Pregled bibliografske jedinice broj: 20450
Okratoksin A i enzimi luminalnih i bazolateralnih membrana stanica proksimalnih tubula bubrega
Okratoksin A i enzimi luminalnih i bazolateralnih membrana stanica proksimalnih tubula bubrega, 1996., magistarski rad, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 20450 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Okratoksin A i enzimi luminalnih i bazolateralnih membrana stanica proksimalnih tubula bubrega
(Ochratoxin A and enzymes from luminal and basolateral membranes of the cells of kidney proximal tubul)
Autori
Petrik, Jozsef
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
04.06
Godina
1996
Stranica
110
Mentor
Čepelak, Ivana
Ključne riječi
ochratoksin A; enzimi luminalne i bazolateralne membrane; proksimalni tubuli
(ochratoxin A; enzymes from luminal and basolateral membranes; proximal tubul)
Sažetak
Ohratoksin A je široko rasprostranjeni mikotoksin, nađen u hrani biljnog (maksimalno do 27,5 mg/kg) i životinjskog porijekla (maksimalno do 67 ug/kg). Akumulira se u bubrezima i tkivima s većim sadržajem lipida. Djeluje nefrotoksično, genotoksično, karcinogeno, imunosupresivno, a upliće se i u koagulaciju krvi. U radu smo pratili učinak niskih doza OA tijekom 10 i 35 dana na katalitičku aktivnost enzima luminalnih membrana (alanin aminopeptidaza, alkalna fosfataza i gama-glutamiltransferaza: 120 ug OA/kg tjelesne mase/dan) i bazolateralnih membrana (Na, K-ATPaza, alkalna fosfataza i gama-glutamiltransferaza: 120 i 1200 ug OA/kg tjelesne mase/dan) stanica proksimalnih tubula bubrega.
Izolirane membrane s visokim faktorima obogaćenja enzimskih aktivnosti predstavljaju dobar uzorak za toksikološke studije mehanizma oštećenja bubrežnog tkiva na substaničnoj razini.
OA mijenja kataličku aktivnost ispitanih enzima u tkivu bubrega i urinu pokusnih životinja s različitim intenzitetom. Zamiječuje se značajan pad aktivnosti AAP (16%), ALP(20%) i GGT(24%) u luminalnim membranama, uz istovremeni značajan porast katalitičke aktivnosti istih enzima u urinu. Ostali biokemijski pokazatelji bubrežnih oštećenja (alfa 1- i beta 2-mikroglobulini, klirens ureje i kreatinina) nisu se značajno promijenili.
Katalička aktivnost Na, K-ATPaze značajno se povećava (24%) u bazolateralnim membranama samo nakon 35 dana tretmana. Za 10 dana tretmana s OA, u koncentraciji od 1200 ug/kg tjelesne mase/dan, koncentracija kreatinina značajno je porasla u serumu (54%) i urinu (58%), a katalitička aktivnost se povećala za 14% u bazolateralnim membranama.
OA u koncentraciji od 120 ug/kg tjelesne mase/dan izaziva blaže, vjerojatno reverzibilne promjene u stanicama proksimalnih tubula bubrega, koje se očituju promjenama aktivnosti ispitivanih enzima, kao vrlo ranih pokazatelja nastalih promjena. Na osnovi dobivenih rezultata smatramo da toksično djelovanje OA zahvaća prvo luminalni dio stanične membrane te kao stanični odgovor na nastale promjene slijedi povećanje količine Na, K-ATPaze u bazolateralnim membranama stanica proksimalnih tubula.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti