Naslov
Muke kršćanskoga pripovjedača: strategije pripovijedanja u Davidijadi
(The Problems of the Christian Narrator: Narrative Strategies in the Davidiad)

Autori
Stepanić, Gorana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Colloquia Maruliana / Lučin, Bratislav ; Tomasović, Mirko - Split : Književni krug Split, 2005, 73-82

Skup
XIV. međunarodni znanstveni skup o Marku Maruliću

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 22.04.2004. - 23.04.2004

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Marulić; pripovijedanje; krivotvorenje
(Marulić; narration; faking)

Sažetak
GORANA STEPANIĆ MUKE KRŠĆANSKOGA PRIPOVJEDAČA: STRATEGIJE PRIPOVIJEDANJA U DAVIDIJADI U dosadašnjem proučavanju raznorodnih tkiva u tekstu Davidijade filolozi su se uglavnom bavili odnosom antičkog s jedne i judeokršćanskog nasljeđa s druge strane. O problemu odnosa kršćanskog pripovjedača i židovske priče ne postoji do sada sustavnije literature osim teksta Miroslava Marcovicha objavljenog u zborniku s Prvog međunarodnog skupa o novolatinskim studijama održanog 1971. u Louvainu, na čiji se pristup, uz stanovit broj novih primjera, ovaj tekst uvelike oslanja. Marulićev se pripovjedač na nekoliko mjesta izravno deklarira ili daje naslutiti kršćaninom. No njegova priča, koje će se u svakoj pojedinosti držati, nije kršćanska, što je urodilo problemima na polju naracije. Židovska historiografija kakvu nalazimo u Starome zavjetu niže događaje u njihovom prirodnom slijedu i bez komentara, a kršćanski pripovjedač – koji, po homerskoj tradiciji epskog pripovijedanja, mora ujedno biti i aktivan tumač – te iste događaje pokušava prikazati kao međusobno smisleno povezane. Osim razlike u pripovjednoj koncepciji, odnosno stupnju pripovjedačeve aktivnosti u biblijskom tekstu s jedne i epskom s druge strane, činjenica je da je priča iz Davidijade je židovska i u pozadini svih postupaka likova leži moralna logika postupaka drukčija u odnosu na logiku Marulićeva idealnog čitatelja/učenika, koji je kršćanin. Usprkos Davidovim brojnim moralno dvojbenim postupcima, kajanje ga iskupljuje tijekom cijele priče, nakon svakog (promatrano s kršćanskog moralnog stajališta) grijeha koji je počinio. Kajanje je vrlina koju promiče Crkva, u čemu je jasno vidljiv trag Marulićeva legalizma i insistiranja (u epu) na onome što je zakonom propisano. Za razliku od većine ostalih humanističkih latinskih epika, Marulić ne pokušava naglasiti, već dokinuti opoziciju Židovi-kršćani, i to zbog tropološke identifikacije Davida i Krista. Zato je uposlio pripovjedača-diplomata da pokuša ugladiti katkad nepomirljive razlike u svjetonazorima i moralnim normama. No problemi su, pokazalo se, nepremostivi, a je li jedna od posljedica toga izuzetno slaba recepcija Davidijade u vremenu u kojem je spjev nastao?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA