Pregled bibliografske jedinice broj: 20267
Induktivna metoda u Ruđera Boškovića
Induktivna metoda u Ruđera Boškovića, 1998., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 20267 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Induktivna metoda u Ruđera Boškovića
(Bosković on Induction)
Autori
Škarica, Dario
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
07.07
Godina
1998
Stranica
242
Mentor
Pejovic, Danilo
Ključne riječi
uzrok; uvjet i slucaj; ocitost; urodjene ideje; solipsizam; indukcija; racun vjerojatnosti i zakon velikih brojeva
(cause; condition and chance; evidence; innate ideas; solipsism; induction; calculus of probability and the law of great numbers)
Sažetak
Boskovicev nauk o indukciji razmatram u kontekstu Boskoviceve prirodne filozofije i Boskoviceva poimanja spoznaje. Pritom osnovne crte Boskoviceve prirodne filozofije izlezem u kontekstu skolastickog pojma uzroka, uvjeta i slucaja, newtonovskog pojma sile i kartezijevskog pojma prigodnih (opkazionalnih) uzroka. Boskovicevo poimanje spoznaje izlazem u kontekstu skolastickog nauka o ocitosti, sigurnosti, znanju i mnijenju. Razmatram pritom Boskovicev stav o urodenim idejama, Boskovicevu kritiku solipsizma (egoizma, idealizma, pironizma), Boskovicev nauk o sjetilnom opazanju (o podrijetlu ideja stecenih kroz sjetila, o njihovoj spoznajnoj vrijednosti, o granicama sjetilnog opazanja, itd.). Boskovicevu spoznajnoteoretsku poziciju usporedjujem nakratko i s Kantovim transcendentalnim (odnosno, kritickim) idealizmom - isticuci pritom kako slicnosti tako i bitne razlike. U sredisnjem dijelu rada izlazem cetiri Boskoviceva uvjeta primjenjivosti nedovrsene indukcije u istrazivanju prirodnih zakona. Uvjet uskladivosti naizgled protuslovnih fenomena tumacim u kontekstu Boskoviceva poimanja sjetilnog opazanja kao posljedice stjecaja stvarnih tjelesnih kretanja i sama nasega sjetilnog nacina predocivanja. Boskoviceve uvjete bezizinimnosti i apsolutnosti svojstva koje metodom indukcije uopcavamo usporedjujem s Newtonovim trecim pravilom filozofiranja. Uvjet obilnosti nedovrsene indukcije tumacim u kontekstu klasicnog racuna vjerojatnosti i zakona velikih brojeva. Zakljucujem, prvo, da je Boskoviceva spoznajnoteoretska pozicija znatno bliza racionalizmu negoli empirizmu, drugo, da Boskoviceva metoda nedovrsene indukcije u samoj svojoj ideji ukljucuje, osim istrazivanja a posteriori, jos i klasicni racun vjerojatnosti te zakon velikih brojeva kao nacela a priori, trece, da Boskovic metodu nedovrsene indukcije ne smatra, doduse, nepogresivom i sigurnom metodom spoznavanja opcih prirodnih zakona, ali je ipak drzi veoma razboritom i krajnje pouzdanom, gotovo sigurnom.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
Napomena
Rad je referiran u: Laszlo Polgar, S. I. / Nicoletta Basilotta, Bibliography on the History of the Society of Jesus, Archivum Historicum Societatis Iesu, vol. LXIX, Rim, 2000.