Naslov
Petrološko-sedimentološka interpretacija jezgara bušotine Molve-29
(Petrological and Sedimentological Interpretation of Well-Bore Cores from Molve-29 Well)

Autori
Tadej, Jasna ; Tišljar, Josip

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Vodič ekskurzija 3. Hrvatski geološki kongres / Biondić, Ranko ; Vlahović, Igor ; Velić, Ivo ; - Zagreb : Hrvatski geološki institut, 2005, 4-8

Skup
3. Hrvatski geološki kongres

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 29.09.2005. - 01.10.2005

Vrsta sudjelovanja
Ostalo

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Litofacijesi; kolektorske stijene; paleozoik; mezozoik; tercijar; Dravska depresija; Hrvatska;
(----)

Sažetak
Plinsko polje Molve nalazi se u sjeverozapadnom području Dravske depresije, u Koprivničko– Križevačkoj županiji, udaljeno oko 100 km sjeveroistočno od Zagreba. Struktura Molve predstavlja asimetričnu antiklinalu pružanja duže osi SZ– JI, uzdužno presječenu s nekoliko reverznih rasjeda koji predstavljaju barijere za fluideiplinove, a ujedno su i granice ležišta. Poprečni rasjedi razdvajaju središnji dio od sjeverozapadnog dijela strukture (sl. 1). Dužina strukture je približno 13 km, širina približno 5 km, a strukturno zatvaranje iznosi 395 m (PLINSKO POLJE MOLVE, 1998). Kolektorske stijene polja Molve pripadaju različitim litološkim kompleksima (ležišnim facijesima) međusobno odvojenim diskordantnim granicama. To su:1) dijaftoriti (prekambrij): škriljavo– metamorfni kompleks ; 2) kvarciti (permotrijas): kataklazirani kvarciti, metapješčenjaci i siltiti ; 3) dolomiti (mezozoik): različite vrste kataklaziranih dolomita i dolomitnih breča ; 4) vapnenci (donji– srednji miocen): biokalkareniti do biokalkruditi i biomikriti. Pokrovne stijene su kalcitom bogati lapori i glinoviti vapnenci. Tipovi poroznosti ovise o litološkim, dijagenetskim i tektonskim osobinama ležišnih stijena. Dijaftoriti imaju makropukotinsku, a kvarciti i dolomiti mikropukotinsku poroznost. Vapnenci većinom imaju sačuvanu primarnu intergranularu i intraskeletnu, a djelomično sekundarnu moldičku i pukotinsku poroznost. Bušotina Mol– 29 nalazi se na sjevernom dijelu strukture polja Molve. Kroz ležište je u intervalu 3255, 4– 3515, 4 m izvršeno kontinuirano, orijentirano jezgrovanje u ukupnoj dužini od 260 m (sl. 2). Detaljnim makroskopskim i mikroskopskim analizama jezgrovanog materijala (TIŠLJAR, 1989) utvrđene su sljedeće litofacijesne i petrološko-genetske jedinice (od najdubljih prema plićim): A – Kataklazirani, dijelom metamorfno rekristalizirani kasnodijagenetski dolomiti ili kataklastične dolomitne breče (3515, 4– 3505, 2 m) nastali su procesima kasnodijagenetske dolomitizacije karbonatne mase te naknadnim snažnim tektonskim drobljenjem bez transporta na taj način nastalih odlomaka. Intenzivnim kataklaziranjem dolomiti su bili razdrobljeni u više– manje jednolični dolomitni agregat bogat vrlo sitnim dolomitnim matriksom (“ dolomitnim brašnom” ). Djelovanjem snažnog tlaka, uz rekristalizaciju sitnozrnastog matriksa, nastali su kataklazirani dolomiti čije su strukture slične metamorfnim granoblastičnim strukturama. Naknadnim mlađim tektonskim pokretima dolazi do ponovnog višefaznog lomljenja i nastanka brojnih pukotina i prslina u stijenskoj masi koje djelomično zapunjava ferokalcitni cement. Najmlađi su procesi piritizacije i silicifikacije. B – Tektonski melanž dolomitnih breča, kataklaziranih pješčenjaka, “ kvarcita” i izmijenjenih tufova (3503– 3496, 5 m) predstavlja rasjednu zonu. Tektonska kaotična masa sastoji se od tektonski razlomljenih i razdrobljenih stijena različitog petrografskog sastava, koje su pune površina smicanja, harniša i kaotičnog brečiranja. Pretežno se sastoje od kataklastičnih dolomitnih breča jedinice A i nejednoličnog udjela kvarcita, sericitiziranih pelita, montmorilonitiziranih tufova, piritiziranih grauvaknih pješčenjaka i pjeskovitih siltita. Ovaj tektonski melanž nastao je mlađom tektonikom znatno kasnije od nastanka kataklastičnih dolomitnih breča. C – Kataklastične dolomitne breče nastale tektonskim drobljenjem kasnodijagenetskih dolomita (sl. 3 i 4 – 3496, 5– 3437 m) istih su petroloških značajki kao jedinica A, osim što ovdje nema dinamometamorfnih procesa.Fragmenti breča pripadaju po strukturi sličnim tipovima dolomita u kojima se mijenjaju samo dimenzije fragmenata, stupanj njihove rekristalizacije i međusobni udio fragmenata i sitnorazdrobljenog matriksa. Pojedini, posebice jače razdrobljeni dijelovi su intenzivno bitumenizirani. Uz pukotinsku poroznost mjestimično je prisutna i šupljinska poroznost nastala procesima otapanja i naknadnom korozijom matriksa. D – Kataklastične dolomitne breče (3437– 3344 m) nastale tektonskim drobljenjem ranodijagenetskih i kasnodijagenetskih dolomita (mjestimično s proslojcima tufova) kod kojih se jasno razlikuju fragmenti makrokristalastih do mikrokristalastih dolomita kasnodijagenetskog podrijetla od ranodijagenetskih dolomita kriptokristalaste strukture, često s horizontalnom laminacijom, stromatolitnim ili pelsparitnim teksturno– strukturnim odlikama. Izmijenjene vulkanoklasti-čne stijene pojavljuju se kao deblji ili tanji ulošci unutar breča. E – Dolomitni klastiti (3344– 3340 m) zastupljeni su dolomitnim brečokonglomeratima, sitnozrnastim dolomitnim konglomeratima i dolomitnim pješčenja-cima. Više– manje jasno smanjivanje zrna i poveća-nje stupnja zaobljenosti može se pratiti od dna prema vrhu intervala. Ovi sedimenti pred-stavljaju bazalne stijene tercijarne transgresivne sedimentacije na kataklastične dolomitne breče koje su.bile u emerziji. Na paleookršavanje i subaersko trošenje ukazuju pojave internog sedimenta, kalkretnih kora i terestričke karbonatne cjedine. Dolomitni klastiti sadrže zaobljene valutice i fragmente kataklastičnih dolomitnih breča, mjestimično i tufova i dolomitični glinovito– pjeskoviti matriks. Visoka poroznost ovih stijena rezultat je sekundarnih procesa otapanja (šupljinska poroznost) i mlađe tektonike (pukotinska poroznost), a prisutna je i primarna intergranularna poroznost. F – Kompletno dolomitizirani biokalkareniti (3340– 3333 m) pojavljuju se u postupnom prijelazu od dolomitnih klastita, a odlikuju se postupnim opadanjem udjela dolomitnog i porastom udjela fosilnog detritusa, koji je naknadno potpuno kasnodijagenetski dolomitiziran. To su čvrsto litificirani dolomiti u kojima se tek mikroskopski zapaža nepotpuno ili gotovo potpuno dolomitizirano kršje koralinacejskih algi i briozoja u gustoj sitnokristalastoj dolomitnoj osnovi. Naknadnim otapanjem dijelova skeleta organizama i izluživanjem dolomitnog matriksa nastaje moldička i šupljinska poroznost. G – Selektivno dolomitizirani litotamnijsko– briozojski biokalkareniti i biokalkaruditi (3333– 3255, 4 m) su razmjerno čvrsto litificira-ne stijene izgrađene od kršja skeleta, rjeđe i gomolja koralinacejskih algi, kršja briozoja, krupnih bentosnih foraminifera i fragmenata skeleta bodljikaša (sl. 5 i 6). Vezivo čine sitnorazdrobljeni fosilni detritus, karbonatni matriks i mikrokristalasti kalcitni cement. Rijetko su prisutna sitna zrna siliciklastičnog detritusa. Procesom dolomitizacije zahvaćena je samo osnovna masa, dok je skeletno kršje ostalo nedolomitizirano. Stijene ovoga litofacijesa ne pokazuju pravilnost ili ritmičnost u izmjeni, već se nepravilno izmijenjuju partije s krupni-jim i sitnijim biodetritusom i međusobno razli-čitim udjelima detritusa i cementa. Ovi su sedi-menti nastali razaranjem i abrazijom biogenih grebena i taloženjem golemih količina fosilnoga kršja u području prigrebena (zagrebena). Njihova relativno visoka poroznost rezultat je nepotpune cementacije interskeletnih, moldičkih i šupljinskih pora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geologija

POVEZANOST RADA