Naslov
Genetske promjene u posttraumatskom stresnom poremećaju
(Genetic alterations in posttraumatic stress disorder)

Autori
Muck-Šeler, Dorotea ; Pivac, Nela ; Mustapić, Maja ; Deželjin, Martina ; Kozarić-Kovačić, Dragica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Zbornik sažetaka - drugi hrvatski kongres o psihofarmakoterapiji s međunarodnim sudjelovanjem / Jakovljević, Miro - Zagreb : Medicinska naklada, 2005, 51-52

Skup
Drugi hrvatski kongres o psihofarmakoterapiji s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 03.10.2005. - 07.10.2005

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
posttraumatski stresni poremećaj; dopamin beta hidroksilaza; monoaminooksidaza; polimorfizmi
(posttraumatic stress disorder; dopamine beta hydroxylase; monoamine oxidase; polymorphism)

Sažetak
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) se ubraja u skupinu anksioznih poremećaja koji se se javlja u osoba izloženih izrazito stresnom događaju (prirodne katastrofe, rat, seksualno zlostavljanje). U patologiju PTSP-a uključeni su neurohormonski i hormonski medijatori reakcije organizma na stres, te neurotransmiterski sustavi: noradrenergični, dopaminski, serotonergični, glutamatergični, GABA-ergični i endogeno-opioidni. Istraživanja provedena među blizancima i unutar obitelji oboljelih od PTSP-a su pokazala da postoje nasljedni faktori koji određuju sklonost pojavi PTSP-a nakon izlaganja traumi. U osoba oboljelih od PTSP-a pronađeno je povećano izlučivanje kateholamina u urinu, povišena koncentracija noradrenalina u CNS-u, te povećana koncentracija dopamina u plazmi, što upućuje na povećanu aktivnost i osjetljivost kateholaminergičnog sustava. Dopamin-beta-hidroksilaza (DBH) je ključni enzim u sintezi noradrenalina iz dopamina, te mogući pokazatelj poremećaja u funkciji noradrenergičkog sustava. Nalazi se u sinaptičkim mjehurićima noradrenergičnih živčanih završetaka, a otpušta se u sinaptičku pukotinu zajedno s noradrenalinom. Aktivnost DBH u plazmi je stabilna karakteristika svakog pojedinca. Aktivnost enzima povezana je s – 1021 CT polimorfizmom DBH gena, pri čemu se – 1021T alel povezuje sa smanjenom aktivnošću enzima u plazmi. Ovaj polimorfizam je odgovoran za 35%-52% ukupne varijabilnosti aktivnosti Dβ H u zdravoj populaciji. U našim istraživanjima genetske osnove PTSP-a, pokazali smo podjednaku distribuciju genotipova (CC, CT, TT) DBH gena u oboljelih od PTSP-a i u zdravih osoba, odnosno da ne postoji statistički značajna razlika u učestalosti recesivnog – 1021T alela u skupini oboljelih od PTSP-a i u kontrolnoj skupini. Naši preliminarni rezultati nisu potvrdili pretpostavke da bi povećana učestalost CC genotipa, odnosno povećana aktivnost DBH, predstavljala faktor rizika za pojavu PTSP. Poznato je da regulatorna regija DBH gena sadrži dio osjetljiv na glukokortikoide. Budući da se PTSP povezuje s promjenama u aktivnosti osovine HPA, glukokortikoidi bi mogli utjecati na ekspresiju i na aktivnost DBH. U literaturi se mogu naći podaci o sniženoj aktivnosti DBH u ovisnika o alkoholu i oboljelih od psihotične unipolarne depresije, koja se nije mogla povezati s – 1021CT polimorfizmom DBH gena. Zbog toga se pretpostavlja da postoji još neki, do sada nepoznati polimorfizam DBH gena, koji bi mogao biti odgovoran za regulaciju aktivnosti DBH.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA