Pregled bibliografske jedinice broj: 209321
(Tehnička) reprodukcija kao mimetički suparnik. Pirandellov roman Bilježnice operatora Serafina Gubbija i metadrama Svatko na svoj način
(Tehnička) reprodukcija kao mimetički suparnik. Pirandellov roman Bilježnice operatora Serafina Gubbija i metadrama Svatko na svoj način // Umjetnost riječi : časopis za znanost o književnosti, XLIX (2005), 2; 99-132 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 209321 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
(Tehnička) reprodukcija kao mimetički suparnik. Pirandellov roman Bilježnice operatora Serafina Gubbija i metadrama Svatko na svoj način
((Technical) Reproduction as a Mimetic Rival: Pirandello's Novel I Quaderni di Serafino Gubbio operatore and the Metatheatrical Play Ciascuno a suo modo)
Autori
Čale, Morana
Izvornik
Umjetnost riječi : časopis za znanost o književnosti (0503-1583) XLIX
(2005), 2;
99-132
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
mimetičko suparništvo; mimeza; tehnika; reprezentacija; dvojnik; metatekstualnost
(mimetic rivalry; mimesis; technics; representation; the double; metatextuality)
Sažetak
Pirandellov roman Bilježnice operatora Serafina Gubbija (1915/1925) i metadramu Svatko na svoj način (1924) povezuju fabularni segment trivijalnog ljubavnog zapleta i znatan broj autocitata. Polazeći od pretpostavke da motivske i diskurzivne interferencije upućuju na zajedničku tematsku i strukturalnu matricu pripovjednog i dramskog teksta, članak istražuje njihovo uzajamno dvojništvo sa stajališta problematike reprezentacije, reprodukcije i mimeze kao jedne od dominantnih linija cijeloga Pirandellova opusa. Odnos predloška i kopije, « ; ; ; zbiljskog» ; ; ; izvornika i kazališne odnosno filmske reprodukcije, koji se naoko tiče pitanja specifičnih za jedan ili drugi medij, u članku se privodi pojmovlju Girardove antropološke teorije o mimetičkom suparništvu kao strukturalnom sklopu koji prešutno preustrojuje doslovni smisao obaju tekstova i pruža temelje da se preispitaju dometi njihovih dosadašnjih kritičkih tumačenja. Argumenti kojima se nastoji osporiti uvriježena predodžba o obama tekstovima kao prijenosnicima Pirandellove ideologije, te osobito o romanu kao o svojevrsnu autorovu antitehnološkom manifestu, oslanjaju se, osim na teze iz nekoliko Pirandellovih eseja i na njihovu usporedbu s kulturološkim stavovima pisaca poput Waltera Benjamina i Artura Grafa, na pokušaju da se istakne metatekstualna funkcija romanesknih odnosno dramskih iskaza kao bitna odrednica tekstualnog smisla.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
POVEZANOST RADA