ࡱ> $&!"#5@bjbj22 .XX_8<XL]2x[[[[[[[$^Ra<[e  [>]000 [0 [0 00VL'Z PHK) X$w[<T]0]/XDa/DaH'Z'ZDa;Z< 0 [[D~0 Multimedij i multimedijska instruktivna poruka Razli ite definicije multimedija Pojam multimedij se tek po etkom 80-ih godina proalog stoljea u umjetnosti i znanosti po eo povezivati s ra unalima. im je postao popularan u ra unalnoj industriji, po eo se koristiti i u airem zna enju za opis bilo ega ato okupira osjete vida i sluha u ra unalnom okru~enju. Multimedij razli itim ljudima zna i razli ite stvari. Za neke multimedij zna i ra unalni terminal na ijem zaslonu se odvija prezentacija koja se sastoji od teksta, grafike, animacije i zvuka koji dolazi iz zvu nika. Za druge pak multimedij zna i prezentaciju kod koje grupa ljudi sjedi u prostoriji i gleda slike koje se izmjenjuju na jedan ili viae zaslona te sa zvu nika sluaa glazbu ili druge zvukove. Gledanje video zapisa na TV zaslonu naziva se multimedijskim iskustvom zato ato se prikazuju i slike i zvukovi. Joa jedan primjer multimedija je PowerPoint prezentacija u kojoj se slajdovi s ra unala projiciraju na veliki zaslon, uz paralelno objaanjenje rije ima svakog zasebno. Na posljetku, najosnovniji oblik multimedija je ud~benik u kojem su prikazani tekst i ilustracije. Multimedij openito obuhvaa prikaz sadr~aja koji koristi rije i i sliku. Pod rije ima se misli na sadr~aj prikazan u verbalnom obliku (tiskani ili govoreni tekst), dok se pod slikama misli na sadr~aj u slikovnom obliku (stati ne slike, ilustracije, grafovi, fotografije, dijagrami, mape, dinami ne slike, animacija, video). Ova definicija pokriva dovoljno airok kontekst u koji su uklju ene sve gore opisane situacije, po evai od zapisa u multimedijskoj enciklopediji pa do lekcije u ud~beniku. Na primjer, u multimedijskoj enciklopediji rije i mogu biti prikazane kao tekst na zaslonu ili kao naracija, dok se slike prikazuju kao grafika, animacija ili video. S druge strane, u ud~beniku se rije i prikazuju kao tiskani tekst, a slike kao ilustracije (ili drugi tipovi grafike). U svom najairem kontekstu multimedij ozna ava prikaz sadr~aja u viae od jednog oblika. U neato u~em kontekstu, pojam multimedij se koristi u tri zna enja[Mayer, 1997]: Sredstvo kojim se prenosi instruktivna poruka (sredstvo prijenosa) Format prikaza instruktivne poruke (na in prikaza) Osjetila koje primatelj koristi za primanje instruktivne poruke (osjetila) Najopenitije, multimedij zna i prikaz sadr~aja koriatenjem dva ili viae sredstava prijenosa. Fokus je na fizi kom sustavu koji se koristi za prijenos poruke  ra unalni zaslon, zvu nici, projektori, video rekorderi i sl. Na primjer, kod ra unalnog multimedija, sadr~aj se mo~e prikazati preko zaslona i preko zvu nika. Ovi ureaji su podlo~ni daljnjoj podjeli pa svaki prozor na ra unalnom zaslonu mo~emo definirati kao zasebno sredstvo prijenosa. Nadalje, sadr~aj koji je prikazan projekcijom na ekranu i popratnim glasom takoer je multimedij. Po najstro~oj interpretaciji multimedija kao sredstva prijenosa, ud~benik nije multimedij budui da je jedino sredstvo prikaza tinta otisnuta na papiru. Definicija multimedija kao sredstva koje prenosi poruku je tehni ki najto nija. Ali budui da je naglasak na sredstvima koja prikazuju poruku, a ne na ljudima koji tu poruku obrauju, nije najprihvatljivija definicija. Drugo tuma enje multimedija smatra multimedij sredstvom prikaza sadr~aja upotrebom razli itih na ina prikaza. Fokus je na na inu na koji je sadr~aj prikazan, npr. upotrebom rije i i slika. Na primjer, kod ra unalnog multimedija sadr~aj mo~e biti prikazan verbalno (kao tekst na zaslonu ili naracija) i slikovno (kao stati na slika ili animacija). U ud~beniku, sadr~aj mo~e biti prikazan verbalno kao tiskani tekst i slikovno kao stati na slika. Ova interpretacija je orijentirana na primatelja poruke, s pretpostavkom da primatelji koriste razli ite kodne sustave za prikaz znanja, kao ato su to verbalni i slikovni prikaz znanja. Iako je uobi ajeno mialjenje da se slika mo~e pretvoriti u rije i i obratno, istra~ivanja mentalnog prikaza sugeriraju kvalitativnu razliku izmeu verbalnog i slikovnog na ina prikaza znanja. Ovo tuma enje u skladu je sa spoznajnom teorijom usvajanja znanja i stoga prihvatljivo. Posljednje tuma enje multimedija pretpostavlja postojanje dva ili viae osjetilnih sustava. Umjesto fokusiranja kodova koji se koriste za prikaz znanja, ovo tuma enje se fokusira na osjetilne receptore koje primatelji poruke koriste za opa~anje sadr~aja, kao ato su to o i i uai. Na primjer, u ra unalnom okru~enju animacija se mo~e opa~ati vizualno, a naracija sluano. U ud~beniku, i ilustracije i tiskani tekst se (barem u po etku) obrauju vizualno. Ovo tuma enje je takoer orijentirano korisniku zato ato se bavi njegovom obradom informacija u ljudskom mozgu i u skladu je sa spoznajnom teorijom usvajanja znanja. Za razliku od prethodnog tuma enja gdje multimedij zna i prikaz u kojem se koriste rije i i slike, ovdje multimedij zna i prikaz u kojem se koriste sluani i vizualni kanal. 2. Razvoj multimedija Kad su Sumerani zapo eli pisati 4000 godina prije Krista, zapisivali su ra une, dugove, jednom rije ju bavili su se knjigovodstvom. Trebalo je oko tisuu godina da nastane prva pri a. Taj dogaaj poklopio se s prijelazom od hijeroglifa na klinasto pismo. Intelektualci proalih vremena pru~ali su otpor tehnici pisanja svom snagom. Sokrat je smatrao da pisanje mo~e biti samo pomono sredstvo kod zapamivanja. Pri e su se po ele zapisivati tek slu ajnom "zloupotrebom alata za ra unanje", knji~evnost je po ela graditi svoje spomenike tek kad se tekst po eo masovno mehani ki reproducirati. Danas se ra unala sve viae koriste za pisanje tekstova, stvaranje glazbe, obradu slika i sl. Ra unala su posvuda i teako bi bilo zamisliti da ih umjetnost i kultura nee iskoristiti kao svoje pogonsko gorivo. Koje su klju ne karakteristike ra unala kao medija i kako se one mogu iskoristiti? Hipertekst mo~emo shvatiti kao na in razmialjanja modernog korisnika, a hiperknjigu kao novi korak u evoluciji pisane rije i. Za informacijskog stru njaka, dinami no povezivanje teksta, slika i zvuka na nelinearan na in mo~e postati sredstvo privla enja i zadr~avanja korisnika. I upravo tu le~e nove i uzbudljive mogunosti digitalne kulture. Informacijski stru njaci ne samo da e iskoristiti ra unala zbog napredne tehnologije, nego i zbog jedinog mogueg rjeaenja koje nude kulturi koja je postala prenatrpana tekstom. Proalo stoljee iskusilo je sve veu zamjenu sadr~aja kontekstom. Sadr~aj seli iz samog teksta u veze koje taj tekst uspostavlja s drugim tekstovima. Ovo je opa socijalna tendencija koja nije vezana isklju ivo za ra unalnu znanost pa se razli ito i tuma i: od sekundarne kulture do hiperkulture. Norbert Bolz piae da su najva~nije knjige dvadesetog stoljea hipertekst avant la lettre. Najmonumentalniji napisani hipertekst avant la lettre je "Passagenwerk" Waltera Benjamina. Benjamin je doaao do zaklju ka da povijest ne mo~e viae biti samo jedna pri a i posvetio je 10 godina ~ivota svojoj nelinearnoj povijesti 19. stoljea. Jednako kao ato je izum tiska omoguio procvat pisane kulture, tako e i ra unala ostati nosioci hiperkulture, a na pitanje poti e li umjetnost tehnoloaki razvoj ili je stvar obrnuta ni dan danas (kao ni prije 5 tisua godina) nema odgovora. Prvi su koraci napravljeni. Elektroni ka referentna graa na CD-romovima i Internetu se sve viae koristi, poveava se njena proizvodnja pa time postaje i jeftinija, sadr~i viae multimedijskih informacija i jednostavnija je za upotrebu od svojih papirnatih prete a. Danas ak i ra unalne igrice posjeduju koli inu teksta usporedivu s jednim poprili no opse~nim romanom. No, razvoj estetike hiperteksta trajat e generacijama i bit e popraen velikim promjenama u svijesti pojedinca. 3. Multimedij i interaktivnost Vezano uz definiciju multimedija kao sredstva koje prenosi informaciju, klju ni pojam koji se javlja uz multimedij je interaktivnost. Proizvoa i osobnih ra unala dobro znaju da ra unalo nije samo alat, nego medij sa svojim zna ajkama, oblikom i namjenom. Ono ato je za ra unala jedinstveno i revolucionarno je pojava interaktivnosti. Interaktivnost svakom korisniku pru~a mogunost izbora svog vlastitog puta kroz informacije, navigaciju, oblikovanje vlastitog iskustva. Autor interaktivnog sadr~aja oblikuje materijal nelinearno, tako da mu se mo~e pristupiti iz razli itih kutova, bez obzira na smjer koji je korisnik izabrao. Multimedij pru~a korisniku mogunost interakcije sa sadr~ajem i upravo ta interaktivnost je osnovna zna ajka koja ini taj medij jedinstvenim. Interaktivnost daje mediju va~nu psiholoaku dimenziju i ako je pravilno uklopljena anga~ira korisnika i daje mu mo djelovanja. Osnovnom jedinicom interaktivne strukture smatra se zaslon jer korisnici multimedijalnog sadr~aja imaju dva osnovna navigacijska izbora: (1) pregledavati informaciju na aktivnom zaslonu ili (2) prijei na novi zaslon. Sofisticirani programi i grafi ka rjeaenja vjeato prikrivaju granicu meu zaslonima, ali strukturni princip ostaje isti. Vizualizacija odnosa meu zaslonima ostvaruje se izradom dijagrama. Sami odnosi mogu se podijeliti na tri uzorka: linearni, hijerarhijski i mre~ni uzorka. Kod linearnog na ina povezivanja dolazi do slijednog vezivanja zaslona, izmjenjuju se jedan za drugim tako da je korisnik prisiljen na kretanje ve zacrtanom stazom. Hijerarhijski uzorak nudi korisniku dvije ili viae uzajamno isklju ive staze na svakom zaslonu, s tim da svaka staza ide manje ili viae paralelno s ostalima. Naposljetku, kod mre~nog uzorka zasloni su povezani na na in koji omoguava popre no kretanje meu zaslonima te skok naprijed i natrag izmeu nekoliko zaslona. Linearni, hijerarhijski i mre~ni uzorak sa injavaju osnovnu strukturu interaktivnog medija, mada se u stvarnosti rijetko javljaju samostalno, veina programa koristi kombinaciju uzoraka. Multimedij nije dakle samo kombinacija zvuka, rije i i slike u ra unalnom okru~enju, nego i medij koji otvara mogunost navigacije u tom okru~enju, mogunost djelovanja na taj okolia, interakciju s ra unalnim okru~enjem. Polaziate u stvaranju svakog multimedijalnog sadr~aja je injenica da je ra unalo puno viae od alata. To je medij, i kao takav nosi svoju intrinzi nu poruku. Na in na koji je ta poruka oblikovana, konotacije i zna enje su neizbje~no vezani za medij. Medij nosi element interaktivnosti, raznolikost do~ivljaja i mogunost nasumi nog pristupa sadr~aju, no zadaa je autora da vodi korisnika kroz taj labirint informacija. Teorija oblikovanja multimedijske instruktivne poruke Multimedijska poruka je prikaz koji se sastoji se od jednog ili viae elemenata (tekst, slika, fotografija, video, animacija, govor, glazba, itd.), koji su kombinirani i sinkronizirani u vremenu. Primjer mo~e biti poruka koja se sastoji od fotografije ili slike uz dodani tekst i/ili govorni zapis. Instruktivna poruka sama po sebi (bez obzira na medij kojim se prenosi) je poruka kojoj je cilj podu avanje. Spojimo li multimedijsku i instruktivnu poruku, dobit emo neato novo: multimedijsku instruktivnu poruku. Multimedijska instruktivna poruka je poruka koju neemo pronai ni u jednoj tipologiji znanja i obavijesti. To je ona poruka koja se izmjenjuje izmeu poailjatelja i primatelja s ciljem poticanja procesa usvajanja znanja i boljeg razumijevanja sadr~aja. Dakle, fokus je na unaprijeenom na inu prijenosa i prikaza te na ciljanom primatelju poruke, ne na konkretnom sadr~aju. Pojam multimedijske instruktivne poruke uvodimo da bismo istaknuli namjerno utjecanje poruke na zapamivanje i razumijevanje sadr~aja. Multimedijska instruktivna poruka je ona multimedjska poruka ije su sastavnice organizirane i povezane s jednim ciljem: poticanjem zapamivanja i razumijevanja sadr~aja. Osnovna karakteristika ove poruke je instruktivnost. Nadalje, multimedijska instruktivna poruka obavezno sadr~i i tekst i sliku. U knjizi se ta poruka mo~e sastojati od tiskanog teksta i ilustracija, dok ista poruka na ra unalu mo~e sadr~avati animaciju i naraciju. Spoznajna teorija usvajanja znanja i oblikovanje multimedijske instruktivne poruke Oblikovanje multimedijske instruktivne poruke esto sli i hodanju po tankom u~etu: informacijski stru njak nastoji za korisnika oblikovati bogato, instruktivno iskustvo, dok s druge strane ne ~eli umanjiti sposobnost korisnika da obradi i usvoji poruku. Poruka se po svojoj strukturi sastoji od jednostavnih i slo~enih elemenata. Bilo koji digitalni medij, kao ato je to primjerice tekst, graf, zvuk, video ili animacija jest jednostavni (atomarni) element multimedijske poruke. S druge strane, slo~eni elementi poruke sadr~e jednostavne elemente, tj. sadr~e tekst, video i animaciju (Khalfallah & Karmouch, 1995). Oblikovanje multimedijske poruke mora biti u skladu s na inom na koji ljudi obrauju informacije. Uzmimo primjer multimedijskog prikaza koji se sastoji od zaslona na kojem su prikazane brojne aarene rije i i slike koje osim ato bljeskaju na sve strane joa i brzo promi u zaslonom. O igledno je da informacijski stru njak u ovom slu aju smatra da primatelj poruke posjeduje jedan kanal neograni enog kapaciteta i pasivni sustav obrade. To se mo~e zaklju iti iz injenice da nije iskoristio prednost sluanog kanala, budui da sve informacije ulaze u sustav kroz vizualni kanal. Potom, prikaz tolike koli ine informacija sugerira da je oblikovanje utemeljeno na uvjerenju da primatelj mo~e obraditi neograni enu koli inu sadr~aja. I, na kraju, prikazom velikog broja nepovezanih dijelova poruke, sugerira se postojanje pasivne obrade informacija po kojoj bi ljudi bili poput magnetofona koji informacije samo dodaju u memoriju, i to ato viae  to bolje. Oblikovanje multimedijske poruke mora biti utemeljeno na pravilima koja slijede na in na koji funkcionira ljudski um ako ~elimo da proces usvajanja znanja i razumijevanja sadr~aja bude u inkovit. Moramo osvijestiti postojanje dva kanala za obradu informacija, ne smijemo zaboraviti da primatelji imaju ograni en kapacitet radne memorije te svakako moramo misliti na to da ljudi aktivno obrauju informacije. Spoznajna teorija usvajanja znanja [Paivio (1986), Chandler (1991), Sweller (1991), Baddeley (1999)] temelji se na predod~bi da ljudi posjeduju dva kvalitativno razli ita kanala za obradu materijala, jedan za vizualno utemeljen prikaz i jedan za verbalno utemeljen prikaz. Premisa koja se nalazi u podlozi ove teorije jest da su slikovni i verbalni mentalni prikaz kvalitativno razli iti, te po svojoj prirodi ti prikazi ne mogu biti informacijski ekvivalenti. Slika se organizira prostorno, a tekst vremenski. S jednu stranu, jezik je najva~niji spoznajni alat kojeg su ljudi izmislili, hipotetski konstrukt koji se realizira u govoru. Koristei se rije ima mo~emo opisati materijal tuma enjem ili sa~imanjem, na inima koji zahtijevaju mentalni napor. Tekst se sastoji od jedinica prikazanih linearnim slijedom. S druge strane, slike su ljudima vjerojatno izvorni na in prikaza znanja. Koristei slike, mo~emo prikazati materijal u obliku koji je bli~i naaem vizualnom osjetilnom iskustvu. Slike omoguavaju nelinearni prikaz informacija. Iako se sadr~aj mo~e opisati rije ima i prikazati slikom, verbalni i slikovni prikaz nisu, dakle, informacijski ekvivalenti. No, ono ato je zajedni ko slikovnom i verbalnom, ono ato je klju  za razumijevanje multimedijske poruke jest izgradnja veza izmeu verbalnog i slikovnog prikaza. Verbalni i slikovni prikaz se mogu meusobno nadopunjavati, no ne mogu biti zamjena jedan za drugi. Ako primatelj usvoji verbalnu i slikovnu poruku i izgradi veze meu tim prikazima, tj. metajezik, multimedijska poruka unaprijedit e proces usvajanja znanja. Stoga, prema spoznajnoj teoriji, multimedijski prikaz znanja bolje utje e na razumijevanje i dubinsku obradu nego prikaz u samo jednom formatu. Karakteristike oblikovanja multimedijske instruktivne poruke Multimedij posjeduje prednost prikaza informacije na razli ite na ine, a neki mediji mogu prenijeti odreenu informaciju puno bolje od drugih. Slike openito poma~u korisniku u inkovitije usvajanje znanja od teksta, osim u slu aju kad su podatci konceptualno sli ni ili kad su predstavljeni prebrzo pa primatelj ne stigne stvoriti verbalni opis. Slika se organizira prostorno, a tekst vremenski. Kombinacija razli itih medija mo~e pomoi korisniku u procesu usvajanja znanja obradom informacije kroz viae kanala. To se naziva dvostrukim kodiranjem. Npr., istra~ivanja pokazuju da je poticanje korisnika na koriatenje verbalnih i slikovnih kanala istovremeno primjer u inkovitog instruktivnog oblikovanja poruke. Dokazano je da se verbalna i slikovna poruka trebaju prezentirati zajedno [Najjar, 1998]. Neki autori multimedijskih instruktivnih poruka vjeruju da slike poveavaju motivaciju i interes za u enje. Ipak, autori moraju izbjegavati nekriti nu upotrebu slika i crte~a. Ispostavilo se da dodavanje slika koje se ne odnose na sadr~aj ne samo da ne poboljaava u enje, nego uistinu usporava proces usvajanja znanja [Najjar, 1998]. Takve slike samo odvla e pa~nju od sadr~aja. Cilj svakog procesa usvajanja znanja je razumijevanje slo~enih koncepata i primjena usvojenog znanja u novim situacijama. Primatelj, da bi shvatio zna enje teksta ili koncepta, mora rekonstruirati zna enje i to pojmovima koje sam razumije. Usvojena informacija se mora povezati s ostalim informacijama (tj. postojeim znanjem) da bi se postiglo valjano razumijevanje zna enja. Dodatna spoznajna obrada informacije kojom se nova informacija integrira s postojeim znanjem ponekad se u literaturi naziva poboljaanom obradom (elaborative processing) [Najjar, 1998]. Razli iti elementi multimedijske instruktivne poruke doprinose takvoj obradi. Oblikovanje multimedijske instruktivne poruke u Macromedijinom Flashu Softverski alati koji omoguuju pojednostavljeno povezivanje gradivnih elemenata multimedije u multimedijsku instruktivnu poruku nazivaju se autorskim alatima (authoring tools). Karakteristike dobrog autorskog alata jesu da se mo~e koristiti na  duge staze , da ga mogu koristiti svi informacijski stru njaci koji rade na istom multimedijskom projektu i da ne zahtijeva veliko predznanje za koriatenje i odr~avanje. Macromedijin Flash je autorski alat koji je izuzetno svestran i nije ograni en dizajnerskim idejama o tome ato treba biti sadr~aj multimedijske poruke i kako treba stvoriti i razviti instruktivnu poruku. Osim toga, Flash omoguava oblikovanje visoko interaktivnog instruktivnog materijala te dobro funkcionira na maloj i na velikoj pojasnoj airini (eng. bandwidth). Navedemo li injenicu da brzi modem mo~e propustiti oko 29.000 bps, a video preko cijelog ekrana zahtijeva 10.000.000 bps, o igledno je da Macromedijin alat ima zna ajne prednosti. Flash je autorski alat koji funkcionira na monitorima visoke i niske rezolucije pa ni zaslon koji korisnik posjeduje viae ne ometa kvalitetu prijenosa poruke. Nadalje, Action Script (programski jezik u Flashu) omoguava stvaranje visoko kvalitetnih animacija, dok je integracija zvuka i videa jednostavnija nego ikad. Joa jedna od prednosti Macromedijina Flasha je da koristi vektorsku animaciju, ato omoguava stvaranje opsegom malih datoteka, lako se integrira u standardne Web pakete i sve viae se koristi se za prikaz i usvajanje bilo kojeg sadr~aja koji uklju uje pokret, strukturu i/ili slijed radnji. Flash osim toga omoguuje vizualni prikaz konkretnih i apstraktnih koncepata, procedura, simulacija, itd. Danas je najuobi ajeniji na in oblikovanja interaktivnog sadr~aja i multimedijske poruke na mre~i kombinacija HTMLa, DHTMLa i JavaScripta. Problemi programiranja s ovim alatima su: inkompatibilnost platforme, pretra~iva a i rezolucije monitora. U usporedbom s navedenim autorskim alatima, Flash omoguava dobar prikaz multimedijske poruke bez obzira na platformu, pretra~iva  i rezoluciju. Dovoljno je imati Flash priklju ak (eng. plug-in), kojega svi korisnici mogu besplatno preuzeti s Macromedijine web stranice. Pravila oblikovanja multimedijske instruktivne poruke Pravilno oblikovanje multimedijske poruke va~no je zbog razumijevanja na ina na koji ljudi usvajaju znanje iz teksta i slika te zbog poboljaanja kvalitete multimedijskih prezentacija. Razli iti autori [Moreno (1999), Mayer (1999), Hegarty (1993), Reeves (1996), Nass (1996), Rieber (1994)] testirali su dolje navedena pravila u velikom broju istra~ivanja, uzimajui u obzir transfer znanja i memoriranje (zapamivanje). Mayer je tako testirao svih 7 pravila na dvije grupe korisnika, od kojih su u jednoj bili oni koji su znanje usvajali iz multimedijske prezentacije koja je oblikovana prema pravilima, a drugi iz multimedijske prezentacije koja se nije temeljila na sljedeim pravilima: Pravilo multimedija Pravilo prostorne povezanosti Pravilo vremenske usklaenosti Pravilo koherentnosti Pravilo modaliteta Pravilo zalihosnosti Pravilo individualnih razlika Pravilo multimedija Osnovni uvjet koji multimedij mora zadovoljavati jest da multimedijska poruka koja ujedinjava poruke razli itih formata bolje utje e na usvajanje znanja nego sadr~aj prikazan u samo jednom formatu. To bi zna ilo da emo bolje usvojiti sadr~aj koji je prezentiran tekstom i slikom nego sadr~aj predstavljen samo tekstom pri emu se pod tekstom ina e podrazumijevaju govoreni i pisani tekst. Razmotrimo sljedee. Ako poruka prenosi sadr~aj iz vanjskog svijeta u ljudski um, a sam prijenos se mo~e obaviti rije ima ili slikama, multimedijska poruka nam nije ni potrebna zato ato ona isti sadr~aj prenosi dvaput. Primjerice, ako faze procesa oplodnje objasnimo prvo rije ima pa onda i slikom, u memoriju e prvo dospjeti rije i a potom i slika, ali je sadr~aj koji prenosi slika tada redundantan, budui da je ve jednom memoriran. Slika ne prenosi niata ato ve nije preneseno rije ima. U prilog ovom stajaliatu stoje injenice da su rije i naj eai na in prijenosa sadr~aja zato ato su verbalne poruke u inkovite i lako ih je oblikovati. Ako primatelj dobije verbalnu poruku (sadr~aj prenesen rije ima), tada je slikovna poruka koja prenosi isti sadr~aj uzaludan trud. Kad je primatelj jednom usvojio sadr~aj, nepotrebno je prenositi isti sadr~aj ponovno u drugom formatu. No, kod prijenosa sadr~aja mo~emo uzeti u obzir i kanal kojim se prenose poruke. U slu aju da je taj kanal djelomi no ili potpuno blokiran, multimedijski prikaz, tj. multimedijski prijenos mo~e omoguiti bolji transfer znanja. Neki kanali mogu biti blokirani kad primatelj poruke preferira jedan na in prikaza sadr~aja, ili primatelji imaju bolju sposobnost koriatenja jednog kanala nego drugog. Istra~ivanja [Mayer (1990), Gallini (1990), Levin (1993), Rieber (1994)] vezana za odnos ilustracija i teksta, tj. za elemente multimedijske poruke dala su dva va~na rezultata: (1) autori ud~benika koji dodaju ilustracije tekstu moraju iskoristiti sve potencijalne prednosti grafike kao pomonog faktora za bolje razumijevanje te (2) pod odreenim uvjetima bolje i lakae usvajamo znanje iz ra unalno utemeljenog sadr~aja koji sadr~i animiranu grafiku. Istra~ivanja takoer pokazuju da dodavanje ilustracija tekstu ili dodavanje animacije naraciji uistinu poma~e primatelju poruke u boljem usvajanju sadr~aja. To se dogaa zato ato ljudi obrauju slike i rije i koristei dva kvalitativno razli ita kanala: verbalni i vizualni, tj. postoje dva kvalitativno razli ita mentalna prikaza. Osnovni je zaklju ak da do u inkovite obrade sadr~aja dolazi kad izgradimo sustavne veze izmeu ta dva prikaza. Ovaj multimedijalni efekt pokazuje da bolje usvajamo znanje kad je sadr~aj prikazan u dva oblika, nego u jednom. Dakle, prvo pravilo oblikovanja multimedijske poruke bi bilo da je prikaz rije i i slika zajedno u inkovitiji od prikaza samog teksta. Kakve slike je potrebno dodati tekstu, kada ih treba dodati i na koji na in pitanja su koja je potrebno razjasniti. Pravilo prostorne povezanosti Kod prezentacije multimedijske poruke na ra unalnom zaslonu ili u ud~beniku, uvijek postoji ograni enje prostorom, budui da i zaslon i stranica u ud~beniku mogu sadr~avati samo odreenu koli inu vizualnih odnosno tekstualnih informacija. Kod oblikovanja multimedijske poruke potrebno je, dakle, voditi ra una i o ekonomizaciji prostora. Ali, osim ato odreujemo veli inu prostora namijenjenog slikama i veli inu prostora namijenjenog tekstu, oblikujui poruku odreujemo i na in na koji emo organizirati prostor u kojem dominira tekst, kao i prostor u kojem dominiraju slike na zaslonu ra unala. Po evai od istra~ivanja ilustracija u ud~benicima pa sve do animacija u edukativnom softveru, znanstvenici (Mayer, Moreno, Britton, Woodward, Levin, Sims, Tajika i ostali^ N b jv |v j&&,,,-n.r..&3`3~<<< =>>>6D:D>DxDzD^VY޼ޱޟޟޟhWR7hK6OJQJhWR7OJQJ hK66]hXhK6OJQJhXhWR7OJQJhehd h4 he\ h4\ hK66\ hK6\hK6hK6OJQJ^Jh*OJQJ^JheOJQJ^J7^hTh!>(n...5>4D6Dp#jp#p#{ p#-p#-gdX$ & Fdha$gdK6 $dha$gdK6dhgdK6  & FdhgdK6 $dha$gd*6D8D:DxDzD*ST^VYZZn\^acee6f8f8hxrp#p#];Tp#{ p#{ p#p#p#$dh7$8$H$a$gdK6dhgdK6gdK6 $dha$gd $dha$gda & FgdWR7gdK6dhgdWR7 $dha$gdK6YZn\(]F]r]x]]]^^^_`` aanazaaaaabbcceeeeeeh2hiixrzruuuuu(x,xxxy|~»򬷬򔐔 hhRph L`hRphtZh"h"h ShWhG(h.Y hT$hT$h\' hhT$ hh hhahahaha\hahT$\ haha hahT$hK6hK6OJQJ^J1xruy02Є|p#p# p#|,p#p#p#p#$ & Fdha$gdRpgdRp$a$gdRp $dha$gdRp $dha$gdRp gdRp $dha$gdRp|~~~\".:z0>b؉t.4L  04<@ZާRfxzjn@Nhkh|yhRpB*ph333hRpOJQJ^J hRp6] hRp6 hRp\hth Sh L`hEhRp hhRp hh SF|Jp֪تp#p#p#p#p#p# $dha$gd|y $dha$gdP $dha$gd"dhgd|y $dha$gdEgdRpgdRpdhgdRp & FdhgdRpN<`br lܰްRZhdH<t´,`&dt.fbr~0r@>RT<z`տhUUhUh4Jh|yhKhc)hP hPhPh MhRpB*ph333h&hkh"hORhRpJ.0B\`f02D2 ^ p#q$p#-p#"p#O p#p##2 p#r=p#: $dha$gdPdhgdPgdRp$ & Fdha$gdP$  dha$gdP $dha$gdPgdX) su doali do zaklju ka da rije i i ilustracije moraju biti ato bli~e jedni drugima, bilo da se radi o multimedijskoj poruci u tiskanom obliku ili na zaslonu ra unala. Ovdje opet moramo spomenuti spoznajnu teoriju i njeno tuma enja pravila prostorne povezanosti. Naime, kad se rije i i slike nau u neposrednoj blizini na tiskanoj stranici ili na zaslonu ra unala, primatelj multimedijske poruke ne mora koristiti svoje spoznajne izvore za vizualnu pretragu stranice ili zaslona i vjerojatnije je da e biti sposoban zadr~ati i rije  i slike u radnoj memoriji istovremeno. U suprotnom, primatelj e morati koristiti svoje spoznajne izvore za pretra~ivanje i teako da e moi zadr~ati obje sastavnice multimedijske poruke u svojoj radnoj memoriji. Primatelji poruke upuataju se u aktivnu spoznajnu obradu da bi pronaali smisao u prikazanom sadr~aju. Kad su rije i i odgovarajue slike prostorno blizu smjeateni na stranici ili ra unalnom zaslonu, primatelj e bolje moi obaviti proces povezivanja. Ovo na elo slijedi iz pretpostavki: da ljudi posjeduju odvojene kanale za obradu vizualnih i verbalnih sadr~aja, jedan za vizualno utemeljeni prikaz i jedan za verbalno utemeljen prikaz da smisleno usvajanje znanja ovisi o procesima kao ato su obrada, organiziranje i povezivanje razli itih sastavnica multimedijske poruke, te da svaki kanal posjeduje ograni en kapacitet spoznaje. Kod odvojenih prikaza (rije i i slike koje prenose sli an sadr~aj su prostorno udaljeni), kapacitet spoznaje se koristi za vizualno pretra~ivanje rije i ili slika na stranici ili zaslonu, tako da dolazi do manjka spoznajne obrade u procesu povezivanja. Nasuprot tome, kod povezanih prikaza primatelj ve ima ponuen na in povezivanja odgovarajuih rije i i slika tako da je proces povezivanja olakaan i a vjerojatnost da e do tog procesa doi je puno vea. Rezultati [Cooper (1990), Hegarty (1993), Mayer (1995), Steinhoff (1995), Bower (1995), Mars (1995)] pokazuju da smisleno usvajanje znanja iz multimedijskog prikaza ne ovisi samo o prikazu multimedijske poruke, nego o prikazu te poruke zajedno s uputom primatelju kako e tu poruku obraditi. injenica da integrirani prikaz rezultira boljom obradom multimedijske poruke od odvojenog prikaza poti e nas da razmotrimo na ine na koje je mogue prostorno rasporediti sastavnice multimedijske poruke te da pronaemo raspored koji je najusklaeniji s na inom na koji mi usvajamo znanje. Dakle, va~no pravilo koje je potrebno primijeniti kod oblikovanja multimedijske poruke jest da rije i i slike treba prostorno smjestiti blizu, a ne ih razdvajati. U tiskanim knjigama to zna i da je ilustracije potrebno smjestiti uz re enice koje ih opisuju ili, joa bolje, najrelevantnije fraze mogu se smjestiti i unutar ilustracija. U ra unalnom okru~enju ovo pravilo podrazumijeva prikaz teksta na zaslonu uz slike koje taj tekst opisuje. Pravilo prostorne povezanosti prvi je korak u ostvarivanju uvjeta za u inkovito usvajanje multimedijske poruke. Slijedi objaanjenje drugog pravila koje je neophodno poatovati pri oblikovanju multimedijske poruke. To pravilo odnosi se na povezivanje govorenog teksta i animacije u ra unalnom okru~enju s obzirom na vrijeme. Pravilo vremenske usklaenosti Vrijeme je, kao i prostor, bitan element u oblikovanju multimedijske poruke. U ra unalnom multimedijskom prikazu potrebno je donijeti odluku o tome kako rasporediti rije i i slike u vremenskom slijedu. Istra~ivanja vremenske usklaenosti neprestano osiguravaju dokaze u prilog spoznajnoj teoriji usvajanja znanja, pa vrijedi pravilo: kad se odgovarajui dijelovi naracije i animacije prika~u istovremeno, vea je vjerojatnost da emo biti sposobni zadr~ati mentalni prikaz obje sastavnice multimedijske poruke u radnoj memoriji i vjerojatnije je da emo moi izgraditi mentalne veze izmeu verbalnog i vizualnog prikaza. Kad su naracija i pripadajua joj animacija vremenski odvojeni, teako emo moi zadr~ati istovremeno u radnoj memoriji njihov mentalni prikaz, a joa te~e uspostaviti mentalne veze izmeu oba prikaza. Ako je vrijeme izmeu sluaanja re enice i gledanja odgovarajue animacije kratko, primatelj e joa uvijek uspjeti izgraditi odgovarajue veze, no ako sluaatelj uje dugi odjeljak i odgleda cijelu animaciju u razli ito vrijeme, mogunost izgradnje mentalnih veza je mala. `toviae, znanstvenici [Mayer, Anderson, 1991] su doali do sljedeih rezultata: ukoliko su animacija i naracija vremenski odvojene viae od nekoliko sekundi, primatelji poruke slabije ju razumiju. Slu aj razdvajanja ili spajanja sastavnica multimedijske poruke u vremenu sli an je spajanju ili razdvajanju istih u prostoru. Prostorna povezanost i vremenska usklaenost dva su srodna i va~na faktora u oblikovanju multimedijske poruke. I dok se pravilo prostorne povezanosti bavi povezivanjem rije i i odgovarajuih slika ato bli~e u prostoru, pravilo vremenske usklaenosti nastoji ih pribli~iti u vremenu. Oba pravila temelje se na istom spoznajnom mehanizmu: primatelji poruke sposobniji su uspostaviti veze meu sastavnicama multimedijske poruke kada mentalno obrauju sve elemente u isto vrijeme. Iako su sli na, pravila prostorne povezanosti i vremenske usklaenosti ipak nisu ista. Prostorna povezanost je va~na za oblikovanje stranice u ud~beniku ili okvira na ra unalnom zaslonu te obuhvaa sadr~aj koji je obraen vidno (tiskani tekst, ilustracije, grafika, animacije). Nasuprot tome, pravilo vremenske usklaenosti bavi se sadr~ajima koji su obraeni i vidno (animacije) i sluano (naracija), a vremenskom obradom sadr~aja upravlja isklju ivo informacijski stru njak koji izabire kada e u vremenu prikazati rije , a kada sliku. Pravilo koherentnosti Koherentnost se odnosi na strukturalne odnose izmeu elemenata multimedijske poruke. Pravilo koherentnosti ka~e da je potencijalno koherentna poruka ona kod koje su elementi u meusobnom odnosu koji nije proizvoljan, nego je viae uzro no-posljedi an odnos. Takoer, do efekta koherentnosti dolazi kada primatelj multimedijske poruke bolje razumije sadr~aj poruke koja sadr~i manje elemenata, nego viae. Pravilo koherentnosti mo~emo primijeniti u tri situacije: Kad dodavanjem zanimljivih, ali nerelevantnih ilustracija naruaavamo multimedijski prikaz Kad dodavanjem zanimljivih, ali neva~nih zvukova naruaavamo prikaz i Kad odbacivanjem nebitnih rije i poboljaavamo prikaz Osnovna postavka koja proizlazi iz pravila koherentnosti jest da multimedijsku poruku usvajamo bolje kad nebitan sadr~aj isklju imo iz prikaza, nego kad prikaz opteretimo sadr~ajem koji je nevezan za ostale sastavnice poruke. Pravilo koherentnosti mo~emo rastaviti na 3 komplementarne ina ice: (1) multimedijska poruka nije dobro oblikovana ako sadr~i zanimljive, ali nerelavantne slike i rije i; (2) multimedijska poruka nije dobro oblikovana ako sadr~i nerelevantne zvukove i glazbu; (3) obrada multimedijske poruke se poboljaava kad iz nje uklonimo nepotrebne rije i. Nebitan sadr~aj koji je poprili no istaknut u prikazu okupira spoznajne resurse u naaoj radnoj memoriji i odvla i pa~nju s bitnog sadr~aja, naruaava proces organizacije sadr~aja i navodi primatelja poruke da organizira novousvojene informacije oko teme tog dodanog nerelevantnog sadr~aja, umjesto oko sadr~aja relevantne teme. Dakle, ako ~elimo oblikovati dobru multimedijsku poruku: Ne dodajemo joj nebitne rije i ili slike kako bi je u inili zanimljivijom Ne dodajemo joj nepotrebne zvukove ili glazbu Odr~avamo je kratkom i konciznom Svaki informacijski stru njak mora odoljeti napasti dodavanja interesantnih i nepotrebnih zavodljivih detalja multimedijskoj poruci, kojoj je cilj podu iti primatelja ne emu. Svi zvukovi, slike i rije i koji nisu relevantni izbjegavaju se u oblikovanju poruke. Pravilo modaliteta Istra~ivanja i pravila koja su dosad objaanjena sugeriraju da je u inkovitija poruka koja se sastoji od pisane rije i i slika, umjesto od samih rije i (pravilo multimedija), potom da je tekst potrebno smjestiti uz sliku (pravilo prostorne povezanosti) te da je tekst i slike potrebno prikazati istovremeno (pravilo vremenske usklaenosti) i, na kraju, potrebno je izbjegavati nepotrebne dodatke (pravilo koherentnosti). Oblikujui multimedijsku instruktivnu poruku, osim ve spomenuta 4 pravila, moramo donijeti i odluku o tome koji je najbolji na in za prikaz rije i uz odgovarajuu sliku odnosno animaciju: mo~emo ih uklopiti kao tekst na zaslonu ili kao naraciju. Postavlja se pitanje hoe li poailjatelj usvojiti poruku jednako u inkovito ako su rije i prikazane kao govor i ako su rije i prikazane kao pisani tekst. Pravilo modaliteta proizlazi iz pristupa koji je utemeljen na spoznajnoj teoriji i na pretpostavci postojanja dvostrukog kanala. Ljudi, prema tom pristupu, imaju dva odvojena kanala za obradu informacija: jedan za vizualno/slikovnu obradu i drugi za sluano/verbalnu obradu. Kad se rije i prika~u kao naracija, sluano/verbalni kanal koristi se za obradu rije i, tj. naracije, a vizualno/slikovni za obradu slika, tj. animacije. Na ovaj na in optereenje je rasporeeno na dva kanala, tako da nijedan nije preoptereen. Stoga multimedijsku instruktivnu poruku usvajamo bolje ako je sastavljena od animacije i naracije, nego kad se sastoji od animacije i teksta na zaslonu, bolje je usvajamo kad su rije i u toj poruci prikazane kao govoreni tekst nego kao tiskani tekst. U suprotnom, kada se slike i rije i zajedno prikazuju vizualno (animacija i tekst), vizualno/slikovni kanal postaje preoptereen, a sluano/verbalni kanal je neiskoriaten. Ako se rije i pak prenose naracijom, mogu se obraditi u sluano/verbalnom kanalu i na taj na in vizualno/slikovni kanal obrauje samo slike. No, istra~ivanja koja su vezana uz pravilo prostorne povezanosti dokazuju da primatelj bolje razumije multimedijsku poruku kad su njezini dijelovi (slike i tekst) prikazani na istoj stranici, tj. na ra unalnom zaslonu. Pokazalo se da primatelj dublje obrauje takve poruke i da provodi smislenu obradu. S drugu stranu efekt modaliteta pokazuje da istovremeni prikaz teksta i slika daje loae rezultate. Kakav je odnos izmeu pravila prostorne povezanosti i pravila modaliteta? Pravilo prostorne povezanosti usporeuje postavljanje teksta uz animaciju s postavljanjem teksta daleko od animacije te sugerira raspored u kojem su slike (ili animacija) smjeatene blizu teksta da bi se primatelju poruke omoguilo uspostavljanje mentalnih veza izmeu rije i i odgovarajuih slika. Pravilo modaliteta usporeuje druge na ine prikaza: tekst i naraciju u odnosu na tekst i animaciju. U oba slu aja, meutim, proces razumijevanja sadr~aja je naruaen ako su rije i smjeatene daleko od slika koje opisuju. Klju  smislenog usvajanja znanja je poticanje odgovarajue spoznajne obrade, kao ato je to izgradnja mentalnih veza izmeu odgovarajuih rije i i slika. Kod oblikovanja multimedijske instruktivne poruke potrebno je poatovati pravilo prostorne povezanosti, no kad god u ra unalnom okru~enju imamo priliku za to, preporu a se pisani tekst zamijeniti naracijom (koja je jezgrovita i odvija se konstantno nepromjenjivom brzinom). Pravilo zalihosti Uloga individualnih razlika u usvajanju i razumijevanju poruke ve dugo se prou ava u literaturi [Cronbach (1977), Snow (1977), Jonassen (1993), Grabowski (1993)]. Kod multimedijskog prikaza primatelji kojima viae odgovara sluano usvajanje poruka suo it e se s poteakoama ako im je sadr~aj prikazan isklju ivo kao tiskani tekst, a primatelji poruke kojima viae odgovara usvajanje znanja iz tiskane rije i suo it e se s problemom usvajanja znanja u formi naracije. Rjeaenje problema bilo bi u implementaciji i rije i i naracije u multimedijskoj poruci. Premisa koja se nalazi u podlozi ove hipoteze jest da primatelji moraju imati mogunost izbora metode koja najbolje odgovara njihovim potrebama i navikama, izmeu ostalog da imaju mogunost izbora formata u kojem e im sadr~aj biti prikazan. Ako isti sadr~aj prika~emo u viae formata, primjerice rije ima, tekstom, slikom, itd. tada se primatelji poruke mogu fokusirati na format koji im najbolje odgovara. Prema ovoj hipotezi, ako dodamo tekst animaciji i naraciji pomoi emo primateljima poruke da je lakae i bolje obrade. Ovdje se opet vraamo na stav u kojem se obrada poruka svodi na njihov prijenos od poailjatelja do primatelja. Slijedi da e prijam poruke biti bolji ako koristimo viae putanja za prijenos poruke, posebice ako su neke putanje blokirane. Ovom stavu opet se suprotstavlja spoznajna teorija, po kojoj kod obrade poruke aktivno gradimo mentalni prikaz u svom sustavu za obradu. Dokaz koji se suprotstavlja dodavanju teksta naraciji i animaciji je da ljudi uistinu posjeduju ograni enu sposobnost obrade vizualno prikazanog sadr~aja te ograni enu sposobnost obrade sluano prikazanog sadr~aja. Kad se rije i prika~u vizualno (u obliku teksta na zaslonu) one dodatno zauzimaju kanal za obradu vizualno prikazanih sadr~aja. Poveano spoznajno optereenje vizualnog kanala smanjuje koli inu obrade koju mo~emo posvetiti animaciji, koja takoer sti~e vizualnim kanalom. Prema spoznajnoj teoriji, do u inkovitog razumijevanja poruke i usvajanja znanja dolazi kad ljudi odabiru prikazane dijelove multimedijske poruke, organiziraju sadr~aj u koherentni verbalni i slikovni prikaz te povezuju ta dva prikaza. No kad su slike, pisana rije  i govorena rije  prikazani svi istovremeno, sustav postaje preoptereen na dva na ina. Prvo, slike i tiskane rije i preopterete ionako ograni en vizualni kanal i drugo, kad se verbalna poruka prika~e i vizualno i sluano, primatelji dolaze u iskuaenje uskladiti dva informacijska tijeka, a ta aktivnost tra~i spoznajne resurse koji e obraditi animaciju i mentalno je povezati s naracijom. No ti resursi su nedostupni. Naju inkovitiji na in prikaza verbalnog sadr~aja jest verbalni kanal zato ato se na ovaj na in ne preoptereuje vizualni kanal i problem je rijeaen. Logi ko razmialjanje o zalihosti pak nudi nam misao da je prikaz rije i na dva na ina bolji od jednog na ina, tj. da su dva osjetilna modaliteta bolja od jednog. Nasuprot tome, hipoteza o ograni enom kapacitetu nudi rjeaenje u kojem je jedan osjetilni modalitet (npr. naracija) bolji u prikazu rije i od dva (npr. naracija i pisani tekst). Logi ko razmialjanje takoer navodi na pomisao da je svaki oblik prikaza zapravo sustav prijenosa sadr~aja, tako da su dva prijenosa istih rije i bolja od jednog. Ako je jedan prijenos sprije en (primjerice, ako primatelj teako prihvaa odreeni format), poruka ipak stigne do primatelja drugim putem. Hipoteza o ograni enom kapacitetu tvrdi suprotno. Proces usvajanja znanja zahtijeva od primatelja selekciju, organizaciju i povezivanje relevantnih vizualnih i verbalnih dijelova multimedijske poruke, ato ovisi o ograni enom kapacitetu vizualne i sluane obrade. Na in prikaza koji optereti kanal ometa proces usvajanja znanja. Zaklju imo: pravilo zalihosnosti upozorava nas na joa jedan bitan korak u oblikovanju multimedijske instruktivne poruke - multimedijskoj poruci koja se sastoji od jezgrovite naracije i animacije ne dodaje se pisani tekst koji udvostru uje rije i koje se ve nalaze u naraciji. Ipak, pravilo zalihosnosti ne zna i da nikad neemo prikazivati pisanu i govorenu rije  zajedno. Prikaz rije i u pisanom i govorenom obliku u nekim slu ajevima mo~e loae utjecati na razumijevanje poruke, no u drugim slu ajevima (kad se prikaz odvija sporo ili kad ne postoji istovremeno prikazan slikovni sadr~aj) nema zapreka takvoj vrsti prikaza. Openito, ako kod oblikovanja multimedijske poruke doemo u napast za poboljaanjem poruke koja se sastoji od naracije i animacije, najbolje ato mo~emo u initi je ostaviti je onakvu kakva jest. Svaki dodatak mo~e samo oatetiti proces razumijevanja poruke i usvajanja znanja. Pravilo individualnih razlika `est ponuenih pravila omoguavaju nam oblikovanje multimedijske poruke visoke kvalitete, ali otvaraju novo pitanje: je li multimedijska poruka oblikovana po tim pravilima jednako u inkovita za sve primatelje poruke? injenica je da postoje va~ne individualne razlike te da primjena pravila multimedijskog oblikovanja viae utje e na odreenu skupinu primatelja nego na drugu. Koje su to individualne razlike? U literaturi [Mayer (1990, 1994, 1995), Gallini (1990), Sims (1994), Steinhoff (1995), Bower (1995), Mars (1995)] se navode razlike u predznanju i tzv. razlike u prostornoj sposobnosti. Uloga predznanja, tj. specifi nog znanja vezanog za odreenu domenu, znanja koje primatelj unosi u rjeaavanje odreene problemske situacije ima povijest u istra~ivanjima na temu usvajanja znanja (Bransford, Brown & Cocking, 1999; Lambert & McCombs, 1998; Mayer, 1999). Istra~ivanja provedena na razumijevanju teksta pokazuju da znanje koje itatelj usvoji itajui odjeljak ovise o sadr~aju odjeljka, ali i o itateljevom predznanju. itatelji s boljim predznanjem pamte viae sadr~aja iz odlomka nego oni sa slabijim predznanjem i skloni su bolje pamtiti sadr~aj koji se odnosi na njihovo predznanje od ostalog sadr~aja. Prema spoznajnoj teoriji, naae razumijevanje sadr~aja ovisi o sposobnosti povezivanja vizualnih i odgovarajuih verbalnih prikaza koji se istovremeno nalaze u naaoj radnoj memoriji. Kad multimedijsku instruktivnu poruku loae oblikujemo, primatelji s dobrim predznanjem koristit e svoje znanje da bi nadoknadili nedostatak, ali primatelji s loaim predznanjem to nee biti sposobni. Nasuprot tome, kad je poruka dobro oblikovana i jedni i drugi e je razumjeti. To zna i da e primatelji s loaim predznanjem imati najviae koristi od primjene principa oblikovanja multimedijske poruke. Kalyuga, Chandler & Sweller [1998] dokazali su da je visokokvalitetan dizajn multimedijske poruke va~niji primateljima poruke s loaim nego s dobrim predznanjem. U jednom istra~ivanju radnici s visokom i niskom razinom predznanja u ili su raditi s buailicom iz dijagrama s naracijom i iz samog dijagrama. Radnici s ni~om razinom predznanja pokazali su bolje rezultate obraujui poruku koja se sastojala od dijagrama i naracije, dok su radnici s viaom razinom predznanja bili uspjeaniji obraujui poruku koja se sastojala od samog dijagrama. Zaklju ili su da je povezivanje rije i i slika u inkovitije kod prijenosa poruke primateljima kojima nedostaje ekspertno znanje iz odreene domene. Dakle, kod oblikovanja multimedijske poruke va~no je voditi ra una o individualnim razlikama izmeu primatelja poruke, posebice o razini njihovog predznanja vezano za konkretni sadr~aj. Joa je jedan va~an element na kojeg je potrebno pripaziti kod oblikovanja multimedijske poruke. To je tzv. prostorna sposobnost, pojam koji je uveo Caroll (1993), a definira se kao sposobnost stvaranja, odr~avanja i rukovanja mentalnim slikama. Za razliku od konvencionalnih poruka koje su verbalne, multimedijske poruke su i verbalne i vizualne, ato zna i da primatelji tih poruka moraju biti sposobni oblikovati, pohraniti i koristiti mentalne slike. Ako oblikujui multimedijsku instruktivnu poruku zanemarimo neko od pravila (npr. pravilo vremenske usklaenosti), dobit emo loae oblikovanu poruku. Pravilo vremenske usklaenosti mo~emo naruaiti slijednim prikazom rije i i slika, tj. prikazom rije i i slika u razli ito vrijeme. U ovom slu aju primatelji s dobrom kao i oni s loaom prostornom sposobnosti imat e poteakoa s izgradnjom vizualnog i verbalnog prikaza. No, kad dobro oblikujemo multimedijsku poruku, primatelji s dobrom prostornom sposobnosti moi e izgraditi odgovarajui verbalni i slikovni prikaz i izgraditi veze meu njima. S druge strane, primatelji s loaom prostornom sposobnosti trebaju potroaiti toliko energije za izgradnju i pohranjivanje vizualnog prikaza da im ne ostaje puno kapaciteta za izgradnju veza izmeu verbalnog i vizualnog prikaza. Dakle, primatelji s dobrom prostornom sposobnosti imat e viae koristi od dobro oblikovane multimedijske poruke nego primatelji s loaom prostornom sposobnosti. Zanimljivo je uo iti da znanje i prostorna sposobnost djeluju u suprotnim smjerovima. Znanje nadoknauje nedostatke loae oblikovane poruke, tako da primatelji poruke s dobrim predznanjem uglavnom mogu razumjeti i dobro i loae oblikovanu poruku, dok primatelji s loaim predznanjem imaju i te kakvu korist od dobro oblikovane poruke. Suprotno, prostorna sposobnost korisnija je primateljima s boljom prostornom sposobnosti. `to se ti e odnosa pravila individualnih razlika s ostalim pravilima, pravilo multimedija, prostorne povezanosti i vremenske usklaenosti zavise o individualnim razlikama primatelja poruke. Primjena pravila oblikovanja multimedijske poruke viae utje e na primatelje s loaim nego na one s dobrim predznanjem. Primatelji s dobrim predznanjem mogu koristiti postojee znanje da bi nadoknadili nedostatke prikaza (npr. iz rije i mogu stvoriti odgovarajue mentalne slike), dok primatelji s loaim predznanjem teako uspijevaju obraditi poruku kojoj nedostaje instruktivni element. Primatelji s boljom prostornom sposobnosti posjeduju spoznajni kapacitet mentalnog povezivanja vizualnog i verbalnog prikaza, dok oni sa slabijom prostornom sposobnosti moraju potroaiti previae spoznajnog kapaciteta na zadr~avanje prikazane slike u memoriji tako da im ostaje premalo kapaciteta za mentalno povezivanje vizualnog i verbalnog prikaza. Stoga primjena pravila oblikovanja multimedijske instruktivne poruke viae utje e na primatelje s boljom prostornom sposobnosti, nego na one s loaijom. `to se ti e ostalih individualnih razlika, joa se istra~uju i teako ih je definirati, budui da je teako odrediti njihove dimenzije, a joa ih je te~e mjeriti. Zaklju ak Openito, kod odreivanja na ina na koji e korisnik pristupiti sadr~aju i pretra~ivati sadr~aj potrebno je posvetiti veliku pa~nju poruci, programiranju i umjetni koj izvedbi. Cijeli multimedijski projekt mo~e propasti zbog loae i neprofesionalno napravljenog korisni kog su elja, ali isto tako i zbog loaeg prikaza sadr~aja. Naime, svi gradivni elementi multimedija olakaano se povezuju uporabom autorskih alata (eng. authoring tools). Ovi softverski alati su namijenjeni rukovanju pojedinim elementima i omoguavaju interakciju s korisnikom. Osim toga, u veini autorskih alata mogua je jednostavna obrada teksta i slike te posjeduju dodatke za pokretanje videodiska, videokazete i ostalog relevantnog hardvera. Zvukovi i filmovi se naj eae stvaraju pomou alata koji su posebno namijenjeni za te medije, a ti elementi se kasnije unose u autorski sustav. Zbroj svih tih elemenata i na in na koji su oni korisniku predstavljeni pokriva jedan izraz: grafi ko korisni ko su elje (GUI- Graphical User Interface). Ovo su elje je skup pravila kojima se regulira povratni odgovor na korisnikov upit, ali isto tako i zanimljiva grafika na zaslonu ra unala. Iako se sama definicija multimedija ini jednostavna, provedba u praksi zna biti jako slo~ena. Uz potrebu za poznavanjem svakog elementa multimedija (teksta, grafike, zvuka, animacije i videa), potrebno je i poznavanje multimedijskih ra unalnih alata i tehnologije koja elemente multimedija povezuje u skladnu cjelinu. Dakle, multimedijska poruka je prikaz koji se sastoji se od jednog ili viae elemenata koji su kombinirani i sinkronizirani u vremenu. Multimedijska instruktivna poruka je ona poruka koja se izmjenjuje izmeu poailjatelja i primatelja s ciljem poticanja procesa usvajanja znanja (i boljeg razumijevanja), a obavezno sadr~i i tekst i sliku. Teorija oblikovanja multimedijske instruktivne poruke te karakteristike pojedinih elemenata te poruke i na in njihove organizacije u jednom od alata za oblikovanje multimedija otvaraju nova podru ja interdisciplinarnih istra~ivanja. Va~no je uzeti u obzir da kombinacija razli itih medija mo~e pomoi korisniku u procesu usvajanja znanja upravo obradom poruke kroz viae kanala. Osim toga, dobro oblikovana multimedijske poruka nije samo alat koji poti e usvajanje znanja, ve je i u inkovit na in razumijevanja slo~enih pojava vizualnim tipovima i korisnicima s posebnim potrebama. Literatura: Mayer, R. E.; Moreno, R. A split-attention effect in multimedia learning: Evidence for dual processing systems in working memory. // Journal of Educational Psychology. 90 (1998), str. 312-320. Moreno, R.; Mayer, R. E. Cognitive principles of multimedia learning: The role of modality and contiguity. // Journal of Educational Psychology. 91 (1999), str. 358-368. Najjar, L.J. Principles of Educational Multimedia User Interface Design. // Human Factors. 40, 2 (1998), str. 311-23. Paivio, A. Mental representations: A dual coding approach. Oxford, England: Oxford University Press, 1986. Rieber, L. P. Computers, graphics and learning. Madison, WI: Brown & Benchmark, 1994. `bL^r(>@BDFD H      , 2  L ` n t   0 < N\,!0!p"""",#l###$&'''''' (J(P(((()h hJhV?h&th1hhn30h3)h hEhTLh Mh4JhPhM^   : RT^ p#|,p#O/ p#|,p#|,p#r=p#4p#|,p#7Wp#7Wp#7Wp#|,p#{ p#p# $dha$gd  $dha$gd1gdX $dha$gd3)  & Fdhgd dhgd $ & Fdha$gd$ & Fdha$gd  $dha$gd  $&,-n/z4|444=CCTJQVX4Y6Yb"nqtp#{ p#p#O p#|,p#p#q$p#r=p#4p#p#" $dha$gd ~gd ~ $dha$gdNgdX $dha$gd  $dha$gdJ $dha$gd )L++,,n/f00|4444X9\9z::ZBBDDIIJJMMQRRRX\\\\B`z`jJjk8kn oZ\nprڈ܈Rftz|츮ѪѦѢѢѦѝ h ~]haGhNihP&h ~OJQJ^Jh!OJQJ^J h ~6]h ~B*ph333h ~hTOhMhNhM~ hM~h hhh h1hV?hJ>t x`y|,~.Z\prv(*BDƚ p#"p#p#"p#{ p#"p#p#p#O p#$ & F0dh`0a$gd<gdXgdX $dha$gdP&gd ~  & Fdhgd ~ $dha$gd ~؉Thlpz^j(*@BDNĚƚ4 ƾhh?X0B*ph h?X0\h?X0 h?X0hT$hT$B*ph333hT$B*ph hXhXhaGOJQJhXhT$OJQJhFhP&h!haG h ~6] h ~6h ~" $dha$gd<,1h. A!"#$% @@@ K6NormalCJ_HaJmHsHtH Z@Z K6 Heading 1$<@&5CJ KH OJQJ\^JaJ b@b K6 Heading 2%$ & Fdh<@&]56\]aJV@V ~ Heading 3$<@&5CJOJQJ\^JaJJ@J ~ Heading 4$<@&5CJ\aJN@N ~ Heading 5 <@&56CJ\]aJH@H ~ Heading 6 <@&5CJ\aJDAD Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>> K6 Footnote TextCJaJ@&@ K6Footnote ReferenceH*B^@B Rp Normal (Web)dd[$\$2B@"2 Rp Body Textx<P@2< P Body Text 2 dx>Q@B>  Body Text 3xCJaJTS@RT ~Body Text Indent 3x^CJaJXT@bX ~ Block Text&hdhdd[$\$]^haJe@r f!HTML Preformatted7 2( Px 4 #\'*.25@9%B*CJOJQJ^JaJmH phsH a/PQ|m4w 7MND<=%R&/'( ) )7*+,-..//0<568<===h>@vBDD@EKMMMM N NPPPQ%Q8QMQkQlQQQS ST|V X[[\\\]]n_ a#ddFe}eHgiKkllll|mqt1vGvwxoxxx%{n||| }A}B}G~Z~[ψUVhiBu)(ȭo.EFPQӸ{&^_b0 00/0/0/p0/0/0/ 0/ 0/ 0/0/0/0/p0/p0/0070707p070707p07000000 00(0(0(0((0(0((0( 0((0.0.(0.(0.0.00.00.80. 0((0=0=80=0=0= 0((0D@0D0D0D0D 00M0MH 0M 0M 0M 0M 0M 0M 0M0M 0MM0lQ0lQP0lQ0lQP0lQP0lQP0lQP0lQ0lQ0lQ0lQ 0MM0\0\0\0\ 0\` 0\` 0\0\`0\`0\0\0\ 0MM0l0l0lh0l0l 0MM01v01v 01v 01v 01v01v01v01v 01v 01v 01v01v01v 0MM0G~p0G~0G~0G~0G~0G~0G~0G~0G~0G~0G~p 0MM0V0V0V0V0V0V0V0V 0MM00000p00000000 00F0F0F0F0Fp00 0p 0p 0p 0p 0M90M90h,b @08wY|~N`)eikm6Dxr|^  tfhjlng _Toc49706402 _Toc51142620 _Hlt51143694 _Hlt51144012 _Toc51142621 _Toc51142622 _Toc49706403 _Toc51142623 _Hlt50986628 _Hlt51143783 _Hlt51136094 _Toc51142624 _Toc51142625 _Hlt51147387 _Toc51142626 _Hlt51146480 _Hlt51146535 _Literatura _Toc49706404 _Toc51142627 _Toc51142628 _Toc51142629 _Toc51142630 _Hlt51067197 _Toc51142631 _Toc51142632 _Toc51142634 _Hlt51143499 _Hlt51145022|: (( ) )7*.=CD@EBHMMMmQ\l'q1vG~ި,b@@@ @ @ @@@@@@//L; ) ) )-;./=D?EEKHM N NQ]l'qFvY~ӸbORbcstYZ^_  A C a b  wx9:MONPBD <>##%%(( ) )******++z+{+++,,,,S-T---....//000066666688::>;@;a;b;;;;;<<<<====@@@@@@FBIBCCDDDDDDDD|E}EEEEEFFHHKHNHIIMMMMMM N NO O-O/OOOPPkQmQQQQQ'R(RRRRRSSS S0S1SSSSSTTnToTUUOUPUUUUUVV:Vh?hiillllmmmmmnppppqquu v"v.v1vOwQwtwuwwwxx'y(y||}}A}B}F~G~Y~Z~PQ@AنچZ[hiUV]^hiƍǍEFln'(UV=>EFOQյֵ޵ߵ%'gixzNOͼμz{23^b./OR{|lm34vw  67LOCD;>%%Q&R&.'/'(( ) )6*7*++,,--..//00;5<56688<<====g>h>@@uBvBDD?E@EKKMM N NPPPPPPQQ$Q%Q7Q8QLQMQjQmQQQS STT{V|VX X[[\\]]m_n_a a"d#dddEeFe|e}eGgHgiiJkKkllll{m|mqqtt0v1vFvGvwwxxnxoxxxxx${%{m|n|||||} }@}B}F~G~Y~Z~Z[ΈψTVgiAB tu()'(ǭȭno-.DFOQҸӸz{%&]b7**688==DDM NPQ\]c#dll1vGvx^bbE322infoz_fRR'] (44$%Ԁtc?Z<z P=:+ 3 yO2:U9aQR*}R@m3XR4Ua."-g:s+h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo(h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo(h ^`OJQJo(h pp^p`OJQJo(oh @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h PP^P`OJQJo(oh   ^ `OJQJo(h ^`o(hH.^`o() pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h ^`B*o(ph333.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`56B*o(phhH. ^`o(hH. pp^p`o(hH. @ @ ^@ `o(hH. ^`o(hH. ^`o(hH. ^`o(hH. ^`o(hH. PP^P`o(hH.h^`. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.hhh^h`.hP^`P..h^`...hx^`x.... h^` ..... h X ^ `X ...... h  ^ `....... h8^`8........ h`^``.........h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo(h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo(h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH'] *}R3=:+_fU9aQ yO-gm3Xz 4Ua$%?*}Rԉ                                                       ZRv'       >                                                      IHaGFMTLd tZW<PJf!T$P&\'G(3)K,n30?X0K6WR7D?V?AE4J MTOORR]VX L`aSfhRp&t ~M~c) S KE.Y!"t(q1" 2'|yUO4UNi&N<Wek*T&b@a;a;]]a;a;`)*+/058<=EFHINOPSXZ\]``a@@@@(@,@D@Z@\@^@f@h@r@x@@@@@@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"\E\b]b]!r43QH ?W<1E322E322H          Oh+'0h  $ 0 <HPX`1ssE322f322322 Normal.dotE322l.d252Microsoft Word 10.0@(- @bg@֙,՜.+,0 hp  Filozofski fakultet]bA 1 Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      %Root Entry F@K'Data 1TableaWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q