran, a ne naknadno posuen iz jonskoga. Pri razmatranju mogunosti ovakova razvoja situacije dobro je uzeti u obzir i strukturalne razloge odn. injenicu da je a priori vjerojatno da e se , ako se ve ponaaa jednako kao  ispred neslogotvornaoga *i*, barem u nekim primjerima isto kao  ponaaati i ispred slogotvornoga *i kako napominje Cowgill (1966: 89). Na kraju mo~emo zaklju iti da je ova izoglosa, ak i ako ne prihvaamo mialjenje da ne vrijedi samo za mik. nego i za ostale ju~ne dijalekte, u svakom slu aju sumnjiva i da ne mo~e poslu~iti u dokazivanju posebnosti mikenskoga prema drugim dijalektima. 6. Problem odraza slogotvornoga *r% Problem je odraza slogotvornoga *r% u mik. jedan od najkompliciranijih uope, a ini se da bi to mogao biti jedan od onih primjera gdje se neke izoglose ne podudaraju s granicama dijalekata koje se veinom drugih izoglosa mogu utvrditi. Pragr ki je o ito joa imao ie. stanje, sa zadr~anim slogotvornim sonantom, budui da se rezultati dobiveni u dijalektima razlikuju. Odrazi su u dijalektima: j-a /, a-c , eol. (lezb., beot., tes.) , SZ/dor = j-a. Ova je izoglosa zanimljiva jer se po njoj j-a razlikuje od a-c koji se na neki na in sla~e s itavim eolskim (a slaganje je odraz u svim trima  eolskim dijalektima takoer udno) iako je polo~aj  o- u a-c ispred, a u eol. iza . ini se ipak da je ovaj odraz u eol. (a koji se podudara u potpunost s odrazom slogotvornoga *l%) drugotnim i da je nastao naknadno od starijega , odn. da je svako  iza  u eol. prealo u o. Na~alost, svako je  u eol. bilo od slogotvornoga *r% jer fonema *a u ie. nije bilo, a *r%H je davao neato sasvim drugo u gr . Ni stanje u dij. s odrazom / nije baa najjasnije jer nije sigurno kada koji odraz dolazi. Rix (1992: 65) misli da je na po etku rije i pravilan odraz  (dakle hom. ), do im je at.  tvoreno analogijom prema hom.  (~ het. kir). Za mik. se obi no navode sljedee rije i koje bi trebale sadr~avati odraz staroga *r% (prema Palmer 1980: 44): s odrazom or : o-pa-wo-ta /opaworta/ dio naoru~anja (KN, PY), to-pe-za /torpeza/ stol (KN, PY), wo-ze /worzei/ (PY), wo-ne-we /wornewe/ (PY), wo-do-we /wordowe/ s mirisom ru~e (PY) (ne mora biti od *r%), a-no-zo /anorzos/; s odrazom ro: qe-to-ro-po-pi /kwetropo(d)phi/ (PY) i wo-ro-ne-ja /wroneia/ janjee (MY) (usp. gore isti korijen samo drugi odraz wo-ne-we); s odrazom ar : tu-ka-ta-si /thugatarsi/ kerima (MY). Neki su primjeri viae, a neki manje pouzdani. Nakon svega, teako je neato zaklju iti jer su primjeri nepouzdani i premalo ih je da bi se donio kona an zaklju ak. Svakako se ini da je naj eai odraz or, dakle upravo ono ato o ekujemo jer je tako i u a-c npr. cip. , cip. katerworgon. Odraza su s ro samo 2, a s ar samo 1 ako su svi primjeri to ni, ato nije sigurno. Zanimljivo je primijetiti da se u gotovo potpuno istom polo~aju, ako su itanja ispravna, u istom korijenu javljaju dva razli ita odraza - /wornewe/ i /wroneia/. To bi moglo upuivati na zaklju ak da nije bilo razlike u odrazu ovisno o okolnim fonemima kao ato bi se moglo o ekivati. Na to da nisu posrijedi razli iti odrazi u razli itim okolinama upuuje i /torpeza/ : /kwetropo(d)phi/ gdje se, ako su itanja ispravna, ini da se prajezi no *-tr%p- razli ito odrazilo u dvjema rije ima. `to se ti e udna, ali ina e prili no uvjerljiva, oblika /thugatarsi/ drugih primjera s odrazom *r% izmeu *t i *s nema, ali nema smisla smialjati ad hoc glasovne zakone po kojima *r% izmeu *t i *s daje ar u mik. Takoer, tu nije ni sigurno je li ovo s u mik. izvorno ili je vraeno analogijom umj. /h/. Kod ovoga primjera treba spomenuti moguu djelomi nu usporednost s odrazom slogotvornoga *l%. Naime u mik. je dobro potvrena rije  ka-ko u raznim oblicima i izvedenicama koja sasvim sigurno predstavlja istu rije  poslije u gr . potvrenu kao . Naravno, razlika je mogla biti i u pojedinim mjesnim govorima, no po navedenim se primjerima teako mo~e ato zaklju iti. S obzirom na to da se ini da je naj eai odraz or kao u a-c, mo~emo spekulirati da je to bio naj eai odraz *r% u ranoj fazi u mik. uz mogue druge odraze ro i mo~da ra u neodredljivim uvjetima, odn. da je postojala svojevrsna fluktuacija razli itih odraza, a da je poslije u a-c poopena samo varijanta . Risch je svojedobno bio predlagao da je u mik. zapravo bilo o uvano slogotvorno *r%, ato nije nemogue. Na kraju mo~emo zaklju iti samo to da odraz *r% u mik. nije jasan iako se djelomi no vjerojatno poklapa s odrazom a-c dij. Tvrdnje kao ato je Cowgillova (1966: 90):  Mycenaean clearly treats *r% like Arcado-Cyprian and Aeolic (...) su neprecizne i preuopavajue budui da mik. odrazi uope nisu jasni, a-c pokazuje ugl.  (ne uvijek), a u eol. je o (ne !) drugotnoga porijekla. Openito su jezikoslovci u pogledu odraza *r% esto bili prepovrani. 7. Slogotvorno *m% i *n% u mikenskom Kod pitanja odraza slogotvornih nazala u mik., a i u drugim dijalektima, opet ima viae nejasnoa. Rix (1992 :66) za oba nosnika navodi opi odraz , a za eol. o. Kao primjer za odraz o navodi ark. [ te ark./lezb. [ ~ mik. de-ko-to deseto. Anna Morpurgo Davies (1992: 423) jednostavno ka~e da u a-c u odrazu svih slogotvornih sonanata postoji  apparent oscillation between a and o vocalism , dok je u j-a i dor.  fewer or no oscillations . Ruijgh, suprotno od Rixa (v. gore) smatra da *m% i *n% u a-c i eol. pravilno daju, kao i u dor. i j-a, . Iznimke se po njem javljaju samo u brojeva (koji doista i ine veinu svih primjera) npr. ark. h[ 100, a one se mogu tuma iti analoakima (prema  2 i deseticama na -) ato se ini dosta uvjerljivim. U mik. se na mjestu slogotvornih nazala javljaju dva odraza: o i a (uz an- od *#n%V-). Odraz se a javlja u negativnom prefiksu a-, u akuzativnom nastavku  a, te u rije ima a-pe-a-sa < *apesn%tyh2 odsutna, e-ka-ma-, pe-ma (uz ina icu pe-mo), a2-te-ro < *sm%teros, ka-ra-a-pi, da-ko-ro < *dm%-. Odraz se o javlja (Risch 1981: 453-454) u a-no-wo-to < *n%-owsn%to- (~ klas. gr .  bez uaiju), e-ne-wo- (~ [[ 9), se-ri-no-wo-te < *-wn%tey (+ klas. gr . [ celer), a-pi-qo-to (), a-mo (posvjedo en u viae oblika i izvedenica, ~  (bojna) kola), pe-mo, de-ko-to (nema labijala!). Po Rischu, o se javlja pod utjecajem labijala, iznimka je e-ka-ma-, a pe-mo se javlja i u varijanti pe-ma. U de-ko-to nigdje nema labijala, ali se to mo~e objasniti analogijom (~ a-c, v. gore) prema deseti nom  . Cowgill smatra da Rischova teorija zbog oblika e-ka-ma- koji se javljaju u istoga pisara koji je napisao i e-ne-wo ne mo~e biti to nom. No unato  rije ima kao ato su e-ka-ma- i pe-ma ini se da je to premalo da bi se bacili u vodu svi ostali primjeri koji pokazuju o mjesto a iza labijala. Ruijgh i tu pose~e za argumentom analogije, ovaj put ne toliko uvjerljivo. e-ne-wo prema njemu dolazi analogijom kao i ark. [, a pe-mo izvodi slo~enim analogijama prema r/n  heteroklitama: N. *-r% > -or, G. *-n%tos > -atos : N. *-mn% > -ma, G. *-mn%tos > -matos pa analogijom  or, -otos i po tome -mo, -motos. Na kraju mo~emo zaklju iti da mik. ima razli ite odraze slogotvornih nazala od svih drugih dijalekta, unato  nekim nejasnoama. Pravilan je odraz nazala u mik. a, a poslije labijala o. Rije i su kao e-ka-ma- i pe-ma iznimke (ako izuzmemo de-ko-to kao analogiju), a mogu se vjerojatno objasniti ili mjesnim razlikama ili ato je vjerojatnije fonetskim razlozima. Sasvim je mogue, ali nedoka~ljivo, da se to o poslije labijala zapravo, svagdje ili kako gdje, izgovaralo kao kakovo [] pa bi kolebanje izmeu a i o moglo biti posljedicom nedosljedna bilje~enja glasa koji je zapravo bio neato izmeu a i o. 8. Problem mikenskoga z Mikensko je z uspostavljeno prema kasnijemu gr komu  poseban problem u mik., a pogotovu su problemom neke alternacije s njim u svezi. Do rjeaenja je teako doi budui da uope nije sigurno kako se izgovarao, a usporedbe radi izgovor se fonema  intenzivno mijenjao u gr . i poslije, u alfabetsko doba. Problem je mik. z usko povezan s drugim fonemom  s s kojim bi formalno trebao initi par. Ie. *ty, *dhy, *ky, *ky (u gr . = *ky), *kwy *ghy, *ghy, *gwhy (gr . bezvu ni okluzivi + *y) daju u kasnijim gr . dij. uglavnom iste ili sli ne odraze: /// ovisno o polo~aju, do im zvu ni okluzivi + *y, *dy, *gy, *gy, *gwy i *#Hy- daju uglavnom  (ili /). U mikenskom u prvom slu aju dobivamo s, a u drugom z. Npr. to-so < *totyos ( tolik), pa-sa < *-tih2 ( svaka), -we-sa < *-wet-ih2; to-pe-za < *-pedih2, wi-ri-za < *wridih2 ( korijen), ze-u-ke-si (d. mn.) < *Hyewg- (klas. gr . [ jaram; par) itd. Ovdje su posrijedi starije, ie. skupine okluziva s *y koje daju razli ite odraze ovisno o zvu nosti. No osim tih starijih skupina u mik. su palatalizirane i mlae skupine, o uvane (ili naknadno vraene) u kasnijem gr ., okluziv s *y (pravoga ili proizialoga iz kakova stezanja). No u tim sekundarnim palatalizacijama ovaj put nema dvojstva u odrazu, ovisno o tom je li palatalizirani okluziv zvu an ili bezvu an nego i jedni i drugi s *y daju z. Pritom je *y koje izaziva palatalizaciju sporno jer se ini da esto nastaje ne jednostavno od *y nego kakovim stezanjem samoglas. Obi no se navode primjeri: ka-zo-e < *kakjohes (~ [ gor+), su-za < *sukia ili *sukea (usp. klas. gr . [,  smokva), i-za < *hikkwya- (?) kobila, ka-za < *khalkia ili *khalkea (preko *khalkja) (usp. mik.  bez stezanja ka-ke-ja); a3-za < *aigia ili *aigea (usp. poslije tri mogua sufiksa ovdje -, -[ i -[), a4-zo < *aigios (?), a-no-zo ( ) <*anr%-gwyos (~ klas. gr . -). Sli no i ku-ru-so < *-sios ili *-seyos (~ klas. gr . ). Ovo se esto usporeuje s lezb. i tes. primjerima kao  < [[] (Heubeck), no kako rekosmo, to nije baa vjerojatno zbog velike vremenske razlike i estih sli nih asimilacija i stapanja suglasnika s *y u gr ., a takoer i raznih stezanja samoglas. `to se ti e *y koje uzrokuje palatalizaciju pitanje je je li potrebno pretpostavljati razne kontrakcije da bi se do njega doalo. Tu se mialjenja, kao ato vidjesmo, raznih lingvista ne sla~u. Koji je od dvaju sufikasa - *-yos ili *-e(y)os vjerojatniji? Budui da se oba poslije javljaju u gr . i budui da je izvoenje bez stezanja puno jednostavnije ini se da je prvi sufiks boljim rjeaenjem. Odlu ivai se za to ne moramo pretpostavljati ni raznih ad hoc stezanj kojih u mik. ina e nema (usp. i ka-ke-ja). Takoer, ne mo~e se prema kasnijim gr . dijalektima nikako to no znati koji je sufiks u mik. gdje upotrijebljen, jer je to o ito bila stvar mikenske sinkronije bez izravne veze s kasnijim dijalektima koji su do istih ili sli nih rjeaenja dolazili istim tvorbenim mogunostima, ali ne nu~no povezano s mik. Time dolazimo do pitanje posebnosti mik. ato se ti e ove  druge palatalizacije . ini se da nitko joa nije predlo~io mogunosti da nije samo mik. proaao ovu promjenu, nego svi smatraju da su drugi, kasniji dijalekti ato se toga ti e arhai niji od njega jer ondje te promjene nije bilo. No, nije nemogue da su i drugi dij. (ju~ni?) takoer na jednom stupnju svojega razvoja bili proali kroz ovu fazu, a da je ona poslije (kao kod thi > si) zatrta analogijom. Imajui u vidu da su svi primjeri koji se navode izvedenice blisko povezane s po etnim imenicama i tu bi analogija bila i viae nego o ekivanom. Tako ni ova pojava ne bi bila samo mikenskom kao ato se dosada uglavnom mislilo. No ini se, da za razliku od slu aja s thi nema primjera s tim novim, o uvanim , tako da t hipoteza ostaje na razini spekulacije. Ovomu bi pitanju svakako trebalo posvetiti viae pozornosti i istra~ivanja. Ovaj je problem usko povezan s problemom fonetske vrijednosti z o kojem e joa biti rije i. Osim u rije ima koje smo ve vidjeli z se u nekim rije ima javlja u alternaciji s k ato po svoj prilici upuuje na njegovu fonetsku vrijednost, ali ujedno stvara i dodatne probleme. Obi no se navode primjeri: a-ke-te-ri-ja : a-ze-te-ri-ja /asketria/, a-no-ke-we : a-no-ze-we ( -?), a-ke-o : a-ze-o (zna enje nejasno) i ke-i-ja-ka-ra-na : ze-i-ja-ka-ra-na (zna enje nejasno). Sada se moramo okrenuti pitanjima mogue fonetske vrijednosti z. A priori bi se o ekivalo da u primarnim skupinama Czvu ni+*y daju [g], a Cbezvu ni +*y [k]. No da za odraz bezvu nih ve u mik. moramo pretpostaviti [s], [ss] (eventualno i [ts]) kao i poslije u gr ., vidimo po primjerima kao su-za (< *sukia) gdje prvo s odgovara kasnijemu gr komu obi nomu . Nije vjerojatno da bi se istim znakom bilje~io palatalni okluziv i [s]. Kod odraza je zvu nih okluziva s *y udno to ato u drugotnom stapanju taj isti glas postaje i od bezvu nih. Na bezvu nost z upuuju rije i kao a-ke-te-ri-ja i a-ze-te-ri-ja ato bi moglo upuivati na nedosljedno pisanje [k] ispred prednjih samoglasa jer bi ono tu fonoloaki bilo /k/, ali fonetski [k]. Usp. makedonski 1@0\0, ali :5@:0 gdje se u objema rije ima izgovara [k], ali je ono u prvoj rije i fonem pa se piae posebnim znakom, do im je u drugoj fonetskom realizacijom fonema /k/ pred prednjim samoglasom pa se piae kao i /k/ u :>;>. Ako prihvatimo da je z fonetski bilo [k] onda bi i u primjerima kao su-za to zapravo mogao biti samo na in pisanja za ono ato je fonoloaki /sukja/, a fonetski [sukja] ili [suka]. Onda tu ni ne bi bilo potrebe za pretpostavljanjem posebne promjene. No je li uope mogue da je z bilo bezvu ni palatalni velar? Ako jest to bi svakako bila velika mik. inovacija, bez usporednica u drugim dijalektima. Oni naime pokazuju zvu ni odraz  za koji se pretpostavlja razvoj otprilike: [g] > [dz] (joa negdje u doba preuzimanja alfabeta> [dz] > [zd] (klas. doba) > [zz] > [z] (koine). Je li mogue pretpostaviti da je, nakon ato je [k] > [s] u mik., staro [g] > [k] jer viae nije bilo potrebe za zvu noau nakon nestanka izvornoga bezvu noga palatalnoga velara? No sve ovo opet ne objaanjava potpuno zaato su se kod  druge palatalizacije stopili odrazi zvu nih i bezvu nih. Je li mogue pretpostaviti obezvu enje pred *y ili stapanje novodobivenih [g] i [k] u [k] budui da prvo nije bilo viae fonem ostaje upitnim. Palmer (1980: 33) navodi joa mogui primjer ze-to kao /skheto/ (ako nije /gento/), njegovo tuma enje a3-zo-ro kao  ne izgleda preuvjerljivo. Na kraju mo~emo rei da je slu aj mik. z posve nejasan, a prijedlozi koje smo iznijeli ostaju na razini spekulacije. 9. Disimilacija labiovelar u mikenskom Disimilacija je labiovelar u mik. jedna od pojava koja, ako su primjeri kojom se ona dokazuje ispravni, upuuje joa jednom na posebnost mikenskoga meu ostalim dijalektima. Ona nema veze s kasnijim gr kim prelaskom labiovelara u obi ne okluzive. U mikenskom se zamjeuje povremen prelazak q > p i p > q o ito u vezi s drugim q i p koji se nalaze u istoj rije i. Primjeri su: *qe-re-qo-no > pe-re-qo-no /kwele-kwhonos/, *i-qo-po-qo-i > i-po-po-qo-i (- konjuaar < *h1ekw-o-bhorgwo-), o-qe-qa > o-pe-qa i qe-re-qo-ta > pe-re-qo-ta /kwele-kwhontas (isto kao i 1. primjer samo sa suf.  ). O ito da ovo u mikenskom nije bio pravi glasovni zakon nego viae tendencija (koja bi mo~da bila postala glasovnim zakonom) jer su u dvama slu ajevima zabilje~ene i asimilirana i neasimilirana varijanta. Sudei po ovim primjerima, ako su to ni, zapa~amo sljedee pravilo: q prelazi (fakultativno?) u p ispred q koje se nalazi u sljedeem ili preksljedeem slogu. No, kako Palmer isti e, jedini je pouzdan primjer i-po- u kojem se pak nalazi izvorno *kw, a ne *kw. Ostali se primjeri mogu i druga ije tuma iti prema Palmeru (1980: 41): qe-re- bi moglo biti /phere-/ nosi (klas. gr . [[-), a ne /kwele-/ (dakle tu bi se radilo onda o asimilaciji p-q > q-q, a ne o disimilaciji), a o-qe-qa (za koju Heubeck ka~e da je  unbekannter Etymologie ) bi isto tako moglo nastati asimilacijom p-q > q-q, a ne obrnuto ako je to no da to predstavlja /ophegwa(s)/ ~ [ odrastao mladi. 10. Mikenske posuenice u kasnijim gr kim dijalektima Ovdje emo se ukratko osvrnuti da nekoliko moguih primjera mik. posuenica u kasnijim gr . dij. (vezanih uz problematiku kojom se ovdje bavimo), a to je pitanje kojega smo se ve nekoliko puta bili dotakli u tekstu. A priori ne bi bilo nimalo vjerojatno da mik., kao jezik nadmone kulture, nije ostavio nikakva traga putem leksi kih posuenica u kasnijim gr kim dijalektima. ini se da je to doista i bio slu aj i da se u gr . mo~e nai mik. rije i (npr. u Homera), pogotovu u sferi vojnoga, religijskoga i politi koga nazivlja. Nakon ato smo iznijeli neke fonoloake osobine tipi ne za mik. u prethodnim poglavljima, sada mo~emo vidjeti u kojim se nemikenskim rije ima one javljaju, a da se takove pojave mogu protuma iti posuivanjem iz mik. Jednu rije  iz vjerskoga nazivlja, koja je mogua mikenska posuenica, ve vidjesmo (u poglavlju thi < si)  hom.  Elizejsko polje. Druga je rije  za koju neki smatraju da je posuenica iz mik. broj  20  j-a, ark., lezb. [ (ali ark. i [) prema SZ/dor./beot./tes. , a sli no vjerojatno npr. i u ark. h[. Tu bi se prividno nepravilan odraz slogotvornoga *m% mogao objasniti kao posuenica iz mik. gdje bi se *m% odrazilo kao o. No to je sumnjivo jer izgleda, kao ato rekosmo, da je mik. o od slogotvornih nazala u pravilu iza labijala ato ovdje ne bi bio slu aj. U mik. de-ko-to vjerojatno takoer treba pretpostaviti analogiju, a mik. rije  za 20 nije posvjedo ena ato ini ovu etimologiju krajnje sumnjivom. Uostalom, nema smisla, prihvaamo li pretpostavku o labijalnoj okolini refleksa o, pretpostaviti analogiju u neposvjedo enoj mik. rije i i onda pretpostavljati da je ona posuena u druge dijalekte. Lakae je jednostavno pretpostaviti da je analogija djelovala kasnije u pojedinim dijalektima (mo~da je to zajedni ka ju~nogr ka inovacija) prema deseti nom  . Ni ina e nije sve jasno s ovom rije ju, kao npr. po . [- u nekim dijalektima nasuprot - u drugima < ie. *wikmtih1 < *dwidkmtih1. Heubeck (1974: 169-171) navodi kao dvije posuenice iz mik. [ i  spajati; slagati itd.. `to se Posejdonova imena ti e on ga izvodi iz osnove *pn%tey- (~ ) o ito ciljajui na to ato je u klas. mitologiji Posejdon bog mora. Odrazom slogotvornoga nazala kao  o- ~eli dokazati da je posrijedi mik. ostatak u klasi nom gr . No ono je ato ini tu njegovu hipotezu posve nevjerojatnom injenica da je Posejdon isprva bog konj i da je njegovo zaatitniatvo nad morem puno mlaega postanja tako da ovo ne mo~e biti ispravnom etimologijom. Vjerojatnija je, iako ne sigurna, teorija da je [ zapravo  gospodar zemlje (-- je analoako), ato Heubeck smatra pu kom etimologijom, pogotovu s obzirom na primjere koje iznosi sm Heubeck  tri sinonima u Pindara [-, [- i [-! No Heubeck ima pravo kod druge rije i kada tvrdi da je  mikenizam (slijedei u tom Rischa) jer su u toj rije i (~ mik. a-mo) jasno vidi odraz slotvornoga nazala kao o iza labijala, a i a priori je vjerojatno da bi to mogla biti posuenica iz mik. budui da je ovdje opet posrijedi termin, ovaj put konjani ki, gdje posuivanje nije neo ekivano. Osim ovih dviju Heubeck joa navodi i mogunost da bi rije i  (cip. ) i  mogle biti posuenice iz mik., ali to nije sigurno jer je  u ovim rije ima moglo i ne nastati od slogotvornoga *r%. Joa je jedan kandidat za posuenicu iz mik. rije   grad (~ skr. pur, lit. pili>s, let. pils itd.) zbog neo ekivana odraza slogotvornoga *l% oko ega je bilo mnogo spora. Rije  je u ina ici s #- posvjedo ena u mik. po-to-ri-jo i po-to-ri-ka-ta koji nam pokazuje da je ta rije  u mik. doista imala  o-, ato skupa s injenicom da je takov politi ki nazivak mogao lako biti posuen upravo iz mik. ini ovo vjerojatnom mogunoau. Osim rije i  odgovor bi da je rije  o posuenici iz mik. mogao rijeaiti joa jednu dugogodianju zagonetku u indoeuropeistici oko koje se joa i danas svako malo raaju nove teorije. Risch (1981: 458) tvrdi da je rije    un mycnisme en grec historique rjeaavajui problem nepravilna odraza ie. *h1kwos, ako ne potpuno (njegov prijedlog da je i po etno h- iz mik. ne rjeaava niata), a ono bar u njegovu najva~nijem dijelu - objaanjavajui neo ekivano gr .  umjesto [ kao odraz tipi an za mik. gdje je katkada dolazilo i mjesto e ispred i iza labijala kao u primjerima: ti-mi-ti-ja i te-me-ti-ja, a-ti-mi-te i a-te-mi-to, e-pa-sa-na-ti i i-pa-sa-na-ti, qa-me-si-jo i qa-mi-si-jo, ai-ke-wa-to i ai-ki-wa-to. Problem je s ovim rije ima ato su sve odreda imena (antropo- ili teonimi), a i lako je mogue da su sve to posuenice iz nekoga neindoeuropskoga jezika koji je recimo imao zatvoreno [e#] koje su Grci razli ito pisali ili da jednostavno nisu razlikovali [i] od [e]. Rije  di-pa (~ hom. [ aaa, vr ) koja nije ime je po svoj prilici takoer posuenica s usporednicom u anatolijskom. Sve ovo ini ideju da  dolazi od i-qo zanimljivom, ali ne i objaanjenom tako da problem rije i  i dalje ostaje. 11. Mikenski i arkadijsko-ciparski Nakon izlaganja nekih problema koji se javljaju u mik., a bitni su u rjeaavanju dijalekatne pozicije mik., u ovom emo dijelu ukratko razmotriti neke od izoglos koje mik. dijeli s a-c, dijalektom za koji se svi sla~u da je usko povezan s mik. ti > si. Ovu vrlo staru izoglosu mik. i a-c dijele joa i s j-a, a (vjerojatno sekundarno) i s lezb. Genitivi na  ao muakih a-osnova. Usp. mik. a-ko-so-ta-o (osobno ime). U a-c se javlja i mlai oblik   s tipi nom a-c promjenom  o# > -u# koje u mik. nema. Medijalni zavraetak  , a ne   kao u drugim dij. Usp. mik. e-pi-de-da-to i cip. [. Ovo je isti arhaizam i nema genetske vrijednosti. Sli an odn. djelomi no isti odraz slogotvornoga *r%. Usp. to-pe-za i cip. . Prijedlog a-pu, a ne . O njem e joa biti rije i. Prijedlozi po-si koji se sla~e s a-c apokopiranim . Prilog o-te, a-c [. Postoje joa neka slaganja u leksiku i drugdje. Mnoge od izoglosa izmeu mik. i a-c ve~u ih sve zajedno s j-a, kako emo vidjeti poslije (npr. mik. i-je-re-jo, a-c mlae [). Mik. se od a-c razlikuje uglavnom po kasnijim a-c inovacijama kao ato su  o# > -u#, prijedlog en > in, a-na > on-, un- i sl. ini se da u a-c ima viae zajedni kih postmikenskih inovacija. Cowgill (1966: 82) s pravom postavlja pitanje kako je to mogue ako nema usporedna razvoja. Naime, sve su takve zajedni ke a-c inovacije morale dogoditi ili prije odlaska buduih Ciprana s Peloponeza ili bar do dorskoga osvajanja obale Peloponeza i zatvaranja Arkaana u unutraanjost ostavljajui ih tako odsje ene od Ciprana. Ne ini se da je tu bilo puno vremena za zajedni ke inovacije. Nije posve jasno kako bi se ovo pitanje moglo rijeaiti. 12. Podjela gr kih dijalekata Da bismo doali do zaklju aka o genetskoj srodnosti moramo za pojedine dijalekte, za koje ~elimo dokazati srodnost, pokazati viae starih relevantnih izoglosa, odnosno snopova izoglosa koji bi nam ukazali na to da su se odreeni dijalekti u odreenom razdoblju u proalosti razvijali zajedno i da su se nove promjene uglavnom airile do njihovih granica. Problem je u tom ato je poslije te zajedni ke promjene esto teako ustanoviti, jer se kasnije izoglose aire bez obzira na stare granice, dogaaju se usporedne iste inovacije neovisne jedne o drugima, razne kontaktne promjene, naknadni utjecaji jednih dijalekata na druge itd. Meu izoglosama se mogu razlikovati arhaizmi, za koje se openito uzima da nemaju nikakove te~ine ili da je ona jako mala  npr. zadr~ano   u gr .; izbor izmeu arhaizama  npr. *proti i  (usp. stind. prti, av. paiti); i inovacije koje mogu biti banalne  npr. psiloza u gr ., ili bitne  npr. ti > si. Bitne su, nebanalne inovacije klju nima u dokazivanju srodnosti. Glavni je problem u gr koj dijalektologiji, kao ato rekosmo, pitanje dijele li se gr ki dijalekti na isto ne i zapadne ili na sjeverne i ju~ne, odnosno jesu li arkadijsko-ciparski i mikenski bli~i eolskomu ili jonsko-ati komu. Prva je teorija starija, tradicionalna, a druga novija. Podjela se na sjever : jug (SZ/dor., eol. : a-c & mik., j-a) uglavnom poklapa s otkriem mik. iako je jedan od klju nih lanaka W. Porziga, u kojem zastupa vezu a-c i j-a, zapravo, iako objavljen 1954., dakle godinu dana nakon objavljivanja deaifriranja mik., napisan joa 1945. U samo su tri godine, od 1953. do 1955. napisana 4 veoma va~na lanka za mik. i za gr . dijalektologiju  1953. lanak Ventrisa i Chadwicka o otkriu mik., 1954. i 1955. lanci Porziga i Rischa u kojima zastupaju novu teoriju o bliskoj srodnosti a-c, mik. i j-a i 1955. Ruiprezov rad u kojem iznosi teoriju, danas opeprihvaenu, da je a-c   arhaizam, a ne inovacija kako se dotada mislilo. Nekoliko se va~nijih teorija mo~e izdvojiti: Ernst Risch zastupa podjelu dijalekata u 2. tisuljeu pr. K. na sjeverni gr ki (SZ, dor., eol.) i ju~ni gr ki (mik., a-c, j-a). Smatra da ju~nogr ki bijaae prili no jedinstven i da se joa pojedini dijalekti nisu bili razdvojili. Mikenski je jedan od tih neraa lanjenih ju~nih dijalekata. Nakon propasti mikenske kulture u 12. st. po elo je naglo dijalekatno razdvajanje. Iz toga postmikenskoga doba potje u po njem sva zasebna obilje~ja j-a. Alfred se Heubeck (1974) sla~e s Rischem da je mik. dio ju~nogr koga blizak a-c, ali isti e da se u njem od po etka mogu uo iti posebnosti koje ga izdvajaju od ostalih dij. (npr. sekundarno z, thi > si, disimilacija labiovelara itd.). Trea je bitna teorija ona po kojoj su a-c i mik. najbli~i eolskomu, a zastupaju ju npr. Lejeune, Chadwick i ak 1980. u svojoj knjizi  The Greek Language Leonard Palmer. Sada emo razmotriti argumente podjele na ju~ni i sjeverni gr ki u 2. tisuljeu pr. K. odnosno izoglose koje razdvajaju a-c, mik. i j-a od SZ, dor. i eol. (beot., tes. i lezb.), te ostale argumente i protuargumente za podjelu gr kih dijalekata. Jedna je od najva~nijih izoglosa prelazak ti > si koji dijele mik., a-c, j-a i lezb. U posljednjem je to vjerojatno pod utjecajem jonskoga s kojim je lezb. bio u dodiru u Maloj Aziji i na koji je i jonsko pjesniatvo izvrailo velik utjecaj. Izravno se to ne mo~e dokazati, ali kako smo pokazali, prili no je sigurno da je o uvano   (koje imaju SZ i dor.) izvorno u beot. i tes., a da nije naknadni utjecaj SZ kako se to prije mislilo. Budui da eolski razdvaja jedna od najstarijih, ako ne i najstarija izoglosa, upitno je i samo postojanje eolskoga dijalekta, barem u ovom obliku. Ova je izoglosa zna ajna za dokazivanje srodnosti ju~nogr koga, ali o sjevernogr kom ne govori niata. S obzirom na ostatke u j-a mo~emo pretpostaviti da je u jednoj fazi razvitka u svim ju~nim dij. bila djelatna i asibilacija  koja je poslije zatrta analogijom. Druga je izoglosa, ovaj put morfoloaka, koja jasno razdvaja Sjever i Jug, infinitiv na   na Jugu, a na -[ na Sjeveru. Lezb. ima kontaminirano -[. U mik.   nije posvjedo eno. Ove su prve dvije izoglose svakako najja e. Trea je izoglosa leksi ka, ali takoer vrlo va~na. Jgr . ima [ sveenik (mik. i-je-re-jo), a Sgr .  (SZ, dor.) odn. eol. . Ie. je oblik *isHro- (stind. iairs). Nije sigurno koji je laringal u pitanju. Beekes (1969) citira viae oblika u gr . gdje postoje varijante   i - [. ini se da bi, suprotno Beekesovu mialjenju, *h2 moglo biti izvorno odn. da su SZ i dor. i ovdje sa uvali izvornu varijantu (ato bi ialo ukorak s njihovom i ina e uobi ajenom konzervativnoau), do im je Jgr . inovirao stvoriv analogijom prema estim pridjevima na -[ oblik [. Obrnuto ne bi bilo vjerojatno jer je pridj. na   puno manje. Ako je tomu tako, ovo bi bila joa jedna bitna inovacija svega Jgr . naspram Sgr . Joa bi jedna leksi ka jedinica u kojoj su Jgr . dij. inovirali mogao biti broj 20 koji je potvren u j-a i ark. (i lezb.) kao [ naprema Sgr . (ili s gubitkom digamme) . Ako je ispravna hipoteza o analogiji koju smo iznijeli, ovo bi mogla biti joa jedna zajedni ka Jgr . inovacija. Oblici se na Jugu i na Sjeveru razlikuju i po ne em ato izgleda staro - po prisutnosti po etnoga [-, no to nije jasno. Tipi an je za Szdor. nastavak   u desetic, koji bi mogao biti rezultatom ujedna avanja, prema   u drugim dijalektima. Razlika izmeu sjevera i juga u odrazu ie. *ty i *dhy > Jgr . , a Sgr .  ili  (beot.) ne mora nu~no biti jako bitnom premda je znakovito da je podjela odraz opet onakova kakovu o ekujemo. Dvojstvo je oblika i u esticama [ i [ u Jgr . s razli itim oblicima na sjeveru. S  je neato te~e jer se tu cip. [ sla~e s lezb. i tes. (dor. je ). `to se ti e odraza slogotvornoga *r%, ini se da on nije od velike va~nosti za uspostavljanje meudijalekatnih odnosa. Mikenski, kao ato vidjesmo, ima 2 ili 3 odraza (ato istra~iva i u pregledima esto pojednostavljuju i biraju samo ro ili or ato nije u redu), od kojih se jedan poklapa s a-c, a drugi s eol. No kako je u eol.  vjerojatno mlaega postanja (a znakovito je i to ato je eol. u tom jedinstven, ato je zapravo udno) to opet niata ne zna i, a da i zna i, ako bismo to uzimali za vezu mik. i eol., onda bismo isto tako trebali j-a, dor. i SZ / uzeti kao dokaz srodnosti j-a i SZ/dor., no kako je po nizu drugih izoglosa jasno, o tom nema ni rije i. Dakle jasno je da odraz *r% nije jako bitan u odreivanju genetskih veza; vjerojatno je *r% u gr . prili no kasno dobilo popratni samoglas, mo~da razmjerno nedavno prije prvih mik. tekstova ato bi se dalo zaklju iti iz oscilacija koje se ondje nalaze. `to se ti e nastavaka -[ (SZ/dor.), -[ (ostali) (~ skr.  masi, lat.  mus, het.  weni itd.), to je o ito izbor izmeu razli itih mogunosti. Pragr ki je vjerojatno imao obje mogunosti, budi kao slobodne varijante, budi kao trag koje starije opreke kojoj je danas nemogue ui u trag. To nije neobi no, u slavenskom su primjerice posvjedo ene 3 varijante istoga koje upuuju na tri razli ita ie. nastavka: -me < *-me(s), -mo < *-mo(s) i  mJ < *-mon. Futur je na -[ tipi an za SZ/dor. nasuprot   u ostalim dij. (uklju ujui i mik. npr. do-so). `to se ti e poklapanja a-c s eol. (lezb., tes.) u verba vocalia  , nasuprot -[ u ostalima (i beot.), to bi mogla biti, sudei po mik.  e-jo (nije sigurno), neovisna inovacija. `to se ti e slogotvornoga *m%, mik. je tom izoglosom potpuno izdvojen od ostalih dijalekata. U eol. i a-c odraz nije jasan jer je u njima posvjedo eno  o-, ali redovno u brojeva gdje, kako pokazasmo, mo~e lako doi do analogije i nema jakoga razloga zaato bismo te odraze smatrali pravilnima (u ark. se javlja i  u brojevima). `to se ti e opreke izmeu a-c , mik. po-si, SZ/dor./beot./tes.  nasuprot j-a/lezb.  (*proti) to je, kako pokazasmo, izbor izmeu mogunosti. Ovaj se ina e argumenat esto rabio radi dokazivanja povezanosti mik. s eol., ali je znakovito da je oblik koji zastupnicima te teorije odgovara sada u tes. i beot. (a ne u lezb.), a ima isti oblik kao i SZ/dor. iju oni vezu s eol. odbijaju. Joa je jedno navodno slaganje a-c i eol. (mik. ne!) prijedlog [ nasuprot j-a i dor. [. No to je takoer isti izbor, [ je ili arhaizam iz ie. (usporednica u arm.) ili novotvorba od korijena *ped- (vrlo esto, usp. slav. podJ i gr . [), a [ takoer ima podudarnost u germ. (npr. njem. mit, aved. med). Znakovito je, a zapravo je to i dokaz, to ato mik. ima i pe-da i me-ta. `to se ti e joa jednoga  slaganja izmeu mik. i a-c s eol. koji imaju  nasuprot a-j , i tu je vjerojatno takoer posrijedi svojevrstan izbor.  je jednostavno varijanta koju su po Cowgillovu zakonu u sandhiju iz *apo_Clab- > *apu_Clab poopili neki dijalekti. Nema razloga pretpostavljati ad hoc promjene, kao ato su neki inili, o > u iza labijala, niti ova promjena, budui da je ve zabilje~ena u mik. a-pu, mo~e imati veze s kasnijim a-c  o# > -u#. Neki su skloni pretpostavljati dvije razli ite rije i, odnosno dva razli ita ie. korijena *h2epo i *h2epu, no to je malo vjerojatno jer osim ato drugi nije nigdje posvjedo en, nemogue je da bi ove dvije rije i bile nepovezane, a ako jesu, u ie. ne postoji odnos samoglasa *o : *u, odn. to bi bilo nemogue protuma iti. I ovdje, kao i drugdje u gr . kada imamo neo ekivano  umjesto o vjerojatno rjeaenje treba tra~iti u Cowgillovu zakonu. I ina e su istra~iva i, kao ato smo vidjeli na zadnja tri primjera, bili skloni dokazivati srodnost eol. i a-c na osnovi ovakovih leksi kih  poklapanja . Meu razlozima se za vezu eol. i mik. esto usput ubacuje i arg. patronimika na   (mik.  i-jo), no to je sasvim o it arhaizam slu ajno zadr~an osim u mik. upravo u eol. Arhaizam koji dijele SZ, dor. i beot. je  umjesto analoakoga (prema jd.)  drugdje. I ina e SZ i dor. te openito Sgr . zadr~avaju, nasuprot inovativnu Jugu, puno arhaizama i nije ih krivo nazivati konzervativnom skupinom. O ita inovacija u suglasni koj sklonidbi, -[, tzv.  eolski dativ mno~ine, prije bijaae tuma ena eolskim supstratom u dorskom kada bi se ondje pojavila, a tako to joa 1980. ini Palmer dokazujui tako, eolskim supstratom, da su se eol. i mik. dodirivali na Peloponezu u 2. tisuljeu prije Kr. Pritom spominje d. mn. na -[ (1980: 72) u Korintu i Argu, ali  zaboravlja spomenuti da je posvjedo en i u elidskom koji se nalazi na samom zapadu Peloponeza. Vjerojatno je odreenoga dodira izmeu eol. i Jgr . i bilo, ali ne na na in na koji to pokuaava dokazati Palmer. Cowgill (1966: 94-95) u svojem shematskom prikazu odnosa u 2. tisuljeu gdje se Zgr . dodiruje s eol. na istoku i ahejskim na jugu, a nasuprot mu je jonski, ka~e da bi bilo puno logi nije kada bi ahejski i jonski mogli zamijeniti mjesta jer bi tako mogli dobiti izravan kontakt eolskoga i ahejskoga, ali kako sm priznaje  I don t know the faintest shred of nonlinguistic evidence for such a prehistoric arrangement of Greek dialects. ini se da bi -[ mogla biti rana eol. izoglosa, s obzirom da je tipi na za sva 3 eol. dijalekta, ali nije jasno odakle ona u dor. govorima  osim u ve spomenutima, javlja se i u fokidskom i lokridskom. Dor., za razliku od eol., ima zajedno sa SZ u d. mn.   iz o-osnova. Joa je jedna njihova inovacija nast. -[ u a. mn. takoer suglasni kih osnov. `to se ti e bilje~itih j-a inovacija kao ato su  > , gubitak  i metateza kvantitete nema prevelikih razloga vjerovati da te promjene nisu postmikenskima kao ato tvrdi Risch i da su nastale u novom, trgova kom jonskom druatvu, koje se je brzo razvijalo, zajedno s jonskim airenjem na otoke i u Malu Aziju. Da je  kasno izgubljeno, vidi se po tom ato je u Homera o uvano (po metrici je to jasno) i ato su nam razli iti odrazi u ati kom i jonskom kao at. , jon.  i sl. dokaz da je digamma postojala, bar u nekim polo~ajima, razmjerno nedavno u j-a. ini se da se u 2. tisuljeu pr. K., j-a ipak bar donekle razlikovao od a-c i mik. i to onim elementima koji nisu dovoljni da bi nijekali njihova genetskoga jedinstva, ali koji upuuju da je nekih razlika u Jgr . ipak bilo. To su npr. odraz *r%,  prema ,  prema a-c , mik. po-si itd. Te su razlike vjerojatno ve tada postojale. 13. Zaklju ak Na kraju mo~emo sa~eti ono ato smo u dosadaanjim poglavljima nastojali pokazati o polo~aju mikenskoga meu gr kim dijalektima. Mikenski je neosporno najbli~i arkadijsko-ciparskomu dijalektu. Arkadijsko-ciparski s jonsko-ati kim ini ju~nogr ki koji se odlikuje svojom inovativnoau (nasuprot konezervativnomu Sjeveru) i znatnim brojem zajedni kih izoglosa i karakteristika od kojih su najva~nije njihove zajedni ke inovacije. Premda se ini da je ju~nogr ki bio razmjerno homogen, odreene su razlike ipak postojale. No prave su se dijalekatne razlike izmeu jonsko-ati koga i arkadijsko-ciparskoga pojavile istom poslije u postmikensko doba. Mikenski je, premda administrativni jezik kojemu se ne mo~e to no odrediti ~ive jezi ne podloge, svakako imao osobitosti koje ga izdvajaju od ostalih ju~nogr kih dijalekata. Meu njima su novo z, disimilacija labiovelara i odraz slogotvornih sonanata. `to se ti e povezivanja s eolskim, tu smo tezu nastojali pobiti, ali svakako je dodira s eolskim ve u to najranije doba bilo. Dosta se ju~nogr kih osobina mo~e vidjeti u lezbijskom na koji je po svoj prilici jako utjecao jonski iako su i raniji doticaji i veze mogui. Eolski je najsumnjivija skupina u gr koj dijalektologiji s obzirom na niz ranih razlika i zapravo slu~i kao koa za smee za sve gr ke dijalekte koji nisu arkadijsko-ciparski, jonsko-ati ki ili sjeverozapadni/dorski. U sjevernogr kom su dorski i sjeverozapadni dijalekt usko povezani (s prijelaznim govorima  ahejskim i elidskim), a vjerojatno su srodni i s eolskim ije je jedinstvo, kako rekosmo, sumnjivo. 14. Pregled najva~nijih izoglosa meu gr kim dijalektima mik.a-cj-alezb.tes.beot.SZ/dor.*-ti--si-------------inf. akt.---[-[-[-[*-ty--s-------------*ish2rsi-je-re-jo[[[*m%, *n%a/o (?) (?)*r%or/ro/ ar (?)/ooo/*dwidkm%tih1[[[*pot/protpo-si1. l. mn. akt.-me-[-[-[-[-[-[*-toy -to------d. mn. sugl. osnov-si---[-[-[- (-[) kada o-te[[ futur-so------[*eh2a LITERATURA Bartonk 2002 = A. Bartonk, Handbuch des Mykenischen Griechisch, Winter, Heidelberg 2002. Baumbach 1971 = Lydia Baumbach, The Mycenaean Greek Vocabulary II, Glotta 49/1971: 151-190. Beekes 1969 = Robert Stephen Paul Beekes, The Development of the Proto-Indo-European Laryngealy in Greek, Mouton, The Hague/Paris 1969. Beekes 1995 = Robert Stephen Paul Beekes, Comparative Indo-European Linguistics: an Introduction, John Benjamins Publishing Company, Amsterdam/Philadelphia 1995. Boisacq 1916 = mile Boisacq, Dictionnaire tymologique de la langue Grecque, Carl Winters/Libraire C. Klincksieck, Heidelberg/Paris 1916. Chadwick & Baumbach 1963 = John Chadwick & Lydia Baumbach, The Mycenaean Greek Vocabulary, Glotta 41/1963: 157-271. Cowgill 1966 = Warren C. Cowgill, Ancient Greek Dialectology in the Light of Mycenean, in: H. Birnbaum & J. Puvel (eds.), Ancient Indo-European Dialects, The University of California Press, Los Angeles 1966. Heubeck 1974 = Alfred Heubeck, Zur dialektologischen Einordnung des Mykenischen, Glotta 39/1974: 159-172. Matasovi 1997 = Ranko Matasovi, Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997. Morpurgo Davies 1992 = Anna Morpurgo Davies,  Mycenaean, Arcadian, Cyprian and some Questions of Method in Dialectology , in: J-P. Olivier (ed.), Mykenaika, Diffusion de Boccard, Paris 1992. Palmer 1980 = Leonard R. Palmer, The Greek Language, Oxford University Press, Oxford 1980. Panagl 1983 = Oswald Panagl, Die linguistische Landkarte Griechenlands whrend der Dunklen Jahrhunderte, in: Sigrid Deger-Jalkotzy (Hg.), Griechenland, die gis und die Levante whrend der Dark Ages, [Symposion Zwettl 1980], Verlag der AW, Wien 1983. Risch 1981 = Ernst Risch, Les diffrences dialectales dans le mycnien, in: Kleine Schriften, De Gruyter, Berlin 1981: 451-458. Rix 1976 = Helmut Rix, Historische Grammatik des Griechischen: Laut- und Formenlehre, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 19922. Schmitt 1991 = Rdiger Schmitt, Einfhrung in die griechischen Dialekte, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 19912. Sihler 1995 = Andrew Sihler, New Comparative Grammar of Greek and Latin, Oxford University Press, Oxford 1995. Szemernyi 1989 = Oswald Szemernyi, Einfhrung in die vergleichende Sprachwissenschaft, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 19893. Thumb & Scherer 1959 = Albert Thumb & Anton Scherer, Handbuch der griechischen Dialekte, Bd. II, Carl Winter Universittsverlag, Heidelberg 1959. The Position of Mycenaean among Greek Dialects The paper deals with the main problems of Ancient Greek dialectology concerning the Mycenaean Greek which is, as we claim here, closest to Arcado-Cyprian dialect. Arcado-Cyprian and Attic-Ionic together make innovative South Greek (comparing it with the conservative North) which has considerable amount of common isoglosses and characteristics, their common innovations being the main ones. In spite of being rather homogeneous, South Greek had some old differences but the main dialectal differences of Attic-Ionic and Arcado-Cyprian are postmycenaean. Mycenaean had some special traits which differentiated it from other South Greek dialects, in spite of being a bureaucratic language with not exactly traceable organic base the new z, dissimilation of labiovelars and the outcome of syllabic sonants. We are denying the hypotesis of Mycenaean being genetically related to Aeolic, although there were certainly some early contacts. Lesbian has a considerable amount of South Greek traits, probably due to influence of Ionic. Aeolic is the most suspicious group in Greek dialectology considering the amount of early differences in it and it is actually a wastebasket for all non-Arcado-Cyprian, non-Attic-Ionic and non-Northwest/Doric Greek dialects. In North Greek Doric and Northwest dialect show close connection and they are probably related to Aeolic as well. Klju ne rije i: mikenski, starogr ka dijalektologija Key words: Mycenaean, Ancient Greek dialectology  Izvrstan je prikaz onodobnih teorija i problema u Cowgill 1966.  Kao primjer velika broja istopisnica koji proistje e iz takova na ina pisanja usp. Palmer 1980: 31.  Usp. npr. Palmer 1980: 53 ili Risch 1981: 451.  O ovim trima pojavama govori detaljno Risch 1981.  Pretpostavlja se da je posrijedi naslov nekoga hramskoga du~nosnika (usp. po-ro- i klasi ni gr ki prefiks ).  Ventris su i Chadwick u  Evidence for Greek dialect in the Mycenaean archives (1953), u lanku kojim su objavili deaifriranje lin. B, pretpostavljali da je mik. izravni predak a-c i eol. (Cowgill 1966: 78).  Usp. npr. Heubeck 1974: 171, Schmitt 1991: 114-115, Rix 1992: 5 itd.  Usp. Rischovu uvenu  bersichtstabelle (1955) (npr. u Panagl 1983: 346), Panagl 1983: 339-340.  Za to usp. Rix 1992: 89-90.  Osim Palmer 1980, v. i Panagl 1983: 325.  Thumb & Scherer 1959: 34 i Schmitt 1991: 71.  Za to usp. i Cowgill 1966: 83.  U mik. *za-ku-to nije potvreno.  Sve v. u Cowgill 1966: 89. Isto, ali viae usput ka~e i Palmer 1980: 41.  Usp. Thumb & Scherer 1959: 55.  Usp. klas. gr . [.  3. l. jd. ind. prez. Zna enje nije potpuno jasno, ima veze s najamnicima dijelova zemlje. Usp. klas. gr . [ initi, raditi (Chadwick % Baumbach 1963).  Chadwick & Baumbach 1963 predla~u kao mogue itanje /woinwei/.  Usp. klas. gr . , eolski  (*) ru~a.  Heubeck 1974: 168.  etveronogima (i. mn.), usp. klas. gr . [.  Chadwick & Baumbach 1963 predla~u kao mogue itanje /worneia/ no to je manje vjerojatno. Usp. klas. gr .  (*) ovca, janje.  Usp. klas. gr . .  No i situacija je u a-c kompliciranija nego ato izgleda. Za odraz  u ark. v. Morpurgo Davies 1992: 423.  /s/ > /h/ izmeu samoglas u gr kom, a pitanje je bi li /s/ prealo u /h/ i iza *r% (kao iza ostalih slogotvornih segmenata) ili bi ostalo bez promjene (kao iza suglas).  Usporedi pisanje slogotvornoga *r% kao <ar>, <er> i sli no u starim hrvatskim tekstovima.  Cowgill 1966: 90.  Risch 1981: 453.  Usp. klas. gr . [ biti odsutan <  od + [ biti.  ~ klas. gr . [ zapreka; obrana?  Klas. gr . [ sjeme.  Risch 1981: 453 i Palmer 1980: 44, ~ klas. gr . [.  Risch (isto), ie. *kr%sn%bhis (skr. [+rs#bhih#), ~ klas. gr .  glava.  Risch (isto), ~ klas. gr . .  Ie. *h2embhigwm%tos ~ klas. gr .  obila~enje; atienje, obrana.  Kritika u Cowgill 1966: 90 i Beekes 1969: 223.  Za pojedinosti v. Rix 1992: 90-91.  Mogla bi se povui tipoloaka usporednica s primarnom i sekundarnom jotacijom u hrvatskom.  Usp. razli ita rjeaenja u Heubeck 1974: 166- 168 i Palmer 1980: 31-32.  esto se postojanje oblika na   u eol. i sli no stezanje koje se ondje dogaa navodi kao argumenat povezanosti mik. s eol., no te pojave teako da su povezane.  Posredno o uvano u hom. .  Eolski  mjeden.  Heubeck 1974: 167.  Usp. klas. gr . [().  V. i Cowgill 1966: 84.  ~ klas. gr . [ vjeato izraditi, ukrasiti itd..  Usp. i Palmer 1980: 210-211.  Heubeck 1974 : 165, Palmer 1980: 40-41.  Asimilacije su i disimilacije u labiovelara tipoloaki dosta este, usp. obrnut slu aj od pretpostavljenoga mik., odn. asimilaciju labiovelara u italskom i keltskom (lat. qu+nque, stir. cic < ie. *penkwe).  Usp. klas. gr . ime [o.  Heubeck (nav. str.), vjerojatno omaakom, ima *i-qo-po-po-.  Usp. klas. gr . ime [.  Palmer (nav. str.) navodi za i-po-po-qo-i i drugu mogunost, asimilacije q-p > p-p, no to se prema ostalim primjerima ne ini vjerojatnim.  Thumb & Scherer 1959: 119.  Beekes 1995: 213 pomalo ad hoc uvodi kao meufazu *d- > *(- > - koje se ponaaa kao *h1 koje je po njem iste fonetske vrijednosti. Usp. i Szemernyi 1989: 238.  V. i Palmer 1980: 44.  Druga je mogunost izvoenje poopenjem akuzativne osnove *polHm, v. Beekes 1995: 190.  Za promjenu v. npr. Matasovi 1997: 206.  V. i Schmitt 1991: 122-123.  Dodatan je problem u gr . to ato nisu svi dij. adekvatno posvjedo eni pa nam neki klju ni podaci jednostavno nedostaju.  Cowgill 1966: 78.  Za pregled povijesti prou avanja gr . dij. i raznih teorija v. npr. Cowgill 1966, Panagl 1983, Schmitt 1991 i Morpurgo Davies 1992.  Cowgill 1966: 79.  Zanemarit emo slabo poznat pamfilijski koji je uostalom svakako drugotna postanja.  Garca Ramn postavlja pitanje je li eol. nastao u postmikensko doba mijeaanjem Jgr . i Sgr ., v. Panagl 1983: 342.  Zapravo lezb., u beot. se javlja 2., a u tes. (sekundarno?) uglavnom 1. (ju~na) varijanta, usp. Beekes 1969: 184.  Beekes 1995: 143 pretpostavlja *h1, ali bez razmatranja gr . dij. Za detaljnu raspravu vidi Beekes 1969: 184.  V. Rischovu  bersichtstabelle npr. u Panagl 1983.  U ark. su posvjedo ena i dva suprotna primjera, vjerojatno pod utjecajem dorskoga.  Za izvoenje *proti > *proty #V- > *pross #V- > poopeno *pros v. Rix 1992: 90.  Panagl 1983: 326.  V. Matasovi 1997: 116.  Osim ako se to ne bi gledalo kao po etak te promjene koja je kasnije uzela maha, no to je malo vjerojatno, v. Morpurgo Davies 1992: 428.  Sli no i viae vidi u jednoga od posljednjih zastupnika  eolske teorije L. Palmera (1980: 67-69).  Kao ato to ini W. Wyatt, v. Panagl 1983: 337.  V. npr. Cowgill 1966: 77.  Cowgill 1966: 85.  Za pokuaaj uspostave relativne kronologije j-a glasovnih zakona v. Palmer 1980: 62-63,  M. Kapovi, Polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima - SL 55-56, 61-83 (2003) PAGE 1 PAGE 1 LP< > bd' ''H,--==@@@@AABBHHHH(J,J8J:J"K&K*K.KLKNKjLlLLL4N6NNNNO8OJONOjOlOSSVVWW*Y.Y2Y6Y`[b[~[[[[[]]]]56OJQJ 5OJQJ 6OJQJj0JOJQJUOJQJ 56CJ5CJ5565CJN"VLN'H,J,z,,,,(-$$$$$$"VLN'H,J,z,,,,(-^-~---01^3l67:===AHIY\]]]pjtu.|֖ΣhƱȱ8Ltv 02:*<**1<:@&EH@RBRRtT@U~VWJXZ_[(-^-~---0^3l67:===AY\]]]pj.|֖ΣhƱȱ$$]]]__bahalaracc,c.c2c4ccchh*i0i4i8ijjjkll l&lTljlnllllllll@mBmFm\mxmmmmmm6oDLRV\ĖƖ H*OJQJ H*OJQJ 6OJQJj0JOJQJUOJQJ 5OJQJ56OJQJQƖȖ̖Ζ֖ؖ@BDHJR0<>`ؙ4jԚƣȣ466<.48<֬ܬ>PƱ޼J\|~Խprj0JOJQJU H*OJQJ6H*OJQJ 6OJQJOJQJ 5OJQJ56OJQJ56H*OJQJMȱ8Ltv 02:*<**1<:@&EH@RBRRtT@U~VW$rvؾܾ޾ "46ҿֿܿ "LNbd JLXdrxprN 2BDPT\`"\d 5OJQJ H*OJQJj0JOJQJU 6OJQJOJQJW":DFHLNP^tvz$:Phjlz Z^ 2XjFX^j $JV(*J\`l6H*OJQJ 6OJQJOJQJj0JOJQJU H*OJQJVfjnpt&*jn*,6: "<>LX "4FJrvxvx ,.p H*OJQJj0JOJQJU H*OJQJ56OJQJ 5OJQJ 6OJQJOJQJR468:>@BJx dt:<>JP T   2 6 0 L P l            < @ b       &*DRVVZJLr~6H*OJQJ H*OJQJ6H*OJQJ 6OJQJj0JOJQJUOJQJT2    !!!!X!Z!z!!!!!!!!!!!!!!!"L"N"^"`"f"h"r"""""""""""j%n%%%%%&&&&&&|''''''`(r(((r))))))<* H*OJQJ H*OJQJj0JOJQJU 5OJQJ6H*OJQJ 6OJQJOJQJR<**\,n,>1@1B1N122"4$444D5V566::4:6:8:AABB>BPB6D8DFGG"GHHKKLLLL(M>MDMZM^MtMxMMMMMMMMMN N:NXPdPQQBRRvT|TTTTTUUVVWWX*X^XfXXX H*OJQJj0JOJQJU6H*OJQJ 6OJQJOJQJ 5OJQJTWJXZ___dgPv~t@Dr$DBp$$X6YBY~ZZz[[[[[[____ddffHV`jtv *:JL^frv(: a6NXԽֽ$.<>vx4<>FHTV^`hjrtv565 5OJQJ H*OJQJj0JOJQJU 6OJQJOJQJTxz|o$$lִ"H ] m,"',!.D$$24>HV`jtvo$$lִ"H ] m,"',!.D$ *:Jo$$lִ"H ] m,"',!.D$  (*8:HJL^`bdfprtv&(8:HJXZhjl$&.08:<OJQJ556H*`JL^frv$o$$lִ"H ] m,"',!.D(:JZjl o$$lִ"H ] m,"',!.D$:JZjl&0:<JR\fpz *6BNZfrt >hj<1ln: `&0:<Jo$$lִ"H ] m,"',!.D$<JRZ\dfnpxz  (*46@BLNXZdfprt&D 6OJQJ 5OJQJH*6OJQJ556ZJR\fpzo$$lִ"H ] m,"',!.D$ *6BNZfrt$o$$lִ"H ] m,"',!.D d$$o$$lִ"H ] m,"',!.D$ >hj<1ln:$$$%,>Jh&hu QXjv<I:  1=RdW&LNd$5_*Jt:<j0JCJOJQJU5CJ5 H*OJQJ 5OJQJ 6OJQJOJQJR<TV:<np46pr$&fhz@B$&:<VXBDCJH*OJQJCJH*OJQJ6CJOJQJj0JCJOJQJU CJOJQJTT:n4p$f@$:$:n4p$f@$:VB8~2pRFJdVJr~R>&  r     2  \prvx  "#%&'()  UVB8~2pRFJdVJr$8:~ 24prRT<>FHJLdfNPVXJLrt~RT>@& ( l n   CJH*OJQJ jCJOJQJ6CJOJQJCJH*OJQJj0JCJOJQJU CJOJQJPr~R>&  r     2  \prvx  %h&`#$$$$ r t         2 4   \^prtvx  !"#$%()OJQJ0J j0JU5mH5OJQJmH nH jUj0JCJOJQJU CJOJQJ*%&'()$h/ =!"#$% [8@8Normal_HmHnHsHtHuB@B Heading 1$@&5OJQJmHsHu<A@< Default Paragraph Font.@. Footnote Text8&@8 Footnote ReferenceH*, @,Footer  !&)@!& Page Number4B@24 Body Text$a$OJQJ W@A Strong5>>@R> Title$a$5OJQJmHsHtH u,@b,Header  9r 1 ~#%++-I24DRIZKOxZ\\\8]L]]]^&_beqirk}kkkkkklYptwxLylyyzz}|%@xHHu׭gg8pu[   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNB RFu$@#`u8Vn9b 5 6  " K g | 6  ( e 2Ep fCWq` BFF$n  e 2E   b!                    *4BN![dn4yn.XoIG ,@ 8_A    U~Tannnq]Ɩr<*X6<< ) #()-/(-ȱWJJ r%)   "$%&'*,.0_::) !+T[]ahjq!!l,R$bK;]bfTH|+@0( '{'p><,] B S  ? Oowxx{?@HIQS  #$*+/0459<DEHILMQRVW[\`c}~ $%,-47GHLMRSXY^_dejl  !&',-238:CDGHKLOPSTWX]`cdefhijkmnpqstvyXIJf f h h i       O[\owxx{K M #%<=VWjk}~57 **^,`,,,,,7393<<GGTIVIjIlIOO3Q5QVVW W[[ddgggg\p^prrrrłǂACSU͖ϖ[]JL!CE9;>@ѩө$%]_٭ۭnp')prWY9;\^!XZ!#8:]_ "IKXZ #$*+/0459;@ADEHILMQRVW[\`bjkuv}~ $%,-46ABGHLMRSXY^_dejlz{~ !&',-238:?@CDGHKLOPSTWX]_cdhimnpqstvy=>ghij;<899:FG34UXIJL"%VYFIdgLOmp),lo '*:=WZ~#&kn69UXORqt^a{~ 58QTehUX? B     : =       E H         d f f h h i        stokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdstokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdstokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdstokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdstokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdstokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdstokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdstokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdstokaoC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima2.asdkorisnikAC:\WINDOWS\Desktop\polo~aj mikenskoga meu gr kim dijalektima.doc@ +"#89IKST]abiklmnoqtv   `@2@J@v  "BNdlv|@@  @G:Times New Roman5Symbol3& :ArialO& ?Lucida Sans UnicodeEIPAPhonSymbol"1h{f#hM $0dhHeUvodkorisnikkorisnikZOh+'0`   ( 4@HPXUvodfvod korisnik ori Normal.dot korisnikt249Microsoft Word 8.0@D9@MJ@zP+5#Z՜.+,D՜.+,0 hp|   Uvhhj Uvod Title 6> _PID_GUIDAN{9C83600F-1D1C-4DBD-93C1-53DF97A9267E}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./013456789:;<=>?@ABCDEFGHIKLMNOPQSTUVWXY^Root Entry FF*5`\+5`1Table2r/WordDocumentbSummaryInformation(JDocumentSummaryInformation8RCompObjjObjectPool`\+5`\+5  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q