Pregled bibliografske jedinice broj: 208870
Osteoprotegerin tijekom liječenja osteoporoze - promjene dinamike koštane pregradnje.
Osteoprotegerin tijekom liječenja osteoporoze - promjene dinamike koštane pregradnje. // 7.godišnji kongres Hrvatskog reumatološkog društva
Rovinj, Hrvatska, 2005. (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 208870 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Osteoprotegerin tijekom liječenja osteoporoze - promjene dinamike koštane pregradnje.
Autori
Bešić, Dijana ; Kušec, Vesna ; Anić, Ankica ; Krpan, Dalibor
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Skup
7.godišnji kongres Hrvatskog reumatološkog društva
Mjesto i datum
Rovinj, Hrvatska, 14.10.2005. - 16.10.2005
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
osteoporoza; osteoprotegerin
(osteoporosis; osteoprotegerin)
Sažetak
Osteoprotegerin je važan čimbenik regulacije koštanog metabolizma. Njegovo mjerenje u krvi je moguće primjenom komercijalnih kompleta reagensa, a ukazuje na dinamiku koštane pregradnje. Cilj ovog istraživanja je proučavanje osteoprotegerina i biokemijskih pokazatelja koštane pregradnje tijekom liječenja postmenopauzalne osteoporoze. Materijal i metode – za 54 žene u postmenopauzi s dokazanom osteoporozom u krvi je izmjerena ukupna i koštana alkalna fosfataza (AF), telopeptid i osteoprotegerin standardnim i komercijalnim metodama. Uzorkovanje je provedeno prije početka liječenja i 1-2 puta tijekom liječenja bisfosfonatima (N=41) ili kalcijem i D vitaminom (N= 13). Rezultati su pokazali da nema statistički značajne razlike između terapijskih grupa za životnu dob, trajanje menopauze i T-skor za kuk. U žena liječenih bisfosfonatima je T-skor slabinske kralježnice bio niži. Liječenje osteoporoze (prosječno 6 mj.) je uzrokovalo statistički značajno sniženje aktivnosti ukupne AF (p=0, 02) i telopeptida (p=0, 006) te povećanje osteoprotegerina (p=0, 03). U nastavku liječenja, u prosjeku nakon 13 mjeseci, uočeno je daljnje statistički značajno sniženje telopeptida (p=0, 001) i povećanje osteoprotegerina (p=0, 003). Postotak promjene nakon uvođenja liječenja nije se statistički značajno razlikovao između pojedinih pokazatelja, ali u nastavku liječenja je bio najveći za telopeptid (p<0, 01) i osteoprotegerin (p<0, 02) u usporedbi s ukupnom i koštanom AF. Vrsta liječenja nije imala učinak na rezultate. Zaključak - promjene osteoprotegerina tijekom liječenja osteoporoze podudarne su s promjenama telopeptida, ali suprotnog smjera. U ovom istraživanju su osteoprotegerin i telopeptid bili bolji pokazatelji promjena tijekom liječenja osteoporoze u usporedbi s pokazateljima koštane izgradnje ukupnom i koštanom AF. Za preporuku o primjeni osteoprotegerina u kliničkoj praksi potrebna su daljnja istraživanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti