Naslov
Kliničke indikacije za analizu mitohondrijske DNA
(Clinical indications for mitochondrial DNA analysis)

Autori
Barić, Ivo ; Martin-Kleiner, Irena ; Fumić, Ksenija ; Boranić, Milivoj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni

Knjiga
Racionalna dijagnostika nasljedenih i prirođenih bolesti

Urednik/ci
Barić Ivo, Stavljenić-Rukavina Ana

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2005

Raspon stranica
155-159

ISBN
953-176-257-0

Ključne riječi
mitohondijska DNA, točkaste mutacije, majčinsko nasliđivanje
(mitochondrial DNA, point mutations, maternal inheritance)

Sažetak
Mitohondriji su stanične organele čija je jedna od glavnih funkcija proizvodnja energije za normalno odvijanje brojnih staničnih procesa. U mitohondrijskom stvaranju energije posreduju brojni proteini s enzimskim i drugim funkcijama. Njihova struktura i funkcija određena je većinom nuklearnim, ali također u ne malom broju slučajeva i genima u sastavu mitohondrijske DNK (mtDNK). Zato mutacije mtDNK mogu uzrokovati bolesti koje se većinom očituju simptomima manjka energije, iako iz razloga koji se poslije navode mogu izazvati i simptome koji se ne mogu jednostavno objasniti nedostatkom energije. Od 1988. kad je prvi put opisana povezanost mutacija mitohondrijske DNK i bolesti (Leberove optičke atrofije) otkriveno je više desetaka bolesti uzrokovanih promjenama mtDNK odnosno opisano preko stotinu različitih mutacija mtDNK MtDNK se po mnogo čemu razlikuje od nuklearne DNK i te razlike dobrim dijelom objašnjavaju prirodu bolesti uzrokovanih mutacijama mtDNK. MtDNK je oko 16, 5 kB dugačka kružna dvolančana molekula. Njeni geni kodiraju 13 proteina, podjedinica enzima respiratornog lanca i 24 molekule RNK (2 ribosomske i 22 prijenosne) koje sudjeluju u procesima sinteze proteina unutar mitohondrija. Mutacije mtDNK mogu biti kvalitativne i kvantitativne. U kvalitativne svrstavamo mutacije većeg opsega (delecije, insercije, duplikacije) i točkaste mutacije. Kod kvantitativnih poremećaja postoji deplecija mtDNA tj. smanjen broj kopija mtDNA Postoji nekoliko razloga zbog kojih je mtDNK sklonija mutacijama nego nuklearna i zbog kojih su bolesti uzrokovane mutacijama mtDNK relativno česte. Mutacije mtDNK su oko 10 češće od mutacije nuklearne DNK. MtDNK nema introna pa sve mutacije zahvaćaju kodirajući dio gena. MtDNK nema također niti zaštitnih histona niti učinkovitih mehanizama za popravak mutirane DNK. Osim toga izložena je nepovoljnom djelovanju slobodnih kisikovih radikala koji u blizini nastaju oksidativnom fosforilacijom. Mitohondrijska DNK ne nasljeđuje se po Mendelovim pravilima nasljeđivanja, već maternalno, tj. mutacije se mogu naslijediti samo od majke. U tom procesu nema rekombinacija, a s vremenom može doći do akumulacija mutacija. Svaka stanica ima više mitohondrija, a svaki mitohondrij 2 do 10 kopija mtDNK. Kad u neke osobe nastane u nekoj stanici u nekoj od kopija mutacija mtDNK, ona se prenosi na stanice kćeri, no broj (udio) stanica koji će kroz generacije stanica koje dolaze dobiti mutiranu kopiju i broj mutiranih kopija unutar stanice, tkiva, organa i osoba vrlo je varijabilan. O tome u mnogome ovisi i odraz te mutacije na fenotip

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA