ࡱ> q`>bjbjqPqP .N::%8d"22BB"dddddd0000000$3h.6 1Addddd 1ddN2   ddd0 d0  ')d6 q(dod`(k0|d202(660)6)dd ddddd 1 1^ddd2ddddD   Zdenka Janekovi Rmer U predvorju Europe s baatinom pod rukom: Hrvatska i Europa, Kultura, znanost i umjetnost, ur. Ivan Supi i. Svezak 3: Barok i prosvjetiteljstvo (XVII-XVIII. stoljee), ur. Ivan Golub. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, `kolska knjiga, 2003. Pred nama je trei svezak velikoga projekta Hrvatska i Europa, Kultura, znanost, umjetnost. poduhvata zamialjenog 1992. godine, u ratnim uvjetima. Cilj toga projekta bilo je predstavljanje Hrvatske Europi, za koju je ta njezina tisuljetna lanica bila gotovo terra incognita. U zanosu domoljublja i potrebe da se u ini neato u tim teakim trenucima, u krilu HAZU niknula je ideja o tome da se europskoj publici na znanstvenoj razini ispri a pri a o Hrvatskoj, o njezinu sudjelovanju u zajedni koj europskoj baatini i o osobitim plodovima kojima je pridonijela bogatstvu i raznolikosti Europe. Prvi svezak bio je istovremeno svjedo anstvo o dioniatvu Hrvatske u europskoj povijesti i uljudbi, vapaj za prihvaanjem i priznanjem i poprili no oatra kritika intelektualcima Europe zbog njihove neukosti, ravnoduanosti i ponajviae deklarativne pomoi, ne samo u naaem vremenu nego i u mnogim prethodnim stoljeima. Tadaanji predsjednik Akademije, Ivan Supek, sa~eo je to u jednu re enicu:  Malo je koji narod bio tako otvoren prema svijetu kao Hrvati, a ipak je esto napuatan u najte~im asovima, morao glasno dokazivati, kao i sada, svoje puno europsko pripadniatvo . Joa ~ar e je o tome progovorio dobri duh i glavni pregalac itavog projekta, akademik Ivan Supi i, spo itavajui Europi zanemarivanje malih nacionalnih kultura, te ignorantski tradicionalizam, kolonijalisti ki mentalitet i kulturni apsolutizam velikih i monih koji rezultira dvostrukim kriterijima u procjeni velikih, odnosno malih kultura. Dodala bih tome da bi kritiku trebalo upraviti i u drugom smjeru, prema nama samima. Ve godinama znanstvenici koji se bave humanisti kim disciplinama vode bezuspjeanu bitku za promociju svojih radova, a time i nacionalne kulture u Europi i svijetu. To se mo~e postii sustavnim prevoenjem vrijednih, reprezentativnih djela na strane jezike. Sasvim je nelogi no da se toliko ula~e u radno mjesto pojedinog znanstvenika, u infrastrukturu njegovog rada, a da se kona ni cilj i svrhu njegova ili njezina rada, to jest znanstvenu komunikaciju sa svjetskim stru njacima, smatra suvianim. Zbog toga knjige i znanstveni radovi s podru ja humanisti kih disciplina uglavnom ostaju nepristupa ni strancima, pa Hrvatska ostaje gotovo  bijela karta svjetske humanistike, ili  kultura osuenja na autnju , kako je to formulirao akademik Supi i. Sve dotle dok je ta preva~na komunikacija prepuatena naporima pojedinaca ili selektivnom interesu tr~iata, a ne sustavnoj brizi nadle~nog ministarstva, znanstvena interferencija nee biti mogua, a zbog toga e, naravno, trpjeti ne samo znanstvenici nego i nacionalna kultura u cjelini. U predgovoru treem svesku akademik Supi i je, ne bez gor ine, postavio klju no pitanje: Jesmo li mi uklju eni u znanstvenu diskusiju? On govori o prijevodima monografija, ili zbirki studija organiziranih po razdobljima i tematskim cjelinama. S njegovim se rije ima u toj mjeri sla~em da ih mogu samo citirati:  Takva izdanja, kao i ovo temeljno, tra~e mnogo viae dobre volje, imaginacije i elementarnog razumijevanja za potrebu afirmacije naae znanosti i kulture izvan hrvatskih granica, dakako uz primjereno smialjen i organiziran financijski temelj i marketinaki nastup na stranim tr~iatima. Nadle~ni, ujte glas razuma! U ocjeni treega sveska edicije ~elim prije svega krenuti od njegove koncepcije, njegova sadr~aja, priznajui mu sve vrijednosti koje nudi, a potom se osvrnuti na ono ega nema, a po mome bi sudu trebalo biti. U uvodnom poglavlju naslovljenom  Hrvatska i europski prostor nalazimo samo rad Miroslava Kurelca Razdoblje baroka i prosvjetiteljstva. (3-28), u kojem je fokus usmjeren prema samoj Hrvatskoj i njezinom dr~avnopravnom okviru, a ne ka njezinoj europskoj poziciji. Radi se zapravo o pregledu politi kih dogaaja u Hrvatskoj s naglaskom na hrvatsko plemstvo i institucije, odnose s Ugarskom, ratove s Osmanlijama, teako stanje Hrvatske izmeu Be a i Turaka, te prilike u Dalmaciji izazvane Napoleonovim ratovima. Drugo poglavlje svojim naslovom  Hrvatska i srednja Europa upuuje na regionalnu kontekstualizaciju hrvatskih zemalja u vrijeme baroka, ali sadr~aj ne ispunjava tu zadau. Naime, nedostaje mu itav niz pitanja kojima bi se pokuaalo problematizirati ato je to srednja Europa u razdoblju baroka i kakvo je zna enje Hrvatske u tom povijesnom prostoru. U radu Geografska i demografska slika Hrvatske u XVII. i XVIII. stoljeu. (29-42) Mirko Valenti govori o posljedicama turske agresije u demografskim kretanjima, prometnoj strukturi i teritorijalnim odnosima. Aleksander Buczynski (Hrvatske granice i Vojna krajina. 43-60) prikazuje djelovanje hrvatskih politi kih institucija u odnosu s apsolutisti kim te~njama Be kog dvora. Govorei o Krajini i njezinim zakonima zadr~ava se na dr~avnopravnom okviru problema, ostavljajui po strani druatvene, etni ke, vjerske i gospodarske zna ajke krajinskog druatva. Poglavlje Hrvatska i Sredozemlje. ine radovi Miroslava Bertoae Sjeverni i srednji Jadran. (61-78), te Stjepana osia i Nenada Vekaria, Hrvatski jug: Dubrova ka Republika i Boka Kotorska. (79-93). Pod skromnim naslovom Bertoaina rada krije se airoko postavljena slika koja uklju uje strateako vrednovanje jadranskog prostora od sjevera do juga, od visokih politi kih i duhovnih razina do razine svakodnevnog ~ivota. Ovdje je rije  o trgovini, strujanju kulturnih i jezi nih utjecaja, migracijama, nastanku naselja, poremeajima koje donose osmanlijska osvajanja, svakovrsnim odnosima s Venecijom i uope Italijom, o vjerskoj osjeajnosti, pu koj i u enoj kulturi, akolovanju, utjecaju u ene europske kulture i ideja, o pomorstvu i vojsci, o mediteranskim mentalitetima i imaginariju, o na inu ~ivota, o poljima i kuama, sve u svemu o dinami nom kru~enju ljudi i ideja u airokom prostoru oko jadranskog bazena. Taj je rad pravi primjer kako historiografija mo~e i mora airoko zahvatiti u povijesnu problematiku, odvojiti se od sku enog okvira politi ke kronologije i dr~avnopravnih odnosa i pru~iti inozemnom itatelju potpunu, a istovremeno sa~etu i itljivu informaciju. osi i Vekari na dostojan na in nadopunjuju pri u o Hrvatskoj i Mediteranu pregledom prilika u Dubrova koj Republici i Boki Kotorskoj u doba baroka. Piau o nazadovanju pomorstva i kopnene trgovine, o druatvenim dimenzijama gospodarskih zbivanja, o demografskim trendovima, odnosu periferije i centra, graditeljstvu, duhovnim dosezima, utjecaju katoli ke obnove, o potresu, diplomaciji i nizu raznolikih tema. U tom nizu rado bih vidjela i koju rije  o politi koj misli toga vremena, naime, ovo bi bilo pravo mjesto da se europsku intelektualnu publiku podsjeti na recepciju politi ke ideologije i prakse Dubrova ke Republike u suvremenoj europskoj politi koj misli, u Bodina i Montesquieua. U poglavlju  Hrvatska i Osmanlijsko carstvo uvodni lanak Anelka Mijatovia Hrvati i Osmanlijsko Carstvo. (95-107) donosi kronologiju osmanlijskih osvajanja na europskom prostoru i predstavlja tadaanje hrvatske zemlje kao antemurale Christianitatis, ali izvan poznatog europskog konteksta tog naziva. Nenad Moa anin, u radu , Bosanski paaaluk u XVIII. stoljeu. (109-113) govori o procesu islamizacije na hrvatskom prostoru koji se naaao u opsegu Osmanlijskog carstva. Usredoto uje se na promjene broj anih odnosa izmeu vjerskih skupina, a tome dodaje i aturi prikaz gospodarskih kretanja, te djelovanja franjevaca. Tim lankom zavraava uvodni dio pridr~an za historiografiju. Drugi dio knjige,  Druatvo, pravo, religija i kultura zamialjen je kao klju ni, kao onaj koji e posredovati najvrednije dosege hrvatske barokne baatine Europi. Otvara ga Zoran Kravar naslovom Svjetonazori i ideje. (117-121) koji donosi vrijednosnu hijerarhiju knji~evnih ~anrova suprotstavljajui akolske i katehetske uratke  uhodanog pravovjerja baroknoj lirici dubrova kih i dalmatinskih pjesnika,  slobodnoj od kraanske moralisti ke cenzure . Autorovo je polaziate ideja napretka, prvenstveno definirana sekularizacijom i institucionalnim okvirima, a kad se radi o knji~evnosti, ~anrovskim i sadr~ajnim novostima. Prema takvim kriterijima, produkcija u hrvatskim zemljama, s izuzetkom dubrova kog i Zrinsko-Frankopanskog kruga, pokazuje se nepoduprijetom institucijama, obilje~enom  kraansko-teocentri nim svjetonazorom , zaostalom u sadr~ajnom i u ~anrovskom smislu. Autor govori i o ideologiji slovinstva, joa jednom od mnogih neodgovorenih pitanja hrvatske historiografije, koje vidi kao utopijski odgovor na krizu identiteta romanskog stanovnitva gradova. No, zapravo se radi o nastavku spoja slavenske i romanske kulture ostvarenom jo u srednjem vijeku, o jedinstvenoj pojavi slavenske mediteranske civilizacije koja time ini osebujni kulturni doseg ukupne europske povijesti. U sljedeem lanku, Po eci slavenske misli. (123-140), nakon kraih napomena o Pribojeviu i Orbiniju, Ivan Golub govori o ~ivotu i djelovanju Jurja Kri~ania, to jest o realnoj, duboko promialjenoj dimenziji baroknog slavizma koji izmi e zamkama kampanilizma s jedne i slavenskog trijumfalizma s druge strane. Lujo Margeti u radu Politi ke osnove pravnih sustava. (141-150) pru~a instruktivni pregled o razlikama u dr~avnopravnom polo~aju, pravnim sustavima i pravnoj praksi u sedam politi kih dijelova hrvatskog teritorija u 17. i 18. stoljeu. Taj rad stranim, ali i hrvatskim itateljima, otkriva svu slo~enost ~ivota u hrvatskim zemljama u to vrijeme, mo~da i bolje nego ~alopojke o turskim pustoaenjima. Osim toga, s obzirom da su povijesni izvori najveim svojim dijelom pravni izvori, pravnopovijesne pouke nikad dosta. Rad Mire Kolar, Gospodarstvo: Osnovni elementi razvoja. (151-164) jedini je koji progovara o tom egzistencijalnom temelju ~ivota u hrvatskim zemljama u ranom novovjekovlju. lanak nije potpuni pregled gospodarske problematike razdoblja nego se usredoto uje tek na neke segmente. Autorica govori o gospodarstvu na podru jima Zrinskih, o~ivljavanju trgovine i postupnom otvaranju prema svijetu, organiziranju posjeda u Slavoniji, teoretskom utjecaju fiziokratskog pokreta i o suvremenim hrvatskim ekonomskim misliocima. Franjo Emanuel Hoako i Slavko Kova i (Crkva u vrijeme katoli ke obnove. 165-186) bave se problematikom katoli ke obnove, crkvenog ureenja, djelovanja crkvenih redova, akolstva, glagoljaakog klera, tiska i reforme jezika. Njihov se interes zaustavlja na razini crkvene organizacije i institucija, tako da stvarni vjerski ~ivot i duhovnost ljudi toga vremena ostaje nepoznanicom. U radu `kolstvo i crkveni redovi. (187-201) Franjo Emanuel Hoako, ovaj puta s Mijom Korade, opisuje novi akolski sustav crkvenih redova zametnut u novovjekovlju, s naglaskom na isusova ki program Ratio atque institutio studiorum koji slijede pavlini i dominikanci. Takoer ima rije i o franjeva kim pu kim akolama, te o djevoja kim akolama dominikanki i klarisa. Vjerskom problematikom bavi se i Mile Bogovi u radu Pravoslavlje u Hrvatskoj. (203-214). Prvenstveno ga zanima organiziranje Srpske pravoslavne crkve koje se zbiva upravo u 17. i 18. stoljeu, pitanje povezanosti srpske nacionalne Crkve i dr~ave i jurisdikcija, dakle organizacijska, teritorijalna, pravna i politi ka dimenzija pravoslavlja. Ratko Peri (Hrvatski zavodi u Europi. 215-223) prilo~io je katalog hrvatskih odgojnih i prosvjetnih institucija izvan hrvatskog prostora. Na to se nadovezuje lanak Ivana Goluba Arkadija i Hrvatska. (225-229), o kulturnoj djelatnosti Akademije Arkadije utemeljene 1690. oko avedske kraljice Kristine u Rimu, koje je i sam autor lan. Osim uz povijest institucija, taj se rad metodoloaki vezuje i uz povijest  velikih ljudi donosei katalog lanova iz Hrvatske. Sli an, prozopografski definiran popis, donosi i Mijo Korade u radu Hrvatski istra~iva i u prekooceanskim zemljama. (231-243). U radu Glagoljaatvo i glagoljica. (245-273) Eduard Hercigonja nastavlja pri u o glagoljici zapo etu u prethodna dva sveska. Ta atraktivna tema je u vrhu onog osobitog u hrvatskoj baatini ime se mo~emo podi iti pred Europom. Hercigonja europskoj publici predstavlja najva~nije rukopise i tiskana djela baroknog razdoblja, te govori o zna ajkama jezika i pisma, ali i o organizaciji pravnog ~ivota i stopljenosti glagoljaatva s plemikom kulturom na svom podru ju. Ne zaboravlja spomenuti niti utjecaje glagolizma daleko preko granica mati nog podru ja, dakle, europsku dimenziju tog va~nog segmenta hrvatske povijesti. Anica Nazor (Glagoljske tiskane knjige. 275-283) piae o duhovnom bogatstvu koje je hrvatskoj povijesti namrijelo glagoljsko tiskarstvo od 15. do po etka 20. stoljea. Glavnom zna ajkom glagoljaatva 17. i 18. stoljea smatra isto noslaveniziranje hrvatskog crkvenoslavenskog jezika, ocjenjujui da je to vrijeme  u kojem su glagoljaai dobili knjige, a izgubili jezik . O knjigama progovara i Aleksandar Stip evi (Knjige i knji~nice. 285-296) pru~ajui inozemnoj publici obilje podataka o hrvatskom tisku, knji~nicama i knji~arskoj mre~i. Govorei o knjigama ne zaboravlja niti ljude, pa piae i o recepciji i sadr~aju knjiga, o pu koj i u enoj literaturi, o idejama protestantizma i enciklopedista, o hrvatskim piscima europske slave i o velikim gubicima knji~nog fonda u tom razdoblju politi kih i ratnih previranja i prirodnih katastrofa. Poglavlje pod naslovom  Znanost otvara povijesna znanost, radom Miroslava Kurelca Hrvatska historiografija. (301-313). Ovaj vrsni rad donosi metodoloaku, sadr~ajnu i tematsku analizu hrvatske barokne historiografije koju karakterizira literarni pristup i filologiziranje s jedne strane, te politi ki pragmatizam s druge strane. Autor progovara i o idejnim preduvjetima razvoja historiografije, metodama, airenju historiografskog interesa u tematskom i u geografskom smislu i o najva~nijim historiografskim djelima toga razdoblja. Njegov je zaklju ak da je hrvatska historiografija 17. i 18. stoljea iala u korak s tadaanjom europskom historiografijom, a tako je bilo i u 19. stoljeu. Sljedea znanost je filozofija, o kojoj piau Erna Bani-Pajni i Mihaela Girardi Karaulin (Filozofija u 17. stoljeu. 315-326). U vremenu duhovnog raskri~ja europske povijesti kada su utvrena na ela novovjekovne prirodne znanosti i formulirana temeljna stajaliata pristupa svijetu, hrvatsku filozofsku misao i dalje odreuje aristotelizam, klasifikacija znanosti i znanstvena sistematika, a u nastavi katoli ka obnova. Unato  injenici da se hrvatska filozofija 17. stoljea po produkciji ne mo~e mjeriti s ranijim razdobljem, dosezi izuzetnih pojedinaca predstavljaju neporeciv doprinos uspostavljanju temelja novovjekovne znanosti. Ljerka Schiffler nadovezuje se na istu tematiku u radu Filozofija u 18. stoljeu. (327-339). Prema ocjeni autorice, to je vrijeme kada u hrvatske zemlje intenzivnije sti~u nove europske ideje francuskog i njema kog prosvjetiteljstva, te prirodoslovlja, a istovremeno ~ive i tradicionalne ideje katoli ke obnove. Iznimni doprinosi pojedinaca, na prvom mjestu Ruera Boakovia, spadaju u sam vrh europske filozofije i znanosti toga vremena. Autorica tome dodaje i filozofsku analizu ondaanjeg hrvatskog latinizma i leksikografije, te analizira akolski sustav s glediata filozofije. Ivan Golub javlja se po trei puta prilogom Teologija u 17. stoljeu. (341-363). Tadaanja je teologija zadana Tridentinskim koncilom i zadaama katoli ke obnove, odnosno poukom koja se posreduje vjernicima putem kateheze i pobudne knji~evnosti. Glavnim dostignuima autor smatra prijevod Biblije na narodni jezik, te pojavu teologije pomirenja i sjedinjenja crkava. O sljedeem razdoblju piae Ivan Fu ek (Teologija u 18. stoljeu. 365-377), usredoto ujui se na u iliata, bibliografske podatke vezane uz kontroverzistiku, te moralnu i pastoralnu teologiju. Nakon povijesti, filozofije i teologije, meu znanostima nalazimo medicinu, u radu Biserke Belicza, Medicina i zdravstvo. (379-402). Ovdje je rije  o razvoju zdravstvene slu~be i protuepidemijske zaatite, akolovanju lije nika i regulaciji zdravstva odlukama vlasti, dostignuima na polju medicinskih znanosti i medicinske knji~evnosti, dakle prvenstveno o medicini  odozgo . Autorica zaklju uje da lije nici u Hrvatskoj uglavnom prate, a samo rijetki se, poput Dubrov anina Gjura Baglivija, uklju uju u znanstvenoistra~iva ki rad. }arko Dadi (Egzaktne znanosti. 403-416) upoznaje itateljstvo s baroknim akolskim sustavom u Hrvatskoj, te prozopografskom metodom opisuje dostignua De Dominisa, Getaldia, Gradia, Boakovia. Poglavlje o znanosti zaklju uje tehnika: Vladimir Muljevi (Tehnika i tehni ke znanosti. 417-429) pribilje~io je kronologiju tehnoloakih izuma u 17. i 18. stoljeu. Poglavlje o jeziku zapo inje radom Dalibora Brozovia Hrvatski knji~evni jezik. Stanje i razvoj. (433-449), jasnim i preglednim, ciljanoj publici prilagoenim prikazom faza pismenosti na hrvatskom jeziku i poukom o problemima razvoja hrvatskog knji~evnog jezika. Josip Lisac (Hrvatski dijalekti. 451-459) na to se nadovezuje piaui o razvoju i diferencijaciji hrvatskih dijalekata, dominaciji novoatokavskih dijalekata ve od 15.-16. stoljea i o osobitosti hrvatskog jezika u odnosu na druge slavenske jezike. Ovaj pregled dijalektalne raznolikosti na hrvatskom prostoru u vrijeme baroka zavraava analizom utjecaja povijesnih zbivanja, osobito migracija i vjerskih zbivanja, na jezi ne mijene. Josip Von ina u radu Hrvatski rje nici. (461-472) govori o iznimnim leksikografskim pothvatima u 17. i 18. stoljeu i o jezikoslovcima koji su taj posao iznijeli na svojim leima. Na tom je tragu i rad Milana Moguaa Hrvatske gramatike. (473-483). Autor razrjeaava dvojbe oko zna enja termina ilirski jezik, ilirski narod (ato nije neva~no za inozemnog itatelja), a potom analizira gramati ki opis jugoisto noga i sjeverozapadnoga kompleksa hrvatske knji~evnosti. Na kraju procjenjuje utjecaj politi kih, druatvenih i gospodarskih poremeaja izazvanih pogubljenjem Zrinskog i Frankopana na jezi nu problematiku, gramatike, od a kih do u enih i, kona no, probleme grafije. Vrsnom i vrlo va~nom poglavlju koje afirmira va~nost malog, ali doprinosom zna ajnog hrvatskog jezika, priklju uje se i odjeljak o knji~evnosti. Davor Duki (Hrvatska knji~evnost: neke temeljne zna ajke. 487-499) u informacijama i tezama bogatom radu govori o terminoloakim problemima, kontinuitetu i diskontinuitetu, novim ~anrovima, motivima i uzorima. Analizira odnos latinskog i hrvatskog stvaralaatva, utjecaj katoli ke obnove na knji~evnost, te posebnosti hrvatskog prosvjetiteljstva. Govorei o izrazitom knji~evnom regionalizmu toga razdoblja osobito isti e bogato knji~evno stvaralaatvo u Dubrova koj | X > \ ` 2 l  "`br&8R~P޽Ȇ{pepehF5hdCJaJhF5h5~CJaJhF5h 3CJaJhF5hrCJaJhF5hHkCJaJhF5h-sCJaJhF5h~RCJaJhF5hqXJCJaJhF5hCJaJhF5h~aCJaJhF5hNQCJaJhF5h CJaJhF5h 6CJaJhF5h MCJaJ'.00 2 6 ##R%X)x0"?|DDjfq2: "(( dh`gdF5dhgdF5=>P Zjl\Pxzn#####ɾ߳||q||f[PhF5h0CCJaJhF5h*5~CJaJhF5h CJaJhF5hCJaJhF5h)CJaJhF5h+CJaJhF5h74CJaJhF5h]t7CJaJhF5h"8~CJaJhF5hCJaJhF5hpCJaJhF5hvICJaJhF5hK9CJaJhF5hCJaJhF5hqXJCJaJhF5heCJaJ##$P%R%T%v&x&V)Z)l******.^/v0z0`1122283::>> ?$??@@A~DDEE{pehF5heCJaJhF5hCJaJhF5h0C6CJaJhF5hIpCJaJhF5hCJaJhF5h/CJaJhF5hD0CJaJhF5h"CJaJhF5hkCJaJhF5hzgCJaJhF5h}F8CJaJhF5h_C!CJaJhF5h0CCJaJhF5h~CJaJ'EGGHH HH$H6HhHHHIIJKKP0QR8S T8TW,WFXXXXXXlZ~Z[[p]]]^0d2dPd\deeHggggHhZhPiihF5h CJaJhF5hMTCJaJhF5hICJaJhF5h0C6CJaJhF5hMCJaJhF5h-RCJaJhF5hW$CJaJhF5hzKCJaJhF5h@CJaJhF5h`CJaJhF5h0CCJaJ4iii2jpjRmXmvqqrTrbssbuu wHwyyPzzzz{{P}}8~~Ƌ|`(8H|qqhF5h`&CJaJhF5hYKCJaJhF5hcCJaJhF5h8:CJaJhF5h0%CJaJhF5h5CJaJhF5hNCJaJhF5h5CJaJhF5h]CJaJhF5hMTCJaJhF5hkqCJaJhF5hICJaJhF5h0CCJaJ*T|B|Ж—ėʘ֘&8> LNvzozhF5h4PCJaJhF5haCJaJhF5hCJaJhF5h'CJaJhF5hCJaJhF5hxCJaJhF5h 7CJaJhF5haOCJaJUhF5hF2CJaJhF5h_|CJaJhF5h4fCJaJhF5h0CCJaJhF5hXCJaJ+ Republici, u joa izrazitijem kontrastu s ostalim regijama nego ato je to bilo ranije. Od ostalih regija odska e i osebujna pojava ozaljskog jezi no-knji~evnog kruga kojeg karakterizira stvaralaatvo na tri narje ja; naglaaenija zastupljenost svjetovnih tema i ~anrova, iznimni opus Frana Krste Frankopana i dugoro no zra enje u hrvatskoj kulturi, primjerice u djelu Pavla RitteraVitezovia. Duki dalje ocjenjuje pojavu slavonskog kulturnog identita, te posebnosti stvaralaatva bosanskih franjevaca i bokokotorskih autora. Teme, motive, kulturne programe i ideologeme analizira u povijesnom kontekstu, ukazujui s jedne strane na posebnosti, a s druge strane na mediteransku, srednjoeuropsku i balkansku pripadnost hrvatske barokne knji~evnosti. Dunja Faliaevac (Epika. 501-511) posveuje pozornost tipi nom baroknom ~anru, epu, u njegovim knji~evnim i izvanknji~evnim funkcijama, to jest u literarnom i povijesnom kontekstu. U plodovima toga ~anra mijeaaju se utjecaji srednjovjekovlja, nove ideje slovinstva, posljedice protuturskih ratova i Zrinsko-Frankopanske urote. Pojavu baroknog slavizma autorica ita u klju u duhovnog zajedniatva slavenskih kraanskih zemalja, te ideja o oslobaanju i obnovi nakon turskih ratova, koje su u kona nici urodile osobitom varijantom druatvene, politi ke i kulturne svijesti o vlastitoj vrijednosti. I u tome uzor pru~a Dalmacija, a osobito Dubrovnik. U 18. stoljeu dominira pou na epika koja mijeaa srednjovjekovnu tradiciju s prosvjetiteljskim nastojanjima. To izrazito moralisti ko stvaralaatvo, koje ~eli utjecati na ~ivot puka, istovremeno afirmira vrijednosti pu ke kulture, uzdi~e seljaatvo i netom osloboenu Slavoniju, pa utoliko zna i demokratizaciju kulture. Zoran Kravar (Lirika. 513-520) takoer progovara o regionalizmu, zaklju ujui da su pojedine hrvatske regije u vrijeme baroka ~ivjele na razli itim,  meusobnom nesumjerljivim stupnjevima civilizacije . Lirsko stvaralaatvo ocjenjuje polazei od esteti kog kanona kao primarnog, ak i jedinog kriterija, pa stoga visoko vrednuje tek stvaralaatvo u ju~nim obalnim krajevima, gdje nastaje elitna lirika, zasnovana na iskustvima renesanse. Kada je rije  o sjevernijim krajevima isti e tematski iznimno djelo F. K. Frankopana. Nikola Batuai (Drama i kazaliate. 523-532) govori o tome kako su, unato  nepovoljnim povijesnim okolnostima i u hrvatskim zemljama za~ivjela sva lica baroknog teatra, od udesnih trijumfa, do pou nih i moralisti kih komedija, prosvjetiteljskih uradaka i opera, ako ne u izvornom stvaralaatvu, onda u recepciji. Neosporno prvenstvo u kazalianom ~ivotu imao je s jedne strane Dubrovnik, a s druge strane isusova ko kazaliate. Autor donosi katalog autora i djela, isti ui kao jedinstvene fenomene dubrova ke fran ezarije prema Molireu, recepciju Metastasija u slavonskom franjeva kom teatru i osobitosti kajkavskog akolskog kazaliata. }anrovsku analizu baroknog razdoblja zaklju uje Josip Bratuli radom Propovjedna i hagiografska knji~evnost (533-549) Crkveno govorniatvo ocjenjuje jednim od najpropulzivnijih ~anrova baroka, okienim svim sredstvima onovremene poetike. To se nastavlja i u 18. stoljeu, ali jednostavnijim sredstvima koja nastoje potaknuti osjeajnost sluaatelja. Kroz popis autora i radova autor govori i o posmrtnim i pohvalnim govorima, te o hagiografskoj knji~evnosti u kontekstu pu ke religioznosti, pouke, reformacije i Tridentinske obnove. Darko Novakovi u radu Hrvatski latinizam u XVII. stoljeu. (551-563) ocjenjuje latinizam vremena u kojem latinski gubi preaanji presti~ i povla i se u rezervat teologije, prava, filozofije i prirodnih znanosti. Uz to, uspostavljaju se visoki, europski standardi hrvatske historiografije, prije svega u djelu Ivana Luciusa. Autor analizira tematiku i ~anrove, informira o autorima i djelima, te zaklju uje da se u to vrijeme uspostavlja geografska ravnote~a u hrvatskom latinizmu. Vladimiru Vratoviu pripala je zadaa da progovori o monumentalnom stoljeu hrvatskog latinizma (Hrvatski latinizam u XVIII. stoljeu. 565-575). Dok je drugdje u Europi latinski ustuknuo, u Hrvatskoj je ostao presti~nim medijem u kojem su nastali vrhunski tekstovi. I na tom podru ju prvo mjesto pripada Dubrova koj Republici, a unutar nje iznimnom djelu Rajmonda Kunia i Ruera Boakovia. Uz njih, autor podrobno navodi i ostale latiniste i njihova djela iz tog plodnog, tematski i ~anrovski raznovrsnog latinisti kog stoljea. Taj popis pokazuje da jug joa uvijek odnosi prednost, no da kvalitetom i brojem ja aju i kulturna srediata te stvaralaatvo u sjevernoj Hrvatskoj (Vitezovi i dr.) Hrvatski latinizam 18. stoljea, prema mialjenju V. Vratovia, povezuje hrvatske zemlje s univerzalnim svijetom latinskog stvaralaatva, ali ga karakterizira i uzajamna povezanost, te meusobni utjecaji knji~evnosti na latinskom i na narodnom jeziku. U poglavlju  Urbanizam i arhitektura Andre Mohorovi i (Gradovi u Hrvatskoj. 579-598) analizira urbane sheme hrvatskih gradova u vrijeme baroka, koje se razlikuju ovisno o urbanom nasljeu pojedine regije i grada. Zbog snage anti kog, srednjovjekovnog i renesansnog nasljea u obalnim gradovima, barokne intervencije ondje su slabije nego na kontinentalnom dijelu. Obnova opustoaenih podru ja sjeverne Hrvatske bila je praena intenzivnom baroknom izgradnjom koja je preoblikovala lik gradova, ali i sela, fortifikacija, te ladanjske rezidencijalne arhitekture. Na jugu je jedino Dubrovnik, zbog potresa 1666., poprimio karakter grada s izrazitom baroknom stilskom komponentom. Vladimir Markovi u radu Arhitektura u Hrvatskoj. (599-616) piae o tome kako su tridentinske reforme odredile arhitekturu i likovne umjetnosti. Isusova ka gradnja koja je obilje~ila razdoblje, vezana je uz sna~ni program Katoli ke crkve za obnovu vjere: novi pastoral i oblici pobo~nosti tra~ili su i nove arhitektonske oblike. Taj je sna~ni graditeljsko-pastoralni program zajedno s obnovom Slavonije rezultirao intenzivnom baroknom gradnjom, osobito kad se radi o sakralnoj arhitekturi. Autor zaklju uje da se u 18. stoljeu arhitektonska kultura u kontinentalnoj Hrvatskoj airi znantno intenzivnije nego u Dalmaciji, izuzevai, dakako, Dubrovnik. U poglavlju  Likovne umjetnosti o istome svjedo i i Doris Bari evi, u lanku Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske. (619-635). Nakon skulptorske oskudice u 17. stoljeu slijedi procvat crkvenog ~ivota sjeverne Hrvatske u 18. stoljeu koji nosi novi polet kiparstva, osobito u novim umjetni kim srediatima kao ato su Vara~din i Zagreb. Nasuprot tome, Radoslav Tomi, (Kiparstvo u Dalmaciji, Istri i na Kvarneru. 637-651) katalogizirajui djela i autore, ukazuje na to da u Dalmaciji pod mleta kom vlaau nestaju kiparske radionice, ato je posljedica centralizacije umjetnosti u samom srediatu Republike. Veliko barokno gradiliate u Dubrovniku privuklo je i brojne kipare, tako da ovaj grad i na tom polju predstavlja iznimku. Sanja Cvetni je u prilogu Slikarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj (653-674) naglasila nekoliko zna ajki: nedostatak kontinuiteta u razvoju domaih slikarskih srediata i lokalnih talenata; zna ajno djelovanje crkvenih redova; utjecaj nove pobo~nosti i politi ke situacije razdoblja; slaba ulaganje, izuzev u zagreba ku katedralu. Posljedica toga jest da je naru iteljska djelatnost bila dominantan na in sudjelovanja sjevernohrvatskih krajeva u europskom slikarskom baroku. Sli no zaklju uje i Marija Mirkovi, Marija u radu Zidno slikarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj (663-674), dodajui tome zaklju ak o neujedna enosti razvoja likovne umjetnosti u Hrvatskoj, odnosno regionalne podvojenosti. Kruno Prijatelj i Ivana Prijatelj Pavi i (Slikarstvo u Dalmaciji u europskom kontekstu. 675-688) konstatiraju gaaenje aktivnosti najkvalitetnijeg i najoriginalnijeg poglavlja starog slikarstva u Dalmaciji, zvanog dalmatinska slikarska akola. Nasuprot tome, predbarokno razdoblje karakterizira djelovanje stranih slikara i nabava slika iz inozemstva. Nadalje govore o utjecaju tridentinske reforme, o investitorima, temama i motivima, ukusu, mleta kim i drugim utjecajima, te o kvalitativno raznolikim dosezima. Iako su pozornost upravili zna ajnijim slikarima i djelima, nisu zaboravili niti skromne lokalne majstore koji su  svojim lokalnim crtama i neospornim anakronizmima dali su originalan pe at umjetnosti ove regije u 17. i 18. stoljeu. Nina Kudia Buri u prikazu Slikarstvo Istre i Kvarnera u 17. stoljeu. (689-694) nabrojila je majstore i njihova djela, te naglasila prete~iti utjecaj iz Venecije i Veneta. Vianja Brali (Slikarstvo 18. stoljea u Istri, Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima. 695-702) ustvrdila je da je slikarstvo na tom prostoru bilo gotovo u cijelosti vezano uz sakralne prostore i vjersku tematiku i to tek manjim dijelom u lokalnoj produkciji. Posljednje poglavlje posveeno je glazbenoj umjetnosti. Osnovne zna ajke glazbene kulture toga razdoblja donijela je Vjera Katalini u radu Glazbena kultura u hrvatskim zemljama. (705-716). I ona potvruje regionalnu neujedna enost, u kojoj je na jugu prednja io Dubrovnik, a na sjeveru Zagreb i Vara~din. Autorica nadalje govori o notnoj literaturi i obrazovanju, djelovanju crkvenih redova, glazbenim formama, skladateljima, te putevima kojima sti~u europski utjecaji. Ennio Stip evi ( Glazba i glazbenici 17. stoljea. 717-725) pobli~e se bavi glazbenim 17. stoljeem kojeg ocjenjuje dekadentnim, manje kreativnim i manje produktivnim u odnosu na srednji vijek i renesansu. U tom razdoblju hrvatske zemlje uz Europu vezuje prete~no recepcija. Koraljka Kos (Skladatelji 18. stoljea. 727-733) pobrojala je hrvatske skladatelja 18. stoljea i njihov opus, dok je Stanislav Tuksar u radu Glazbeni pisci i teoreti ari. (735-742) analizirao rje nike i druga djela koja sadr~e i izraze vezane uz glazbu. Glazbeni blok, a i itav svezak simboli no zavraava glagoljaakom baatinom. Jerko Bezi u radu Glagoljaako pjevanje. (743-753) eruditski, s obiljem podataka govori o temi koja je europskoj publici, kad se radi o hrvatskoj baroknoj glazbi, jama no najzanimljivija. Autor im pru~a podatke o izvorima glagoljaakog pjevanja , vezane uz slavensko bogoslu~je. Ono ato nedostaje jest pu ka recepcija, odnosno kontekst glagoljaakog ~ivota i duhovnosti. Cilj ovog velikog projekta nije samo predstaviti Hrvatsku Europi nego i afirmirati dosege nacionalne kulture u hrvatskoj javnosti. Tako ova tri sveska i oni koji slijede za njima predstavljaju i jednu novu sintezu hrvatske povijesti koja ima svoje mjesto i zna enje unutar hrvatske historiografije. Gledana tako, ova edicija pokazuje sva jaka mjesta i nedostatke te historiografije. Njezine su koncepcijske prednosti mozai nost, interdisciplinarnost, preglednost i obilje podataka. Ono ato nedostaje jest druatvena problematika, airina u shvaanju pojma kultura, a u mnogim lancima i interpretativnost. Povijest kao disciplina u okviru takvog pristupa gubi obuhvatnost i funkcionira kao neka vrsta uvoda, politi ke kronologije u koju se potom nastoje uklopiti kulturni fenomeni, a ne nastoji zahvatiti i objasniti proalu stvarnost u njezinoj ~ivotnoj punini. Sva povijest, svi njezini fenomeni, politi ki, gospodarski i kulturni, vieni su  odozgo , isklju ivo s vrha druatva, bilo crkvenog bilo svjetovnog. Trei svezak posveen je baroku,  vremenu igre, univerzalnosti i transcendencije , kako to u uvodu ka~e urednik Ivan Golub. No, povijesni pregledi u uvodnom dijelu ne govore o tim fenomenima vremena nego se uglavnom dr~e tradicionalnih politi kih tema - zanimaju ih prije svega dr~avnopravni okvir, teritorij, etni ki odnosi i institucije, preciznije, teaka pozicija Hrvatske izmeu Be a i Turaka, po eci apsolutizma, podreenje Hrvatske Ugarskoj, utjecaj Francuske revolucije i Napoleonove politike, po etke nacionalne integracije hrvatskih zemalja. Takav odabir i hijerarhija tema odra~ava tradicionalne preokupacije hrvatske historiografije, te ukazuje na sve  rupe koje u njoj postoje, kao i na to da se nije na pravi na in pozicionirala meu povijesnim disciplinama. Naime, ona se pre esto odri e svoje obuhvatnosti i povla i se u tradicionalnu politi ku dogaajnicu, pri emu je pojam politike nerijetko shvaen vrlo usko, sveden na dr~avnopravna pitanja. Iz takvog poimanja povijesti, politike i kulture proizlazi koncepcija koja isklju uje ogroman dio hrvatske povijesti  od gospodarstva u svakom njegovom vidu, materijalne kulture, pu ke kulture, demografskih kretanja. U svescima  Hrvatska i Europa itateljima se prikazuju dostignua velikih pojedinaca naglaaena izvanrednim povijesnim situacijama, dok o jadu i bijedi u  ostacima ostataka , joa i viae na osvojenim podru jima, o standardu ~ivota, recepciji moralke, vjerskih dogmi i umjetnosti, o bolestima, o obiteljskom ~ivotu, o pre~ivljavanju nema niti rije i. Ne upoznajemo ni pomorce ni obrtnike, ni seljake, nego samo pripadnike manjine privilegirane druatvenom pozicijom i sposobnostima. Ne treba niti rei da u toj povijesti velikana nema polovice ovje anstva, naime, uope nema ~ena, a da se i ne govori o onima joa manje monima: djeci, bolesnima, siromaanima, izopenima. Osim toga, te velike osobe o kojima se govori prikazane su jednostrano, samo svojim stvarala kim vrhuncima, ne i drugim segmentima njihovog ~ivota koji otkrivaju neka druga lica njihova vremena. Lijepo se je predstaviti svijetu samo vrhuncima vlastite duhovnosti kroz povijest, ali to je samo jedan mali dio slike o nama. Je li ta umivena slika doista ona koju ~elimo imati o sebi i koju ~elimo odaslati u svijet? Onaj veliki mozaik stvarnog ~ivota u proalosti, sastavljen od svih vrsta kamen ia, tako ostaje nevidljiv i nespoznatljiv stranoj publici, ali i nama samima. Nadalje, za tako koncipiranu povijesnu disciplinu, koja nije u stanju problematski zahvatiti u cjelinu povijesnih zbivanja i pojava, karakteristi no je i rasporeivanje povijesne materije  po ladicama . Zadaa povijesti svodi se na kronologiju politi kih zbivanja, a zatim se reda druga problematika: kultura, znanost, umjetnost. Paradoksalno je da u ediciji koja ~eli dokazati njezino tisuljetno europejstvo, Hrvatska ispada previae izdvojena, da to jest da se autori veinom fokusiraju na unutarnja zbivanja, a manje na komunikacije, na regionalne i dalje veze i utjecaje. Sve re eno predstavlja stare boljke hrvatske historiografije koje ova edicija nije mogla izbjei: ona je naprosto sintetizirala ono ato u historiografiji postoji, sa svim prednostima i nedostacima. Kada je rije  o poglavljima posveenim kulturi u svim njezinim vidovima, osnovnim nedostatkom smatram ograni enje pozornosti na u enu kulturu. Ve od prvog sveska koncepcija itavog projekta suzila je perspektivu na dosege znanosti, umjetnosti i kulture, shvaene usko, u u enom, stvarala kom vidu. Odabir isklju ivo u ene kulture suzio je interpretativni okvir i prebrisao niz kontrasta: crkveno  svjetovno, religijsko  magijsko, pisano  usmeno, institucionalno  ope, dvorsko/urbano  ruralno, javno - privatno. U tako postavljenim ocjenama druatveno zna enje umjetni kih djela i znanstvenih dosega postaje ne samo drugorazredno nego po esto i potpuno nevidljivo, a s njime i mnogi va~ni mehanizmi druatvenih promjena. U jednoj re enici mogu rei da je svojom temeljnom koncepcijom pregled barokne kulture, znanosti i umjetnosti prozopografski utemeljena povijest elite koja zanemaruje druatvenu povijest, pogotovo povijest  odozdo . Drugo, u radovima pojedinih autora osjea se da povijest shvaaju u klju u modernisti ke ideje napretka pa im je odmak od srednjovjekovlja nerijetko i prosudbeni kriterij vrijednosti. Uz to, ozna itelji napretka su sekularizacija, prosvjetiteljstvo, paralelizam zbivanja u Hrvatskoj s onima u Europi, te (nedefinirani) pojam tolerancije. Pogled na povijest kao na proces pravocrtnog napretka (odakle kree i kamo ide?), norme u kojoj su neki prilagoeni dok drugi od nje odstupaju, u za etku bitno osiromaauje mogunosti spoznajnog poniranja u nju. No, bez obzira na sve nedostatke koje je u takvom projektu teako izbjei, uspjeh ove edicije jest prije svega u tome ato je okupila na istom poslu znanstvenu elitu koja je iznijela veliki posao.  Barokni svezak, najobimniji od svih triju, u 53 rada donosi obilje dragocjenih podataka, svojevrsnu historiografsku  inventuru , kakva je u ovom asu mogua. (Ipak, ne mogu se oteti dojmu da se u treem svesku ne osjea u dovoljnoj mjeri uredni ka, odnosno redakcijska ruka. Zbog toga se opa mjesta razdoblja ponavljaju zamalo u svakom tekstu, ato ga ini preobilatim i te~e prohodnim od prvih dvaju.) U njega je, kao i u prethodna dva, ugraeno mnogo dobre volje, rada i znanja, pa nam se je nadati da e itav projekt biti priveden kraju, bez obzira na posustajanje i razo aranja. Mislim pri tome prvenstveno na injenicu da je do sada preveden samo prvi svezak, s tematikom ranog srednjovjekovlja, dakle jedini je on doista i doaao do ciljane publike i mogao polu iti neki povratni u inak. Uvodni ar francuskoga izdanja Jacques Le Goff progovorio je o crvenilu od stida koje mu je preplavilo lice kada je shvatio kolika je nepoznanica za njega bila ta mala zemlja bogata povijeau. On poziva europske itatelje da  iska~u hrvatskom narodu .. svoje prijateljstvo i svoj ~ar, poma~ui mu da se prizna njegovo viae no tisuljetno mjesto u europskoj cjelini. Takve rije i iz usta neprijeporne historiografske veli ine doista ohrabruju nadu u europsku recepciju ovog projekta. No, ako sve ostane na prvom svesku cilj nee biti postignut, a ako se prijevodi pojave s velikim zakaanjenjem, njihov e u inak biti manji. Naime, historiografija nije spomenik, ve ~ivo tkivo koje svoje zna enje u znanstvenoj spoznaji i diskusiji ima u datom trenutku, a ve se u sljedeem spoznaje mijenjaju. Koliko e daleko spoznaje o hrvatskoj kulturi dometnuti u svijesti brojnih drugih europskih intelektualaca i hoe li ovaj projekt polu iti svoj cilj, ostaje otvorenim pitanjem. Ne treba zaboraviti da Europa nije samo lijepa Europa znanja. Danas je Europa birokratizirani mehanizam, proizvod, koji u svojoj duhovnoj baatini po esto tra~i samo argumente za trenuta ne politi ke i gospodarske ciljeve, atoviae dogaa se i da zaboravlja i odstranjuje iz danaanje samoidentifikacije bitna obilje~ja svoje kulturne izvornosti. Ne treba to zaboraviti dok stojimo u njezinu predvorju sa svojom europskom baatinom pod rukom. Nemojmo zaboraviti niti samosvijest: mala nacionalna kultura kao ato je hrvatska, ovim poduhvatom ne samo da pru~a informaciju o svojoj dragocjenoj baatini nego afirmira upravo ono ato je najvea vrijednost i prednost Europe: bogatstvo u razli itostima koje treba upoznati, razumjeti i uva~avati.     PAGE  PAGE 1 &04FZ 6Z8^ $|qfhF5h CJaJhF5h CJaJhF5hCJaJhF5h~CCJaJhF5h!CJaJhF5hPCJaJhF5hDADCJaJhF5h*CJaJhF5hQdCJaJhF5hS:CJaJhF5hRCJaJhF5hiCJaJhF5haCJaJhF5h0CCJaJ(^fx"8j8HJ".PRT, <  ^   ߾Ԩ|qf[hF5hICJaJhF5hXLCJaJhF5hCJaJhF5h*@CCJaJhF5h5CJaJhF5hCJaJhF5hBPCJaJhF5hCJaJhF5hkcJCJaJhF5hAo'CJaJhF5hTnCJaJhF5hWCJaJhF5hiWCJaJhF5hACJaJhF5h~CCJaJ!  " @ 2:"$x|4D Z\6Px"|qf[hF5hgWCJaJhF5hYXCJaJhF5hCJaJhF5h9CJaJhF5hrCJaJhF5hCJaJhF5h*@CCJaJhF5h)(CJaJhF5hhxCJaJhF5h"*CJaJhF5hR CJaJhF5hr4CJaJhF5h$8cCJaJhF5hICJaJhF5hhCJaJ "    !!!n!p!!!!!N"\$p$$%,%<%P%p%%%%%&\&&'(((((ɾɳɾɾ|qf[hF5hi8ACJaJhF5hSCJaJhF5hf3CJaJhF5hk=CJaJhF5hrCJaJhF5h$UCJaJhF5hCJaJhF5hjCJaJhF5h-CJaJhF5hCJaJhF5hZKCJaJhF5hAHCJaJhF5hgWCJaJhF5h5CJaJhF5h R'CJaJ"((((),**p+\-R/////37z78888899p;r;;;;================>>ɾɾ}h{< h{<0Jjh{<0JUhjhUhF5h8R8CJaJhF5h:CJaJhF5hSCJaJhF5hjICJaJhF5h|CJaJhF5h=CFCJaJhF5hP *CJaJhF5hi8ACJaJhF5hI=CJaJ.(============> > >>>h]hgdF5 &`#$gd dh`gdF5>>>> >>>hF5hjICJaJhh{< h{<0Jjh{<0JUh,0JmHnHu,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHZ@Z A> Heading 1$<@&5CJ KH OJQJ\^JaJ \@\ A> Heading 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>> \ P Footnote TextCJaJ@&@ \ PFootnote ReferenceH**O* \ P l_article82@"8 A>List 26^6`:0@2: A> List Bullet  & F>6@B> A> List Bullet 2  & F 2B@R2 A> Body TextxPM@QbP A>Body Text First Indent `4@r4 F5Header  p#.)@. F5 Page NumberN <>@5/4B{G\a;lqqqZ24ÒĒƒǒɒʒ̒͒֒גؒ@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00@0I00@0I00@0I00@0I00@0I0 0I0 0@0@0I00h <>@5/4B{G\a;lqqqZ24@0@0@0@0@0@0@0@0I003@0@000000000@0@000@000@0@0 $$$$$'P#Ei "(>>NQRSTU(>O>P  '!! ;==A4/6/44BBzG|G\\aa:lA>8?I?"@i8A]BmkBC0C*@CSCDAD5KDnDG;ErBE=CFGAH.IZI1kIJ,SJqXJkcJYKWLMMg!M(MNaO(OvO\ P4P QMQNQ RfR~R:TT$U(V7V+kVgWX=[0[*o\js\8]W7^: _K `Pi`da b$8ciGc [cdQdudeDeljef4fktghiAniwSjHk*ljlm?m nTnTn'[o/hprCr-s0satu*ww xhxydJzF{%|_|}x}5~*5~"8~M)(koMTsJ,L+u*XLn/<C?3 T '3*r-k w,~C kr>8Ipb6!HwF59:qXal>D " 7K9iWM))"*9EP^!:S{~zgi>zK5k=@~>Vk8)*F2?jj& l)L`TNUJeLs>fpfxU- Vyp+ Zix| oZS}AL4{5gW &5rrS\~aS A 9 MX)@TOBP/ujGx vIS 68:-5Xs)]f:ZK4vxfr2Wa.{6-RbEnyeD0Z]j<7WB6I1LU0eaD`XrQs x1=I; qMtt3B- v- v- v- vy_0y_0- v >| >|y_0y_0y_0y_0@< !"#&(*.59;@DEFGI@@ @@@&@*@2@>@@@H@J@@@N@T@X@\@d@r@z@~@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"1bd{f!~!~!4d2qHX ? 2KZdenka Janekovi Rmer, Hrvatska i Europa, Kultura, znanost i umjetnost, ur..0         Oh+'0 $4 @L l x  LZdenka Janekovi Rmer, Hrvatska i Europa, Kultura, znanost i umjetnost, ur.Normal.470Microsoft Office Word@'@x@"V1j@d'do!~՜.+,04 hp|  . LZdenka Janekovi Rmer, Hrvatska i Europa, Kultura, znanost i umjetnost, ur Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F(doData 1Table"7WordDocument.NSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q