Pregled bibliografske jedinice broj: 205668
Litotipovi travertina na arheološkom lokalitetu Aquae Iasae - Varaždinske Toplice, Hrvatska
Litotipovi travertina na arheološkom lokalitetu Aquae Iasae - Varaždinske Toplice, Hrvatska // Knjiga sažetaka/Abstracts Book - 3. Hrvatski geološki kongres / Velić, Ivo ; Vlahović, Igor ; Biondić, Ranko (ur.).
Zagreb, 2005. str. 3-4 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 205668 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Litotipovi travertina na arheološkom lokalitetu Aquae Iasae - Varaždinske Toplice, Hrvatska
(Travertine Lithotypes of the Archeological Site Aquae Iasae - Varaždinske Toplice, Croatia)
Autori
Aljinović, Dunja ; Barudžija, Uroš ; Kušan-Špalj, Dora ; Nemeth-Ehrlich, Dorica
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Knjiga sažetaka/Abstracts Book - 3. Hrvatski geološki kongres
/ Velić, Ivo ; Vlahović, Igor ; Biondić, Ranko - Zagreb, 2005, 3-4
Skup
3. Hrvatski geološki kongres
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 29.09.2005. - 01.10.2005
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
travertin; geoarcheologija; termalna voda; Varaždinske Toplice; Aqua Iasae; Hrvatska
(Travertine; Geoarchaeology; Thermal water; Varaždinske Toplice; Aqua Iasae; Croatia)
Sažetak
Na terasastom brežuljku cca 200m visine, u centru Varaždinskih Toplica arheološka iskapanja otkrila su rimsko naselje – Aquae Iasae čije se egzistiranje veže za razdoblje od I do IV st. n.e. Zahvaljujući arheološkim radovima na nivou jedne od najviših terasa, na površini od cca 6 000 m2 otkopan je veći dio rimskog naselja koje se sastojalo od kupališnog dijela (thermae), bazilike, hramova na Kapitolu te foruma za koji je specifično da se na njemu nalazio bazen u kojem je izvirala termalna voda bogata sumporom. Preljevne vode toga izvora bile su u rimsko doba drenirane kamenim odvodima prema jugozapadu i jugu. Opsežnim arheološkim radovima provedenim 2004. godine u jugoistočnom dijelu rimskog naselja otkopana je bazilika i dio građevina oko nje. Pod trijema koji se nalazio uz baziliku bio je prekriven 3m debelim slijedom sedimenata čije su karakteristike opisane u ovom radu. Istraženi talozi predstavljaju travertine čije je izlučivanje vezano uz termalnu vodu. Taloženje se dogodilo u lokalno spuštenom JI dijelu rimskog naselja, a kako naslage prekrivaju pod trijema bazilike, pretpostavlja se taloženje nakon što je rimsko naselje bilo napušteno (IV st. n.e.), čime se starost naslaga procjenjuje na 1 600 godina. Iako je slijed nastao na stanovitoj udaljenosti od samog termalnog izvora na forumu, kararakteristike travertina, međutim, jasno su uočljive. XRD analizom ustanovljen je kalcit kao jedina mineralna komponenta. Na arheološkom zasjeku uočena je izmjena nekoliko nepravilnih slojeva različite boje i bitno različitog poroziteta. Na početku travertinske sukcesije nalazi se gusti, laminirani, desetak centimetara debeli travertin koji je izdvojen kao litotip L-1. Laminirana struktura predstavlja kristalaste travertinske kore uz mjestimično prisutne mikrobakterijske lamine koje pretpostavljaju koloniziranje anorganskih travertinskih precipitata mikroorganizmima (cijanobakterije?). Mjestimično su između lamina vidljivi « ; ; duhovi» ; ; pizoida. Travertinski talozi litotipa L-1 smatraju se anorganskim precipitatima taloženim uz utjecaj mikroorganizama u plitkoj depresiji ili na kosini uz periodičke subaerske uvjete (formiranje pizoida). Na taloženje slijedećeg izdvojenog litotipa značajnu ulogu je odigralo prisustvo višeg bilja. Šupljikavi talozi predstavljaju stabljike šaša ili trstike inkrustirane kalcitom u vrijeme rasta. Na mjestima stabljika ostale su subvertikalne, izdužene, kalupne šupljine. Taloženje ovog litotipa događalo se u bitno rashlađenoj i razrijeđenoj vodi obližnje depresije. Ta je depresija povremeno bila potpuno prekrivena vodom na čijoj se površini kristalizirala mineralna kora. Razlomljeni fragmenti kore padali su na dno depresije ili između stabiljki biljaka, a njihovom akumulacijom u znatnijoj količini stvarali su se nepravilno šupljikavi travertini izdvojeni kao litotip L-3. Vertikalna izmjena litotipova L-2 i L-3 ukazuje na uvjete taloženja koji su se mijenjali od taloženja na više ili manje suhim, biljem obraslim zaravnima do taloženja u plitkim depresijama prekrivenim stagnantnom vodom. Proslojci travertina bijele boje koji se izmjenjuju s litotipovima L-2 i L-3 predstavljaju nakupine klasta kristalaste strukture, pješčanih dimenzija. Ovaj je litotip izdvojen kao litoklastični travertin L-4. Kristalasta struktura čestica sugerira primarne anorganske i tek djelomično organske precipitate. U sastavu klasta uočeni su i fragmenti s očuvanim skeletima dijatomeja. Očito je da podrijetlo klasta pretpostavlja istovremenu bočnu egzistenciju travertinskih kristalastih kora i dijatomitnih jezerskih ispuna, moguće na hipsometrijski višim terasama. Uslijed mehaničke erozije tih taloga ili djelomičnog otapanja u atmosferskim uvjetima preostale čestice transportirane su u obližnju depresiju gdje su akumulirane u znatnijoj količini i tvore litotip travertina L-4. Sastav vode termalnog izvora, količina vode, miješanje termalne i hladne oborinske vode, kao i humidni klimatski efekti te subaersko prerađivanje materijala odredili su građu i morfologiju opisanih litotipova travertina.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Geologija