ࡱ>      ` bjbj =Wψ6 0DDD8PD\F0}LGLG(tGtGtGOHOHOHyyyyyyyhyQQOHOHQQy nxtGtG7_a_a_aQtGtGy_aQy_a_ajndqtG@G p9v9DT p2PyM0}pф`фddqфdqOHK_a MNxOHOHOHyy`jOHOHOH}QQQQ0002C$000C000  Dr. sc. DIJANA JAKOVAC-LOZI, izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Splitu susreti i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem u Presudama europskog suda za ljudska prava Autorica u radu analizira etiri presuda Europskog suda za ljudska prava u kojima se odlu uje o susretima i dru~enjima djeteta s odvojenim roditeljem. U glavnini slu ajeva Sud je zauzeo stav da je povrijeeno pravo na poatovanje obiteljskog ~ivota ( l. 8. Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Autorica preispituje argumente koje Europski sud iznosi propos poimanja obiteljskog ~ivota i opravdanosti mijeaanja u obiteljski ~ivot s naglaskom na pitanjima pristupa roditelja djetetu i kontakata djeteta s odvojenim roditeljem (tj. da li je mijeaanje u injeno u suglasnosti sa nacionalnim zakonima, da li isto ima legitimni cilj i da li je nu~no u demokratskom druatvu). U svezi s tim, preispituje da li su brak i kohabitacija uope neophodni za u~ivanje prava na poatovanje obiteljskog ~ivota, te posljedi no kakva je pozicija djece koja su plod takvih zajednica, a glede susreta i dru~enja. Analizirajui argumentaciju Europskog suda u ovim odlukama, autorica ukazuje i na poredbenopravna rjeaenja koja se ti u roditeljske skrbi, te prava na susrete i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem. Klju ne rije i: obiteljski ~ivot, susreti i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem, Europski sud za ljudska prava 1. Uvodna rije  1. Jedan od poklisara dje jih prava kroz knji~evnu rije , britanski pisac C. Dickens, u svom djelu "Great Expectations" napisao je "& u njihovim malim svjetovima u kojima djeca svoju egzistenciju imaju, ne postoji niata ato se tako to no spozna i ato se tako to no osjea kao nepravda". Tu nepravdu odrasli im ine i onda kada im na bilo koji na in uskrauju pravo odr~avanja osobnih odnosa s najbli~im lanovima obitelji, ponaosob roditeljima, onda kada oni ne ~ive zajedno. 2. Da bi roditelji omoguili djetetu normalan rast i razvoj, oni moraju svoje osobne probleme rjeaavati u braku, ato je ponekad teako i prili no zahtjevno ako tog braka (ili izvanbra ne zajednice) zapravo viae nema, pa roditeljski odnosi ostaju naj eae jedini refugium salutis. To neminovno optereuje roditeljske odnose, iskrivljuje roditeljsku ljubav i pretvara je u egoisti nu zlorabu djeteta za rjeaavanje ne djetetovih, nego roditeljskih problema. To je duboki psihodinami ki razlog ato se pod okriljem posvemaanjeg altruizma roditelja ponekad krije, zapravo, njihov posvemaanji egoizam. Stoga je razumljivo zaato u radovima brojnih stru njaka koji se bave psihodinamikom obiteljske i bra ne stvarnosti, pa tako i obiteljskom i bra nom terapijom, nailazimo na stav prema kojem preduvjet kvalitetnog roditeljstva podrazumijeva rjeaavanje emocionalnih i psiholoakih problema roditelja unutar bra nih, odnosno partnerskih, a ne nikako unutar roditeljskih odnosa. 3. Meunarodna zajednica je dala svoj odgovor na pitanje prava djeteta koje nije u mogunosti ~ivjeti uz oba roditelja, izmeu ostalog, i kroz propisivanje prava na susrete i dru~enja tj. prava na kontakte s odvojenim roditeljem, te na odr~avanje kontakata i o uvanje odnosa s joa nekim osobama s kojima je dijete u obiteljskoj vezi. Tako su se 'izjasnile' kako Konvencija UN-a o pravima djeteta (1989) koja obvezuje gotovo sve dr~ave svijeta, tako i Europska konvencija za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950) s pripadajuim joj protokolima, Europska konvencija o priznanju i izvraenju odluka glede roditeljske skrbi i o ponovnoj uspostavi roditeljske skrbi (1980), Europska konvencija o ostvarivanju prava djeteta (1996), te Europska konvencija o kontaktima s djecom (2003). 4. Republika Hrvatska je aktom ratifikacije Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i pripadajuih joj protokola omoguila svojim graanima zaatitu ljudskih prava na joa jednoj instanci, a to je Sud za ljudska prava u Strasbourgu (dalje: Sud). Osnovni je zadatak Suda omoguavanje ravnopravnog polo~aja pojedinca u odnosu prema dr~avi koja vrijea njegova prava zagarantirana Konvencijom. Pred Sudom se trenutno nalazi preko 600 predmeta iz Hrvatske. Ako izuzmemo predmet Mikuli protiv Hrvatske u kojem je Sud 7. velja e 2002. godine donio presudu kojom je, izmeu ostalog, odlu eno da je Republika Hrvatska povrijedila pravo na poatovanje privatnog i obiteljskog ~ivota ( l. 8. Konvencije), mo~emo kazati da isti joa nije rjeaavao temeljem zahtjeva hrvatskih graana a glede, konkretno, zaatite prava djeteta na susrete i dru~enja. Ipak, hrvatska stru na javnost sa zanimanjem prati poredbena rjeaenja i stavove koje u tim predmetima Sud zauzima. 2. Stav meunarodne zajednice glede prava djeteta na susrete i dru~enja 5. Prava djeteta su danas viae od moralne kategorije jer su priznata u meunarodnom i, veim dijelom, u nacionalnim pravima. Prava djeteta, upravo kao i ljudska prava, nitko djeci 'ne daje', ve ih ona imaju samim tim ato postoje. Zaatitu navedenih prava mogue je promatrati na globalnoj i regionalnoj razini. 6. Na globalnoj razini, prava djeteta priznata su brojnim meunarodnim dokumentima od kojih je zasigurno najzna ajnija Konvencija o pravima djeteta (1989) koja je razli ite potrebe djeteta uzdigla na razinu posebnih prava. Konvencija obvezuje dr~ave stranke na poativanje tih prava i poduzimanje odgovorajuih mjera za zaatitu djeteta. Konvencijom je predvien i poseban mehanizam kontrole (kroz rad Odbora za prava djeteta), a sve sa ciljem osiguranja pravne zaatite navedenih prava djeteta. Tako i na meunarodnom i na nacionalnom planu, ovaj dokument predstavlja okvir za unapreenje i ostvarivanje prava djeteta. 7. Konvencijom o pravima djeteta (1989) roditelji bi trebali imati jednak pravni polo~aj u odnosu na dijete neovisno ~ive li u braku ili u stabilnoj izvanbra noj zajednici, ali i onda kada meu njima prestane zajednica ~ivota. Princip zajedni ke roditeljske skrbi kojeg zagovara Konvencija ( l. 18.) podr~avaju i brojna nau na istra~ivanja (poglavito u podru ju psihologije) koja ukazuju na sasvim konkretne prednosti zajedni ke u odnosu na jednoroditeljsku skrb. Konvencija izri ito propisuje pravo djeteta na "& obiteljske odnose kakvi su priznati zakonom" ( l. 8.), te "& pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili obaju roditelja na redovito odr~avanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata s oba roditelja, osim ako je to suprotno dobrobiti djeteta" ( l. 9. st. 3.). Uva~avajui mogunost boraviata djetetovih roditelja u razli itim dr~avama, Konvencija je l. 10. st. 2. djeci takvih roditelja zajam ila pravo odr~avanja osobnih veza i neposrednih kontakata s oba roditelja, osim u izuzetnim okolnostima. S tim u svezi, dr~ave ugovornice se obvezuju na poduzimanje mjera za borbu protiv nezakonitog preseljavanja i zadr~avanja djece u inozemstvu, te u tom cilju promi u zaklju ivanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma i pristupanje postojeim sporazumima ( l. 11. Konvencije). 8. Ako govorimo o zaatiti prava djeteta u europskim pravnim razmjerima tada neizostavno treba ukazati na zna aj koja imaju nastojanja i aktivnosti Haake konferencije, Europske Unije (dalje: EU) i Vijea Europe (dalje: VE). 9. U okviru djelovanja Haake konferencija za meunarodno privatno pravo donesene su odreene haake konvencije koje predstavljaju va~an izvor ujedna avanja meunarodnog privatnog i meunarodnog procesnog prava. Glede pitanja zaatite prava djeteta na susrete i dru~enja s odvojenim roditeljem od posebnog su zna aja: Konvencija o nadle~nosti tijela i pravu koje se primjenjuje glede zaatite maloljetnika (1961), Konvencija o graanskopravnim aspektima meunarodne otmice djece (1980), Konvencija o nadle~nosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvraenju, te o suradnji u predmetima roditeljske odgovornosti i mjerama dje je zaatite (1996). 10. Dok se donedavno u inozemnoj literaturi navodilo kako europsko obiteljsko pravo joa ne postoji, danas mo~emo kazati kako je eho 'europeizma' osjetan i na podru ju obiteljskog prava. On je rezultat o igledne potrebe i stalnih nastojanja za stvaranjem europskog obiteljskog prava koje u sebi nosi temeljno obilje~je jednoobraznosti. Meu aktima EU kojima se ureuju pitanja graanskih postupaka koji se odnose, konkretno, na razvod braka, na separaciju ili poniataj braka, te graanskih postupaka koji se odnose na roditeljsku skrb nad zajedni kom djecom u slu ajevima spomenutih bra nih postupaka, neizostavno moramo spomenuti Konvenciju Brisel II (1998). Dr~ave lanice Konvenciju nisu ratificirale, ve je ona preto ena u instrument prava Zajednice  uredbu, kao u cijelosti obvezujui i izravno primjenjivi zakonodavni akt Unije. Rije  je o Uredbi Vijea (EZ) br. 1347/2000 o nadle~nosti i priznanju i ovrsi odluka u bra nim stvarima te u pitanjima roditeljske skrbi za zajedni ku djecu bra nih drugova (tzv. Uredba Brisel II). Zakonodavne mjere koja Uredba sadr~i imaju izravni u inak na nacionalne pravne poretke. Uredbom je umnogome preuzet sadr~aj Konvencije Brisel II, ali pridodane su i neke nove odredbe. 11. Meutim, za istaknuti je da je Uredba Brisel II krajem studenoga 2003. godine derogirana Uredbom br. 2201/2003 (EC) o nadle~nosti, priznanju i ovrsi odluka donesenih u bra nim predmetima i predmetima roditeljske skrbi. Vezano za predmet ovog rada, mo~emo kazati da Uredba br. 2201/2003, izmeu ostalog, ureuje pitanja: roditeljske skrbi i prava pristupa (djetetu), skrbniatva, imenovanja i odreivanja obveza osoba ili tijela koja skrbe o djetetovoj osobnosti ili imovini zastupajui dijete ili mu poma~ui, te pitanja smjeatanja djeteta u udomiteljsku obitelj ili, openito, povjeravanja djeteta na institucionalnu skrb. U tu svrhu se ve po etnim odredbama Uredbe daje tuma enje izraza 'nositelj roditeljske skrbi', 'roditeljska skrb', 'pravo pristupa', 'neovlaateno odvoenje ili zadr~avanje (djeteta)', (v. l. 2. st. 7-11. Uredbe br. 2201/2003). 12. Sve zemlje EU lanice su i Vijea Europe, kao meuvladine, meunarodne organizacije koja u zemljama lanicama promi e demokraciju, poativanje ljudskih prava i pravnu dr~avu. Pri tome, zaatita i promicanje tih vrijednosti u VE nije tek unutarnja stvar vlada dr~ava, ve odgovornost svih zemalja lanica. Nastojanja VE na planu zaatite i promicanja prava djeteta, s naglaskom na pravu na susrete i dru~enja, mo~emo pratiti i kroz slovo brojnih konvencija VE. 13. Ponajprije treba ukazati na zna aj Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950) kojom su odreena temeljna graanska i politi ka prava, kao i slobode svakog pojedinca, a ato nala~e obvezu svim dr~avama potpisnicama da jam e ta prava svakoj osobi pod njihovom jurisdikcijom. 14. Za potrebe ovog rada, ponaosob treba ukazati na zna aj odredbe l. 8. Konvencije koja pru~a dvostruku zaatitu obiteljskog ~ivota (zaatiuje obiteljske odnose i ograni ava javne vlasti glede mijeaanja u obiteljski ~ivot). Konvencija odredbom l. 8. st. 1. propisuje "svatko ima pravo na poatovanje svoga privatnog i obiteljskog ~ivota, doma i dopisivanja". Ova odredba garantira, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (koja se temelji na razmatranju zahtjeva osoba koje se ~ale na povredu svojih prava utvrenih spomenutom Konvencijom) pravo djece, ali i roditelja, na meusobne susrete i dru~enja koji mogu biti ograni eni ili isklju eni samo kada postoji ozbiljan razlog koji je prijetnja najboljem interesu djeteta. Stavkom 2. l. 8. propisano je: "Javna vlast se nee mijeaati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom druatvu nu~no radi interesa dr~avne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi spre avanja nereda ili zlo ina, radi zaatite zdravlja ili morala ili radi zaatite prava i sloboda drugih". U osnovi, odredba l. 8. prvenstveno ima za cilj zaatititi pojedinca u odnosu na arbitrarno mijeaanje javne vlasti u obiteljski ~ivot. Meutim, glede tuma enja sadr~aja ove odredbe izmeu dr~ava postoje velike razlike, ovisno o potrebama i nacionalnim izvorima. 15. Neizostavno treba spomenuti i Europsku konvenciju o priznanju i izvraenju odluka glede roditeljske skrbi i o ponovnoj uspostavi roditeljske skrbi (1980). Pri odreivanju 'osoba' s kojima dijete mo~e odr~avati kontakt, najbolji interes djeteta je uvijek od klju ne va~nosti. Konvencija odreuje kategoriju 'osoba' s kojima dijete mo~e odr~avati kontakt (pri emu i druge osobe, a ne samo roditelji mogu odr~avati kontakt s djetetom). U Preambuli ove Konvencije naglaaava se: a) potreba uspostave rjeaenja (meu dr~avama strankama Konvencije) koja bi omoguila ato brojnija priznanja i ovrhe odluka koje se ti u roditeljske skrbi s ciljem postizanja ato bolje zaatite dobrobiti djeteta; b) pravo roditelja na susrete i dru~enja, ato prirodno slijedi iz prava na roditeljsku skrb; c) potreba prevladavanja problema 'neovlaatenog odvoenja djece preko granice', kao i teakoa u svezi osiguravanja prikladnih rjeaenja za probleme koje takvi slu ajevi uzrokuju; d) potreba uvoenja prikladnih odredaba koje e omoguiti ponovnu uspostavu prava na roditeljsku skrb koja je bila arbitrarno prekinuta. Razvidno je, Konvencija barata pojmom 'prava roditelja na susrete i dru~enja', pri emu se ne mo~emo oteti dojmu poimanja djeteta tek kao pukog objekta tog odnosa. Meutim, ne smijemo smetnuti s uma da je Konvencija donesena davne 1980. godine, dakle, prije nego je donesena Konvencija o pravima djeteta koja predstavlja najzna ajnije postignue na podru ju dje jih prava. 16. Od izuzetno velike va~nosti je i Europska konvencija o ostvarivanju prava djeteta (1996). Cilj Konvencije je trostruk: a) promicanje prava djeteta; b) osiguranje postupovnih prava (pravo djeteta da dobije sve relevantne informacije, pravo da dobije savjet i da izrazi svoje mialjenje, pravo da bude obavijeateno o moguim posljedicama uva~avanja njegova mialjenja, pravo da tra~i posebnog zastupnika) i c) i njihovo olakaano ostvarivanje. 17. Glede susreta i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem od posebnog su zna aja l. 2., l. 3., l. 6. i l. 13. Konvencije o ostvarivanju prava djeteta. Odredbom l. 2. Konvencija definira pojmove: 'sudsko tijelo' koje podrazumijeva sud ili upravno tijelo koje ima jednake ovlasti; pojam 'nositelji roditeljske skrbi' koji podrazumijeva roditelje, ali i druge osobe ili tijela ovlaatena za vraenje nekih ili svih sadr~aja roditeljske skrbi; pojam 'zastupnik' koji podrazumijeva osobu, kao ato je odvjetnik ili tijelo imenovano da pred sudskim tijelom poduzima radnje u ime djeteta; pojam 'mjerodavne informacije', ato zna i obavijesti prikladne djetetovoj dobi i sposobnosti shvaanja, koje e se pru~iti djetetu kako bi mu se omoguilo potpuno ostvarivanje njegovih prava (osim ako bi pru~anje takvih obavijesti bilo suprotno dobrobiti djeteta). lanak 3. Konvencije ti e se prava djeteta na obavijeatenost i na iskazivanje vlastitog mialjenja. Prije donoaenja odluke u postupcima koji se ti u djeteta sudsko tijelo mora razmotriti raspola~e li dostatnim obavijestima za donoaenje odluke koja odgovara dobrobiti djeteta i, kada je to potrebno, pribaviti dodatne obavijesti (posebice od nositelja roditeljske skrbi). U slu ajevima kada se prema unutraanjem pravu smatra da dijete ima dostatnu sposobnost shvaanja  sudsko tijelo se mora uvjeriti da je dijete dobilo sve mjerodavne obavijesti; u odreenim slu ajevima savjetovati dijete osobno, povjerljivo (uz isklju enje javnosti) ako je potrebno, neposredno ili posredstvom drugih osoba ili tijela, na na in prilagoen djetetovoj sposobnosti shvaanja, osim ako to ne bi bilo u o itoj suprotnosti s dobrobiti djeteta; mora omoguiti djetetu izra~avanje njegova mialjenja, ali i pridati du~ni zna aj mialjenju koje je dijete izrazilo (v. l. 6. Konvencije). S ciljem spre avanja ili rjeaavanja sukoba, te izbjegavanja postupaka pred sudskim tijelima koji se ti u djece, stranke e, u odreenim slu ajevima koje e same odrediti, poticati uvoenje posredovanja i drugih metoda rjeaavanja sukoba i postizanja sporazuma. 18. Na poslijetku, nu~no je ukazati na zna aj joa jednog, najnovijeg priloga VE na putu promicanja dje jih prava  Konvencije o kontaktima s djecom (2003). Konvencija je otvorena za potpisivanje dana 15. svibnja 2003. godine. Hrvatska je potpisnica iste. Meutim, Konvencija joa nije stupila na snagu jer su je za sada ratificirale samo dvije dr~ave ( eaka i San Marino), a za stupanje na snagu potrebne su joj barem tri ratifikacije uklju ujui najmanje dvije dr~ave lanice VE. 19. Prepoznavai potrebu da se djetetu, u njegovom najboljem interesu, omogui ostvarivanje kontakata s oba roditelja, kao i s ostalim osobama s kojima je dijete povezano, Konvencija ve u svojoj Preambuli, a jasnije joa i odredbom l. 1. postavlja tri cilja: a) odrediti temeljna na ela koja e se primjenjivati pri donoaenju odluka o susretima i dru~enjima (rje nikom Konvencije: 'kontaktima') ili sklapanju meusobnih sporazuma. Ta na ela uklju uju pravo na kontakt djeteta s roditeljem i s drugim osobama, pravo na informiranje djeteta, pravo djeteta na izra~avanje vlastitih stavova i ~elja; b) odrediti odgovarajue mjere zaatite i jamstava kod ostvarivanja kontakata, osobito u slu ajevima 'prekograni nih kontakata', a ato bi imalo za svrhu i osiguranje ubrzanog vraanja djeteta po isteku dogovorenog razdoblja predvienog za kontakt; c) utemeljiti suradnju izmeu sredianjih (dr~avnih) vlasti i ostalih tijela (sudskih i drugih tijela) koja bi poticala i poboljaavala kontakte i odnose izmeu djece i njihovih roditelja, te ostalih osoba koje su ovlaatene na kontakt s djecom (rje nikom Konvencije: 'ostalih osoba koje su u obiteljskoj vezi s djecom'). 20. Ciljevi na kojima Konvencija po iva i na ela koja zagovara prije ili kasnije utjecati e na znakovite pomake u regulaciji te dimenzije obiteljskih odnosa mnogih dr~ava. Naime, mnoge dr~ave u svojim propisima reguliraju 'pravo na kontakt' isklju ivo sa stajaliata roditelja, tj. kao pravo roditelja (npr. Belgija, Austrija, `vicarska, Francuska). U drugima se to pravo, pod odreenim uvjetima, priznaje i djeci (Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Hrvatska) i/ili se njihov interes uzima kao temeljna smjernica odlu ivanja (Finska, `vedska), dok se u veini zemalja vrai kombinacija pa tako pravo na kontakt imaju samo roditelji, ukoliko je to u interesu djeteta. 3. Susreti i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem u presudama Europskog suda za ljudska prava 3.1. Presuda donesena u predmetu Lebbink v. Netherlands 1. lipnja 2004. godine (zahtjev broj 45582/99) 3.1.1. injeni no stanje 21. Podnositelj zahtjeva je roen 1975. godine. Od sredine 1993. godine odr~avao je vezu s gospoom B. Iz te veze roena je 14. travnja 1995. ker Amber. Sukladno l. 1:287 1 Graanskog zakonika (Burgerlijk Wetboek), koji je tada bio na snazi, ga. B je imala skrb nad djevoj icom. Podnositelj je, od strane Okru~nog suda Enschede (Enschede District Court), dana 19. svibnja 1995. odreen kao pomoni skrbnik (auxiliary guardian; toezied voogd). Pomono skrbniatvo podnositelja prestalo je 2. studenog 1995. kada je amandmanom Graanskog zakonika ukinuta ta funkcija. 22. Podnositelj zahtjeva i ga. B. nisu formalno zajedno ~ivjeli ali je podnositelj redovito posjeivao nju i Amber. Takoer je nekoliko puta uvao i brinuo se za Amber. Ga B. se ponekad konzultirala s podnositeljem o problemima sa sluhom koje je djevoj ica imala. Podnositelj nije formalno priznao Amber jer je ga. B. odbila dati pristanak za priznanje, a k tome se i njezina obitelj takoer protivila ovome. Iako je podnositelj mogao zatra~iti sudsko dopuatenje za priznanje djeteta, nije se poslu~io ovom mogunoau, dr~ei kako ima malo izgleda za uspjeh. Uz to, podnositelj je bio skloniji poativati stav ge. B. i njezine rodbine i odr~avati fakti ke obiteljske veze koje je imao sa svojom kerkom od stvaranja formalnih pravnih veza s njom. 23. U kolovozu 1996. prestala je veza podnositelja zahtjeva sa gom. B. Podnositelj zahtjeva je 23. sije nja 1997. zatra~io od Regionalnog suda Almelo (Almelo Regional Court; arrondissementsrechtbank) da mu dodijeli pristup (access; omgangsregeling) Amber jedan vikend svaka etiri tjedna i nekoliko tjedana za vrijeme praznika. U ovim raspravama ga. B. je iznosila stav da podnositeljev zahtjev treba proglasiti nedopuatenim jer nikada nije bilo 'obiteljskog ~ivota' u smislu l. 8. Konvencije izmeu podnositelja zahtjeva i Amber, a ukoliko je obiteljski ~ivot i postojao, prestao je nakon okon anja veze izmeu nje i podnositelja zahtjeva. Dodatno je ga. B. tvrdila da dodjela pristupa podnositelju ne bi bila u djetetovom interesu, te da se podnositelj ponaaao loae prema njoj (nasilje i financijsko iskoriatavanje) i da je pokazivao malo interesa za Amber. Na poslijetku je istaknula da je djevoj icin sluh oateen i da Amber stoga treba poseban pristup za koji ona podnositelja dr~i nesposobnim. 24. U odluci od 26. velja e 1997. Regionalni sud Almelo je usvojio stav da je postojao obiteljski ~ivot u smislu l. 8. Konvencije izmeu podnositelja zahtjeva i Amber i da ovaj obiteljski ~ivot nije prestao postojati okon anjem veze podnositelja sa gom. B. Stoga je proglasio podnositeljev zahtjev za pristup djetetu dopuatenim. 25. Ga. B. je podnijela ~albu protiv ove odluke }albenom sudu Arnhem (Arnhem Court of Appeal; gerechtshof). U svojoj odluci od 16. rujna 1997. }albeni sud je ukinuo odluku Regionalnog suda Almelo od 26. velja e 1997. 26. Podnositeljeva naknadna ~alba odbijena je od strane Vrhovnog suda (Hoge Raad) 5. lipnja 1998. Vrhovni sud je odbacio argument da je sama bioloaka veza podnositelja i Amber dovoljna da 'privu e' zaatitu l. 8. Konvencije. Vrhovni sud dr~i da 'obiteljski ~ivot' u smislu l. 8. implicira budue osobne veze zajedno s bioloakim o instvom. Kod pomanjkanja postojanja ovakvih buduih osobnih veza, prihvatio je tvrdnje }albenog suda. 3.1.2. Mjerodavno domae pravo i praksa 27. Propis koji je regulirao priznanje o instva i bio na snazi prije 1. travnja 1998. je Graanski zakonik (dalje: GZ), ( l. 1:221 Graanskog zakonika). Temeljem ove odredbe dijete roeno izvan braka ima status bioloakog djeteta spram svoje majke. Ono postaje bioloako dijete svog oca nakon priznanja o instva, pri emu je 'otac' (u smislu ove odredbe) onaj muakarac koji je priznao dijete, neovisno da li on stvarno jest ili nije bioloaki otac djeteta. Dakle, izvanbra nom djetetu se automatski priznaje 'obiteljski odnos' s majkom i njenim srodnicima (familierechtelijke betrekkingen), a priznanjem o instva uspostavlja se obiteljska veza izmeu njega i djeteta, kao i izmeu djeteta i o evih srodnika ( l. 1:222 GZ). Priznanje dano bez prethodnog maj inog pisanog pristanka je bez pravne u inkovitosti ( l. 1:224 1 (d) GZ). Ipak, glede prava oca i djeteta na poatovanje 'obiteljskog ~ivota' na na in kako je to zajam eno l. 8. Konvencije, Vrhovni sud mo~e takvu odredbu tuma iti na na in da se maj ino pravo uskrate pristanka zanemari, ukoliko ona pristanak neopravdano uskrauje, te da ga se nadomjesti sudskim pristankom. Meutim, takav sudski pristanak mo~e biti zatra~en samo od bioloakog oca iji odnos s vlastitim djetetom je takav da bi ga se trebalo smatrati 'obiteljskim ~ivotom' sukladno l. 8. Konvencije. 28. Na u inke priznanja o instva nakon 1. travnja 1998. godine primjenjivao se l. 1:204 GZ. Joa uvijek, muakarac koji priznaje kao svoje dijete koje joa nije navrailo 16 godina, mora prethodno zatra~iti maj in pisani pristanak ( l. 1:204 1 (c)). Ako maj in pristanak izostane, isti mo~e biti nadomjeaten pristankom Regionalnog suda ( l. 1:204 3). Meutim, muakarac koji zatra~i nadomjesni sudski pristanak mora biti djetetov bioloaki otac; pored toga, priznanje ne smije biti na uatrb maj inog odnosa s djetetom ili djetetovog vlastitog interesa. Nadalje, zahtijeva se i djetetov pisani pristanak ako je ono navrailo 12 godina (art. 1:204 1 (d)). Sukladno praksi Vrhovnog suda, a u svezi s l. 1:204 3 GZ, postupak pribavljanja sudskog pristanka zahtijeva 'ravnote~u interesa' osoba na koje se isti odnosi, ato je polaziate u nastanku pravno priznatog obiteljskog odnosa imeu djeteta i njegovog bioloakog oca (familierechtelijke betrekking). Sudac mora odvagnuti o ev interes u postizanju priznanja prema interesima majke i djeteta koji se tome protive. Maj in interes je odreen l. 1:203 3 GZ u vidu o uvanja mirnog, nesmetanog odnosa s djetetom. 29. Glede uzdr~avanja slijedom l. 1:392 GZ, roditelj tj. bilo koja od osoba koja je postala zakonski roditelj djeteta ipso iure, bilo da je taj status stekla priznanjem, sudskom odlukom ili putem posvojenja  je obvezna doprinositi za uzdr~avanje svog maloljetnog djeteta. Izostanak priznanja djeteta ne oslobaa bioloakog oca njegove obveze uzdr~avanja prema djetetu. Naime, nizozemsko zakonodavstvo poznaje mogunost tra~enja sudskog proglaaavanja o instva ( l. 1:394 3), uz predmnijevu da je pretpostavljeni bioloaki otac izvanbra nog, nepriznatog djeteta muakarac koji je odr~avao odnose s djetetovom majkom u vremenu izmeu 307 i 179 dana prije roenja djeteta. 30. Ono ato je u ovom kontekstu od posebne va~nosti je pitanje mjerodavnog prava glede, konkretno, prava pristupa (access rights). Pravo pristupa reguliraju l. 1:337a-h GZ. l. 1:377a Graanskog zakonika glasi:  1. Dijete i roditelj koji nema skrbniatvo imaju pravo pristupa jedan drugome (omgang met elkaar). 2. Sudac mo~e, na zahtjev roditelja ili jednog od njih, utana iti sporazum (nagodbu) na odreeno ili neodreeno razdoblje radi ostvarivanja prava pristupa ili mo~e odbiti na odreeno ili neodreeno razdoblje pravo pristupa. 3. Sudac mo~e odbiti pravo pristupa samo: ako bi pristup ozbiljno oatetio psihi ki ili fizi ki razvoj razvoj djeteta ili, roditelj se mora smatrati o igledno neprikladnim ili o igledno nesposobnim za pristup; ili dijete koje ima najmanje dvanaest godina, prilikom sasluaanja je izrazilo ozbiljne prigovore protiv dopuatanja pristupa roditelju; ili pristup bi radi drugog razloga bio protivan va~nijim (weighty, zwaarwegende belangen) interesima djeteta. U svezi s prethodnim lankom, nu~no je ukazati i na l. 1:377f GZ, koji glasi:  Bez predrasuda prema odrebi l. 1:377a GZ, sudac mo~e, na zahtjev, utana iti sporazum (nagodbu) o pristupu izmeu djeteta i osobe koja ima bliske osobne veze sa djetetom. Sudac mo~e odbiti zahtjev kada se interesi djeteta suprotstavljaju dodjeljivanju istoga, ili ako se dijete koje ima najmanje dvanaest godina protivi tome. 31. Sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda, zahtjev bioloakog oca za pristup djetetu ije o instvo nije priznao treba ispitati glede l. 1:337f, a ne l. 1:337a GZ zakonika jer on nije  roditelj u smislu l.1:337a. Ako je otac izvanbra nog djeteta priznao dijete, zahtjev za pristup treba ispitati glede l. 1:377a GZ. U nekoliko slu ajeva u kojima je bioloaki otac zahtjevao pristup djetetu pozivajui se na l. 8. Konvencije, Vrhovni sud je zauzeo stav da samo bioloako o instvo nije dostatno da stvori postojanje 'obiteljskog ~ivota'. Sukladno Vrhovnom sudu, takva veza mo~e se uzeti u obzir samo kao umijeaanost, upletenost u  obiteljski ~ivot gdje tek iz dodatnih okolnosti, kao ato su redoviti kontakti s djetetom, proizlazi da veza s ocem mo~e biti smatrana kao stvaranje 'obiteljskog ~ivota'. 32. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da odbijanje zahtjeva za pristup njegovoj izvanbra noj kerki predstavlja povredu njegovih prava koja su mu zajam ena odredbom l. 8. Konvencije, relevantni dio koje glasi:  1. Svatko ima pravo na poatovanje & obiteljskog ~ivota & 2. Javna vlast se nee mijeaati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom druatvu nu~no radi & zaatite zdravlja ili morala ili radi zaatite prava i sloboda drugih. 3.1.3. Argumenti pro et contra zahtjeva podnositelja 33. Podnositelj se, argumentirajui svoj zahtjev, pozvao na stav kojeg je Sud zauzeo, a glede pitanja postojanja 'obiteljskog ~ivota' sukladno l. 8., u predmetima Boughanemi v. France iz 1996. i C. v. Belgium iz 1996. godine. Naveo je kako je ve zna ajan faktor u odreivanju postojanja 'obiteljskog ~ivota' sam odnos izmeu njega kao podnositelja zahtjeva i Amber, a koji je stvoren samom injenicom ato je on njen bioloaki otac, pa bez potrebe oslanjanja na dodatne okolnosti on sam po sebi ukazuje na postojanje drugih veza i spona meu njima. Podnositelj zahtjeva, nadalje, isti e kako je on bio Amberin pomoni skrbnik (auxiliary guardian) sve do ukidanja tog instituta 2. studenoga 1995., (v. supra, 3.1.1.). Na upit da li je 'obiteljski ~ivot' izmeu podnositelja zahtjeva i Amber mogao biti prekinut kasnijim dogaanjima, podnositelj je smatrao da vrijeme od pet mjeseci koje je proteklo izmeu raskida njegovog odnosa sa Amberinom majkom i njegovog zahtjeva za pristup je bilo nedostatno da bi se moglo zaklju iti kako je njegov odnos sa Amber mogao prestati postojati. Po podnositeljevu mialjenju, odluka domaeg suda kojom se njegov zahtjev za pristup djetetu proglaaava nedopustivim je izravno kraenje l. 8. Konvencije, a kojim mu je zajam eno poatovanju njegovog prava na obiteljski ~ivot s kerkom. 34. Nasuprot tome, Vlada je iznijela da sukladno nizozemskom pravu, pravo pristupa izmeu djeteta i zakonskog roditelja regulira l. 1:377a GZ i l. 1:377f GZ (izmeu djeteta i tree osobe koja ima blisku osobnu vezu s djetetom). Bioloaki otac se smatra zakonskim roditeljem ako je o~enjen djetetovom majkom ili ako je priznao dijete. U ovakvoj situaciji, zakonska veza izmeu oca i djeteta stvara ipso iure obiteljski ~ivot u smislu l. 8. Konvencije. Iako bioloaki otac nema zakonsku vezu sa svojim djetetom, unato  tome mo~e zahtjevati pristup, no, da bi ga ishodio, mora imati bliski osobni odnos s djetetom. Pojam 'bliski osobni odnos' interpretiran je u domaoj sudskoj praksi (kao u ~albi u ovom predmetu)  kao veza bioloakog oca i njegovog djeteta, koja, na temelju razli itih i dostatno utvrenih okolnosti, mo~e biti smatrana da stvara 'obiteljski ~ivot' u smislu zna enja l. 8. Konvencije. Vlada dr~i kako je ovaj pristup potpuno u skladu sa sudskom praksom koju je Sud stvorio obzirom na l. 8. Konvencije, iz koje se ne mo~e zaklju iti da bioloaka veza sama po sebi stvara odnos koji ima zna enje obiteljskog ~ivota za potrebe l. 8. 3.1.4. Utvrenje Suda 35. Sud je ponovio da pojam 'obiteljski ~ivot' iz l. 8. Konvencije nije ograni en vezama utemeljenim na braku i mo~e obuhvaati 'druge de facto obiteljske veze' gdje partneri ~ive izvan braka, pa i u tom slu aju mo~e postojati izmeu djece i roditelja veza jednaka obiteljskom ~ivotu. U pravilu, zajedni ki ~ivot se zahtjeva za ovakvu vezu, iznimno drugi faktori mogu poslu~iti da poka~u da veza ima dostatnu vrstou da stvori 'de facto obiteljske veze'. Kada je rije  o potencijalnom odnosu koji se mo~e razviti izmeu djeteta roenog izvan braka i njegovog bioloakog oca, relevantni faktori uklju uju prirodu odnosa izmeu bioloakih roditelja i pokazanog interesa i privr~enosti oca djetetu prije i nakon roenja. U ovom slu aju, Sud nalazi da, za razliku od slu ajeva Sahin v. Germany (2003) i Sommerfield v. Germany (2003), (v. infra, 3.4.4.) podnositelj nije zahtijevao priznanje djeteta i nikada nije formirao 'obiteljsku zajednicu' s Amber i njenom majkom, te kako nikada nisu zajedno ~ivjeli. Stoga, proizlazi pitanje ima li drugih faktora koji pokazuju da podnositeljeva veza s Amber ima dostatnu vrstou i sadr~aj da stvori 'obiteljske veze'. Sud se ne sla~e s podnositeljem da samo bioloako srodstvo, bez daljnjih zakonskih ili injeni nih elemenata koji ukazuju na postojanje bliske osobne veze, mo~e biti dostatno da privu e zaatitu l. 8. Konvencije. 36. Meutim, u ovom slu aju Sud nalazi da je Amber roena iz iskrene veze izmeu podnositelja i ge. B. koja je trajala oko tri godine i da je podnositelj bio pomoni skrbnik Amber dok je ona navraila sedam mjeseci. Nadalje, primjeuje da je podnositeljeva veza s gom. B. zavraila u kolovozu 1996. kada je Amber imala 16 mjeseci. Sud dalje nalazi da, iako podnositelj nije nikada stanovao sa gom. B. i Amber, bio je prisutan kada se Amber rodila, da je od roenja Amber do kolovoza 1996. posjeivao gu. B. i Amber u neodreenim redovitim intervalima, da je nekoliko puta promjenio Amber i jednom ili dvaput je uvao, te da je imao nekoliko kontakata s gom. B., koji su uprili eni prvenstveno zbog problema koje je dijete imalo sa sluhom. 37. U ovim okolnostima Sud zaklju uje, kada je zavraila veza izmeu podnositelja zahtjeva i ge. B., da je postojala - uz bioloaku vezu  odreena veza izmeu podnositelja i Amber koja je dostatna da bi slu aj podlijegao pod zaatitu l. 8. Konvencije. Odlukom }albenog suda potvrenom od strane Vrhovnog suda, razvidno je kako nije razmatran meritum podnositeljevog zahtjeva za pristup djetetu (a ato bi ialo u prilog podnositeljeva zahtjeva glede onoga o emu govori l. 8. Konvencije), ve je zauzeto stajaliate o nedopustivosti istog na temelju mialjenja kako nije postojao obiteljski ~ivot meu njima. Zbog navedenih razloga, Sud je odlu io sa aest glasova prema jednom da je u injena povreda l. 8. Konvencije. 3.2. Presuda u slu aju Hasse v. Germany donesena 8. travnja 2004. godine (zahtjev broj 11057/02) 3.2.1. injeni no stanje 38. Podnositelji zahtjeva  ga. C. Haase i g. J. Haase ~ive u Altenberge (Njema ka). Ga Haase je majka dvanaestoro djece. Dok je bila udana za M., rodila je sedmero djece. S drugim suprugom g. Haase ima petero djece. Godine 1993. odnosi izmeu ge Haase i M. su se pogoraali. U travnju 1993. M. je pokrenuo postupak za razvod braka i zatra~io da mu se dodijeli skrb nad djecom. Odlukom od 29. listopada 1993. Okru~ni sud Mnster (Mnster District Court, Amtsgericht) je dodijelio roditeljsku skrb nad troje mlae djece gi Haase, a nad etvero starije djece njezinom prvom suprugu. Ured za mlade~ Mnster (Mnster Youth Office) podnio je ~albu protiv takve odluke ali je istu povukao u rujnu 1994. U prosincu 1993. ga Haase se preselila sa troje djece svom sadaanjem suprugu. 39. U velja i 2001. ga Haase se obratila Uredu za mlade~ Mnster za obiteljsku pomo. Kako bi im se dodijelila pomo, podnositelji su se slo~ili da njihova obiteljska situacija bude procijenjena od strane vjeataka psihologa. Vjeatak se susreo s gom. Haase i troje njezine djece 26. rujna i 11., 15., 17. i 22. listopada 2001. u kui podnositelja zahtjeva. Dana 17. prosinca 2001. vjeatak je podnio izvjeae Uredu za mlade~ Mnster. Prema ovom izvjeau, nedostaci u izvraavanju skrbi nad djecom, kao i uvjeti ~ivota u toj kui opasno su ugro~avali njihov razvoj. Podnositelji su bili nerazumno osorni prema svojoj djeci i u estalo ih tukli. Vjeatak je bio mialjenja kako djeca trebaju siguran, trajni smjeataj i kako se mora izbjei svaki daljnji kontakt izmeu njih i podnositelja zahtjeva. 40. Ured za mlade~ je nakon toga podnio prijedlog Okru~nom sudu Mnster za donoaenje privremene mjere (einstweilige Anordnung) za oduzimanje roditeljske skrbi podnositelja nad sedmero djece (njihovih etvero djece i nad troje djece ge. Haase roene za vrijeme njezinog prvog braka). 41. Istog dana, 17. prosinca 2001. Okru~ni sud Mnster je bez sasluaanja roditelja donio zatra~enu privremenu mjeru. Podnositelji zahtjeva su morali odmah predati djecu Uredu za mlade~. Nadle~ni slu~benik za ovrhu odluke bio je ovlaaten odvesti djecu ako je potrebno ak i uz uporabu sile. Odlukom od 18. prosinca 2001. Okru~ni sud Mnster je dopunio svoju odluku od 17. prosinca 2001. zabranjujui svaki pristup podnositelja svojoj djeci i troje djece ge. Haase iz prvog braka. Sud je nadalje zabranio svaki pristup gi. Haase etvero djece iz njezinog pravog braka. Takoer joj je bilo zabranjeno pristupiti bli~e od 500 m prebivaliatu i akolama etvero druge djece. Djeca su istog dana bila odvedena iz kue u tri razli ite akole, odnosno jaslica i bila su smjeatena u tri razli ite udomiteljske obitelji. Sedam dana stara najmlaa ker odvedena je iz bolnice i od tada ~ivi u udomiteljskoj obitelji. 42. Privremenom mjerom od 1. lipnja 2002. Okru~ni sud Mnster privremeno je prenio skrb nad djecom na Ured za mlade~ i potvrdio svoju odluku od 17. prosinca 2001. Protiv ove odluke podnositelji su se ~alili. Dana 10. prosinca 2002. }albeni sud Hamm (Hamm Court of Appeal, Oberlandesgericht), odbacio je ~albu podnositelja protiv odluke Okru~nog suda Mnster. 43. Odlukom od 6. o~ujka 2003. Okru~ni sud Mnster je oduzeo roditeljsku skrb podnositeljima nad etvero djece i troje djece iz prvog braka koja su ranije ~ivjela s njima i zabranio pristup istima do lipnja 2004. Odjeljenom odlukom Okru~ni sud Mnster je zabranio gi. Haase stupiti u kontakt sa etvero starije djece prije kraja 2004., tj. prije nego najstariji sin ge. Haase postane punoljetan. Podnositelji su se ~alili protiv gore navedenih odluka. 3.2.2. Mjerodavno domae pravo 44. Domae mjerodavno pravo u l. 6. st. 2. Ustava odreuje da su skrb i odgajanje djeteta prirodno pravo roditelja i njihova primarna obveza, te da dr~ava nadzire ostvarivanje ove obveze. Nadalje, stavkom 3. istog lanka jasno je propisano kako odvajanje djece od roditelja protiv njihove volje, mo~e biti samo sukladno zakonu ako oni koji na to imaju pravo i du~nost, propuataju svoju du~nost ili ako djeci na drugi na in prijeti zanemarivanje. 45. Od zna aja je zasigurno i odredba l. 1666 Graanskog zakonika iz kojeg proizlazi da su obiteljski sudovi obvezni odrediti nu~ne mjere kada je djetetova dobrobit ugro~ena. Mjere ija je svrha odvojiti dijete od obitelji dopuatene su samo kada vlastima nije mogue poduzeti neke druge mjere kako bi se izbjeglo ugro~avanje djetetove dobrobiti ( l. 1666a st.1.). Za oduzimanjem roditeljske skrbi mo~e se posegnuti samo ako su se druge mjere pokazale neu inkovitima ili se trebaju smatrati neu inkovitima da uklone opasnost. Podnositelji su se ~alili jer im je oduzeta roditeljska skrb i jer su djeca stavljena pod javnu skrb. Takoer su se ~alili zbog na ina na koji su pobijane odluke izvraene. Pozivaju se pri tome na povredu odredbe l. 8. Konvencije. 3.2.3. Utvrenje Suda 46. Na upit da li su poduzete mjere predstavljale mijeaanje u pravo podnositelja na poatovanje njihovog obiteljskog ~ivota, odgovor je potvrdan. Praksa Suda upuuje na to da zajedniatvo roditelja i djece ini osnovni element obiteljskog ~ivota i mjere poduzete od strane domaih tijela, a koje prije e ovo zajedniatvo predstavljaju mijeaanju u pravo zaatieno odredbom l. 8. Konvencije (vidi meu ostalima slu aj Johansen v. Norway). 47. Koliko se mijeaanje mo~e tretirati opravdanim ovisi o nizu faktora: da li je isto 'u suglasnosti sa zakonom'; da li ima cilj ili ciljeve koji su legitimni u smislu odredbe l. 8. st. 2. Konvencije; te da li je isto 'nu~no u demokratskom druatvu' za ostvarenje prethodno spomenutog cilja. Iako je bit odredbe l. 8. zaatititi pojedinca od arbitrarnog djelovanja javnih vlasti, dodatno mogu postojati pozitivne obveze radi stvarnog 'poatovanja' obiteljskog ~ivota. Tako, kada je postojanje obiteljske veze ostvareno, dr~ava mora u na elu djelovati u cilju omoguavanja razvoja te veze, te poduzeti mjere koje e omoguiti ponovno zajedniatvo roditelja i djeteta (vidi izmeu ostalih, Eriksson v. Sweden, Gnahor v. France). Granice izmeu pozitivnih i negativnih obveza dr~ave, sukladno ovoj odredbi, ne mogu se to no definirati. Primjenjiva na ela su, atoviae sli na. U oba slu aja du~na pa~nja se mora posvetiti iznala~enju (pravi ne) ravnote~e izmeu konkurentnih interesa pojedinaca i druatva kao cjeline; i u oba slu aja, dr~ava ima pravo na odreenu razinu procjene (vidi, izmeu ostalih W., B. and R. v. the United Kingdom i Gnahor v. France). Opi je stav Suda da je mijeaanje izvraeno u skladu sa zakonom ( l. 1666 i 1666a Graanskog zakonika). 48. Glede 'legitimnog cilja', a prema mialjenju Suda, sudske odluke protiv kojih su se podnositelji ~alili bile su u cilju zaatite 'zdravlja ili morala' i 'prava i sloboda' djece. Stoga one slijede legitimne ciljeve u smislu zna enja odredbe l. 8. st. 2. 49. Da bi dobio odgovor na pitanje koliko je takvo mijeaanje bilo 'nu~no u demokratskom druatvu' Sud je morao razmotriti jesu li, gledajui predmet kao cjelinu, razlozi navedeni kao opravdanje privremene mjere bili relevantni i dostatni za svrhu st. 2. l. 8. Konvencije. Pojam nu~nosti implicira da mijeaanje odgovara neodlo~noj socijalnoj potrebi i posebno, da je proporcionalno odreenom legitimnom cilju (vidi Gnahor v. France). 50. Nedvojbeno, razmatranje ato je u najboljem interesu djeteta je od najvee va~nosti u svakom slu aju ove vrste. `toviae, mora se podsjetiti da nacionalne vlasti 'u~ivaju' prednost neposrednog kontakta sa svim zainteresiranim osobama, esto baa u onom stadiju kada se mjere skrbi (care measures) razmatraju ili odmah nakon njihovog izvraenja (vidi Johansen, K. and T. v. Finland). Iz ovih razmatranja slijedi da zadaa Suda nije zamijeniti domae vlasti tj. preuzeti njihovu ulogu u izvraavanju njihovih obveza regulacije javne skrbi nad djecom i prava roditelja ija su djeca stavljena pod skrb, ve da ocjeni odluke donesene od strane ovih vlasti (vidi Hokkanen v. Finland od 23. rujna 1994., Kutzner v. Germany; Sahin v. Germany, Sommerfield v. Germany, v. infra). Obzirom na bilo kakvo stavljanje pod skrb, tra~i se pa~ljiva procjena pri poduzimanju mjera daljnjih ograni enja od strane vlasti, primjerice ograni enja roditeljske skrbi i pristupa i bilo kakve zakonske zaatite odreene radi osiguranja u inkovite zaatite prava roditelja i djece na poatovanje njihova obiteljskog ~ivota. U takvim daljnjim ograni enjima mo~e po ivati opasnost efektivnog smanjivanja obiteljskih veza izmeu roditelja i djece (vidi Elsholz v. Germany). Stavljanje djeteta pod skrb treba se uobi ajeno smatrati privremenom mjerom koja e trajati koliko to okolnosti dopuataju i bilo koja mjera izvraavanja privremene skrbi treba biti u skladu s krajnjim ciljem ponovnog zajedniatva bioloakog roditelja i djeteta. (vidi Johansen i E.P. v. Italy). U tom smislu treba se iznai ravnote~a izmeu interesa djeteta da ostane pod skrbi i interesa roditelja za postizanjem ponovnog zajedniatvo s djetetom. U ostvarivanju ove ravnote~e Sud treba posebnu pa~nju pokloniti najboljem interesu djeteta koji, obzirom na njegovu prirodu i ozbiljnost mo~e premaaiti interese roditelja (vidi Johansen). Posebno, roditelj ne mo~e biti ovlaaten, pozivajui se na odredbu l. 8. Konvencije, na takve mjere koje mogu atetiti djetetovu zdravlju i razvoju (vidi Elsholz v. Germany, Sahin v. Germany). 51. Dok odredba l. 8. ne sadr~i izravne postupovne zahtjeve, postupak odlu ivanja u donoaenju i izricanju mjera mijeaanja mora biti pravi an i takav da osigura du~no poatovanje interesa zaatienih l. 8. Sud stoga mora odrediti je li podnositelj bio uklju en u postupak odlu ivanja u cijelosti do stupnja dostatnog da mu omogui potrebnu zaatitu njegovih interesa, obzirom na okolnosti predmeta i istaknutu va~nost odluke koja se treba donijeti. Sud prihvaa da nije uvijek mogue, zbog hitnosti situacije (kada treba ~urno zaatititi dijete), omoguiti sudjelovanje u postupku onih koji imaju skrb nad djetetom. Niti je ak to po~eljno (primjerice, ako se one koji imaju skrb nad djetetom smatra neposrednom prijetnjom djetetu), budui da bi ih prethodno upozorenje omoguilo u spre avanju u inkovitosti mjere. Sud, meutim mora biti siguran da su nacionalne vlasti bile ovlaatene razmotriti postojanje okolnosti koje opravdavaju naglo odvajanje djeteta od skrbi roditelja bez prethodnog kontakta ili konzultacije. Posebno, odgovorna dr~ava treba utvrditi da je postojala pa~ljiva procjena u inka predlo~ene mjere skrbi na roditelje i dijete, kao i mogue alternative stavljanja djeteta pod javnu skrb prije ostvarivanja takve mjere. injenica da dijete mo~e biti smjeateno u povoljnije okru~enje za njegovo odgajanje nee, sama za sebe, opravdati prinudnu mjeru odvajanja od bioloakih roditelja. Moraju postojati druge okolnosti koje ukazuju na  nu~nost takvog mijeaanja u pravo roditelja na u~ivanje obiteljskog ~ivota s njihovim djetetom (i obrnuto) sukladno odredbi l. 8. (vidi K.A. v. Finland). 52. Razmatrajui injenice ovog predmeta, Sud primjeuje da je vjeatak G. posjetio gu Haase i troje njezine djece u rujnu i listopadu 2001. u domu podnositelja zahtjeva. 17. prosinca 2001. predao je izvjeae Uredu za mlade~, koji je istog dana podnio zahtjev za donoaenje privremene mjere i taj isti dan je Okru~ni sud Mnster, bez sasluaanja roditelja, donio zahtjevanu privremenu mjeru. Slijedeeg dana su djeca odvojena od obitelji i djelomi no jedna od drugih i smjeatena u udomiteljske obitelji skrivena identiteta. Novoroen e je odvedeno iz bolnice. Dana 1. o~ujka 2001. }albeni sud Hamm odbacio je ~albu podnositelja bez odr~avanja rasprave. 21. lipnja 2002. Savezni ustavni sud stavio je izvan snage ove odluke, dr~ei kako su prava podnositelja zahtjeva prekraena. Sukladno stavu Saveznog ustavnog suda, pitanje je li utvren dokaz da postoji rizik opasnosti za djecu nije adekvatno razmatrano. Posebno je naglasio da je izostala procjena iskaza podnositelja i razmatranja o mogunosti nalaganja alternativnih mjera koje ne bi dovele do potpunog oduzimanja roditeljske skrbi. I }albeni sud i Okru~ni sud propustili su sasluaati djecu i omoguiti sasluaanje osoba koje sudjeluju u postupku. Nisu izneseni razlozi koji opravdavaju ~urnost stvari. Kod ispitivanja prednosti i nedostataka obiteljske mjere, bilo je, meutim, relevantno razmotriti da li odvajanje djece od njihovih roditelja mo~e ugroziti razvoj djece, posebice u prvim godinama ~ivota. Sud atoviae primjeuje da je neminovna opasnost trebala biti stvarno utvrena prije nego ato su se javne vlasti odlu ile za hitne mjere u tako delikatnim spornim pitanjima kao ato su mjere skrbi. Istina je da se u o iglednim slu ajevima opasnosti ne zahtjeva uklju ivanje roditelja. Meutim, ako nije mogue sasluaati roditelje djece i raspraviti s njima nu~nost mjere, ne bi smjelo biti mjesta hitnom djelovanju, posebice kada je, kao u ovom slu aju, opasnost ve postojala du~i period. Prema tome, nije bilo hitnosti koja bi opravdala privremenu mjeru Okru~nog suda. Sud je takoer razmatrao metodu koriatenu u izvraenju odluke Okru~nog suda. Iznenadno odvajanje aestero djece iz njihovih akoli, vrtia i doma i njihov smjeataj u udomiteljske obitelji skrivena identiteta i zabrana svih kontakata sa podnositeljima, nadialo je nu~nost situacije. Da se posebno niti ne naglaaava odvajanje netom roenog djeteta od majke. Moraju postojati izvanredni razlozi da bi se dijete fizi ki odvojilo od skrbi majke, protiv njezine volje, odmah nakon roenja. Sud je mialjenja kako nije dokazano postojanje takvih razloga u vezi s kerkom roenom u bolnici. Iako je sporna odluka Okru~nog suda Mnster od 17. prosinca 2001. stavljena izvan snage od strane Saveznog ustavnog suda, ostaje injenica da je ona stvorila osnov trajnog odvajanja podnositelja i djece od 18. prosinca 2001. Iskustvo pokazuje, kada djeca ostanu pod skrbi slu~bi za mlade~ dulje vrijeme, zapo et je zapravo postupak u smjeru njihovog nepovratnog odvajanja od njihovih obitelji. Mogunost ponovnog zajedniatva obitelji progresivno se smanjuje, pa eventualno i nestaje ako bioloakim roditeljima i djeci nije dopuateno viati se. `toviae, drakonski potez odvajanja kerke podnositelja ubrzo nakon njezinog roenja od majke, mo~e, prema mialjenju Suda samo dovesti do udaljavanja djeteta od roditelja i brae i sestara i izazvati opasnost stvarnog smanjivanja obiteljskih veza izmeu roditelja i malog djeteta. Poduzete mjere je teako ispraviti zbog neposrednog u inka i posljedica. 53. U svjetlu iznesenog, Sud je zauzeo (jednoglasno) stav da je u injena povreda l. 8. Konvencije. Sud konstantira da je na injen neopravdan propust nedopuatanjem podnositeljima sudjelovanja u postupku koji je doveo do takve odluke; nadalje, metode koriatene u provoenju te odluke, posebno odvajanje tek roenog djeteta od majke ubrzo nakon roenja, nisu bile poduprte relevatnim i dostatnim razlozima i ne mogu se smatrati 'nu~nim u demokratskom druatvu'. 3.3. Presuda donesena u slu aju Grgl v. Germany dana 26. velja e 2004. godine (zahtjev broj 74969/01) 3.3.1. injeni no stanje 54. Podnositelj zahtjeva je roen 1969. i ~ivi u Krostitzu (Njema ka). Otac je dje aka C., izvanbra nog djeteta roenog 25. kolovoza 1999. u Leipzigu. Godine 1997. upoznao je gu M., djetetovu majku, a 1998. planirali su se vjen ati ali je ga M. otkazala vjen anje. Ipak, njihova veza je nastavljena do po etka 1999. Podnositelj je saznao za trudnou ge. M. u svibnju 1999. Prema njegovoj izjavi, dogovorio se s gom. M. da e se brinuti za dijete. Potom se raspitivao za gu. M. i neroeno dijete ali nije uspio stupiti u kontakt s njom od srpnja 1999. 55. Odmah nakon roenja, ga M je dala dijete na posvojenje. Ured za mlade~ Wittenberg (Wittenberg Youth Office, Jugendamt), kao zastupnik djeteta odmah je obavijestio gu. i g. B. koji su bili registrirani kao potencijalni posvojitelji da se dijete C. prepuata na posvojenje. Oni su odveli C. iz bolnice nakon etiri dana i doveli ga kui. 56. U listopadu 1999. podnositelj je saznao za djetetovo roenje, kao i to da ga je ga. M. prepustila na posvojenje. U studenom 1999. otiaao je u Ured za mlade~ Leipzig s namjerom da sam posvoji C. Dana 30. studenog 1999. ga. M. je zajedno s podnositeljem otiala u Ured za mlade~ i potvrdila da je on otac djeteta. Podnositelj zahtjeva je 12. sije nja 2000. pokrenuo postupak radi utvrivanja o instva pred Okru~nim sudom Wittenburg, te nakon ato se podvrgnuo medicinskoj analizi krvi, Okru~ni sud Wittenberg potvrdio je da je on otac djeteta C. Od prosinca 1999. podnositelj je o~enjen po Islamskom zakonu s gom C. }ivi s ~enom i jednim od njeno dvoje djece. 57. Dana 10. sije nja 2000. podnositelj je podnio zahtjev Okru~nom sudu Wittenberg da se skrb nad njegovim izvanbra nim djetetom C. prenese na njega. Za vrijeme sasluaanja 25. rujna 2000. Okru~ni sud je odlu io da se treba uprili iti susret izmeu podnositelja zahtjeva i ge C. sa gom. i gosp. B. (udomiteljima, odnosno potencijalnim posvojiteljima) i da se prvi kontakti izmeu podnositelja i djeteta C. trebaju planirati i ostvariti. Od listopada do prosinca 2000. podnositelj se etiri puta susreo, u prisustvu udomitelja, sa svojim izvanbra nim sinom, a od prosinca 2000. nije bilo viae susreta jer je C. bio bolestan i njegovi su udomitelji dr~ali da su ovakvi susreti preteako breme za malo dijete. Dana 8. velja e 2001. Okru~ni sud Wittenberg je privremenom mjerom odredio da podnositelj ima pravo pristupa djetetu aest slijedeih subota, prvo jedan, kasnije dva, dalje tri i nakraju osam sati. 58. }albeni sud Naumburg je 16. velja e 2001., temeljem ~albe Ureda za mlade~, odgodio ovrhu privremene mjere Okru~nog suda. Podnositelju je bilo dopuateno vidjeti dijete jednom mjese no dva sata u nazo nosti ge. i gosp. B ili tree osobe. U o~ujku 2001. Okru~ni sud Wittenberg prenio je roditeljsku skrb nad djetetom na podnositelja zahtjeva sukladno paragrafu 1672 (1) Graanskog zakonika. 59. Dana 10. travnja 2001. }albeni sud Naumburg, temeljem ~albe Ureda za mlade~ i ~albe ge i gosp. B. opozvao je privremenu odluku o pristupu djetetu od 8. velja e 2001., a 27. travnja 2001. isti sud je, temeljem ~albe Ureda za mlade~ protiv odluke Okru~nog suda o skrbi odlu io odgoditi ovrhu odluke o skrbi dok ne odlu i o ~albi. 60. U lipnju 2001. Okru~ni sud Wittenberg dodijelio je privremenom mjerom podnositelju pristup svom sinu tri dana na dva sata po evai od kraja srpnja 2001., svake subote osam sati. Naredio je gi i gosp. B. da surauju i obvezao ih da odrede zamjenske termine u slu aju bilo kojeg otkazanog susreta. 61. Krajem lipnja }albeni sud Naumburg ukinuo je odluku Okru~nog suda od 9. o~ujka 2001. i odbio (reject) zahtjev podnositelja za skrb nad djetetom. Takoer je odgodio susrete i dru~enja podnositelja s njegovim sinom do 30. srpnja 2002. 3.3.2. Mjerodavno domae pravo 62. Odredbe o roditeljskoj skrbi, kao i o susretima i dru~enjima roditelja i djece iznaale su svoje mjesto u Graanskom zakoniku, ( 1626 /1/):  Otac i majka imaju pravo i du~nost ostvarivati roditeljsku skrb (Elterliche Sorge) nad maloljetnim djetetom. Roditeljska skrb uklju uje skrb nad osobom (custody, Personensorge) i skrb za imovinu (care of property, Vermgenssorge) djeteta. 63. Sukladno 1626 a (2), majka izvanbra nog djeteta ostvaruje skrb ako izmeu roditelja nije postignut neki drugi sporazum. U ovom slu aju, dr~ei kako se roditelji nisu samo privremno razvojili, otac mo~e, s maj inim odobrenjem, zatra~iti da mu se dodijeli skrb u cijelosti ili djelomi no sukladno 1672 (1). Ako je roditeljska skrb majke prestala na neodreeno vrijeme, a ato je slu aj ako je ona pristala na posvojenje djeteta, ( 1751 (1)), Obiteljski sud (Familiengericht) treba prenijeti roditeljsku skrb na drugog roditelja, ako je ovo u skladu s najboljim interesom djeteta ( 1678 /2/, u svezi s 1751 /1/). Prema 1632 (1) roditeljska skrb uklju uje pravo na zahtjev da se dijete oduzme od onoga tko ga nezakonito dr~i. Ako roditelji ~ele odvesti dijete od udomiteljske obitelji nakon du~eg vremenskog razdoblja, Obiteljski sud mo~e odrediti da dijete nastavi ~ivjeti kod udomitelja, ako odvoenje ugro~ava djetetovu dobrobit ( 1632 /4/). 64. Nadalje, sukladno 1684, dijete ima pravo na susrete i dru~enja s drugim roditeljem; svaki roditelj ima obvezu (is obliged to have contact) na kontakt i ima pravo na pristup djetetu. `toviae, roditelji ne smiju u initi niata ato bi moglo naakoditi djetetovom odnosu s drugim roditeljem ili ozbiljno ugroziti djetetov odgoj. Obiteljski sudovi mogu odrediti doseg prava na susrete i dru~enja i propisati viae odreenih pravila za njihovo ostvarenje, takoer, obzirom na tree osobe (also with regard to to third parties) mogu narediti strankama da ispune svoje obveze prema djetetu. Obiteljski sudovi mogu isto tako i ograni iti ili uskratiti ovo pravo ako je takva mjera nu~na radi dobrobiti djeteta. Odluka kojom se ograni ava ili uskrauje to pravo za dulje razdoblje ili trajno mo~e se donijeti samo ako bi druk ije bila ugro~ena djetetova dobrobit. Obiteljski sudovi mogu odlu iti da se pravo pristupa ostvari u nazo nosti tree osobe, kao npr. slu~benika Ureda za mlade~ ( 1684 /4/). 65. Postupci u obiteljskim stvarima regulirani su Zakonom o izvanparni nim postupcima (Gesetz ber die Angelegenheiten der freiwilligen Gerichtsbarkeit /FGG/; Act on Non-Contentious Proceedings). Sukladno odredbi l. 12. tog Zakona, sud e ex officio poduzeti mjere istrage koje su nu~ne da se utvrde relevantne injenice i izvedu prikladni dokazi. U svezi s tim, a sukladno odredbi l. 50., sud e odrediti zastupnika ad litem da zastupa maloljetno dijete ako je to nu~no radi zaatite njegovih interesa. 66. Podnositelj se ~alio jer, prema njegovom mialjenju, odluka }albenog suda Naumburg kojim je odbijen njegov zahtjev za dodjelom roditeljske skrbi i susreta i dru~enja s njegovim izvanbra nim djetetom C. predstavlja povredu l. 8. Konvencije. 3.3.3. Utvrenje Suda 67. Sud zamjeuje da su stranke suglasne da odluka kojom se odbija podnositeljeva skrb nad djetetom i pristup djetetu predstavlja mijeaanje u njegovo pravo na poatovanje obiteljskog ~ivota, kako je to zajam eno odredbom l. 8. st. 1. Stranke nisu u inile spornim da je odluka utemeljena na nacionalnom pravu, to nije na 1678 /2/ i 1684 /4/ Graanskog zakonika i da je donesena u cilju zaatite najboljeg interesa djeteta, koji je legitiman cilj u smislu st. 2 l. 8. (vidi Keegan v. Ireland). Sud se, naravno, i u ovom predmetu bavio pitanjem da li je odbijanje prijenosa roditeljske skrbi i dodjeljivanja prava na susrete i dru~enja izvanbra nog roditelja s djetetom 'nu~no u demokratskom druatvu'. Trebao je odlu iti jesu li, gledajui predmet u cijelosti, razlozi navedeni kao opravdavajui ovoj mjeri bili relevantni i dostatni za svrhe odredbe l. 8. st. 2. Konvencije. Nedvojbeno je da je razmatranje o tome ato je u najboljem interesu djeteta od najvee va~nosti u svakom predmetu ove vrste. `toviae, i u ovom slu aju Sud ne propuata podsjetiti na injenicu da nacionalni autoriteti imaju prednost diretnog kontakta sa svim osobama u predmetu. Granica procjene nadle~nih nacionalnih vlasti varira u skladu s prirodom pitanja i va~nosti predmetnih interesa. Posebice kada se odlu uje o roditeljskoj skrbi, Sud priznaje da nacionalne vlasti u~ivaju visoku razinu procjene. Odredba l. 8. zahtijeva da domae vlasti pronau ravnote~u izmeu interesa djeteta i roditelja i da u postupku iznala~enja i odreivanja ravnote~e, osobitu va~nost treba posvetiti najboljem interesu djeteta koji, ovisno o prirodi i va~nosti, mo~e nadii interese roditelja. Posebice, roditelj ne mo~e biti ovlaaten na temelju odredbe l. 8. Konvencije na poduzimanje takvih mjera koje bi atetile djetetovu zdravlju i razvoju (Scozzari i Giunta v. Italy). 68. Sud naglaaava kako je }albeni sud u ovom predmetu, u svojoj odluci od 20. lipnja 2001., smatrao da dodjeljivanje roditeljske skrbi podnositelju ne bi bilo u najboljem intresu djeteta, (iako je podnositelj bio u situaciji skrbiti o C. budui da je sa svojom suprugom ve podizao dvoje djece), radi duboke i emocionalne veze koja se razvila izmeu djeteta i njegove udomiteljske obitelji, te bi razdvajanje od udomiteljske obitelji dovelo do teakih i nepopravljivih posljedica glede djetetove psihe. Sud takoer naglaaava kako je u svojoj odluci od 9. o~ujka 2001. Okru~ni sud Wittenberg, naprotiv smatrao da je u najboljem interesu djeteta da otac ima skrb nad njim. Sud je svjesan kako injenica da podnositelj i dijete nisu nikada zajedno ~ivjeli mo~e biti relevantna kod odreivanja ravnote~e izmeu suprotstavljenih prava i interesa podnositelja zahtjeva i prava ge. i gosp. B. i djeteta. Sud podsijea na svoju praksu, koja odreuje da kada je uspostavljena obiteljska veza s djetetom, dr~ava mora postupati na na in koji e omoguiti razvijanje te veze (vidi Keegan, i Kroon and Others v. the Netherlands). l. 8. Konvencije tako nala~e svakoj dr~avi obvezu u cilju sjedinjavanja bioloakog roditelja sa svojim djetetom (vidi K. and T. v. Finland, Johansen v. Norway, Olsson v. Sweden). U ovom kontekstu, Sud takoer naglaaava da u inkovito poatovanje obiteljskog ~ivota zahtjeva da budue veze izmeu roditelja i djeteta ne budu odreene samim protekom vremena (vidi mutatis mutandis, Sylvester v. Austria, W. v. the United Kingdom). Sud dopuata da bi neodlo~no (hitno) odvajanje djeteta od udomiteljske obitelji moglo imati negativan utjecaj na njegovo fizi ko i psihi ko zdravlje. Meutim, pozivajui se na injenicu da je podnositelj bioloaki roditelj C. i nedvojbeno ima ~elju i sposobnost skrbiti se o njemu, Sud nije uvjeren da je }albeni sud Naumburg ispitao sva mogua rjeaenja problema. Posebice, ini se da sud nije ispitao mogunost povezivanja C. i podnositelja zahtjeva pod okolnostima koje bi smanjile stres za dijete. Umjesto toga, }albeni sud se o igledno samo fokusirao na neposredne u inke koje bi odvajanje od udomiteljske obitelji imalo za dijete, ali je propustio razmatrati dugoro ne u inke koje bi za C. imalo trajno razdvanje od bioloakog oca. Rjeaenje razmatrano od strane Okru~nog suda, usmjereno na ostvarivanje i umno~avanje kontakata izmeu podnositelja zahtjeva i C., koji bi u po etnom stadiju nastavio ~ivjeti s udomiteljskom obitelji, ini se da nije uzeto u razmatranje. Obzirom na ovo, Sud podsjea da e mogunost sjedinjavanja i povezivanja oca i sina biti progresivno smanjena i eventualno nestati ako bioloakom ocu i djetetu nije omogueno da se uope susreu ili im je to omogueno tako rijetko da se teako mo~e ostvariti potpuna veza roditelj-dijete izmeu njih (K. and T. v. Finland). U svijetlu iznesenog, Sud nalazi da je u injena povreda l. 8. Konvencije. 69. Glede prava na susrete i dru~enja, Sud zamjeuje da je }albeni sud Naumburg temeljio svoju odluka na fizi kom i psihi kom naporu za dijete kojeg bi izazvao bilo kakav kontakt sa njegovim bioloakim ocem. }albeni sud je stoga, obzirom na neuredne i nesigurne prilike zbog nerjeaenog pravnog spora, zaklju io da bi odgaanje susreta i dru~enja za odreeno vrijeme omoguilo djetetu stjecanje neophodnog unutarnjeg mira i emocionalne ravnote~e. Sud primjeuje da je do lipnja 2001. podnositelju zahtjeva bilo omogueno vidjeti svoje dijete samo aest puta na nekoliko sati. Odluka }albenog suda onemoguila je svaki oblik ponovnog okupljanja obitelji (family reunion) i ostvarivanje bilo kakvog obiteljskog ~ivota. U ovom kontekstu, Sud naglaaava da je u djetetovu interesu da se obiteljske veze odr~avaju, jer raskid takvih veza zna i odvajanje djeteta od njegovih korijena, ato mo~e biti opravdano samo u iznimnim okolnostima (vidi Gnahor v. France, Johansen, P., C. and S. v. United Kingdom). Nema dokaza o postojanju takvih iznimnih okolnosti u ovom slu aju. Tako }albeni sud Naumburg, ukidanjem svih odluka kojima je dodijeljeno pravo na susrete i dru~enja podnositelja zahtjeva sinu, nije ispunio pozitivnu obvezu odreenu l. 8. da ponovno zbli~i i pove~e oca i sina. Sud zamjeuje da ak i nakon ato je proala jedna godina u lipnju 2002., podnositeljevi pokuaaji da ostvari pristup sinu nisu urodili plodom. Sud dr~i da su razlozi na koje se ~albeni sud Naumburg oslonio kod odgaanja pristupa podnositelja njegovom sinu na godinu dana, bili nedostatni za opravdavanje tako ozbiljnog mijeaanja u obiteljski ~ivot podnositelja zahtjeva. Bez obzira na granicu procjene domaih vlasti, mijeaanje stoga nije bilo proporcionalno legitimnim ciljevima. Dakle, u injena je povreda l. 8. Konvencije. 70. Glede samog postupka odlu ivanja, Sud je utvrdio kako je podnositelj zahtjeva, uz pomo zastupnika, imao mogunost iznijeti pismeno i usmeno svoje argumente. Stavljen je u poziciju koja mu je omoguavala iznijeti sve argumente u prilog ostvarivanja roditeljske skrbi, pa time i prava na susrete i dru~enja s djetetom. Takoer, imao je pristup svim relevantnim informacijama na koje su se sudovi pozivali. Podsjeajui na ope pravilo da nacionalni sudovi procjenjuju iznesene dokaze (Sahin i Sommerfield, v. infra, 3.4.), Sud dr~i da je podnositelj sudjelovao u postupku odlu ivanja, gledajui ga u cjelosti, u stupnju koji mu je dostatno omoguavao potrebnu zaatitu njegovih interesa. Glede ovoga, dakle, nije bilo povrede odredbe l. 8. Konvencije. 71. Meutim, glede podnositeljeva zahtjeva u kojem tra~i da ga se imenuje nositeljem roditeljske skrbi nad njegovim djetetom, kao i da mu se omogui ostavarenje prava na susrete i dru~enja s djetetom, Sud je jednoglasno utvrdio da je u injena povreda l. 8. Konvencije. 3.4. Presuda donesena u slu aju Sahin v. Germany 8. srpnja 2003. godine (zahtjev broj: 30943/96) 3.4.1. injeni no stanje 72. Podnositelj zahtjeva je turski dr~avljanin (koji je naknadno postao dr~avljanin Njema ke), otac je izvanbra nog djeteta G. N. roenog 1988. Priznao je o instvo svog djeteta i obvezao se na davanje uzdr~avanja. Podnositelj je upoznao djetetovu majku, gu. D. 1985. i u prosincu 1987. se preselio u njezin stan gdje su zajedno ~ivjeli do srpnja 1989., odnosno, prema navodima podnositelja do velja e 1990. U svakom slu aju, podnositelj je i dalje posjeivao dijete i majku do velja e 1990. i izmeu srpnja i listopada 1990., redovito je dolazio po G.N. radi posjeta i dru~enja. Od studenog 1990. ga. D. je zabranila daljnje kontakte izmeu podnositelja zahtjeva i djeteta. 73. Dana 5. prosinca 1990. podnositelj je podnio zahtjev Okru~nom sudu Wiesbaden kako bi mu dopustio pravo pristupa kerki svaku nedjelju, kao i drugi dr~avni praznik, te na Bo~i i Uskrs. Dana 5. rujna 1991. Okru~ni sud je odbio podnositeljev zahtjev navodei kako sukladno 1711 Graanskog zakonika, majka u ostvarivanju svog prava skrbi nad djetetom odreuje djetetove odnose s treim osobama i da ocu mo~e biti sudskom odlukom dopuaten pristup djetetu samo ako je to u interesu djeteta. Prema utvrenjima suda, iako sud dr~i da je podnositeljeva ~elja da se via s kerkom izraz iskrene povezanosti i istinske naklonosti, susreti nisu u djetetovu interesu jer se ga. D. ponaaa neprijateljski prema podnositelju i tako se oatro protivi bilo kakvim kontaktima da bi djevoj ica bila izlo~ena napetosti, ato bi razmjerno utjecalo na njezinu dobrobit. 74. U svibnju 1992. podnositelj se ~alio Regionalnom sudu u Wiesbadenu koji je odmah nalo~io izradu stru nog psiholoakog mialjenja da li su kontakti podnositelja u interesu djeteta. Sredinom prosinca 1992. podnositelj je zahtjevao od Regionalnog suda nastavak postupka. Nadalje je zatra~io donoaenje privremene mjere kojom e mu se dodijeliti pravo pristupa G.N. za vrijeme jednog popodneva svaki tjedan i zabraniti majci opstruiranje ovakvih kontakata. 75. Dana 23. prosinca 1992. Regionalni sud je odbio podnositeljev zahtjev za donoaenje privremene mjere za pristup, utvrdivai kako nema ~urnosti i kako podnositelj treba pri ekati ishod glavnog postupka. Nadalje, kako bi takva odluka anticipirala mogue uvjete kona ne odluke. Krajem kolovoza 1993. Regionalni sud Wiesbaden odbio je zahtjev podnositelja. 3.4.2. Mjerodavno domae pravo 76. Propise koji su relevantni, a trenutno su na snazi, su zapravo zakonske odredbe o roditeljskoj skrbi i susretu i dru~enjima roditelja i djece koje se nalaze u njema kom Graanskom zakoniku. One su dopunjene nekoliko puta, a mnoge su i ukinute reformama u materiji odnosa roditelja i djece (Reform zum Kindschaftsrecht) od 16. prosinca 1997. Tako 1626 /1/ glasi:  Otac i majka imaju pravo i du~nost ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom. Roditeljska skrb uklju uje skrb o osobi (Personensorge) i imovini (Vermgensorge) djeteta. Sukladno 1626a /1/, kako je isti dopunjen, roditelji maloljetnog izvanbra nog djeteta, zajedno ostvaruju skrb ako sa ine izjavu s tim u inkom (izjava o zajedni koj skrbi) ili ako sklope brak. Prema odredbi 1684 dijete ima pravo na pristup obaju roditelja; svaki roditelj ima obvezu kontaktirati s djetetom, kao i pravo na susrete i dru~enja s djetetom. `toviae, roditelji ne smiju u initi niata ato bi naakodilo vezi djeteta s drugim roditeljem ili ozbiljno ometalo djetetov odgoj. Obiteljski sudovi mogu odrediti doseg prava na susrete i dru~enja i propisati viae odreenih pravila za njihovo ostvarenje, takoer obzirom na tree osobe, mogu narediti strankama da ispune svoje obveze prema djetetu. Obiteljski sudovi mogu ograni iti ili ukinuti pravo pristupa ako je ovakva mjera nu~na za dobrobit djeteta. Odluka kojom se ograni ava ili ukida to pravo na dulji period ili trajno mo~e se donijeti samo ako bi u protivnom djetetova dobrobit bila ugro~ena. Obiteljski sudovi mogu odrediti da se susreti i dru~enja ostavaruju uz nazo nost tree osobe. 77. Prije navedenih zakonskih izmjena i dopuna, tj. u 'predmetno vrijeme' na snazi su bile sljedee odredbe Graanskog zakonika (GZ), koje su se odnosile na roditeljsku skrb i na susrete i dru~enja roditelja i djece: 1634 (GZ):  1. Roditelj koji nema roditeljsku skrb ima pravo na osobni kontakt s djetetom. Roditelj koji nema skrb i osoba koja ima skrb ne smiju u initi niata ato bi naakodilo djetetovom odnosu s drugima ili ozbiljno ugrozilo djetetov odgoj. 2. Obiteljski sud mo~e odrediti doseg tog prava i odrediti viae posebnih pravila za njegovo ostvarivanje.. 3. Roditelj koji nema skrb, a koji ima legitiman interes za dobijanje informacija o djetetovim osobnim okolnostima, mo~e zatra~iti ovakve informacije od osobe koja ima skrb ukoliko je to u skladu s djetetovim interesima. Skrbni ki sud je nadle~an u svim sporovima o pravu na informaciju. 4. Ako oba roditelja imaju skrb i razdvojeni su tek privremeno, prethodne odredbe se primjenjuju mutatis mutandis. Od zna aja je, takoer i 1705 koji glasi:  Skrb nad maloljetnim izvanbra nim djetetom ostvaruje djetetova majka&  , kao i 1711 koji odreuje:  1. Osoba koja ima skrb nad djetetom odrediti e pravo oca na pristup djetetu. 2. Ako je u interesu djeteta da ima osobni kontakt s ocem, Skrbni ki sud mo~e odlu iti da otac ima pravo na osobni kontakt. Skrbni ki sud mo~e promijeniti svoju odluku u bilo koje vrijeme. 3. Pravo zahtijevati informacije o djetetovim osobnim okolnostima odreeno je u 1634 3. 4. Kada je prikladno, uredi za mlade~ e e obavljati posredovanje (medijaciju) izmeu oca i osobe koja je nositelj skrbi nad djetetom. 78. Kao postupci u drugim obiteljskim stvarima, postupci po prijaanjoj odredbi 1711 2 Graanskog zakonika bili su regulirani Zakonom o izvanparni nim postupcima (Gesetz ber die Angelegenheiten der freiwilligen Gerichtsbarkeit). Sukladno 12 tog Zakona, sud e ex officio poduzeti mjere istrage koje su nu~ne radi utvrivanja relevantnih injenica i izvesti dokaze koji se ine prikladnim. U postupcima koji se ti u susreta i dru~enja, kompetentna osoba iz ureda za mlade~ treba se sasluaati prije donoaenja odluke ( 49 /2/ k). Glede sasluaanja roditelja u postupcima o skrbi, paragraf 50a /1/ odreuje da sud treba sasluaati roditelje u postupcima koji se ti u skrbi ili upravljanja djetetovom imovinom. U postupcima koji se ti u skrbi, sud e, sukladno pravilu, sasluaati roditelje osobno. U postupcima koji se ti u stavljanja pod javnu skrb, roditelji se uvijek trebaju sasluaati. Sukladno paragrafu 50a /2/, roditelj koji nema skrb, treba se sasluaati osim ako se ini da takvo sasluaanje nee doprinijeti razjaanjavanju stvari. 79. Podnositelj se ~alio da odluke njema kih sudova kojim je odbijen njegov zahtjev za susretima i dru~enjima s njegovim izvanbra nim djetetom predstavljaju povredu odredbe l. 8. Konvencije. 3.4.3. Utvrenje Suda i presuda od 11. listopada 2001. godine 80. Na upit da li je bilo mijeaanja u podnositeljevo pravo na poatovanje obiteljskog ~ivota sukladno l. 8. Konvencije, moramo kazati kako je Sud podsjetio da pojam obitelji sukladno ovoj odredbi nije ograni en odnosima utemeljenim na braku i mo~e obuhvaati druge de facto 'obiteljske veze' kada stranke zajedno ~ive izvan braka. Dijete koje je roeno u jednoj ovakvoj vezi je ipso iure dio te 'obiteljske' jedinice od trenutka roenja, samom injenicom njegovog roenja. Prema tome, postoji izmeu djeteta i njegovih roditelja veza koja ima zna enje obiteljskog ~ivota (vidi presudu Keegan v. Ireland od 26. svibnja 1994.). 81. Dalje, meusobno u~ivanje zajedniatva roditelja i djeteta stvara osnovni element obiteljskog ~ivota, ak iako veza izmeu roditelja prestane. Podnositelj zahtjeva je ~ivio zajedno sa svojim djetetom nakon njezinog roenja joa dvije godine. Mjere koje poduzmu domae vlasti (u ovom slu aju rije  je o naknadnim odlukama kojima je odbijen pristup podnositelja djetetu), a koje predstavljaju ometanje u~ivanja takvog zajedniatva zna e mijeaanja u pravo zaatieno odredbom l. 8. Konvencije (vidi izmeu ostalih Johansen v. Norway i Elsholz v. Germany). 82. Relevantne odluke su, istina, imale osnov u nacionalnom zakonu, to nije odredbi 1711 /2/ Graanskog zakonika koji je bio na snazi u relevantno vrijeme. Prema mialjenju Suda, odluke sudova na koje se podnositelj ~alio imale su za cilj zaatitu 'zdravlja ili morala' i 'prava i sloboda' djeteta. Prema tome, one su predstavljale legitimne ciljeve o kojima govori odredba l. 8. st. 2. U odreivanju je li pobijana mjera 'nu~na u demokratskom druatvu', Sud je trebao razmotriti jesu li, gledajui predmet kao cjelinu, razlozi navedeni u prilog opravdanosti poduzete mjere relevantni i dostatni za potrebe odredbe l. 8. st. 2. Konvencije. Nedvojbeno, razmatranje o tome ato je u najboljem interesu djeteta je od najvee va~nosti u svakom slu aju ove vrste. Granica procjene kompetentnih nacionalnih vlasti varira u skladu s prirodom pitanja i va~nosti predmetnih interesa. Prema tome, Sud dr~i kako vlasti u~ivaju airoke ovlasti, posebice u odmjeravanju nu~nosti stavljanja djeteta pod skrb. Meutim, stro~e i zahtjevnije ispitivanje se tra~i kod bilo kojih daljnjih ograni enja, primjerice, kada domae vlasti ograni avaju pravo roditelja na susrete i dru~enja. Ovakva daljnja ograni enja izazivaju opasnost da se obiteljske veze izmeu roditelja i malog djeteta efektivno smanje (vidi Elsholz v. Germany). 83. Sud, kao i u prethodnim slu ajevima, podsjea da se mora iznai ravnote~a izmeu interesa djeteta i roditelja, te da se pri tome, posebna pa~nja mora posvetiti najboljem interesu djeteta koji, ovisno o prirodi i va~nosti mo~e nadii interese roditelja. Posebice, roditelj ne mo~e biti ovlaaten, na temelju odredbe l. 8. Konvencije poduzeti takve mjere koje bi mogle atetiti djetetovu zdravlju i razvoju (vidi Elsholz v. Germany). U ovom slu aju kompetentni nacionalni sudovi, kada su odbijali podnositeljev zahtjev za odreivanjem posjeta, oslonili su se na iskaze podnositelja i djetetove majke, svjedoka i upitnike Ureda za mlade~ Wiesbaden i savjet vjeataka, uzeli su u obzir loa odnos izmeu roditelja i utvrdili da susreti i dru~enja djeteta s ocem nisu u interesu djeteta. 84. Sud ne sumnja da su ovi razlozi relevantni. Meutim, mora odrediti je li, uva~avajui posebne okolnosti slu aja i istaknutu va~nost donesenih odluka, podnositelj bio uklju en u postupak donoaenja odluka, gledajui u cjelini do stupnja dostatnog da mu omogui potrebnu zaatitu njegovih interesa (vidi W. v. the United Kingdom, Elsholz v. Germany). Sud primjeuje da je Okru~ni sud sasluaao djelatnika lokalne slu~be za mlade~, stranke i nekoliko svjedoka glede pitanja djetetova razvoja nakon razdvajanja roditelja. Regionalni sud, koji je imao puno pravo preispitivanja svih pitanja vezanih za zahtjev pristupa, nalo~io je izradu psiholoakog mialjenja vjeataka o pitanju jesu li kontakti izmeu podnositelja i djeteta u djetetovu interesu. Vjeatakinja je, nakon ato je sasluaala podnositelja zahtjeva, dijete i djetetovu majku, savjetovala da se susreti i dru~enja ne bi smjeli dopustiti. Sud utvruje da dijete nije sasluaano na sudu ni u jednom stadiju postupka. Regionalni sud je tra~io izjaanjenje vjeatakinje da li bi sasluaanje djeteta koje je u relevantno vrijeme imalo oko pet godina predstavljalo psiholoaki napor za nju (psychological strain). Vjeatakinja je objasnila da nije direktno pitala dijete za oca. Prema njenom mialjenju, rizik u sasluaanju djeteta na sudu o njezinoj vezi s ocem i bilo kakvo izravno ispitivanje o ovoj temi sastoji se u tome da bi dijete moglo dovesti do uvjerenja da su njezine izjave odlu ujue. Regionalni sud se, dr~ei mialjenje vjeatakinje pouzdanim, suzdr~ao od sasluaanja djeteta nalazei kako bi ovakvo ispitivanje predstavljalo psiholoaku prisilu. Prema mialjenju Suda, propust njema kih sudova da sasluaaju dijete predstavlja nedostatno uklju ivanje podnositelja u postupke glede susreta i dru~enja. Bilo bi iznimno va~no da su kompetentni sudovi pa~ljivo razmotrili ato je u najboljem interesu djeteta nakon direktnog kontakta s djetetom. Regionalni sud nije se trebao zadovoljiti s nejasnim izjavama vX D F H J  T  & R\  ZV\h$&  4jl$4pr!!"""˼շƳ鬟jh60JUhYjh60J6U] h66]hY- h6\/6 h:6 hk!6 hY-6 h6 h66 hC6 h`c6 hJ6 h-6h6hph65CJKH h6KH8dX & .v$Z,,X/047F:V>@EGdhgdY[dhgd%dhgdY[dhgdY[dhgdY- dh`gdY[ $d `a$ $d `a$  "6###<$>$$$%%&&n((((B)d))N*P*~*.+n+p+|+++,:,T,D.P.d.v..F00032355774888":;;$<&<???@@@@@@CCCCEEEEhghP h66]hhjChS]h[/jh0JUhh hC6hChY h65\jh60JUh6ho DEEFFGGGGGRHjHIJ>JVKtKKKKKK4L@LL,M.M0M2M4MMMMNNN`OdPfPοεΏ~y~tm`jh+^p0J5U\ h+^p5\ h+^p\ h\ h'\jhTp0JU\ ha\jh-B0JU\ h55\ hF5\ h]5\hh5\ h(&\hh5\ h\ h$o\ hri\ hP\ hB_5\hohYhgjhGO0JU%GNjPbUWXd[ace`inzqt{ *fDFژ dhgd^.dhgdY[dhgdY[fPhPjPRRSS2U\U^UbUfUjUUU*W,WWWWWdXXXYYLYYYhZ"[`[b[d[l[&]~]]2^4^^^ǽ¸³}vo® h C6\ h6\/6\ h?|\ h\jh0JU\ h)\ h6E\ h6E5\h ChP5\ h \ h C\ hT}\ h6\ hP\ h]\ h\ h5\h'`h'`\jh'`0JU\ h^E`\ h'`\ h'\ h+^p5\)^^^^^n___``aBa^abcccddeeee8f,g0gh~hhhhXiZi`ilVlXlllʼ۰~ytytyt~toto ho\ h,\ h/\ hE\ hA\ h35\h.h C5\ h C\ h\hh\ h7 U\jhA0JU\ h6E6\ hz6\ h6\ hEXs\ h \ h\ hP\ h6E\ h.\ h \jh 0JU\&llnnpppq,qvqzq~qq2rttttttvv@VZ\|ƻƣ{n{cccXcXXhZmHnH sHuh <mHnH sHuh:46mHnH sHuh:4mHnH sHuh'1mHnH sHu"jh0JUmHnH sHuhmHnH sHuhr6mHnH sHuhrmHnH sHuhvmHnH sHuhQ 96mHnH sHuh7{mHnH sHuhQ 9mHnH sHuh]mHnH sHu":<@*P(:z*:HJL˾鳡{iWSOSOSOhVJhpoU#h Mh@CJaJmHnH sHu#h MhZCJaJmHnH sHu#h MhpoUCJaJmHnH sHu&h MhVJ6CJaJmHnH sHu#h MhVJCJaJmHnH sHuhVJmHnH sHuhZ6mHnH sHuhZhVJ6mHnH sHuh:4h]mHnH sHuhZmHnH sHuh]mHnH sHuL$R"$&Z\^`d"`8Nnp"$&(*,4L^4p h6\/CJaJh Mh MmHnHsHh MhU/ymHnHsHjhU/y0JUh3zIhohjh0JUh!phVJhpoUh MhpoUCJaJh MhVJCJaJ=d,DFF"~L     (dhgdY[ dhgdY[dhgdY[DFfpr 2:.V|rdYhC6mHnHsHhChC6mHnHsHhCmHnHsHh&6mHnHsHhVJmHnHsHhomHnHsHjh|0JUmHnHsHh|6mHnHsHh&mHnHsHh|mHnHsHh:mHnHsH h:hVJ h:5 h:6h:h Mh MhVJCJaJhoCJaJ"Vhx8NX\^"X&(ZTɿzhVJmHnH sHuh#mHnHsHh#hHjhVJmHnHsHhDojhDo0JU hVJ6h ohHjhVJhBmHnHsHhXkmHnHsHh]mHnHsHh&mHnHsHhFmHnHsHhChC6mHnHsH.  "2TVXZf68DFH鿵飘܍{n\"jh&?0JUmHnH sHuh> U6mHnH sHu"jh@0JUmHnH sHuh> UmHnH sHuh2omHnH sHu"jhK0JUmHnH sHuhVJmHnHsH"jh0JUmHnH sHuh@mHnH sHuhVJ6mHnH sHuhVJmHnH sHuh#mHnH sHu HRn&V^r~<>RTLT  BR^        ܻܻܥƥƥѓс"jhr0JUmHnH sHu"jh20JUmHnH sHuh=xmHnH sHuh4mHnH sHuhN>mmHnH sHuh> UmHnH sHuh2mHnH sHuhVJmHnH sHuh&?6mHnH sHuh&?mHnH sHu0  6       @  8       (*J|> p",28Jxlnϼh<mHnH sHuhUh{y6mHnH sHuhN>mmHnH sHuh{ymHnH sHuhUmHnH sHuhN>mh2}h{yhUh{ymHnHsHhUmHnHsHh?6mHnHsHh?mHnHsH6(H^`x~8$&(0Nj$VZ^`hdvrt魝he!mHnH sHuhkDh{y6mHnH sHuhkDhkD6mHnH sHuh<mHnH sHuhkDmHnH sHuh2}mHnH sHuhUmHnH sHuh{ymHnH sHuhN>mmHnH sHu9(`v!H$%f''(+,/115b7:&>>@\DhJNT dh`gdY[ dh`gdY[dhgde!dhgdY[dhgdY[ 0 P V ! !v!~!!&">"`""j##B$D$H$L$P$$$%%`&b&&&& '&'.'0''''((((L(P(^(l(~zhFhhkDh<hh{ymHnHsHhkDmHnHsHhmHnH sHuhe!mHnH sHuhmHnH sHuhkDh{y6mHnH sHuh<mHnH sHuh2}mHnH sHuhkDmHnH sHuh{ymHnH sHu0l(x((.)@)))))*H*X*****x+++++>,,:-f-l-|-~-D.d.f.///////0*000141|1~111111^2`22D3F3hy&h6\/h<hhjhF0JUhe!h{yh<mHnH sHuhmHnH sHuhmHnH sHuhe!mHnH sHuhFmHnH sHuh{ymHnH sHuhFhkD7F3P3334(4445555 5556H6666 77(7<7P7R7Z7\7b7r7z777@88888*9v9999v::Ѿ鳨whmHnH sHuhcmHnH sHuh\~mHnH sHuhy&hC+hh{yh<mHnH sHuhmHnH sHu%jhy&0J6UmHnH sHuh{y6mHnH sHuhe!mHnH sHuh{ymHnH sHuhy&mHnH sHu,:::::*;4;6;H<`<b<r<t<<<<<,=8=r==== >&>>>>>8??N@p@@@@@Atplhplpd`h<hhh4h{yh<mHnH sHuhmHnH sHuh4mHnH sHuhymHnH sHuhmHnH sHuhe!mHnH sHuhwmHnH sHuh{ymHnH sHu%jhw0J6UmHnH sHuh{y6mHnH sHu%jhc0J6UmHnH sHu%A@AAAAzBBBB4DVDZD\D`DdDEEFFG GGTGVGGGG$HHHrItIxIzIIIIIINJbJhJJKKK"L\Ly h89hLU= h89h4 h89h{ h89h{y h|d6jh/0J6Ujh^.0J6U hu' 6jh40JUjh2P0J6Uh4h{y6h/h<hh4h{ymHnH sHu h{y6h{yh4h/\LLHMMMMMNNOO(PXPZPjPPP QQ0Q`QRS:TbTnTTTTTTTJUbUUVVWX*X4XNXPXXXXXXlYYYYY:Z$TV`bdz|ӽӲӨ}ssf[hmHnH sHuh~-h~-mHnHsHh~-mHnHsHh~-5mHnHsHh~-6mHnHsHhB6mHnHsHhu1mHnHsHhBmHnHsHhBmHnH sHuh"O9mHnH sHuhUmHnH sHuh{ymHnH sHuhY&mHnH sHuhNamHnH sHuh<mHnH sHu#":ĹHdJԃ؃ ^`dfԄքڄ܄rtx|΅  jʆ̆Ԇֆچ܆Njp‡ĹhDmHnH sHuh~-h{y6mHnH sHuh~-mHnH sHuh{ymHnH sHuhQmHnH sHuhmHnH sHuhQh{ymHnH sHuh~-hY&h{yh+mHnH sHu:‡"&*ZЈ҈ֈ؈ڈFd8BRT̊ 8HTdjlRVdZhz|~&\n|~jz|~prh%mHnH sHuh+mHnH sHuh_mHnH sHuh~-mHnH sHuhQmHnH sHuhmHnH sHuh{ymHnH sHuFrvؑڑܒēfjn FXȖʖx|6>BDFT~̘Ҙ0P.lp.ȽȽȽȽh vmHnH sHuh $mHnH sHuhQmHnH sHuhmHnH sHuh_mHnH sHuh%mHnH sHuh+mHnH sHuh{ymHnH sHuB.>F&.Lؠ ,tŻŷzhhh[PhmHnH sHuhThTmHnHsH"hTh{y6CJmHnH sHu"hThT6CJmHnH sHuhTCJmHnH sHuhQh{yCJmHnH sHuhTmHnHsHhQh{yhmHnHsHhQmHnHsHhQmHnH sHuh+mHnH sHuh{ymHnH sHuh+h{y6mHnH sHulFdʰ´ض:xRb$&,dhgd^' %dh^gd^' dh`gdY[dhgdY[dhgdY[Hv $&J4J^bdt֧t .2f"hr·ͷͷͷͬ͡ͷ͑hqB.h{y6mHnH sHuhmHnH sHuhImHnH sHuh_)2mHnH sHuhqB.mHnH sHuh{ymHnH sHu hqB.6hqB.h{yhThTmHnH sHuh68mHnH sHu6ʬܭjt°Ḭ̇а԰Bbz| Rd²&~´ƴʴ0HJƵ$&>ø騛鸊~zhIh_h{yh68hh{y6mHnH sHuh686mHnH sHuh68h{y6mHnH sHuh68mHnH sHuhmHnH sHuhqB.mHnH sHuhqB.h{y6mHnH sHuh{ymHnH sHuh_mHnH sHu0>TXZֶضܶz|"flDZ\blnplrjʼ@Vt02ݵ%jht0J6UmHnH sHuh{y6mHnH sHuh1tmHnH sHuhtmHnH sHu h{y6h{ymHnH sHuhth6\/hA/hh{yh68<246:>BnF^DR$0@ $:NP οڿڿڿڿڿڿڿڿs%jh4F0J6UmHnH sHuh{y6mHnH sHuh>}mHnH sHuh^mHnH sHuhImHnH sHuh1tmHnH sHuh{ymHnH sHuh4Fh{yhA/hh4FmHnH sHuh4Fh4FmHnH sHuh4F6mHnH sHu-D\XZL$(6n J~.Hpܶh>}mHnH sHuhAmHnH sHuhmHnH sHu%jhA0J6UmHnH sHu%jh^0J6UmHnH sHuh{y6mHnH sHuh43mHnH sHuh{ymHnH sHu5prv\2Lzdf$DRb&@wd`\`X`h43h|h{y%jh^0J6UmHnH sHuh{y6mHnH sHuh43h{y6mHnH sHuh^mHnH sHuh%mHnH sHuh>}mHnH sHuh43mHnH sHuhA/mHnH sHuhmHnH sHuh]mHnH sHuh{ymHnH sHu%jh430J6UmHnH sHu"@R26"$&*.VfVXZ\2>(Rdᖉ|h|6mHnH sHuhA6mHnH sHuh{y6mHnH sHuh|dmHnH sHu"jh]0JUmHnH sHuhA/mHnH sHuhmHnH sHuh]mHnH sHuh{ymHnH sHuh|h(8 h>}h{yh430^`*,jl"&&6DFXpt8ʸߣߘpeZh(|mHnH sHuh(8 mHnH sHu"jhu10JUmHnH sHuh{ymHnH sHuhu1mHnH sHuhmHnH sHuh{ymHnHsHhN%6mHnHsH"jhW0J6UmHnHsHhg`6mHnHsHhTmHnHsHhN%mHnHsHh|dmHnH sHuhA/mHnH sHu!"pp   < " dh`gdY[ dhgdY[dhgdY[dhgdY[68>B 8  "4vjnp6ZtZ騞hJh 2h{yhJmHnHsHhmHnHsHh(mHnHsHh(mHnH sHuh ymHnH sHuh(|mHnH sHuhmHnH sHuh(8 mHnH sHuh{ymHnH sHuh:wmHnH sHu54\^`            " $ T  V ~         "N~"8:<@ն򯣯hJmHnH sHu hJh{yhh(|hJh 2h{y6 h 2h{yh{yCJmHnH sHu"h 2h{y6CJmHnH sHuh 2h{yCJmHnH sHuh(h{ymHnHsHh 2h{y h{y65 :R : $&(Fz  4    ٺ~zvzvni h586h58h{y6h{yh58hh58h58CJmHnH sHuh58CJmHnH sHuh58h{yCJmHnH sHuh58mHnH sHu"hJh{y6CJmHnH sHuhJCJmHnH sHuhJh{yCJmHnH sHuhJmHnH sHuh{ymHnH sHu)#'()-B2N568:<?BlEFI8O\z4$hdhgd'`cdhgdY[dhgdY[   !!!2"X""""### ####R######% & &&&&' '''( ($((()))) )"*2*<*+(+h OmHnH sHuh{ymHnHsHjhc00JUmHnHsHh58mHnHsHhmHnH sHuh(|mHnH sHuh58h{y6hcmHnH sHuh{y6mHnH sHuh{ymHnH sHuh58mHnH sHu0(+*+.+@+J+L++, ,,2,4,`,r,-------8.@.///00H11<2B2ͨͳؘzpzpfpfpz[zh{y6mHnHsHh|tmHnHsHh>,mHnHsHh{ymHnHsHh OmHnHsHhmHnHsHh Oh{y5mHnH sHuh>,mHnH sHuh{y6mHnH sHuh O6mHnH sHuh{ymHnH sHuh OmHnH sHuh Oh OmHnH sHuh Oh{ymHnH sHuB2F22222222|3~3344,5J5N5V55x66674868 ::J:::::;b;\<<<<<<<<<<==?????fAA2BvBBBBEEfEjEFFHHJIjIIԹԴŰhV hP6jhb0J6UhGwh hPh{y h{y6hC*hPh|th{yh|tmHnH sHuhmHnH sHuEIIIKKLMMM6O8O@PfPLQNQRX\djbxz0248\hn02.<@dzĺжЮ h{y6jh0J6Uh)h{y6h5hhjhC*0JU h)h) h)6h)hjkjhe0JUheUhLhC*hGwh{y6hGwh{y:jeatakinje o riziku ispitivanja djeteta bez razmatranja mogunosti poduzimanja posebnih mjera obzirom na ranu dob djeteta. U ovom kontekstu, Sud ukazuje na va~nost injenice da je vjeatakinja sama izjavila kako nikada nije pitala dijete o ocu. Korektna i potpuna informacija o odnosu djeteta sa podnositeljem kao roditeljem koji zahtjeva susrete i dru~enja s djetetom je neophodan preduvjet za utvrivanje djetetovih stvarnih ~elja i na taj na in stvaranje pravedne ravnote~e izmeu predmetnih interesa. Obzirom na sve okolnosti, Sud zaklju uje da su nacionalne vlasti prekora ile svoju granicu procjene te na taj na in povrijedile podnositeljeva prava iz odredbe l. 8. Konvencije. Sud je stoga zaklju io (s pet glasova prema dva) da je u injena povreda l. 8., kao i povreda l. 14. Konvencije zajedno s l. 8. Konvencije. 3.4.4. Sahin v. Germany  presuda Europskog suda za ljudska prava od 8. srpnja 2003. godine 85. U sije nju 2002. Vlada je podnijela zahtjev sukladno odredbi l. 43. Konvencije i pravilu 73 Pravila Suda (Rules of Court) da se predmet podnese Velikom Vijeu, tvrdei da Vijee nije trebalo utvrditi povredu odredbi l. 8. i 14. Konvencije. Vlada je iznijela da je Vijee pogrijeailo u svom pristupu granici procjene ostavljene nacionalnim sudovima. Pozivajui se na predmet Elsholz (Elsholz v. Germany, Appl. no. 25735/94, /2000/, ECHR 370, Judgment of 13 July 2000), dalje su smatrali da u ovom predmetu primjena ranijeg njema kog zakonodavstva nije vodila diskriminaciji izmeu o eva izvanbra ne djece i razvedenih o eva. 86. Krajem o~ujka 2002. predmet je stigao pred Veliko Vijee (s injenicama navedenim kao u presudi od 11. listopada 2001. i navodima o relevantnom domaem pravu navedenim u istoj presudi, v. supra, 3.4.1. i 3.4.2.). 87. Glede navodne povrede l. 8. Konvencije, obrazlo~enje Vijea izneseno je u tekstu presude od 11. listopada 2001., a ovdje e se navesti samo obrazlo~enje Velikog Vijea. Veliko Vijee dr~i kako odluka o tome jesu li u postupku odlu ivanja dostatno zaatieni interesi roditelja ovisi o posebnim okolnostima svakog predmeta. U postupcima pred Okru~nim i Regionalnim sudom, podnositelj je bio stavljen u poziciju koja mu je omoguavala da iznese sve argumente u prilog odreivanja susreta i dru~enja s djetetom i imao je pristup svim relevantnim informacijama na oba suda. Dokazni osnov za odluku Okru~nog suda uklju io je iskaze roditelja, izjave nekoliko medicinskih sestara o razvoju djeteta koji je uslijedio nakon razdvajanja roditelja i izjavu djelatnika Ureda za mlade~. Regionalni sud je dodatno odredio psiholoako vjeata enje glede pitanja jesu li susreti i dru~enja s podnositeljem u djetetovu interesu te se, na savjet vjeatakinje, odlu io protiv sasluaanja djeteta na sudu. Vjeatakinja je svoje mialjenje izradila nakon nekoliko susreta s podnositeljem, djetetom i djetetovom majkom. `to se ti e sasluaanja djeteta na sudu, Sud napominje da je ope pravilo za nacionalne sudove ocijeniti iznesene dokaze, uklju ujui zna enje razjaanjenja relevantnih injenica (vidi Vidal v. Belgium). Predaleko bi otiali kada bi rekli da se od domaih sudova uvijek tra~i da sasluaaju dijete na sudu o pitanjima susreta i dru~enja s roditeljem koji nema skrb, jer ovo pitanje ovisi o specifi nim okolnostima svakog slu aja, uzimajui u obzir dob i zrelost djeteta. U svezi s tim, Sud napominje da je dijete imalo oko tri godine i deset mjeseci kada je zapo eo ~albeni postupak i pet godina i dva mjeseca u vrijeme donoaenja odluke Regionalnog suda. Vjeatakinja je nakon nekoliko susreta s djetetom, majkom i podnositeljem - ocem donijela svoj zaklju ak da pravo na susrete i dru~enja nije u djetetovu interesu, dok se ne rijeae konflikti izmeu roditelja. Konzultirana glede pitanja sasluaanja djeteta na sudu, objasnila je da sam postupak ispitivanja sadr~ava rizik za dijete. Takav rizik ne bi se mogao izbjei posebnim mjerama na sudu. Razmatrajui metode koje je vjeatakinja primijenila prilikom susreta s djetetom i njezin obazriv pristup u analiziranju djetetove naklonosti prema roditeljima, Sud je mialjenja kako Regionalni sud nije prekora io granice svoje ovlasti kada se pouzdao u njezine nalaze, ak i u odsusutvu direktnih pitanja o djetetovom odnosu s podnositeljem zahtjeva. U ovom kontekstu, Sud navodi kako je podnositelj tijekom postupka pred Regionalnim sudom neuspjeano pobijao vjeatvo i znanstveni pristup istom podvrgao kritici. Podnositelj je iznio ove argumente u postupku, ali Sud nije imao razlog sumnjati u profesionalnu stru nost vjeatakinje, niti u na in na koji je obavila razgovore sa svima u postupku. Uzimajui u obzir prethodno i granice ovlasti odgovorne dr~ave, Sud nalazi da je postupovni pristup njema kih sudova prihvatljiv, to nije, razborit u okolnostima slu aja i da je pribavio dostatan materijal za opravdanu odluku o pitanju susreta i dru~enja u konkretnom predmetu. Sud stoga prihvaa da su postupovni zahtjevi implicirani u odredbi l. 8. Konvencije ispunjeni. Prema tome, u ovom premetu nije bilo povrede odredbe l. 8. Konvencije. 88. Glede navodne povrede l. 14. Konvencije (koji se ti e zabrane diskriminacije) zajedno s l. 8. odredba l. 14. samo dopunjava druge samostalne odredbe Konvencije i Protokola. Nema samostalnu egzistenciju jer ima u inak samo u vezi s 'u~ivanjem prava i sloboda' zaatienih ovim odredbama. Sud je utvrdio da injenice ovog predmeta potpadaju pod domaaaj odredbe l. 8. Konvencije i da je zato primjenjiva odredba l. 14. Usporeujui situaciju razvedenih o eva djece roene tijekom braka i o eva izvanbra ne djece, Sud na po etku primjeuje da su u predmetno vrijeme relevantne odredbe njema kog Graanskog zakonika (odredba 1634 /1/ koja se odnosi na o eve koji nemaju skrb nad djecom roenom u braku i 1711 /2/ koja se odnosi na o eve izvanbra ne djece) sadr~avale razli ite standarde. Prva kategorija roditelja imala je zakonsko pravo na susrete i dru~enja koje je moglo biti ograni eno ili uskraeno ako je nu~no u djetetovom ineteresu, dok je osobni kontakt potonjih ovisio o povoljnoj odluci djetetove majke ili sudskoj odluci koja bi utvrdila da je takav kontakt u djetetovu interesu. U predmetima proizaalim iz individualnih zahtjeva, meutim, nije zadaa Suda apstraktno ispitati domae zakonodavstvo, ve mora ispitati na in na koji je zakonodavstvo primjenjeno na podnositelja u osobitim okolnostima. Sud, stoga, ne dr~i nu~nim razmotriti je li ranije njema ko zakonodavstvo, kao takvo, to nije odredba 1711 /2/ Graanskog zakonika u inila nepravednu razliku izmeu o eva izvanbra ne djece i razvedenih o eva, kakva se smatra diskriminatornom unutar zna enja odredbe l. 14. Konvencije. Pitanje o kojemu Sud treba odlu iti jest je li primjena odredbe 1711 /2/ Graanskog zakonika u ovom predmetu dovela do nepravi ne razlike u tretmanu podnositelja zahtjeva u usporedbi s predmetom razvedenog para (vidi slu aj Elsholz). Zaklju ak Velikog Vijea je da su njema ki sudovi bili diskriminatorni prema podnositelju zahtjeva iz slijedeih razloga: pristup njema kih sudova odra~ava zakonodavstvo koje stavlja roditelje izvanbra ne djece u druk iju, manje povoljnu poziciju od razvedenih o eva. Suprotno posljednjim, bioloaki (izvanbra ni) o evi nemaju pravo susreta i dru~enja sa svojom djecom i maj ino odbijanje pristupa mo~e biti prevladano sudom kada je 'pristup u interesu djeteta'. Sukladno ovim pravilima i okolnostima, bio je te~ak teret dokaza na strani oca izvanbra nog djeteta. Odlu ujue je da sudovi nisu smatrali da su susreti i dru~enja izmeu djeteta i bioloakog oca prima facie u djetetovu interesu; odluka suda kojom se dodjeljuje pristup, bila je iznimka opoj zakonskoj odredbi da majka odreuje odnos djeteta s ocem. Maj in negativan stav i neminovne tenzije izmeu roditelja, nepoatovanje o evih odgovornih motiva, a ato je bilo presudno za odbijanje pristupa, daju osnov za zaklju ak da je podnositelj zahtjeva, kao bioloaki otac tretiran manje povoljno od razvedenog oca u postupcima kojima se ukida njegovo pravo pristupa tj. susreta i dru~enja s djetetom. Za svrhe l. 14., razlika u tretmanu je diskriminatorna ako nema objektivno i razumno opravdanje, odnosno ako ne te~i legitimnom cilju ili ako nema razumne veze proporcionalnosti izmeu zna enja ostvarenog i cilja koji se te~i ostvariti. `toviae, ugovorne dr~ave u~ivaju slobodu procjene u odreivanju je li i dokle razlike u sli nim situacijama opravdavaju razli it tretman. Sukladno praksi Suda, sna~ni razlozi moraju biti izneseni da bi se razlika u tretmanu na temelju izvanbra nog roenja mogla smatrati kompatibilnom s Konvencijom (vidi Camp and Bourimi v. the Netherlands). U ovom slu aju, Sud nije uvjeren u argumente Vlade koji su utemeljeni na opem stavu da o evi izvanbra ne djece imaju manji interes za susrete i dru~enja sa svojom djecom i da mogu napustiti izvanbra nu zajednicu u bilo koje vrijeme. Ovakva razmatranja ne primjenjuju se u predmetu podnositelja. On je u stvari ~ivio s majkom u vrijeme djetetova roenja u lipnju 1988. i kontaktirao je s njom do listopada 1990. Priznao je o instvo i podmirivao uzdr~avanje. Nastavio je, ato je joa va~nije, pokazivati konkretni interes za kontakte s njom iz iskrenih pobuda. Kao ato je Vlada ispravno istaknula, broj izvanbra nih obitelji je povean. Kod donoaenja odluke u podnositeljevom predmetu, Regionalni sud je iznio hitnu potrebu za zakonskom reformom. }albe kojima se osporavala ustavnost ovog zakonodavstva podnesene su Saveznom ustavnom sudu. Izmjene i dopune zakonskih propisa u obiteljskim stvarima stupile su na snagu u srpnju 1998. Sud ~eli pojasniti da ove izmjene ne mogu same po sebi pokazivati da su ranije odredbe bile protivne Ustavu. One, meutim pokazuju da se cilj zakonodavstva  zaatita interesa djece i njihovih roditelja, mogao takoer postii bez razlikovanja na temelju roenja (vidi mutatis mutandis Inze v. Austria). Veliko Vijee je utvrdilo da su, obzirom na odredbu l. 8. Konvencije, odluke njema kih sudova kojima nije dopuaten pristup djetetu, donesene u djetetovu interesu. U vezi s tim, naglasilo je da su odluke sudova utemeljene na teako naruaenim odnosima izmeu roditelja i opasnosti da susreti i dru~enja naatete djevoj ici i naruae njen neometan razvoj u ~ivotu u obitelji koju je majka priskrbila. Sud je takoer zauzeo stav da je postupak odlu ivanja pribavio podnositelju neophodnu zaatitu njegovih interesa. Sud je stoga, morao utvrditi je li mijeaanje u podnositeljevo pravo na obiteljski ~ivot koje je samo po sebi dopuateno prema stavku 2. l. 8. Konvencije izvraeno na diskriminatoran na in. Sud se sla~e sa Vijeem da ima elemenata koji razlikuju ovaj predmet od predmeta Elsholz. Sud primjeuje da se na temelju injenica tog predmeta ne mo~e rei da bi razvedene o eve trebalo povoljnije tretirati. U vezi s time primjeuje da su odluke njema kih sudova jasno zasnovane na opasnosti koja je prijetila djetetovu razvoju u slu aju nastavka kontakta s ocem protivno volji majke i na nalazu da bi takav kontakt negativno utjecao na dijete. `toviae, Savezni ustavni sud je potvrdio da su redovni sudovi primjenili isti test koji bi bio primjenjen i na razvedene o eve. U ovom slu aju, u neizbje~noj situaciji razlika izmeu roditelja (kao posljedice maj inog dubokog neprijateljstva prema podnositelju zahtjeva), njema ki sudovi su, sukladno odredbi 1711 /2/. Graanskog zakonika, zauzeli stav da samo posebne okolnosti mogu opravdati pretpostavku da osobni kontakti s podnositeljem ne bi imali dugoro ne povoljne u inke na dobrobit djeteta. Uva~avajui injenicu da su ovi sudovi bili uvjereni u podnositeljeve odgovorne motive, njegovu privr~enost djetetu i istinsku ljubav prema njoj, stavili su ga u te~u poziciju od razvedenih o eva sukladno odredbi 1634 /1/ Graanskog zakonika. Sud takoer zamjeuje da je Regionalni sud, smatrajui reformu zakona o izvanbra noj djeci iznimno nu~nom, otvoreno izjavio da se smatrao vezanim odredbom 1711 /2/, koji je stavio o eve izvanbra ne djece u loaiju zakonsku poziciju. Sud je ve iznio stav da sna~ni razlozi moraju postojati za razli it tretman na temelju roenja u ili izvan braka da bi se smatrali kompatibilnim s Konvencijom (vidi Camp i Bourimi v. the Netherlands, /Application no. 28369/95; 2000; ECHR 442; Judgment of 3 October 2000/). Isto vrijedi i za razli it tretman o eva izvanbra ne djece u vezama u kojima su roditelji zajedno ~ivjeli i o eva djece roene u braku. Sud ne nalazi ovakve razloge u ovom predmetu i stoga dr~i da je u injena povreda odredbe l. 14. zajedno sa l. 8. Konvencije. To nije, sa dvanaest glasova prema pet Sud dr~i da nije u injena povreda l. 8. Konvencije, dok je zauzeo jednoglasni stav da je u injena povreda l. 14. zajedno s l. 8. Konvencije. 4. Poimanje 'obiteljskog ~ivota' u odlukama Europskog suda za ljudska prava koje se ti u susreta i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem 89. U praksi Europskog suda za ljudska prava nailazimo na brojne slu ajeve koji se ti u prava na poatovanje obiteljskog ~ivota ( l. 8. Konvencije). Oni pokrivaju razli ite aspekte obiteljskog ~ivota. To je podru je u kojem mo~emo pratiti razvoj tzv. "konvencijskog prava". Pojam 'obiteljski ~ivot' kroz praksu Suda promatramo kao autonomni pojam kojeg treba tuma iti neovisno o unutarnjem pravu dr~ava lanica. Neodreenost pojma 'obitelj' u Konvenciji, ekstenzivira mogunost primjene ovog instrumenta u razli itim situacijama (utvrivanja podrijetla djeteta, odr~avanja susreta i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem i drugim osobama s kojima postoji bliska povezanost, skrb nad djetetom, transeksualizam, homoseksualne zajednice i sl.). Mijeaanje u 'obiteljski ~ivot' biti e dopustivo, izmeu ostalog, ako je to 'u demokratskom druatvu nu~no' pri emu uz pojam 'demokratsko' idu neminovno atribucije "pluralizma, tolerancije i otvorenog duha". Konvencija, dakle, mora biti tuma ena u skladu s vremenom. Takoer, sama Konvencija zabranjuje svaku diskriminaciju u vraenju ovih prava ( l. 14.). Sve te okolnosti nu~no utje u na gore spomenuto airenje pojma 'obitelj'. U predmetima u kojima je Europski sud za ljudska prava odlu ivao, a o kojima je ovdje bilo rije i (v. supra), evidentno je prioritetno razmatranje okolnosti da li je postojala obiteljska veza, tj. obiteljski ~ivot izmeu djeteta i roditelja, te da li je isti naruaen neovlaatenim mijeaanjem javne vlasti u pravo na poatovanje obiteljskog ~ivota, a o emu je onda neminovno ovisila, izmeu ostalog, i odluka o susretima i dru~enjima djeteta s odvojenim roditeljam. U tom kontekstu treba se osvrnuti na obitelj zasnovanu na braku, na pitanje da li je brak odistinski nu~an za u~ivanje prava na poatovanje obiteljskog ~ivota kao i da li je 'de facto zajednica' nu~na za u~ivanje tog prava. 90. 'Obiteljski ~ivot' u osnovi kojeg postoji brak (koji je 'zakonit i nije fiktivan') je egzistentan neovisno da li u tom braku postoje djeca ili ne. Ako iz jednog zakonitog, nefiktivnog braka, dakle, postoje djeca, ista se ipso iure smatraju dijelom tog 'obiteljskog odnosa' i u~ivaju pravo na neometano odvijenje svih sadr~aja obiteljskog ~ivota, pa tako i susreta i dru~enja s odvojenim roditeljem. Takvu vezu koja ima zna enje 'obiteljskog ~ivota' kasniji dogaaji ne mogu prekinuti niti uniatiti, osim u iznimnim okolnostima. Takvi odnosi izmeu bra nih roditelja i njihove djece u~ivaju zaatitu zagarantiranu odredbom l. 8. Konvencije. 91. Drugo je pitanje da li je brak neophodan za u~ivanje prava na poatovanje obiteljskog ~ivota? Iz gore razmatranih odluka i openito iz obimne prakse Europskog suda za ljudska prava, razvidno je da brak nije jedini odnos zaatien Konvencijom. Naime, praksa Suda priznaje i 'de facto obiteljske veze' izmeu jednog muakarca i jedne ~ene onda kada se tom odnosu mo~e pripisati karakter 'stabilnog odnosa', neovisno da li je rije  o 'odnosu izvan braka' ili o jednoj 'izvanbra noj zajednici'. Posebno se procjenjuje intenzitet tog odnosa da bi se istom pripisala konotacija 'obiteljskog ~ivota'. Ilustracije radi, uzmimo slu aj Lebbink v. The Netherlands (v. supra, 3.1.) u kojem Sud na jednom mjestu konstantira "... u pravilu, za ' de facto obiteljsku vezu' zahtijeva se zajedni ki ~ivot, ali iznimno i drugi faktori mogu poslu~iti da poka~u kako veza ima dostatnu vrstou da stvori 'de facto obiteljsku vezu" (npr. priroda odnosa izmeu bioloakih roditelja, pokazani interes za dijete, privr~enost oca djetetu prije i nakon roenja i sl.). Snazi kohabitacije mogla bi 'parirati' primjerice i jedna vremenski trajnija veza u kojoj je roeno viae djece (slu aj Kroon and others v. The Netherlands). Evidentno je da Sud u predmetima u kojima podnositelji zahtjeva isti u kraenje l. 8. u smislu povrede prava na obiteljski ~ivot (onda kada im je onemoguen pristup djetetu i ostvarenje prava na susrete i dru~enja) samu injenicu postojanja bioloake veze izmeu djeteta i odreene ~ene ili muakarca ne smatra dostatnom za zauzimanje stava o postojanju 'obiteljskog ~ivota' izmeu tih osoba. Po tom pitanju, praksa bilje~i razila~enje stavova Europske komisije i Suda (v. slu aj Marckx v. Belgia), koji za razliku od Komisije, injenici bioloake veze ne pridaje apsolutni zna aj, ve ista za potrebe 'postojanja obiteljskog ~ivota' mora biti osna~ena i dodatnim pretpostavkama (v. supra). Postojanje kohabitacije za u~ivanje prava na poatovanje obiteljskog ~ivota zasnovanog brakom nije nu~nost. Prema praksi Suda, pojam obiteljskog ~ivota podrazumijeva odnos produciran brakom, pa i onda kada ne postoji jedna stalna, kontinuirana zajednica ~ivota, kohabitacija. Kohabitacija, prema stavu kojeg zauzima Sud, nije condicio sine qua non obiteljskog ~ivota izmeu djeteta i roditelja. Dijete faktom roenja u jednom braku postaje dijelom obiteljskog odnosa sa svojim roditeljima (neovisno da li su oni tada ve bili razvedeni). U slu aju Berrehab v. United Kingdom (1988) Sud je takav stav zauzeo temeljem injenice da je roditelj (otac) redovito ostvarivao susrete i dru~enja sa svojim djetetom. U pojedinim slu ajevima Sud je, iako su bra ni drugovi bili rastavljeni neposredno nakon roenja djeteta, a razvedeni dvije godine kasnije, utvrdio postojanje obiteljskog ~ivota izmeu djevoj ice i njenog oca od momenta njenog roenja, neovisno ato otac nakon razvoda braka nije odr~avao susrete i dru~enja s djetetom. Naime, Sud je ovakav stav argumentirao nepremostivim poteakoama u ostvarenju prava na susrete i dru~enja oca s djevoj icom ali i kontinuiranim o itovanjem svog interesa za dobrobit djeteta. Razvidno je, Sud zauzima stav prema kojem se pojam 'obitelji' za potrebe l. 8. ne ograni ava isklju ivo na odnose zasnovane brakom, ve obuhvaa i de facto odnose. Dijete koje je plod takvog odnosa je od trenutka roenja uklju eno u taj obiteljski odnos, kako smo vidjeli, ak i onda kada roditelji od njegovog roenja viae ne ~ive zajedno. Praksa Suda govori u prilog tvrdnji da se 'obiteljski ~ivot' za potrebe l. 8. Konvencije ekstenzivno tuma i. On podrazumijeva vezu izmeu roditelja i djeteta neovisno da li je ono bra no ili pak, izvanbra no, ak i uz odsustvo pretpostavke kohabitacije (vidi ve citirane slu ajeve: Boughanemi v. France, Lebbink v. The Netherlands, Yousef v. The Netherlands i dr., kao i slu aj Soderback v. Sweden). 5. Umjesto zaklju ka 92. Bilo koja mjera koju poduzmu domae vlasti, a koja je usmjerena na ometanje zajedni kog ~ivota roditelja i djeteta (pri emu ve to zajedniatvo ini osnovni element obiteljskog ~ivota), pa i onda kada je veza meu roditeljima prestala postojati, predstavlja mijeaanje u pravo zaatieno l. 8. Konvencije. U odreivanju da li je pobijana mjera 'nu~na u demokratskom druatvu', Sud razmatra jesu li, gledajui konkretni predmet kao cjelinu, razlozi navedeni u prilog konkretne mjere relevantni i dostatni za potrebe l. 8. st. 2. Konvencije. Nedvojbeno, razmatranje o tome ato je u najboljem interesu djeteta je od najvee va~nosti u svakom predmetu ove vrste. `toviae, mora se uvijek istaknuti kako nacionalne vlasti imaju prednost izravnog kontakta sa svim zainteresiranim osobama u predmetu (baa u onom stadiju kada se mjere skrbi razmatraju ili neposredno nakon njihovog izvraenja), te kako zadaa Suda nije zamijeniti domae vlasti u izvraavanju njihovih obveza koje se ti u, konkretno pitanja pristupa, susreta i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem, ve prije svega preispitati, u svjetlu Konvencije, odluke koje su ove vlasti donijele. Dr~ave u~ivaju izvjesnu slobodu procjene u odreivanju je li i u kojem omjeru razlike u sli nim situacijama opravdavaju razli iti tretman (usp. npr.: Palau-Martinez v. France i Karlheinz Schmidt v. Germany). Granica prosudbe nadle~nih nacionalnih vlasti varira sukladno s prirodom pitanja i ozbiljnosti predmeta interesa. Sud dr~i kako vlasti imaju velike ovlasti i visoke mogunosti u prosuivanju, posebice u odmjeravanju nu~nosti stavljanja djeteta pod skrb. Meutim, stro~e ispitivanje i detaljnije provjere se zahtijevaju kod izricanja bilo kakvih ograni enja, primjerice, kada ove vlasti ograni avaju pravo na susrete i dru~enja djeteta s odvojenim roditeljem i to stoga jer ovakva daljnja ograni enja izazivaju opasnost da se obiteljske veze izmeu roditelja i djeteta (poglavito, djeteta ni~e dobi) efektivno smanje. U svezi s tim, Sud esto podsijea i na svoju praksu koja ide za tim da onda kada je uspostavljena obiteljska veza s djetetom, dr~ava mora postupati na na in koji e omoguiti razvijanje te 'obiteljske veze' (vidi Keegan v. Ireland, Kroon and Others v. The Netherlands, Grgl v. Germany i dr.). S tim u svezi, l. 8. Konvencije indirektno nala~e svakoj dr~avi obvezu u cilju postizanja sjedinjenja, zajedniatva roditelja sa djetetom, tj. obvezu okupljanja obitelji (vidi Sylvester v. Austria, Ignaccolo-Zenide v. Romania, K. and T. v. Finland, Johansen v. Norway, Olsson v. Sweden, Grgl v. Germany i dr.). A ta mogunost reunifikacije obitelji osuena je na progresivno smanjenje, eventualno i uniatenje ako se bioloakom roditelju i djetetu ne omogui da se uope susreu i dru~e ili im se to omoguava tako rijetko da je teako za o ekivati da se meu njima ostvari jedna kvalitetna i sadr~ajna veza (vidi Sahin v. Germany, K. and T. v. Finland, Grgl v. Germany i dr.). Sud ni u kojem slu aju ne propuata istaknuti kako je u interesu djeteta da se obiteljske veze odr~avaju, jer raskid istih zna i odvajanje djeteta od njegovih korijena, a za ato se mo~e iznai opravdanje samo u iznimnim okolnostima (vidi ve citirane slu ajeve Gnahor v. France, Johansen, P., C. and S. v. United Kingdom). Sud u ovakvim i sli nim predmetima ne propuata podsjetiti da se mora iznai ravnote~a izmeu interesa djeteta i roditelja, te da se pri tome posebna pa~nja mora posvetiti najboljem interesu djeteta koji, ovisno o prirodi i va~nosti mo~e nadii interese roditelja. 93. Ono ato je zamijetno jest da u pojedinim slu ajevima gdje bi se o ekivalo istovjetno rjeaenje, Sud zauzima druk iji stav. Na isto ukazuje i Jane Fortin, profesorica prava King's College u Londonu, te u svojoj knjizi Children's Rights and the Developing Law jasno ka~e: "Europski sud za ljudska prava nije sam po sebi nepogreaiv na ato, izmeu ostalog, jasno ukazuju i odluke donesene u sli nim predmetima Elsholz v. Germany, Sahin v. Germany, Sommerfeld v. Germany; Hoffmann v. Germany, a koje su kontroverzne u viae to aka, ato pokazuje injenica da su praene jakim opre nim prosudbama." Takoer, mo~emo upozoriti na postojanje presuda Europskog suda za ljudska prava u kojima je najbolji interes djeteta prevagnut interesima roditelja. Zasigurno je jedna od tih i odluka i ona donesena u predmetu Elsholz v. Germany kojom je pravima roditelja (iz l. 8. Konvencije) pridan vei zna aj unato  injenici da je djetetova dobrobit zahtijevala donoaenje mjere koja bi ih onemoguila u tome. Sud ima pravo smatrati kako donoaenje takve mjere 'nije nu~no u demokratskom druatvu'. Iz sli nog ugla mo~emo promatrati i odluke donesene u predmetima Venema v. Netherlands, Hasse v. Germany, Kosmopoulou v. Greece. CHILDREN MEETINGS AND CONTACTS WITH SEPARATED PARENTS IN THE JUDGMENTS OF THE EUROPEAN COURT FOR HUMAN RIGHTS Summary In the paper, the author analyses several judgments made by the European Court for Human Rights, ruling on children meetings and contacts with their separated parents. In most cases, the Court held that the right to respect for family life had been violated (Article 8 of the European Convention for the Protection of Human Rights). The author reviews the arguments presented by the Court regarding the concept of the family life and the reasons of interfeering in the family life, with particular attention paid to the issues of parent's approach to the child and the child's contacts with the separated parent (i.e., whether the interfearing was in agreement with the national legislation, whether it had a legitimate aim and whether it was necessary in a democratic society). With regard to this, it is chalenged whether marrage and cohabitation are necessary at all with regard to enjoying the right to respect for family life, and, consequentially, what the position of the children created in such communities is, with regard to such meetings and contacts. Analysing the European Court's reasoning in the said judgments, the author points out comparative legislative solutions related to the parental care, and the child's right to meeting and contacting the separated parent. Key words: family life, child's meetings and contacts with separated parent, European Court for Human Rights.  ((((((((((((   PAGE 30 PAGE 63  "In the little world in which children have their existence, whosoever brings them up, there is nothing so finely perceived and so finely felt, as injustice", C. Dickens, Great Expectations, Penguin Books, London, 1998.  Usp.: P. Brajaa, Druk iji pogled na brak, Globus, Zagreb, 1990, str. 195.  Konvencija o pravima djeteta (Convention on the Rights of the Child, 1989), (Slu~beni list SFRJ, br. 15/1990; Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 12/1993, 20/1997). Konvenciju su ratificirale 192 dr~ave svijeta. Joa je nisu ratificirale samo SAD i Somalija. Vidi: http://www.unicef.org/crc/crc.htm  Europska konvencija za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (Convention for the protection of Human Rights and Fundamental Freedoms - ETS 005, 1950), Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 18/1997, 6/1999 i 8/1999). Protokoli br. 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 doneseni uz Konvenciju za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 18/1997 i 14/2002).  Europske konvencije o priznanju i izvraenju odluke glede roditeljske skrbi i o ponovnoj uspostavi roditeljske skrbi, (European Convention on Recognition of Decisions concerning Custody of Children and on Restoration of Custody of Children - ETS 105, 1980). Konvencija je stupila na snagu 1.09.1983. Na dan 22.12.2004. ratificiralo su je 34 dr~ave. Republika Hrvatska ju joa nije ratificirala. Vidi: http://conventions.coe.int/Treaty/EN/cadreprincipal.htm  Europska konvencija o ostvarivanju prava djeteta, (European Convention on the Exercise of Children's Rihts - ETS 160, 1996). Konvencija je stupila na snagu 1.07.2000. Do dana 22.12.2004. 'dobila' je petnaest potpisa i devet ratifikacija. Republika Hrvatska ju je potpisala 8.03.1999. godine.  Europska konvencija o kontaktima s djecom, (Convention on Contact concerning Children - ETS 1929, 2003). Mialjenja smo kako uobi ajeni prijevod naziva ove Konvencija 'o kontaktima s djecom' nije adekvatan. Naime, tako se stavlja naglasak na pravu drugih osoba da s djetetom odr~avaju kontakt, a ato nije intencija Konvencije i ato ne proizlazi iz njenog sadr~aja u srediatu kojeg je dijete i njegovo pravo na susrete i dru~enja s odvojenim roditeljem i drugim osobama s kojima je u obiteljskoj vezi. Stoga, smatramo da je primjereniji (iako nezgrapniji) naziv - Konvencija o kontaktima u svezi s djecom. Konvencija joa nije stupila na snagu (uvjet za to su najmanje tri ratifikacije, od toga najmanje dvije od strane dr~ava lanica Vijea Europe). Do sada je Konvenciju potpisalo 14 dr~ava, a dvije dr~ave su je ratificirale ( eaka Republika i San Marino). Hrvatska je potpisnica ove Konvencije od 15.05.2003. godine.  Judgment in the case of Mikulic v. Croatia, vidi : http://www.worldlii.org/eu/cases/ECHR/2002/27.html Ova presuda Europskog suda za ljudska prava kojom je odlu eno da je Republika Hrvatska povrijedila pravo na pravi no suenje u razumnom roku ( l. 6. st. 1. Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), pravo na poatovanje privatnosti ( l. 8. Europske konvencije) i pravo na djelotvoran pravni lijek ( l. 13. Konvencije) detaljno je analizirana u radu A. Kora, Izbjegavanje medicinskog vjeata enja i razumni rok u paternitetskim sporovima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 52, 2002, 6, str. 1253-1284.  Opairnije: D. Hrabar, u: M. Alin i, A. Bakari-Abramovi, D. Hrabar, D. Jakovac-Lozi, A. Kora, Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2001, str. 238-245.  Vidi l. 18. Konvencije o pravima djeteta.  Prema jednom takvom istra~ivanju, iako su sva djeca iji su roditelji imala smetnje koje se pripisuju njihovoj reakciji na razvod braka roditelja (strahovi, nesanice, sukobi s okolinom), ipak je utvreno da su djeca odr~avala eae i dugotrajnije susrete sa roditeljem koji ~ivi odvojeno, ako je odlukom suda odreena zajedni ka roditeljska skrb, nego u slu aju kad je bila rije  o jednoroditeljskoj skrbi. Naime, u skoro svakom drugom promatranom odnosu zabilje~eno je da su, u roku od samo tri godine nakon razvoda braka, prestali svi kontakti izmeu djece i drugog (odvojenog) roditelja. Opairnije o istra~ivanju koje je provedeno u Njema koj u razdoblju od 1985-1989. godine na uzorku od 87 roditeljskih parova i 111 djece, vidi: R. Balloff, E. Walter, Gemeinsame elterliche Sorge als Regelfall?, Zeitschrift fr das gesamte Familienrecht, 37. Jahrgang, Mai 1990, str. 445 i dr.  Dijete roditelji kojeg borave u razli itim dr~avama ima pravo na redovito odr~avanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata s oba roditelja, osim u izuzetnim okolnostima. U tome cilju i u skladu s obvezama iz l. 9. st. 2. dr~ave ugovornice priznavat e prava djeteta i njegovih roditelja na napuatanje bilo koje zemlje, uklju ujui i vlastitu, kao i ulazak u svoju zemlju. Pravo napuatanja bilo koje zemlje podvrgavat e se samo zakonom propisanim ograni enjima koja su nu~na radi zaatite nacionalne sigurnosti, javnog poretka, javnog zdravlja ili udorea, prava i sloboda drugih i koja su u skladu s drugim pravima priznatim u Konvenciji, ( l. 10. st. 2. Konvencije o pravima djeteta).  Vidi bilj. 12.  Republika Hrvatska je jedna od aezdeset i etiri dr~ave lanice Haake konferencije. Vidi: http://www.hcch.net/e/members/members.html  Opairnije: K. Sajko, Meunarodno privatno pravo (opi dio), Informator, Zagreb, 1996, str. 44.  O Haakoj konvenciji o graanskopravnim aspektima meunarodne otmice djece, vidi opairnije u: D. Jakovac-Lozi, A. Klarin, Meunarodne otmice djece od strane roditelja, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 34, 1997, str. 73-96.  Opairnije u: K. Sajko, Haaka konvencija o dje joj zaatiti od 19. listopada 1996; zna ajni segment budueg hrvatskog prava?, u: Novejae tendence razvoja otroakega prava v evropskih dr~avah - prilagajanje otroakega prava v Republiki Sloveniji, Inatitut za civilno, primerjalno in mednarodno zasebno pravo, Maribor, 1997, str. 39-52.  Vidi: H. Ktz, Europisches Vertragsrecht I, Tbingen, 1996, str. IV.  Opairnije u D. Jakovac-Lozi, Europsko obiteljsko pravo  aanse i perspektive, Hrvatska pravna revija, I, 2001, 6, str. 46-55.  Council Regulation (EC) No 1347/2000 of 29 May 2000 on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgements in matrimonial matters and in matters of parental responsibility for children of both spuses, Official Journal of the European Communities, L 160/19, 30.6.2000.  Cilj Uredbe je usmjeren na postizanje olakaanog priznanja i ovrhe odluka kako bi se omoguilo 'slobodno kretanja odluka' u bra nim stvarima i stvarima roditeljske skrbi u Zajednici (v. preambulu Uredbe). To je bio razlog da se pitanje prekograni nog priznavanja sudskih odluka koje se odnose na raskid bra nih veza i roditeljsku skrb za zajedni ku djecu reguliraju obveznim instrumentom Zajednice. Opairnije o Uredbi, vidi: H. Sikiri, Uredba Europskog vijea br. 1347/2000 od 29. svibnja 2000. o nadle~nosti i priznanju i ovrsi odluka u bra nim predmetima i predmetima roditeljske odgovornosti za zajedni ku djecu bra nih drugova, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 53, 2003, 6, str. 1501-1538. Usp.: H. Sikiri, Uredba Vijea (EZ) br. 1347/2000 od 29. svibnja 2000. o nadle~nosti i priznanju i ovrsi odluka u bra nim predmetima i predmetima roditeljske odgovornosti za zajedni ku djecu bra nih drugova  pravila o priznanju i ovrsi, ope i prijelazne odredbe, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 54, 2004, 3-4, str. 489-541.  Council Regulation (EC) No 2201/2003 of 27 November 2003 concerning jurisdiction and the recognition and enforcement of judgements in matrimonial matters and the matters of parental responsibility, repealing Regulation (EC) No 1347/2000, Official Journal of the European Union, EN, L 338, 23.12.2003, str. 1-29. Usp.: Official Journal of European Communities, L 160, 30.6.2000, str. 19-36. Naime, Francuska je sredinom 2000. godine inicirala da se, unutar Zajednice, odluke donesene u predmetima u kojima je odlu eno o susretu djeteta s roditeljem oslobode od ovrhe. Oslobaanje od ovrhe, po podnesenom prijedlogu, vezuje se uz jamstvo automatskog povratka djeteta nakon isteka razdoblja odreenog za susret s roditeljem. Vidi: Council Regulation on the mutual enforcement of judgements on rights of access to children, Official Journal C 234/7, 15.08.2000.  Vidi l. 1. st. 2. Uredbe br. 2201/2003.  Kada je 4. studenoga 1950. Konvencija donesena, dvije velike ideje, dugo vremena dvije utopije, dobile su svoje obrise: ideja o ljudskim pravima i ideja o jedinstvu Europe. E. Decaux, Enjeux et perspectives, Revue quebecoise de droit international, 13, 2000, 1, str. 110.  Europski sud za ljudska prava (European Court of Human Rights) sa sjediatem u Strasbourgu osnovan je 1959. godine temeljem Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao jedna od tri institucije (uz Europsku komisiju za ljudska prava i Odbor ministara VE) u sustavu provoenja obveza Konvencije u dr~avama koje su je ratificirale. Uz slu ajeve koji su predmet ovog lanka, vidi joa o zahtjevima koje je Europski sud za ljudska prava razmatrao, a ti u se prava djeteta i roditelja na meusobne susrete i dru~enja u predmetima: Hoffman v. Austria, Series A, No. 255-C, presuda od 23.06.1993, 17, E.H.R.R., str. 293-321; Hokkanen v. Finland, Series A, No. 299-A, presuda od 23.10.1994, 10, E.H.R.R., str. 139-178; Olsson v. Sweden (No. 2), Series A, No. 250, presuda od 30.10.1992, 14, E.H.R.R., str. 134-142; Boyle v. United Kingdom, Series A, No. 282-B, presuda od 28.02.1994, 18, E.H.R.R., str. 179-186, u: A. Kora, Obiteljskopravni instituti u presudama Europskog suda za prava ovjeka, doktorska disertacija, Pravni fakultet Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb, 1996, str. 162-188. Usp.: X v. Switzerland, Decisions and Reports of the European Commission of Human Rights, 13, 1979, str. 248. Vidi i: P. van Dijk, G. J. H. van Hoof (et al.), Teorija i praksa Evropske konvencije o ljudskim pravima, Mller, Sarajevo, 2001, str. 459-490. Rije  je o prijevodu teksta: Theory and Practice of the European Convention on Human Rights, Kluwer Law International, The Hague, 1998.  Kako je Konvencija donesena neposredno nakon Drugog svjetskog rata njeni tvorci su ponajprije ~eljeli zaatititi pojedinca i njegovu obitelj od inkvizitorske prakse koju je Europa poznavala pod faaisti kim re~imom i ostalim diktatorskim re~imima. Vidi: P. Senaeve, Le lien de filiation et les droits de l'homme, u: Les problmes juridiques concernant le lien de filiation actes XXVII e Colloque de droit europen Fondation pour les tudes internationales, La Valette (Malte), 15-17 septembre 1997, str. 17-18.  Pod 'neovlaatenim (bespravnim) odvoenjem' podrazumijeva se: odvoenje preko meunarodne granice uz kraenje odluke o skrbi koja je donesena u jednoj od dr~ava ugovornica i u njoj je ovrana; nevraanje djeteta preko meunarodne granice poslije isteka vremena predvienog za ostvarenje prava na susret s djetetom ili kraja svakog drugog privremenog boravka na podru ju koje se nalazi izvan podru ja na kojem se vrai roditeljska skrb, i odvoenje koje je kasnije proglaaeno nezakonitim, ato podrazumijeva slu aj iz l. 12., odnosno da u vrijeme odvoenja nije postojala ovrana odluka o skrbi donesena od strane tijela jedne od dr~ava ugovornica pa se Konvencija primjenjuje na svaku kasniju odluku vezanu za pitanje skrbi kojom je odvoenje proglaaeno nezakonitim, a koja je, na zahtjev bilo koje osobe s pravnim interesom, donesena u dr~avi ugovornici.  Detaljnije u: K. Sajko, Izbor meunarodnih ugovora Vijea Europe, Gorenc, RRiF-plus d.o.o., Slakoper, Zagreb, 2001, str. 380.  Usp.: D. Hrabar, Europska konvencija o ostvarivanju dje jih prava  nov prilog promicanju dje jih prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 46, 1996, 4, str. 395 i 397-400.  Vidi l. 13. Konvencije. Detaljnije o tome, u: D. Jakovac-Lozi, Europska konvencija o kontaktima u svezi s djecom (2003.) i prilagodba obiteljskog zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine zahtjevima Konvencije de lege ferenda, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveu iliata u Mostaru  Drugo meunarodno savjetovanje odr~ano u Neumu 4-6. lipnja 2004: Aktualnosti graanskog i trgova kog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2004, str. 152.  Trea Europska konferencija o obiteljskom pravu koja je odr~ana u Cadiz-u 20-22. travnja 1995. godine na temu "Obiteljsko pravo u budunosti", ukazala je kako pitanje 'prekograni nog pristupa' djeci (pojam 'pristupa' u samoj je Konvenciji zamijenjen pojmom 'kontakta'), uzevai u obzir stalnu internacionalizaciju obiteljskih odnosa unutar ujedinjene Europe, postaje nezaobilazna, vrlo aktualna tema. Rezultat ove Konferencije se ukratko mo~e opisati kao preporuka VE da posveti veu pozornost navedenom pitanju, kako bi se unaprijedila suradnja meu dr~avama na tom planu i uspostavila odreena jamstva da e dijete biti vraeno nakon proteka vremena predvienog za pristup djetetu tj. susrete i dru~enja. Slijedom navednoga, Odbor stru njaka za obiteljsko pravo (Committee of experts on family law) koji je djelovao pod nadzorom Europskog odbora za pravnu suradnju (European Committee on legal co-operation), uputio je istom na razmatranje mialjenje o unapreenju prava djece na odr~avanje susreta i dru~enja s oba roditelja na pravnoj osnovi, kao i mialjenje o potrebi unapreenja mehanizama meudr~avne suradnje u pitanjima skrbi nad djetetom i 'prekograni nog kontakta'. Odbor stru njaka za obiteljsko pravo je 1996. godine imenovao Radnu skupinu za pitanja skrbniatva i pristupa (kasnije: kontakta) koja je izradila nacrt Konvencije o kontaktima s djecom i popratno izvjeae uz Konvenciju. Po etkom svibnja 2002. godine Odbor ministara VE prihvatio je Konvenciju i odobrio publikaciju prateeg joj izvjeaa. Opairnije, u: D. Jakovac-Lozi, Europska konvencija o kontaktima u svezi s djecom (2003.) i prilagodba obiteljskog zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine zahtjevima Konvencije de lege ferenda, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveu iliata u Mostaru  Drugo meunarodno savjetovanje odr~ano u Neumu 4-6. lipnja 2004: Aktualnosti graanskog i trgova kog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2004, str. 149.  Convention on contact concerning children (ETS 192), vidi: http://conventions.coe.int/Treaty/Commun/ChercheSig.asp?NT=192&CM=18DF=03/01/05&CL=ENG  S tim u svezi, iz prakse Europskog suda za ljudska prava preuzet je pojam 'osobe s bliskom obiteljskom vezom'. Iako se takav pojam uobi ajeno upotrebljava za razlikovanje obiteljskog ~ivota utemeljenog na odnosima izvan braka od onog utemeljenog na braku, njegova va~nost o ituje se u injenici ato upuuje na druge imbenike koji, za razliku od pravnih, takoer mogu utjecati na stvaranje trajnih odnosa koji se mogu smatrati obiteljskim vezama (primjerice, takav odnos se ne mora nu~no podudarati s faktorom genetike, ve 'obiteljske veza' mo~e biti temeljena i na de facto obiteljskom odnosu, pri emu se misli na osobe koje su ~ivjele u istom kuanstvu s djetetom u odreenom razdoblju  npr. bivai udomitelj, bra ni drug roditelja /o uh ili maeha/, ili bivai bra ni drug roditelja koji nije djetetov roditelj, kao i izvanbra ni drug djetetovog roditelja koji je stanovao zajedno s njima). U tom smislu, Konvencija o kontaktima s djecom govori o: a) osobama koje imaju bliske obiteljske veze (s djetetom) utemeljene na pravu, b) osobama u de facto obiteljskoj vezi s djetetom i c) osobama koje imaju blisku osobnu, ali ne i obiteljsku vezu s djetetom (v. l. 5. Konvencije).  Podaci se odnose na razdoblje do 6. rujna 1999. godine. Vidi: http://www.coe.int/T/E/Legal_Affairs/Legal_cooperation/Family_law_and_children's_rights/Documents/access98.pdf  Do tada je ono bilo odreeno kao 'pravo pristupa' (right of access). Vidi: D. Jakovac-Lozi, Europska konvencija o kontaktima u svezi s djecom (2003.) ..., op. cit., str. 155.  Ibid., str. 155.  Predmetu Lebbink v. The Netherlands veoma je sli an predmet Yousef v. The Netherlands, (Application no. 3371/96; Judgment of 5 November 2002). I u ovom slu aju takoer se radi o izvanbra nom djetetu koje je plod jedne veze koja se ne mo~e okarakterizirati kao klasi na izvanbra na veza, jer nije podrazumijevala zajednicu ~ivota, kohabitaciju (ako izuzmemo ono kratko vrijeme neposredno nakon poroda djeteta). Podnositelju zahtjeva koji je bio spreman priznati o instvo, djetetova majka je odbila dati pristanak za takav in. Isti je imenovan pomonim skrbnikom djeteta, dok je majka ipso iure bila djetetova skrbnica. Njegova briga za dijete bila je neupitna. Kada je djetetu bilo aest godina majka je umrla. U oporuci je izrazila ~elju da skrbniatvo nad njenim djetetom pripadne njenom bratu, te da ne ~eli da podnositelj zahjeva posjeuje njihovu ker jer bi to ometalo ~ivot obitelji u kojoj e djevoj ica odrastati. No, prije smrti djetetove majke podnositelj je pokrenuo skraeni sudski postupak (summary injunction proceedings) pred predsjedavajuim Regionalnog suda Zwolle tra~ei donoaenje odluke da mu ga. R. dopusti da prizna S. Zahtjev je odbijen ali je predsjedavajui dodao obiter dictum da je va~no i za podnositelja i za njegovu ker da se kontakti izmeu njih nastave. Glede mjerodavnog domaeg prava, vidi slu aj Lebbink v. The Netherlands. Podnositelj zahtjeva je naveo kako je ~rtva povrede prava na poatovanje  osobnog i obiteljskog ~ivota . Istina, Sud je bio mialjenja da je obzirom na bioloaku vezu podnositelja i S., injenice da je podnositelj kratko vrijeme ipak ~ivio sa S. i njezinom majkom neposredno nakon roenja S., da je nastavio odr~avati kontakte sa S. nakon smrti njezine majke - postojao  obiteljski ~ivot . Odbijanje prava na priznanje kada postoji obiteljski ~ivot predstavlja mijeaanje u pravo zajam eno l. 8. Konvencije. Sud dr~i da je mijeaanje bilo u skladu sa nacionalnim zakonom. Meutim, stoji na stajaliatu kako odluka nije posve onemoguila podnositelja u ostvarivanju obiteljskog ~ivota sa njegovom kerkom, budui je nastavio susretati se s njom sukladno odlukama suda. Imajui u vidu ovu injenicu, ne mo~e se rei da su prava podnositelja iz l. 8. ignorirana, te je zbog toga Sud jednoglasno odlu io da nije u injena povreda l. 8. Konvencije.  Case of Lebbink v. The Netherlands (Application no. 45582/99); Judgment 1 June 2004. http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?item=1&portal=hbkm&action=html&highlight=Lebbink%20%7C%20v.%20%7C%20the%20%7C%20Netherlands%20%7C%2045582/99&sessionid=256084&skin=hudoc-en  Vidi: Hoge Raad, 8 April 1988, Nederlandse Jurisprudentie (NJ) 1989, no. 170.  Vidi: Hoge Raad, 16 February 2001, Rechtspraak van de Week (Weekly Law Reports), 1989, no. 52.  Usp.: Hoge Raad, November 1996, Nederlandse Jurisprudentie (NJ) 1997, no. 423; Hoge Raad, 26 November 1999, NJ 2000, no. 85.  Hoge Raad, 26 january 1990, NJ 1990, no. 630; Hoge Raad, 19 May 2000, NJ 2000, no. 545; Hoge Raad, 29 September 2000, NJ 2000, no. 654.  Boughanemi v. France, (Application no. 22070/93), /1996/, ECHR 19, Judgment of 24 April 1996, Reports of Judgments and Decisions 1996-II, p. 607, 35).  C. v. Belgium, (Application no. 21794/93, /1996/, ECHR 28, Judgment of 7 August 1996, Reports 1996-III, p. 922, 25).  Vlada se, s tim u svezi, pozvala i na odluku Europskog suda za ljudska prava donesenu u slu aju K. and T. v. Finland, (Application no. 25702/94, /2000/, ECHR 173, Judgment of 27 April 2000; i ECHR 461, Judgment of 12 July 2001). Vidi: http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?item=1&portal=hbkm&action=html&highlight=Lebbink%20%7C%20v.%20%7C%20the%20%7C%20Netherlands%20%7C%2045582/99&sessionid=256084&skin=hudoc-en  Vidi odluke u predmetima: Keegan v. Ireland, (Application no. 16969/90, /1994/, ECHR 18, Judgment of 26 May 1994), Elsholz v. Germany, (Application no. 25735/94, /2000/, ECHR 370, Judgment of 13 July 2000), Yousef v. the Netherlands, (Application no. 33711/96, /2002/, ECHR 710, Judgment of 5 November 2002).  V. predmet Kroon and others v. the Netherlands, (Application no. 18535/91, /1994/, ECHR 35, Judgment of 27 October 1994, Series A no. 297-C, p. 55, 30).  Sahin v. Germany  No.1., (Application no. 30943/96, /2001/, ECHR 587, Judgment of 11 October 2001); Sahin v. Germany  No. 2., (/2003/, ECHR 340, Judgment of 8 July 2003).  Sommerfeld v. Germany, (Application no. 31871/96; Judgment of 8 July 2003).  Nu~no je ukazati i na izdvojeno mialjenje suca Mularonia koji se nije slo~io s veinom da je u injena povreda l. 8. Konvencije. Sudac Mularoni dr~i kako, obzirom na prirodu i stupanj podnositeljevih kontakata s Amber, pobijana odluka da se proglasi nedopuatenim podnositeljev zahtjev za susrete s Amber na temelju utvrenja da nije bilo obiteljskog ~ivota izmeu njih, ne otkriva nikakvu pojavu povrede l. 8. Konvencije.  Podnositelj zahtjeva se ~alio glede l. 14. Konvencije koji se odnosi na zabranu diskriminacije ("U~ivanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat e se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao ato je spol, rasa, boja ko~e, jezik, vjeroispovijed, politi ko ili drugo mialjenje, nacionalno ili druatveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili druga okolnost", l. 14. Europske konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), a u svezi s l. 8. Konvencije isti ui da je bio diskriminiran na na in ato za potrebe dodjeljivanja pristupa, njegova bioloaka veza s Amber nije bila prihvaena kao osnov 'obiteljskog ~ivota', dok se, naprotiv, od strane nizozemskih sudova postojanje 'obiteljskog ~ivota' automatski pretpostavlja u slu aju kada izvanbra ni bioloaki otac prizna dijete. No, Sud je zauzeo stav kako je to ve ispitano razmatranjem povrede l. 8. Konvencije i nije smatrao za nu~no ispitivanje spornog predmeta i glede l. 14. Konvencije.  l. 1666a st. 2. Graanskog zakonika. Sukladno odredbi l. 1684 st. 4 Graanskog zakonika obiteljski sudovi mogu ograni iti ili ukinuti pravo pristupa ako je ovakva mjera nu~na za dobrobit djeteta. Odluka kojom se ograni ava ili ukida to pravo na dulji period ili trajno mo~e se donijeti samo ako bi u protivnom djetetova dobrobit bila ugro~ena. Obiteljski sudovi mogu odrediti da se pravo pristupa ostvaruje u prisustvu tree osobe kao predstavnika Centra za mlade ili udru~enja.  Johansen v. Norway, (Application no. 17383/90, /1996/, ECHR 31, Judgment of 7 August 1996, Reports 1996-III).  Eriksson v. Sweden, (Application no. 11373/85, /1989/, ECHR 10, Judgment of 22 June 1989, Series A, no. 156).  Gnafor v. France, (no. 40031/98, ECHR 2000-IX).  W., B. and R. v. the United Kingdom, (Application no. 10496/83, /1987/, ECHR 16, Judgment of 8 July 1987, Series A no. 121).  Johansen K. and T. v. Finland, (Appl. no. 25702/94, ECHR 2001-VII).  Granica procjene kompetentnih nacionalnih vlasti mijenjat e se ovisno o prirodi pitanja i ozbiljnosti predmetnih interesa. Dok vlasti u~ivaju visoku granicu procjene u odmjeravanju nu~nosti stavljanja djeteta pod skrb, posebno u hitnim slu ajevima, Sud mora biti siguran da su u konkretnom predmetu postojale okolnosti koje opravdavaju odvajanje djeteta i odgovorna dr~ava treba pa~ljivo procjeniti u inke predlo~ene mjere skrbi na roditelje i dijete, kao i da je mogua alternativna mjera stavljanja djeteta pod javnu skrb izvraena prije ostvarivanja takve mjere. Nadalje, stavljanje novoroenog djeteta pod javnu skrb od trenutka roenja je iznimno teaka mjera. Moraju postajati izvanredni razlozi da se dijete fizi ki odvoji od majke, protivno njezinoj volji, odmah nakon roenja kao rezultat postupka u kojem ni ona, ni njezin partner nisu sudjelovali (vidi K. and T. v. Finland).  Hokkanen v. Finland, (Application no. 19823/92, /1994/, ECHR 32, Judgment of 23 September 1994).  Kutzner v. Germany, (Application no. 46544/99; Judgment of 26 February 2002). Vidi: http://www.nkmr.org/english/kutzner_v_germany.htm  Elsholz v. Germany, (Application no. 25735/94, /2000/, ECHR 370, Judgment of 13 July 2000).  E.P. v. Italy, (Application no. 31127/96; Judgment of 16 Novembre 1999).  K. A. v. Finland, (Application no. 27751/95; Judgment of 14 January 2003). U ovom predmetu postojala je dojava Uredu socijalne skrbi da su djeca seksualno zlostavljana od strane roditelja (podnositelja zahtjeva). Vjeata enjem nisu pronaeni nikakvi dokazi koji bi upuivali na incestuozne radnje i zlostavljanje takve naravi. Unato  tome djeca su stavljena pod javnu skrb temeljem l. 18. Zakona o dobrobiti djece (Child Welfare Act). Sud je odlu ujui u ovom predmetu istaknuo kako stavljanje djeteta pod javnu skrb treba tretirati kao privremenu mjeru, koju treba ukinuti im to dopuste okolnosti i bilo koja mjera kojom se ostvaruje takva skrb treba imati za cilj uspostavljanje ponovnog zajedniatva bioloakog roditelja i djeteta. Nakon proteka zna ajnijeg vremenskog razdoblja od kada je dijete stavljeno pod javnu skrb, interes djeteta da se ne promijeni njegova de facto obiteljska situacija mo~e prevagnuti nad interesom roditelja za ponovnim okupljanjem obitelji.  Posebice teaka mjera bilo je odvoenje novoroen eta iz bolnice. To je bio korak traumati an za majku, koji je ugrozio njezino fizi ko i mentalno zdravlje, oduzeo je tek roenom djetetu bliski kontakt s majkom i kako su naglasili podnositelji, prednosti dojenja. Udaljavanje je takoer onemoguilo oca od bliskosti s kerkom nakon roenja. Nije zadaa Suda zauzeti mjesto njema kih vlasti i razmatrati najbolje mjere skrbi za dijete u predmetnom slu aju. Sud je svjesan problema s kojima se vlasti susreu kada treba poduzeti hitne mjere. Ako se ne poduzme niata, postoji stvarni rizik da e dijete biti oateeno i da e vlasti biti prozivane radi svog propusta u interveniranju. Istovremeno, ako se poduzmu zaatitni koraci, vlasti se mogu kriviti zbog neprihvatljivog mijeaanja u pravo na poatovanje obiteljskog ~ivota. Meutim, kada se razmialja o tako drasti noj mjeri prema majci, kao ato je potpuno odvajanje od novoroen eta odmah nakon roenja, bila je du~nost kompetentnih nacionalnih vlasti ispitati postoji li mogunost manje prisilnog mijeaanja u obiteljski ~ivot.  U svezi s navedenim, vidi viae o tzv. sindromu roditeljskog otuenja (parental alienation syndrome  PAS) u lanku: R. A. Gardner, Should courts order PAS children to visit/reside with the alienated parent? American Journal of Forensic Psychology, 2001, pp. 61-106.  U slu aju Scozzari and Giunta v. Italy (Application no. 3922/98, /2000/, ECHR 371, Judgment of 13 July 2000, Series A, par. 221) roditelji su imali dvoje djece. Otac je pobjegao iz belgijskog zatvora gdje je slu~io do~ivotnu kaznu. Roditelji su se vratili u Italiju. Otac je bio nasilan, te je ubrzo bio i osuen zbog zlostavljanja djeteta. Oba djeteta su tada smjeatena u dom za djecu iako je bilo poznato da neki djelatnici tog doma zlostavljaju djecu. Roditeljima je bila oduzeta roditeljska skrb, te nisu odr~avali susrete i dru~enja s djecom gotovo dvije godine. Majka i baka po majci su se tada obratile Europskom sudu za ljudska prava. Sud je bio mialjenja kako su talijanske vlasti djelovale na atetu maj inih prava i najboljeg interesa djeteta razdvojivai ih i smjestivai djecu u 'problemati nu' ustanovu. Rekli smo i baka je bila supodnositeljica zahtjeva u ovom slu aju. Meutim, generalno, bake i djedovi nisu uspjeli puno utjecati (po pitanju Konvencije za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), zato jer su ih Sud i Komisija tretirali kao 'manje va~ne subjekte obiteljskog ~ivota svakog djeteta'. Naprosto, "obiteljska veza izmeu baka/djedova i unuka zahtijeva manji stupanj zaatite nego veza izmeu roditelja i djece".Usporedi slu aj Scozzari and Giunta v. Italy sa slu ajem GHB v. United Kingdom, u: G. Douglas and N. Lowe: Annual Review of International Family Law, in: The International Survey of Family Law, 2002 ed., Jordan Publishing Limited, Bristol, 2002, str. 18-19.  Vidi slu aj Kroon and Others v. The Netherlands.  Olsson v. Sweden  No. 1, (Application no. 10465/83, /1988/, ECHR 2, Judgment of 24 March1988, Series A, no. 130 i Olsson v. Sweden  No. 2, Application no. 13441/87, /1992/, ECHR 75, Judgment of 27 November 1992/).  Sylvester v. Austria, (Applications no. 36812/97 and 40104/98; Judgment of 24 July 2003). Rije  je o slu aju u kojem su podnositelji zahtjeva otac i ki. Naime, majka je zajedno s jednom od svojih djevoj ica koje je imala u braku s podnositeljem zahtjeva napustila zemlju (SAD) u kojoj su svi zajedno ~ivjeli i odvela je u Austriju. Podnositelj zahtjeva je, temeljem Haake konvencije o graanskopravnim aspektima meunarodne otmice djece, zatra~io od austrijskih sudova da nalo~e povratak njegove keri (supodnositeljice zahtjeva). No, pred domaim sudovima stvar nije rijeaena u prilog podnositelja zahtjeva. ak je Okru~ni graanski sud u Grazu dodijelio majci djeteta isklju ivu skrb nad maloljetnom supodnositeljicom zahtjeva. Naglasio je kako se l. 16. navedene Haake konvencije koji zabranjuje dr~avi u koju je oteto dijete dovedeno, donoaenje odluke o skrbi dok traju postupci za povratak djeteta, viae ne primjenjuje jer je odluka kojom nije odreen povratak djeteta postala kona na. Europski sud je ukazao na uobi ajen stav da je veza izmeu podnositelja obiteljski ~ivot u smislu odredbe l. 8. Konvencije. Sud na po etku primjeuje da se ovaj predmet ti e ne provoenja ovrhe kona ne naredbe povratka sukladno Haakoj konvenciji. Pozitivne du~nosti dr~ava ugovornica obzirom na odredbu l. 8. Konvencija uklju uju pravo roditelja da poduzimaju mjere u svrhu ostvarivanja zajedniatva s djetetom i obveza je nacionalnih vlasti da poduzmu ovakva djelovanja. Meutim, obveza nacionalnih vlasti da poduzmu ovakve mjere nije apsolutna jer se reunifikacija roditelja s djetetom koje je neko vrijeme ~ivjelo s drugim roditeljem ne mo~e odmah ostvariti i mo~e zahtjevati poduzimanje pripremnih mjera. Bilo kakva obveza na primjenu prisile u ovom podru ju mora biti ograni ena jer se mora voditi ra una o interesima kao i pravima i slobodama svih, a posebice o najboljem interesu djeteta i njegovim pravima sukladno odredbi l. 8. Konvencije. Kada se u ini da kontakti s roditeljem prijete ovim interesima ili se sukobljavaju s ovim pravima, nacionalne vlasti trebaju iznai pravilnu ravnote~u meu njima (usp.: Hokkanen v. Finland, /Application no. 19823/92, /1994/, ECHR 32, Judgment of 23 September 1994, Series A no. 299-A i Olsson v. Sweden). U predmetima ove vrste adekvatnost mjere prosuuje se brzinom njezine primjene, jer protek vremena mo~e imati nepopravljive posljedice za odnose izmeu djeteta i roditelja koji ne ~ivi s njim ili njom. U postupcima po Haakoj konvenciji tim viae jer odredba l. 11. Haake konvencije zahtjeva od sudskih ili upravnih tijela da djeluju ekspeditivno u postupcima za povratak djece i svako mirovanje koje traje viae od aest tjedana mo~e dovesti do podnoaenja zahtjeva za iskaze o razlozima odgode (vidi Ignaccolo-Zenide v. Romania, (Application no. 31679/96, /2000/, ECHR 25, Judgment of 25 January 2000). U ovom predmetu Sud dr~i da je u injena povreda l. 8. Konvencije.  Vidi slu aj K. and T. v. Finland.  Johansen, P., C., and S. v. United Kingdom, (Application no. 56547/00, /2002/, ECHR 599, Judgment of 16 July 2002).  Sud je, u svezi s tim, istaknuo da je dokazni osnov za odluku }albenog suda uklju ivao dokaze iznesene pred Okru~nim sudom, izmeu ostalih, iskaze stranaka, djetetove majke, zapa~anja ge F., prvog zastupnika ad litem, psiholoaki nalaz ge K. iz regionalnog Ureda za mlade~ Sachsen  Anhalt od 30. sije nja 2001. }albeni sud je dodatno nalo~io pribavljanje nalaza koji se odnosio na djetetovu dobrobit i kune prilike podnositelja i udomitelja, a koje je nova zastupnica ad litem, ga E. iznijela 6. lipnja 2001.  Predmetu Sahin v. Germany veoma je sli an slu aj Sommerfeld v. Germany. U pravnoj literaturi uvijek su zajedno i citirana ta dva slu aja. Dakle, radi se o ocu izvanbra no roenog djeteta kao podnositelju zahtjeva, koji je priznao o instvo. Roditelji su, jednako kao u slu aju Sahin ~ivjeli zajedno u vrijeme roenja djeteta. Nakon toga su se raziali, a djetetova majka se protivila susretima i dru~enjima oca s djevoj icom. No, ono na ato treba posebno ukazati u slu aju Sommerfeld v. Germany je i injenica da se sama djevoj ica ~estoko protivila susretima s ocem i odbijala svaki kontakt s njim. Vidi: Sommerfeld v. Germany, (Application no. 31871/96, /2003/, ECHR 341, Judgment of 8 July 2003).  Dokumentom datiranim 15. lipnja 1988. priznao je ak o instvo neroenog djeteta, da bi netom nakon roenja 15. kolovoza iste godine priznao o instvo i obvezao se na davanje uzdr~avanja djetetu.  Sahin v. Germany  No. 1, (Application no. 30943/96, /2001/, ECHR 587, Judgment of 11 October 2001).  W. v. United Kingdom, (Application no. 25735/94, /2000/, ECHR 370, Judgment of 13 July 2000).  Opre no mialjenje iznio je sudac Pellonp, a istom se pridru~ila sutkinja N. Vaji: "Ne mogu se pridru~iti mialjenju Vijea", ka~e sudac Pellonp, "da je u injena povreda odredbe l. 8. samog za sebe te zajedno s l. 14. Sla~em se s opim na elima iznesenim u paragrafu 40 presude (nu~nost u demokratskom druatvu), posebice kako 'se mora naglasiti da nacionalne vlasti imaju prednost direktnog kontakta sa svima koji su uklju eni u postupak' i da 'zadaa Suda nije zamijeniti domae vlasti u izvraavanju njihovih du~nosti glede skrbi i pitanja pristupa& '. Primjena ovih na ela u okolnostima ovog slu aja, meutim, prema mojem vienju stvari, ne bi trebalo dovesti do utvrivanja povrede. Veina je utemeljila povredu odredbe l. 8. na slaboj osnovi da 'se propust njema kih sudova da sasluaaju dijete pokazuje kao nedostatno uklju ivanje podnositelja u postupke glede pristupa'. ini se da nema drugih kritika domaih postupaka. Nije iznenaujue kako se ini da su postupci prima facie u potpunoj suglasnosti sa postupovnim zahtjevima odredbe l. 8. (i ak sa zahtjevima odredbe l. 6. koji su, kao pravilo stro~i). Tako su sudski postupci uklju ivali sasluaanje i ekstenzivno izvoenje dokaza na dva sudska stupnja. Sud prvog stupnja, Okru~ni sud Wiesbaden, odbio je zahtjev za susrete i dru~enja podnositelja 5. rujna 1991., nakon sasluaanja djelatnika Ureda za mlade~ Wiesbaden, obje stranke i nekoliko svjedoka. Uzimajui u obzir da je u relevantno vrijeme dijete imalo tri godine, ne iznenauje me injenica da dijete nije bilo sasluaano diretno na sudu. Postupci su se nastavili pred Regionalnim sudom Wiesbaden kojemu se podnositelj ~alio. Sud je nalo~io vjeata enje psihologa i ponovno odr~ao sasluaanje. Obzirom na injenicu da dijete nije sasluaano pred Okru~nim sudom, Regionalni sud je takoer razmatrao mogunost sasluaanja djeteta u ~albenom postupku. Prije donoaenja postupovne odluke, sud je  veoma korektno, uva~avajui injenicu da dijete ima samo pet godina  zatra~io od vjeatakinje koju je imenovao da izradi mialjenje o tome hoe li sasluaanje dijete staviti pod psiholoaku prisilu. Nakon ato je zaprimio to mialjenje, sud je odlu io da nee sasluaati dijete. Uz du~no poatovanje, ali ja se ne sla~em sa zaklju kom veine da je ova odluka povrijedila odredbu l. 8. Konvencije. Postoje o igledni razlozi zbog kojih sudovi povjeravaju vjeatacima istra~ivanje ~elja male djece. U ovom slu aju, Regionalni sud Wiesbaden ustrajao je u svojoj odluci da nee sasluaati dijete nakon ato je posebno zatra~io savjet vjeataka. Kada Europski sud za ljudska prava ka~e da se domai sud ne bi trebao bazirati na tom savjetu, to je, prema mojem mialjenju suprotno gore spomenutom na elu da 'zadaa Suda nije zamijeniti domae vlasti'. U okolnostima ovog slu aja zaklju ak da su 'nacionalne vlasti prekora ile svoje granice procjene' zna i ostavljanje domaih sudova prakti no bez granica procjene, premda su oni, prije svega, u puno boljoj poziciji od ovog Suda donijeti osjetljive odluke kao ato je ova. Takoer se ne sla~em sa zaklju kom da je u injena povreda odredbe l. 14. u svezi sa l. 8. Vijee pokuaava razlikovati ovaj predmet od predmeta Elsholz v. Germany, u kojem primjena odredbe 1711 /2/ Graanskog zakonika ' ini se da nije dovela do pristupa razli itog od onog koji bi proiziaao u predmetu razvedenog para'. Nisam uvjeren u navedene razlikovne osobine. U odredbi l. 54. je naglaaeno da su u 'ovom slu aju, oba i Okru~ni i Regionalni sud jasno utvrdili da susreti i dru~enja mogu biti jedino dodijeljena ako su u interesu djeteta& ' Ukoliko je ovo dano kao razlikovni element, upozoravam da se sli ne izjave mogu nai u odlukama Okru~nog i Regionalnog suda u predmetu Elsholz. Sukladno paragrafu 55 ove presude 'odlu ujue je da sudovi nisu smatrali da su kontakti izmeu djeteta i prirodnog oca prima facie u djetetovu interesu; sudske odluke kojima se dodjeljuje pristup iznimka su od opeg statutarnog pravila da majka odreuje djetetove odnose sa ocem'. Ne primjeujem da je pristup glede ovog pitanja na bilo koji relevantni na in razli it u odnosu na slu aj Elsholz, u kojem je Okru~ni sud utvrdio, inter alia, da je odredba 'koja se ti e o eva prava na osobne kontakte sa izvanbra nim djetetom & bila objaanjena kao iznimna re enica koju treba strogo tuma iti'. U predmetu Elsholz, Sud je pri zaklju ivanju da nije u injena povreda odredbe l. 14. naglasio da je 'rizik djetetove dobrobiti & najva~nije razmatranje' u nacionalnim odlukama. Stoga, ne mo~e biti 're eno & da bi se razvedenog oca trebalo tretirati povoljnije'. Djetetovi interesi, meutim, ini se da su bili podjednako najva~nije razmatranje u ovom slu aju u kojemu je Regionalni sud zaklju io svoje prosuivanje naglaaavajui va~nost gledanja situacije sa stanoviata djeteta. Iako mogu postojati neke razlike izmeu odluka domaih sudova u ova dva slu aja, ne dr~im da su te razlike takve prirode da opravdaju povredu u jednom i nepostojanje povrede u drugom. Kao u predmetu Elsholz, ovaj podnositelj nije pokazao da, u paralelnoj situaciji, razvedenog oca treba tretirati povoljnije."  Sahin v. Germany  No. 2, (Application no. 30943/96, /2003/, ECHR 340, Judgment of 8 July 2003).  European Court of Human Rights, Rules of Court, (As in force at 1 November 1998). Vidi: http://www.echr.coe.int/Eng/EDocs/RulesOfCourt.html  Vidal v. Belgium, (Application no. 12351/86, /1992/, ECHR 67, Judgment of 28 October 1992).  Odredba l. 14. Konvencije odnosi se na zabranu diskriminacije i glasi: "U~ivanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat e se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao ato je spol, rasa, boja ko~e, jezik, vjeroispovijed, politi ko ili drugo mialjenje, nacionalno ili druatveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili druga okolnost."  Camp and Bourimi v. The Netherlands, (Application no. 28369/95, /2000/, ECHR 442, Judgment of 3 October 2000).  Inze v. Austria, (Application no. 8695/79; ECHR 28, Judgment of 28 October 1987).  H. Danelius, Reflections on some important judgments of the European court of Human Rights regarding Family Life, in: P. Ldrup and E. Modvar (ed.): Family Life and Human Rights, Papers presented at the 11 th World Conference of the International Society of Family Law, Gyldendal, Akademisk, Oslo, 2004, str. 153.  To, naravno, utje e i na razli iti terminoloaki pristup zastupljen u odlukama Europskog suda. Tako, Sud, primjerice, operacionalizira pojmovima: 'obitelj', 'obiteljske veze', 'obiteljski odnosi'.  Vidi odluke Suda u predmetima: Handyside v. United Kingdom, (Application no. 5493/72, /1976/, ECHR 5, Judgment of 7 December 1976, para 49 (http://www.worldlii.org/eu/cases/ECHR/1976/5.html) i odluku Marckx v. Belgia, Application no. 00006833/74, Judgment of 13 June 1979 (http: www.womenslinkworldwide.org/pdf/co_reg_echr_marckx.pdf)  Vidi odluke Berrehab v. Netherlands, Application no. 10730/84, /1988/, ECHR 14, Judgment of 21 june 1988, (http://www.worldlii.org/eu/cases/ECHR/1988/14.html) i Abdulaziz, Cabales and Balkandali v. United Kingdom, Application no. 9214/80, /1985/, ECHR 7, Judgment of 28 May 1985, (http://www.worldlii.org/eu/cases/ECHR/1985/7.html) U spomenutim slu ajevima prijeporno je bilo da li su brakovi bili zakoniti i nefiktivni. Naime, brak zaklju en radi dobijanja vize, odnosno dr~avljanstva (tj. fiktivni brak) za rezultat ima stavljanje istog izvan podru ja zaatite o kojem govori l. 8. Konvencije.  Usp.: H. Danelius, op. cit., str. 155.  Primjera radi, vidi slu ajeve: Gl v. Switzerland, (Judgment of 19 February 1996) i Ahmut v. The Netherlands, (Application no. 21702/93, /1996/, ECHR 61, Judgment of 28 November 1996).  Vidi npr. predmete Lebbink v. The Netherlands, Grgl v. Germany, te Yousef v. The Netherlands. Usporedi s odlukom donesenom u predmetu Johnston and Others v. Ireland, Application no. 00009697/82, Judgment 18 December 1986, (http://www.womenslinkworldwide.org/co_reg_echr_johnston.html). Usp.: H. Danelius, op. cit. str. 155-158.  V. predmete: Sahin v. Germany i Sommerfeld v. Germany.  V. slu aj Abdulaziz, Cabales and Balkandali v. United Kingdom, (1985). U tom slu aju kod zainteresiranih osoba je ve od ranije postojala kohabitacija, koja je u meuvremenu prestala, ali kod stranaka je postojala nedvojbena namjera da nastave zajednicu ~ivota. Usp.: slu aj Berrehab v. Netherlands, (1988).  V. para. 21.  V. predmet Georg Rogl v. Germany, Communication 808/1998, UN Doc. CCPR/C/70/D/808/1998 (2000); usp.: http://www.uni-potsdam.de/u/mrz/mrm/mrm/14-4.htm i http://www.bayefsky.com/general/a_56_40_vol._ii_2001.php  Soderback v. Sweden, (Judgment of 28 October 1998). Rije  je o predmetu zna ajnom i sa aspekta posvojenja. Ono ato je bitno je to da je Sud u ovom slu aju zauzeo stav da postoji 'obiteljski ~ivot' izmeu jednog od roditelja i njegovog djeteta, tj. da postoji de facto obiteljska veza izmeu izvanbra nog oca i njegove keri, iako nikada nisu zajedno stanovali i iako su njihovi susreti i dru~enja bili povremeni i rijetki. O tom slu aju opairnije, vidi: http://www.nihrc.org/documents/landp/57.doc  Vidi ve citirane slu ajeve: Johansen v. Norway, Elsholz v. Germany i dr., kao i slu aj Bronda v. Italy, (Application no. 22430/93, /1998/, ECHR 46, Judgment of 9 June 1998).  Palau-Martinez v. France, (Application no. 64927/01; Judgment of 16 December 2003). Rije  je o vrlo zanimljivom predmetu u kojem je }albeni sud roditelje razli ito tretirao obzirom na religiju podnositeljice zahtjeva (Jehovin svjedok), a na osnovu temeljite analize primjenjenih principa u odgoju djece (otvorenih kritici zbog ekstremne strogosti i netolerancije) i navodnog prinudnog podvrgavanja (obraanja) djece ovoj religiji.  Karlheinz Schmidt v. Germany, (Application no. 13580/88, /1994/, ECHR 22, Judgment of 18 July 1994).  Ignaccolo-Zenide v. Romania, (Application no. 31679/96, /2000/, ECHR 25, Judgment of 25 January 2000).  U iznesenim predmetima uglavnom je trebalo iznai ravnote~u izmeu interesa djeteta da ostane pod javnom skrbi i interesa roditelja za uspostavom (ponovnog) zajedniatva s djetetom, tj. interesa za obiteljskom reunifikacijom. Vidjeli smo kako injenica da dijete mo~e biti smjeateno u povoljnije okru~enje za njegovo podizanje nee, sama po sebi opravdati uvijek prinudnu mjeru odvajanja djeteta od bioloakog roditelja i njegove skrbi. Moraju postojati i druge okolnosti koje ukazuju na 'nu~nost' takvog mijeaanja u pravo roditelja na u~ivanje obiteljskog ~ivota sa svojim djetetom sukladno l. 8. Konvencije, (vidi npr. Hasse v. Germany, K. A. v. Finland).  J. Fortin, Children's Rights and the Developing Law, (Chapter 8: Children in court  their welfare, wishes and feelings), Lexis Nexis, London, 2003, str. 251.  Venema v. Netherlands, (Application no. 35731/97, /2002/, ECHR 817, Judgment of 17 December 2002). Rije  je o predmetu u kojem su podnositelji zahtjeva bra ni drugovi Venema. Majka pati od psiholoakog poremeaja, konkretno, od Munchausenovog sindroma. Dijete se sudskom odlukom odvaja od roditelja (bez da su isti prethodno sasluaani) i smjeata se u udomiteljsku obitelj (za roditelje nepoznatog identiteta). Svojim ~albama uspjeli su utoliko ato su im kasnije omogueni aran~mani susreta s djetetom. Sud je jednoglasno zauzeo stav je u injena povreda l. 8. Konvencije. Pri tome Sud je bio mialjenja kako je za roditelje bila odlu ujua mogunost da iznesu svoj stav u stadiju postupka prije donoaenja privremene odluke. Sud, nadalje, naglaaava da je izvjeae slu~benika koji je obavio istragu ukazivalo kako je Centar za dobrobit djece "mogao pokazati viae kreativnosti u tra~enju rjeaenja koje bi bilo pravednije prema interesima roditelja" i da je savjet Centra za dobrobit djece morao biti potpuniji. Nadalje, naglaaava da je }albeni sud primjetio da je bilo bolje da su roditelji uklju eni u postupak u nekom ranijem stadiju istog. Neopravdan propust da im se dopusti sudjelovanje u postupku u kojem je donesena privremena odluka onemoguila im je potrebnu zaatitu njihovih interesa sukladno l. 8. Konvencije, uklju ujui njihovo pravo da pobijaju nu~nost mjere zatra~ene od strane Centra za dobrobit djece. Mjera je, kako Sud isti e, bila osnova za odvajanje podnositelja zahtjeva i njihove keri za razdoblje od pet mjeseci i aest dana, ato je nu~no moralo ostaviti traga na djetetu koje je s nepunu godinu dana odvojeno od roditelja.  Kosmopoulou v. Greece, (Application no.60457/00, /2004/, ECHR 57, Judgment of 5 February 2004). Podnositeljica zahtjeva je ~ivjela u Gr koj. Udala se i 1988. godine rodila ker. Nakon osam godina napustila je bra nu zajednicu i otiala u Englesku ostavivai ker sa suprugom. Nakon par mjeseci prvostupanjski sud u Ateni donio je odluku kojom isklju ivu skrb nad djetetom dodjeljuje ocu djevoj ice. Podnositeljica je zatra~ila pristup djetetu i isti joj je od strane suda dodijeljen. Meutim, dijete koje je vrlo teako prihvatilo maj ino napuatanje; nakon ato je vidjelo majku i baku pred akolom pobjeglo je tra~ei od nastavnika da je zaatite od majke (koja je, ina e, cijelo vrijeme dok su ~ivjeli zajedno kao obitelj pokazivala interes za ker i brinula se za nju). Uva~avajui iznesene okolnosti i interes za dijete, sud je odlu io da dijete treba biti s majkom jednom tjedno i nekoliko dana za vrijeme akolskih praznika. Bivai suprug podnositeljice zahtjeva je zatra~io preispitivanje takve odluke i privremeno ukidanje prava podnositeljice na posvjeivanje. Udovoljeno je njegovom zahtjevu bez sasluaanja iste, na ato se ona ~alila, ali joj je ~alba bila odba ena. Prvostupanjski sud je utvrdio da je va~no za dijete da odr~ava susrete i dru~enja s majkom, te da je obveza oca olakaati takve kontakte. Isti sud je utvrdio kako je odbijanje djeteta da vidi majku rezultat ponaaanja oca koji je uklju io dijete u svoje sukobe i probleme s podnositeljicom zahtjeva. On je ak i dovodio dijete kui podnositeljice, ali je dijete odbijalo ostati sa svojom majkom. Majka je odbijena u svim daljnjim nastojanjima da joj se omogue kontakti s djetetom uz obrazlo~enje suda da dijete ne ~eli viati majku i da otac nije odgovoran za nedostatak kontakata. Podnositeljica je u svom zahtjevu navela da su gr ke vlasti propustile zaatiti njezin obiteljski ~ivot s kerkom. Sud je zauzeo stav da koliko god nacionalne vlasti imale obvezu poduzeti mjere ponovnog sjedinjenja roditelja s djecom, ta obveza nije apsolutna jer ponovno okupljanje roditelja s djecom koja su neko vrijeme ~ivjela s drugim roditeljem ne mo~e se odmah ostvariti i mo~e zahtijevati poduzimanje pripremnih mjera. U ispitivanju predstavlja li odsustvo ovrhe odluke o susretima i dru~enju nepoatovanje obiteljskog ~ivota podnositeljice, Sud je morao iznai ravnote~u izmeu razli itih interesa, tj. interesa djeteta, podnositeljice zahtjeva, kao i opeg interesa u osiguravanju poatovanja vladavine prava. Glede djetetovog interesa Sud primjeuje da nisu poduzete daljnje aktivnosti nadle~nih vlasti, unato  injenici ato je psihijatrica koja je pregledala oca i dijete izri ito utvrdila u svom nalazu da je dijete imalo psiholoakih problema i predlo~ila redovite susrete i dru~enja djeteta s majkom. Sud naglaaava da su nacionalni sudovi donijeli dvije odluke kojima je majci ukinuto pravo na susrete i dru~enja, bez da su istu prethodno sasluaali. Sud ovdje navodi da je od najvee va~nosti za roditelje da budu u poziciji koja e im omoguiti iznoaenje svih argumenata u prilog ostvarivanja susreta i dru~enja s djetetom, te da imaju pristup svim relevantnim informacijama koje su na raspolaganju domaim sudovima (majci je npr. predan nalaz Psihijatrijskog odjela Dje je bolnice u Ateni otprilike nakon tri i pol godine). Sud nalazi da ni jedan od tri psihologa koji su donijeli medicinski nalaz nije pregledao podnositeljicu zahtjeva. Dakle, podnositeljica nije bila uklju ena u postupak odlu ivanja u stupnju dostatnom da joj omogui zaatitu njenih interesa. Sud je, dakle, dr~ao nezadovoljavajuim i neprihvatljivim procesnopravni pristup domaih sudova, a ato je utjecalo na to da se donese opravdana, razumna odluka glede pitanja susreta i dru~enja keri s podnositeljicom zahtjeva, te je stoga jednoglasno utvrdio da je u injena povreda l. 8. Konvencije.  $(HR426fhFTVH:<B̶̶̶̶̶̶̶zh{y6mHnH sHuh'`cmHnH sHuh,mHnH sHuh %ImHnH sHuh|h{ymHnH sHuh{ymHnH sHuh|mHnH sHuhjkmHnH sHu hv4zhv4zhv4zhv4z6 he6 hv4z6h %Ihhv4zh{y)hrV& j  B>8!'(*x.0147dhgdY[ dh`gdY[dhgdY[(,.46lbtRn$TV@<b..R&`dtxᱭᗭhJmjh'`c0JUhhh6h{ymHnH sHuh,hh6h{yh|mHnH sHuh,mHnH sHuh'`cmHnH sHuhh6mHnH sHuh{ymHnH sHu%jhjk0J6UmHnH sHu6$&(*,R&2$&(B j|N>l4`¾۩h{y6mHnH sHuhJh{y6hJhJmHnH sHuhJh{ymHnH sHuh{ymHnH sHuhJmh{ymHnH sHuh+h{yhJmBNz|j$2FP&8:<>B 黮鐌tpphn{%jhV0J6UmHnH sHu h{y6h{yhmHnH sHu%jh0J6UmHnH sHuh{y6mHnH sHuh6mHnH sHuh(mHnH sHuhumHnH sHuh+mHnH sHuh{ymHnH sHuhJmHnH sHu*  v<>DHJ0:Zh8@TF!L!T!X!Z!\!!!!!2#4#v#$:%~%%'''''Ưhx&mHnHsHh KmHnHsHhY[h{ymHnH sHuh h{y6hWhn{h{y6mHnH sHuhn{mHnH sHuh{ymHnH sHuh+hn{h{yhu9''((("*0****r.t./N/0022334F4L4V4x4444444664787<7778 9^9δ{{{{{ph@6mHnHsHh6mHnHsHh6\/mHnHsHh^mHnHsHhx&6mHnHsHjhx&0JUmHnHsHjhn0JUmHnHsHhFcmHnHsHhnmHnHsHh`mHnHsHhmHnHsHhx&mHnHsHhmHnHsH(^9`9^::;";$;`;b;d;D<H<L<j>~>??@@.AbAdAlAAABB4CDC\ErEEEEfIIzlzah66mHnHsHhuhu6mHnHsHhumHnHsHhAhx&6mHnHsHjhx&0JUmHnHsHhx&6mHnHsHhmHnHsHh`mHnHsHjh@0JUmHnHsHh`mHnHsHh@mHnHsHhx&mHnHsHjhFc0JUmHnHsH#47D<E KPTfZZ\^j2tFvBwz4 dh`gdg8dhgdg8gd)dhgdY[dhgd{[<dhgd \gd;YdhgdY[IIJKK K.M0MMMROOOO Q$Q`SSTTTTUUVV>WxYYZZZ8Z^Z絖~qg\h*6mHnHsHh*mHnHsHh*h*mHnHsHh*hD]mHnHsHhD]6mHnHsHh#s6mHnHsHh`mHnHsHhzOmHnHsHh#smHnHsHjhx&0JUmHnHsHh+hx&mHnHsHhx&6mHnHsHhx&mHnHsHh+hx&6mHnHsH!^Z`ZbZdZZZZZZ\\\X^^^^_`aaabcccŻyoe[eeQeGh0<mHnHsHhJmHnHsHh%zmHnHsHh'eRmHnHsHh!T,mHnHsHhBwmHnHsHh`mHnHsHjhJqQ0JUmHnHsHhJqQmHnHsHhVmHnHsHhmHnHsHhx&mHnHsHhD]mHnHsHh;YmHnHsHh#smHnHsHhD]6mHnHsH"jh*0J6UmHnHsHcccddddddd*e,e.e2eeeefff>g@gjkHlmnnn&qJqtqvqqs,t2tŻűŦŜŻqch'Fhfo+6mHnHsHh%zhfo+6mHnHsH"jhfo+0J6UmHnHsHhfo+6mHnHsHhVmHnHsHh!T,5mHnHsHh!T,mHnHsHhfo+mHnHsHh'eRmHnHsH"jhr_0J6UmHnHsHhr_6mHnHsHh0<mHnHsHhr_mHnHsH$2t$u&uDvFvJvww w@wBwdwfwwwwNxPxhxzyz\zzzzz{<{ȾȒree[eQ[GhEmHnHsHhFhmHnHsHh+6mHnHsHh,Ah,AmHnHsH"jh,A0J6UmHnHsHh,Ah,A6mHnHsHh,AmHnHsHh;YmHnHsHh;Yh{S6mHnHsHhJmHnHsHh{[<mHnHsHh{SmHnHsHhmHnHsHh%zmHnHsHjh%z0JUmHnHsHhmmHnHsH<{\|h|||||}}~~~:df4ùti^TPGhg8mH nH uhg8h^EmHnHsHh4mHnH sHuhg8mHnH sHuh?h?mHnHsHh+6h+6mHnHsHh;Yh{[<6mHnHsH"jh{[<0J6UmHnHsHh{[<6mHnHsHhJmHnHsHh{[<mHnHsHh7mHnHsHh;YmHnHsHh+66mHnHsHhBwmHnHsHh+6mHnHsH؀NtƋʋ̋Ћҋދö뢚{{{ug]g]g]YhnHhnH0JOJQJjhnH0JOJQJU hnHCJhnH0JCJjhnH0JCJU j hR5hR5jhR5U hg8hg8h)6mHnHsH uhg86mHnHsH uhg8hg86mHnHsH uh)hg80J(hg8mHnHsH uh%hg8h6h}*h6mHnHsH"Nȋʋ΋Ћ ƍdhgdY[&`#$`gd) 7dh5$7$8$9DH$`7gdg8dhgdg8  Hdƍȍ^`ĐƐNҔvxޗr™ę&N¤`̦(*rʭnpԳֳ2Ƶȵη68:XǺܵ hnH]h/kthnHmHnHsHhnHmHnHsHhnH6mHnHsH hnH6 hnH6]hnHjhnH0JUhR5 hnHCJGƍ^Đv™ġ(nԳƵ6Ⱥʻ @ dhgdY[XƺȺʺ̺jȻʻ̻λrh  z z>ϴzϕh'`hnH6mHnHsHh+^phnHmHnHsH hnH\hFhnHmHnHsHh-BhnHmHnHsHh-BhnH6mHnHsHhBhnHmHnHsHhnHjhnH0JUhGOhnHmHnHsHhnHmHnHsHhnH6mHnHsH+>@BDHr6. b"p T۰ۣۖۉh88hnHmHnHsHh,hnHmHnHsHhohnHmHnHsHhAhnHmHnHsH hnH\h'nPhnH6mHnHsHhnH6mHnHsHhnHmHnHsHhnHjhnH0JUhhnHmHnHsH6\ff~ !$^'()*dhgd&?dhgd)dhgd dhgdY[NfX2BZ\^`0bz  ۱ۤۗۗۊh5HhnHmHnHsHhB{hnHmHnHsHh)hnHmHnHsHh=@=B=CиЫۤ۸۸۸}۸}۸ph2PhnHmHnHsHhwhnHmHnHsHhchnHmHnHsHhy&hnHmHnHsH hFhnHhrhnHmHnHsHhnH6mHnHsHh2hnHmHnHsHhnHmHnH sHuhnHjhnH0JUh&?hnHmHnHsHhnHmHnHsH+*-59n:N;;<@=A2DD FF\GNdWYedhgdgPdhgd'b dhgdVAdhgd/dhgd^. dh`gdY[ dh`gddhgd dhgdY[dhgdY[dhgd&?C.D0D2D4D6D`DDDDD$EF F FF6FFFFFFZG\G^G`GGJJ(N:NNNNNbWdWfWhWWL(6 >ʴ̴δд00ТЕzmhjkhnHmHnHsHh,RhnHmHnHsHh,RhnH6mHnHsHhhnHmHnHsHhC*hnHmHnHsH h3`hnHh)hnH6 hnH6hbhnHmHnHsHhnHmHnHsHhnH6mHnHsHhnHjhnH0JUhc0hnHmHnHsH*26xP^|Bdhgdfo+dhgd*dhgd%zdhgdq_dhgdFcdhgdndhgdY[dhgdmE60246P`468:xR( hE{IhnHmHnHsHh;= hnHmHnHsHhthnHmHnHsHhnhnHmHnHsHhVhnHmHnHsHhhnHmHnHsHhnH6mHnHsHhmEhnH6mHnHsHhnHmHnHsHhnHjhnH0JU-t@NPRTzfrtz *0Z\零鍶xxs hnH6h@ThnH6h37hnHmHnHsHh37hnH6mHnHsHhp1hnH6mHnHsHh@hnHmHnHsHhnH6mHnHsHhFchnHmHnHsHhnHjhnH0JUhUjhnHmHnHsHhnHmHnHsHh6hnHmHnHsH(\^`bv2z|~.R@BDF۶۩ۜۏЂۂuhr_hnHmHnHsHhJqQhnHmHnHsHhhnHmHnHsHh~,hnHmHnHsHh:fhnHmHnHsHh9hnHmHnHsHhM]?hnHmHnHsHhnH6mHnHsHhnHmHnHsHhnHjhnH0JUhwhnHmHnHsH.N  "tHJLN|$&(*T    ڻɮɡɔɆ{ hg8hg8hR5h@hnH5mHnHsHh;YhnHmHnHsHh,AhnHmHnHsHh+6hnHmHnHsHh$hnH6mHnHsHhnHmHnHsH hhnHhnH6mHnHsHhnHjhnH0JUhr_hnHmHnHsH J&r   gd)dhgd{[<dhgd,AdhgdE; q. 000 &P P8$BP. A!"#$% )h@hNormal&$7d5$7$8$9DH$`7a$CJ_HmHnHsH tH u`@` VJ Heading 1&$d5$7$8$9D@&H$`5mHsHu^@^ VJ Heading 2&$d5$7$8$9D@&H$` mHsHu`@` VJ Heading 3&$d5$7$8$9D@&H$`>*mHsHud@d VJ Heading 4&$d5$7$8$9D@&H$`5>*mHsHu`@` VJ Heading 5%$ & Fd5$7$8$9D@&H$5mHsHuH@H{y Heading 6 <@&5CJ\aJDA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List 4+@4 Endnote Text>*@> Endnote ReferenceH*6@6 Footnote Text@&!@ Footnote ReferenceH*4 @24Footer  !.)@A. Page Number4@R4Header  !>'a> Comment ReferenceCJBOrBNaslov$d a$ 5;CJ.O.SazetakxLOL Podnaslov$$h`a$5HOHNaslov-engleski $a$58O8Summary $a$5:O:( Summary-tekst1$88 Comment TextCJ6U@6 -B Hyperlink >*B*ph:O:Cross-referenceXB@X VJ Body Text d5$7$8$9DH$` mHsHujC@j VJBody Text Indent !d5$7$8$9DH$`CJmHsHu`P@"` VJ Body Text 2 "d5$7$8$9DH$`CJmHsHuFV@1F ;= FollowedHyperlink >*B* ph>Q@B>{y Body Text 3$xCJaJLR@RL{yBody Text Indent 2%x^TS@bT{yBody Text Indent 3&x^CJaJdOrd +Endnote Text Reference + Bold'5mHsHuXOX)Summary-tekst CharCJ_HmHnHsH tH u8 g S'Qx""2$%)`+x.W2D3w6>1?w@"AEEG;HkHZQ_hjdmmIvw+xyyGr֓Ma,۵Fg'()18FKaX9Z [^_`b cijGm/p}quuu z}'܂H*]t 2}_^ !s'r),H--/G77z<)===FGMHH.IIUJJrLMHNNEOPTV2WWWUXX\x\]^]]waefllm2yWyy{~PaMϖ@И?h#qšj H"V!2Mt; V-u#+ S#5$&'(),-.0G34z69=>3?y@EGGHmHHJKMQRStUUlXZW]S_abb*c d6dddheee$f%fogpghjfkgkkkmllnsoqsTuLvbvw{~tց˂0RЋ$ ɑyٓהe{|.4 EA{@ t5n3 6#B2eaVlX]<1x8TGHZ{     v w  D!CU` #|%&'=((++4-9057z88n:=??DFGHpJKM[NPSVQWdX2p@ (+B2I '^9I^Zc2t<{X>(*CYp~v\ ),-/012356789;<=>?@BCDEFGIJKLMNOQRSTUVWXZ[\^_`aG(Tlh47ƍ*e *.4:AHPY] + #'.18!!8@0(  B S  ?2Ld  |ŠÊ#ĊŊƊNJ#Ȋ)Ɋ.ʊˊL̊|͊ ΊԜ#ϊЊ|2ъtҊ<#ӊԊ ՊH֊d׊LL؊ي ڊۊ,܊݊dSފRߊLt  $ \76<61|'&$D??M(M(KKTT22//̝̝5RRi ||ii(((H      !"#$%&'()*+,-./01 @ @T(T(KKTT@@99ҝҝ;YYq   rr(((H  !"#$%&'()*+,-./0191*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8/*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCityB2*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region;%*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsaddress:$*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsStreet Уg211/221212112%$%$%$%$1/12211/1/121211211/1/1/1/221  ""++++++55DDeEoELLPPPP Q*QccllJmWmuuvvx}#~#~Έψψшш҈҈߈VWbccKK99..WXjJFaJKMJLVHHI-IFJJJKKMMQQRRSSsUtUUUkXlXZZV]W]R_S_aabbbb)c+c d d5d6dddddgeheee#fHhhjjhkkklllnnrosoqqPrrsbvww{{~~stՁցEk˂/0QRϋЋ#$ ǐȑɑxܕޕL@dfz{/y-.34 DFAz{?@ st $46mn23 56"#ABFB2df`];<0wx78STHd,Y[z|        u ^   CD !BE!!"(.(|))+3-5-,.-.80:055L68y8{88%9x96:i:=?@@ ADDFFGGHHoJqJJK*NZN\NP]QSUUUUVPWQWcXdX;Zmb*[6J( wc Fd 'Of :m OoZor_(EQ~ Lhh^h`o(.hh^h`o(.hh^h`6o(.hh^h`o(.hh^h`o(.hh^h`o(.88^8`o(.88^8`o(. ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. xx^x`hH. HLH^H`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.hh^h`o(.hh^h`o(()hh^h`o(.hh^h`o(.808^8`0o(()88^8`5o(.^`. L ^ `L.  ^ `.xx^x`.HLH^H`L.^`.^`.L^`L.0^`0o(.88^8`o(()hh^h`o(.hh^h`o(()hh^h`o(.hh^h`o(.hh^h`5o(.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.'OfoZor;mEQ~dA$=( wcJ+_+WiCQ&vF5Fd o!{':m |1>mb4aQ.EW`c@B_i/C+5L\"9]y8kD L|% :E u' ;= G Xt 'b  (8 !b ix `W{yK7\~WS]?||V<E)<7 :CiFv=A2o*MTP[hh6P,K^.@O}-2P4S8 o e! #p$nL%N%Y&^'((#()C*+g+fo+!T,~,;-~-qB.A/6\/g/(T1Dp1p1 2_)2433;35$4r5R5h6{67 9Q 9l97989"O9 <<<55<J<W<{[<D|<LU=??1?&?M]?s?,A#A U7 UpoUI{UlV"WEXhOXY;YL[Y[\u \]>?]D]J]r_'`^E`g`q`Nab"b:bFc'c'`cj{c|dBde/vef:fg-gaShijHjUjT1kXkjk8lplmN>mSm"ngYo!p+^p#sEXs:us1t/kt|t vv^v:w&wBw=xAx y) yU/yv4zWWz+|T}~D \*u-BT %zu1)$oDop2}N|%2"u1GO)E+6Fn:FB{SmE o88T*4-% :4EU^Gw6Ej9EJ ,F>]o;CQ^tn{x&V]c}[/I+M19A{VY-TlrF)nw>}37NB{A,|k!xi~ $@*A(&ErV%58z .JaF68VAri5SZO]-Jmc07{n 5oy&,9W!)}*FQ4xCCNFh,Rb$l6]+<'F43`|BDBw '?0bKq(|8%U6+e%I@w]`\- :h >,g8@|CotlJ_fV$ <TpE%By)@f#+o&0<nH)\/@ M6(.c@q_DBVAJ-'1a!eψш߈ΞIpe2H5d5d30303030303030@L !(+,/2345?ACEHIJLMNQTUVW]acdegjkltwz|  "$%H        $ & ( , . 4 8 : < @ J X ^ ` f l n p r                                     " * , 0 2 6 8 > @ D H J N P T X Z b h x ~                                            & * , 2 4 : < B F L P UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial[ CRO_DutchTimes New Roman"h:㑦⑦ :/N:/N!xx4d2QKP?Bd2C:\My Documents\Predlo~ak.dotPredlo~ak za lankeDijana Jakovac-LoziDijana Jakovac-Lozid                 Oh+'0 <H h t  Predložak za èlankeDijana Jakovac-LozićPredložak.dotDijana Jakovac-Lozić183Microsoft Office Word@@.L%@>:@ɍ9:/N՜.+,0  px  8 Predložak za èlanke Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F9Data 1Table5WordDocument=WSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q