Naslov
Nomenklatura organske kemije - dvadeset godina Plave knjige
(Nomenclature of Organic Chemistry - Twenty Years of Blue Book)

Autori
Rapić, Vladimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, pregledni

Izvornik
XIX. Hrvatski skup kemičara i kemijskih inženjera: Knjiga sažetaka / Škare, Danko ; Rapić, Vladimir ; Rogošić, Marko - Zagreb : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 2005, 20-21

Skup
XIX. Hrvatski skup kemičara i kemijskih inženjera

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 24.04.2005. - 27.04.2005

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Nomenklatura organske kemije; Plava knjiga
(Nomenclature of Organic Chemistry; Blue Book)

Sažetak
Godine 1979. objavljeno je integralno izdanje definitivnih IUPAC-ovih internacionalnih pravila organskih spojeva [1] koje je uskoro potom prevedeno na hrvatski [2]. Na taj su način kratke i nedorečene preporuke, poznate kao Ženevska pravila (1982.), kao i njihove nadopune i izmjene donesene 1930. na Kongresu u Li&egrave ; ; geu (hrvatski prijevod 1954. [3]), zamijenjene vrlo složenim i sveobuhvatnim tekstom koji opseže oko 520 stranica. U IUPAC-ovim preporukama naslovnice za svaku granu kemije imaju određenu boju, koja je za organsku kemiju plava, pa se rečena pravila skraćeno nazivaju Plavom knjigom. Ona je podijeljena na sedam sekcija: A. Ugljikovodici, B. Osnovni heterociklički sustavi, C. Karakteristične skupine koje sadrže ugljik, vodik, kisik, dušik, halogen, sumpor i(li) selenij, D. Organski spojevi koji sadrže elemente koji nisu isključivo ugljik, vodik, kisik, dušik, halogen, sumpor i(li) selenij, E. Stereokemija, F. Opća načela za imenovanje prirodnih i srodnih spojeva, H. Izotopno modificirani spojevi). Od navedenih su sekcija u najširoj uporabi prve tri (A, B i C) pa će se ovaj prikaz uglavnom odnositi na taj dio objavljen na hrvatskom 1985. [2]. Valja se prisjetiti da je u to vrijeme za imenovanje anorganskih soli vrijedila imenična nomenklatura (npr.: natrij-klorid), pa je sličan sustav primijenjen i na organske soli (piridinij-acetat). Odjeljivi su prefiksi tada fonetski transkribirani (npr. orto-, sek-), no već 1987., u Sekciji za nomenklaturu i terminologiju organske kemije HKD i HDKI, dogovoreno je da se prijeđe na izvorne oblike što je osim “ internacionalizacije” značilo i usuglašavanje s hrvatskom tradicijom (npr.: ortho-, sec-, tert-). Imajući u vidu opsežnost, složenost, a gdjekada i zamršenost pravila organsko-kemijske nomenklature 1991. i 1995. objavljena su dva pojednostavnjena “ studentska” izdanja, u koje je osim pravila iz sekcija A, B, i C uvrštena i stereokemijska nomenklatura [4]. Nakon uvođenja anorganske pridjevske nomenklature soli (1995.), taj se tradicionalni način primjenjuje i u organskoj kemiji (npr.: piridinijev propionat). Zbog enormnog povećanja, kako broja, tako i tipova organskih spojeva IUPAC 1993. objavljuje naslov [5]. U tom se priručniku tumače glavna načela i pravila osnovne organsko-kemijske nomenklature iz Plave knjige, ali i daju neke inovacije. Te se novosti najvećim dijelom odnose na veći stupanj usustavljenja kemijskih imena i to prvenstveno: (a) stavljanjem lokanata neposredno ispred sufiksâ koji označuju karakteristične skupine ili nezasićene veze, (b) dodatnim opcijama imenovanja ugljikovodičnih i drugih supstituenata i (c) znatnim izmjenama odn. proširenjem nekih pravila. Dakle, kao osnovni (i mnogo opsežniji) dokument još uvijek dobrim dijelom vrijedi Plava knjiga, a Vodič (preveden na hrvatski 2002. [6]) nadopunjuje je i interpretira. Valja naglasiti da su izmijenjene sekcije E i F Plave knjige, osim u sklopu Vodiča, tiskane i kao posebni dokumenti koji su isto tako prevedeni na naš jezik [7, 8]. Naprijed spomenuto studentsko izdanje [4], usklađeno je 2004. s načelima iz Vodiča uz dodatak poglavlja o ugljikohidratima (prema [9]). U ovom će predavanju biti objašnjene promjene koje su se (vezane uz navedene naslove) događale u hrvatskoj nomenklaturi organske kemije u dva decenija postojanja Plave knjige. Osim toga bit će navedeni primjeri kemijskih imenâ najraširenijih organskih spojeva (supstituenata) prema pravilima iz Plave knjige kao i prema izmjenama opisanima u Vodiču. Na kraju, bit će riječi o negativnim posljedicama, koje nepridržavanje (nepoznavanje, zanemarivanje) nomenklature može izazvati u nastavi i legislativi. [1] International Union of Pure and Applied Chemistry, Organic Chemistry Division, Commission on Nomenclature of Organic Chemistry, izdanje iz 1979. Nomenclature of Organic Chemistry, Sections A, B, C, D, F i H (ured.: J. Rigaudy i S. P. Klesney), Pergamon, Oxford, l979. [2] IUPAC/ Nomenklatura organskih spojeva, sekcije A, B i C (ured. prijevoda: D. Škare i V. Rapić ; prijevod: M. Laćan, V. Rapić, D. Škare, M. Šuprina, J. Vorkapić-Furač, M. Vukićević), SKTH/ Kemija u industriji, Zagreb, l985 ; sekcije D, E, F i H (prijevod: M. Šuprina, S. Kovač, M. Laćan), SKTH/ Kemija u industriji, Zagreb, l988. [3] Nomenklatura organskih spojeva (prijevod i komentar: E. Cerkovnikov i E. Guštak), HKD – posebna izdanja, svezak 1, Zagreb, 1954. [4] V. Rapić, Nomenklatura organskih spojeva, Zagreb, Školska knjiga, 1991. i 1995. ; III. izmijenjeno i obnovljeno izdanje 2004. [5] A Guide to IUPAC Nomenclature of Organic Compounds (pripremili: R. Panico, W. H. Powell, J.-C. Richer), Blackwell Scientific Publications, Oxford, 1993. [6] Vodič kroz IUPAC-ovu nomenklaturu organskih spojeva, preporuke HKD i HDKI 2001. (urednik prijevoda: V. Rapić ; prijevod: I. Bregovec, Š. Horvat, K. Majerski, V. Rapić), Školska knjiga, Zagreb, 2002. [7] IUPAC Osnovno stereokemijsko nazivlje (prijevod: M. Ýinić) HDKI/ Kemija u industriji, Zagreb, 2001. [8] Prirodni produkti i srodni spojevi (revidirana sekcija F), preporuke HDKI i HKD 2003. (prijevod: I. Bregovec) HDKI/ Kemija u industriji, Zagreb, 2004. [9] Nomenklatura ugljikohidrata i glikolipida, preporuke HDKI i HKD 2001. (prijevod: Š. Horvat i J. Horvat) sveučilišni priručnik, HDKI/ Kemija u industriji, Zagreb, 2001.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija

POVEZANOST RADA