ࡱ>  hbjbj 1jjk~6lZ0ZZZ> ^^^8LL> El:PPPP @@@@@@@$F HAZ A~>ZZPP4D~>~>~> ZPZP@~> @~>n~>@ZZ@P. '> ^0 @@D0E@SI~:SI@~>n| ZZ lanak je objavljen pod naslovom Dubrova ke relikvije sv. Stjepana Ugarskog u asopisu Dubrovnik (Dubrovnik), N.s. XI (2000.) 3-4, str. 269-303, a donji je rukopis a~uriran dogaajima iz 2001. te mu je, radi razlikovanja, promijenjen naslov. Ako ga tko ~eli ovakvog objaviti ili prevesti na maarski, molim da se javi na:  HYPERLINK "mailto:petar.marija-radelj@st.t-com.hr" petar.marija-radelj@st.t-com.hr. Hvala. Moi i monici sv. Stjepana Ugarskog u Hrvatskoj Petar Marija Radelj Sa~etak Po etkom 2000. dvije su crkvene ustanove iz Maarske zatra~ile da im se vrati relikvija lubanje sv. Stjepana Ugarskog (969.-1038.), prvoga ugarskog kralja (997.) i sveca Katoli ke Crkve (1083.), koja je od XVI. stoljea u Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku. Reakcije maarskih i hrvatskih sudionika rasprave potaknule su raa lambu povijesnih, pravnih i antropoloakih podataka o relikviji, njezinim dosadaanjim komadanjima i pokuaajima izru enja Maarima. Stjepanovim relikvijama, koje imaju vjersku i nacionalnu va~nost, odavno se po ela baviti meunarodna diplomacija: 1684. te 1769.-1771., kad je Dubrova ka Republika darovala Mariji Tereziji relikviju Kraljeve desnice koja je sad u Budimpeati. U lanku se obrauju podaci i o relikvijarima Stjepanove lubanje (u dubrova kih dominikanaca, izgubljeni relikvijar iz 1590., postojei koji je djelo ju~noaustrijskog zlatara iz 1771.), eljusti (vjerojatno dubrova ki meatar XV. stoljea, u dubrova koj katedrali) i tjemena (rimski meatar iz 1635., u zagreba koj katedrali). Relikvijar s relikvijom glave sv. Stjepana bio je od 17. kolovoza 2000. do 29. kolovoza 2001. posuen jednom maarskom muzeju. Postavlja se pitanje eti ke dopustivosti izlaganja ljudskih ostataka i sveta kih moiju kao profaniranih muzejskih izlo~aka. Uvod Dubrova ki puk vrlo je osjetljiv na pokuaaje iznoaenja svetih moi iz Dubrovnika. Ni pod cijenu prijetnji sultana Bajazita II. i pape Inocenta VIII. godine 1490. Dubrova ka Republika nije htjela dati relikviju jedne ruke. U slu aju desne ruke sv. Stjepana Ugarskog, Senat se viae godina opirao austrijskoj carici, sve dok ruske prijetnje 1770. nisu postale pogibeljne za Republiku pa je ustupanje jedne relikvije postao danak za o uvanje slobode i neovisnosti. Uza svu opasnost ratnih razaranja, nije se dopustila evakuacija dubrova kih relikvija ni u prvome svjetskom ratu (u Graz), ni 1991.-1992., tijekom rata za hrvatsku neovisnost, kad ih je UNESCO htio skloniti u Italiju. Relikvija glave svetoga Vlaha, Parca i prvoga Gospara, iz Grada nije smjela ni privremeno, pa ni na Vatikansku izlo~bu  Hrvati - kraanstvo, kultura i umjetnost (1999.-2000.). Provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Frano Prcela primio je 16. o~ujka 2000. u Zagrebu generalnoga vikara dominikanaca u Maarskoj fr. dr. Jozsefa Pucilowskog u ijoj je pratnji bio maarski veleposlanik u Hrvatskoj Gyargy Csoti. Generalni vikar uru io je tom prigodom predstavku (zamolbu) kojom se tra~i relikvija lubanje sv. Stjepana Ugarskog iz Samostana sv. Dominika u Dubrovniku. Istodobno je predsjednik Maarske biskupske konferencije nadbiskup Istv! n Sereg}ly pisao provincijalu hrvatskih dominikanaca i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije molei istu relikviju za Prvostolnu crkvu sv. Stjepana u Budimpeati, gdje se uvaju ostale Stjepanove moi. Sv. Stjepan Ugarski (969.-1038.), prvi je ugarski kralj (997.), uz iju se vladavinu povezuje pokratenje maarskoga naroda. Stjepan je ustrojio 12 biskupija u Ugarskoj i podijelio zemlju na ~upanije. Obranio je ugarsku neovisnost od Bugara s istoka i cara Konrada II. (1024.-1039.) sa zapada. Neprijeporna je njegova va~nost za maarski narod koji u njemu prepoznaje jedan od elemenata svoga nacionalnog identiteta i dr~avnosti. Prema nevjerodostojnoj  Kronologiji o povijesti Slavonije u XI. stoljeu , koju je njezin prireditelj Baltazar Adam Kr eli (1715.-1778.) pripisao gori kome arhiakonu Ivanu (1280.-1353.), hrvatski je kralj Kreaimir III. (1000.-1030.) pru~io Stjepanu I. Arpadoviu,  kralju itave Panonije , vojnu pomo protiv njema koga vladara Konrada II. Ta se veza imala u vrstiti ~enidbom Kreaimirove keri sa Stjepanovim sinom Emerikom, do ega nije doalo zbog Emerikove smrti. Kad su pak Konrad i Stjepan I. sklopili mir, dio Slavonije (od utoka Kupe u Savu do Drave), koja je pripadala ugarskom kraljevstvu, Stjepan je prepustio hrvatskom kralju koji je odmah tamo postavio svoga bana u osobi Stjepana, sina Svetoslava Suronje i Hicele Orseolo. Godine 1083. Stjepan je proglaaen svecem Katoli ke Crkve. Njegovi su zemaljski ostatci aaeni u Stolnom Biogradu (Szkesfehrvr, Alba Regia). U XVI. su stoljeu neke njegove relikvije stigle u Dubrovnik, gdje su se stoljeima ne samo uvale nego i astile, ak i sve anim bogoslu~jem. Naime, na svom zasjedanju u Rimu 1670. Opi zbor Reda propovjednika kao vrhovno upravno i zakonodavno tijelo dominikanskih fratara odlu ilo je:  Na tra~enje naae Dubrova ke kongregacije dopuatamo da se u Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku ubudue mo~e blagdanski govoriti asoslov svetoga Stjepana ugarskoga kralja, ije su znamenite moi, kako nam je nedavno izlo~eno, spaaene u crkvi re enoga samostana.  U zanimljivoj i nedovoljno poznatoj pri i oko relikvije glave sv. Stjepana pojavili su se sudionici zainteresirani s hrvatske strane: Samostan sv. Dominika u Dubrovniku, kao vlasnik; Grad Dubrovnik, ija je baatina od XVI. stoljea, i Republika Hrvatska, ije je kulturno dobro. Njima su se pridru~ili stanoviti posrednici: fr. Ivo Martini, tadaanji lan Samostana sv. Dominika u Dubrovniku, koji je u etiri medijska istupa 1989. i 2000. samoinicijativno Maarima nudio relikviju, te Hrvatska dominikanska provincija. Maarska strana joa nije bila jednozna no odredila svoja potra~ivanja, pa su se tako u istoj ulozi tra~itelja relikvija pojavili: Generalni vikarijat Reda propovjednika u Maarskoj i Maarska biskupska konferencija. Polazei od injenice da dosadaanji istupi nabrojenih sudionika obiluju nedore enostima, dr~ali smo potrebnim prikupiti i sustavno istra~iti sve ato nam se ini relevantnim, kako bismo dali nu~ni okvir, odnosno polaziate suvisloj raspravi. 1. Monik s moi glave sv. Stjepana Ugarskog u Dubrovniku U vitrini lijevo od ulaza u prvu dvoranu Muzejske zbirke Samostana sv. Dominika u Dubrovniku izlo~en je monik glave sv. Stjepana Ugarskog (fotografija 1). U moniku (relikvijaru) nalaze se moi (relikvija) lubanjske kosti koja se vidi kroz otvor u metalnoj hemisferi. Marljivi istra~iva  dubrova ke starine fr. Serafin Marija Crijevi (1686.-1759.) u prvom svesku Spomenika Kongregacije sv. Dominika u Dubrovniku godine 1728., popisujui svete moi dubrova kih dominikanaca bilje~i:  X. Lubanja svetoga Stjepana, ugarskoga kralja, skoro cjelovita, pokrivena srebrom na izgled elave glave . Nekoliko godina kasnije u IV. svesku Spomenika Kongregacije sv. Dominika u Dubrovniku piae:  O uvane moi svetoga Stjepana, ugarskoga kralja, spominju se u svetiatu dubrova koga samostana 1590. Ne zna se odakle ih i od koje godine ima naaa crkva u Dubrovniku. To nismo primili predano od starih ni pismom ni nekom drugom uspomenom. Prvi opis ili popis svetih moi u koje su uvratene je onaj iz 1614. Ina e je 1590. na Skupatini [Dubrova ke dominikanske] kongregacije bilo povjereno bratu Timoteju Paskoviu da ruku svetoga kralja stavi u srebrni oklop. Stoga nema nikakve sumnje da je bar od toga doba u nas. Tako imamo skoro cijelu lubanju polo~enu u srebro starinskoga rada na kojem je urezivanjem u injena slika svetoga kralja. Osim toga dogodilo se da imamo ruku, i to desnu, dakako onu koja je - poato su ostali udovi, kao ato obi no bude s tjelesima smrtnika, svraili u pepeo - zbog velikoduanih priloga koje je od svetoga Kralja dijelila siromasima, jedina zaslu~ila preostati neraspadnutom sedam stoljea do ovoga, s mesom i noktima, naginjui se u zglobovima, kao da joa uvijek dijeli milostinju. Izmeu svetih moi Rimska Crkva s punim pravom preporu uje osobito ovu u knjizi odreenih molitava gdje, po obi aju, na blagdan premialja njegovo upravljanje dr~avom. Ta je, eto, ruka svetoga Kralja izvaena iz stare, stavljena u novu srebrnu spremnicu s kristalima, nastojanjima brata Gabrijela Giglija tada pristupu oslikano napravljena godine ljudskoga spasa 1706. Vrlo star natpis, koji svjedo i o vjerodostojnosti svetih moi, uva se, kao ato smo rekli, nagnut u zglobovima same ruke, ali je udesno vidjeti da na pergameni, sasvim troanoj zbog starosti, postojano traju cjeloviti i neoateeni slovni znakovi i neki sitni dijelovi te pergamene koji se ine nu~nima za povezivanje slova.  Isti pisac u Prolegomeni 1744. ponavlja:  Lubanja ugarskoga kralja Stjepana, gotovo cijela pokrivena lijevanim srebrom u obliku lubanje, u koje je urezana slika svetoga kralja. Opisuje se u Popisu [moi] iz godine 1614., ali je uistinu 1590. bila polo~ena u tu srebrnu kutiju. Opairnije o tim svetim moima [piaem u poglavlju] o nadbiskupu Pavlu Alberiju.  U Povijesti Dubrova ke metropolije pod nadbiskupom Paolom Alberijem (1588.-1591.), Crijevi iste godine bilje~i:  Spomenuti mi je ovdje svete moi bla~enoga Stjepana, ugarskoga kralja, koje se uvaju u svetiatu dubrova koga dominikanskog samostana. Ne zna se odakle i od koje godine dominikanska crkva ima ove moi. Naime, naai stari nisu to potomcima ostavili povjereno, ni pismom, ni nekim drugim spomenikom. U opisu svetih moi iste crkve ili Popisu iz 1614. zabilje~ene su lubanja i ruka svetoga Kralja. Godine pak 1590. na Skupatini [Dubrova ke dominikanske] Kongregacije dano je u zadau bratu Timoteju Paskoviu da pohrani ruku svetoga Kralja u srebrnu spremnicu. Stoga ne smije biti nikakve sumnje da je bar od toga vremena ista u dominikanaca. Dominikanci imaju i aste lubanju onako skoro cijelu stavljenu u srebro starinskoga rada, u kojem se nalazi u injena urezana slika svetoga Kralja.  Lubanja viae nije u moniku iz 1590. za koji Crijevi gore ka~e da je  starinski rad od lijevanoga srebra  u obliku lubanje, u koje je urezana slika svetoga kralja . Danaanji monik u koji je smjeatana relikvija Stjepanove lubanje visok je 12 cm, baza mu je 20 x 18,5 cm, zajedno s lubanjom te~ak je 1070 grama; srednjoeuropski je barokni rad XVIII. stoljea, napravljen od srebra, graviranog i iskucanog, u obliku lubanje, opsega 59 cm, sa zlatnim prstenom oko ovalnoga medaljona s gorskim kristalom (7,7 x 6,7 cm) pod kojim se vidi relikvija. Donji dio monika je u obliku pladnja, a gornji dio koji pokriva relikviju u obliku polukugle. Donji i gornji dio spojeni su na dva mjesta, poput kov ega, s okovom zatvorenim srebrnom iglom. Cijeli je monik ukraaen profiliranim zlatnim prstenom, unutar kojeg je gorski kristal pod kojim se vidi relikvija. Nema punce. Profesorica Christa Angermann iz Hochschule fr angewandte Kunst u Be u, konzultirana kao austrijski stru njak za metal, dr~i da je monik djelo ju~noaustrijskog meatra iz druge polovice XVIII. stoljea. Povijesne nas okolnosti, kao ato emo vidjeti, navode da ga datiramo u razdoblje izmeu 1769. i 1771. Kad se monik otvori (fotografije 2, 3), na podmetnutom pamuku vidi se lubanjska kost (neurokranij), duga 177 mm, airoka 127 mm, visoka 50 mm. Ona je ostatak gornjega dijela ljudske lubanje od visine o ne aupljine to jest od elne (frontalne) do zavraetka zatiljne (okcipitalne) kosti (fotografije 4, 5). Osoba ija je to bila lubanja imala je razmak zjenica 44 mm. Je li lubanja u Dubrovniku autenti na lubanja sv. Stjepana Ugarskog? Pisano svjedo anstvo o vjerodostojnosti relikvije ne postoji. Umjesto toga ~iva je samo pobo~na predaja u Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku, povijesno utvrena za razdoblje od 1590. do danas. Antropolog dr. Mario `laus iz Odjela za arheologiju HAZU, vodei hrvatski stru njak za ostatke ljudskih kostiju, pregledao je 5. travnja 2000. fotografije lubanje, i ustvrdio kako je rije  o lubanji odrasle muake osobe starije koja je umrla u dobi veoj od aezdeset godina. To zna i da relikvija koju uvaju dubrova ki dominikanci doista mo~e biti lubanja sv. Stjepana Ugarskog. Danaanjm znanstvenim metodama moglo bi se posredno ili izravno dokazati pripada li dubrova ka relikvija uistinu zemnim ostatcima ugarskoga kralja. 2. Nagaanja o dolasku Stjepanovih moi u Dubrovnik Ne postoje isprave koje bi izravno spominjale prispjee moi sv. Stjepana u Dubrovnik. Darovnica i autentika (ako je postojala) vjerojatno su nestale u velikom potresu i po~aru 1667. Danas nije izravno dostupan ni izvor iz 1590. jer su neke knjige zaklju aka kapitula Dubrova ke dominikanske kongregacije uniatene tijekom francuske (1806.-1814.) i austrijske (1814.-1837.) okupacije Samostana sv. Dominika u Dubrovniku. Serafin Marija Crijevi iskreno je 1734. priznao, a 1744. i ponovio da, uza sve istra~ivanje, nije doznao kad su to no Stjepanove moi stigle u Dubrovnik. Iz Crijevieva je pisanja meutim neupitno da su ih dubrova ki dominikanci stekli na zakonit i poaten na in jer ih je Samostan u dobroj vjeri dobio na dar i stoljeima imao u neometanom i savjesnom posjedu. Premda Crijevi, vremenom i izvorima puno bli~i aesnaestome stoljeu u kojem su - po svemu sudei - moi sv. Stjepana stigle u Dubrovnik, to ne zna, neki su pisci u XX. stoljeu pokuaali doznati kad se i kako to zbilo. Anelko Posinkovi (1917.) povrano ita kako Crijevi navodi Mihovila Bonbardija pa piae da se Stjepanova glava prije uvala u stolnoj crkvi u Zagrebu. Stjepan Krasi 1990. piae:  Hrvatski su dominikanci openito, a posebno oni u Dubrovniku bili dobro povezani kako sa samim kraljevskim dvorom, tako i s generalnim studijem u Budimu. O tomu posredno svjedo i oltar triju katoli kih svetaca iz kraljevske kue Arpadovia: Stjepana, Emerika i Ladislava u dvorani kapitula dominikanskog samostana u Dubrovniku podignut u to vrijeme [1505.]. U tom smislu treba takoer, po naaem mialjenju, protuma iti injenicu da su poslije moha ke bitke 1526. upravo u taj samostan prenesene moi glave i neraspadnute ruke prvog maarskog kralja sv. Stjepana koje su se dotle kao najvee maarske svetinje uvale u Budimu [!]. Budui da ne postoje nikakvi dokazi da su vodei politi ari ili crkveni velikodostojnici poslije te tragi ne bitke tra~ili uto iate u dalekom Dubrovniku, sam se od sebe namee zaklju ak da ih je tamo donio neki dubrova ki dominikanac koji je dotle imao neku va~nu slu~bu na kraljevskom dvoru u Budimu i kojemu su, u trenutku rasula kraljevstva, one bile povjerene na uvanje.  Prema onomu kako tisak prenosi Stjepana osia (2000.), jedan je dubrova ki dominikanac iz kraljevske riznice u Budimu 1527. uzeo relikvije sv. Stjepana u namjeri da ih spasi pred Turcima te ih je donio u Dubrovnik. Valja, meutim, primijetiti kako su Turci 29. kolovoza 1526. porazili hrvatsko-ugarsku vojsku kod Moha a, a ve su 12. rujna 1526. stigli u Budim. Godine 1527. viae se niata nije moglo spaaavati pred Turcima iz Budima, jer su oni bili u njemu, a Stjepanove su se moi ionako uvale u Stolnom Biogradu. Prema onomu kako Ivan Martini (1989. i 2000.) prepri ava istra~ivanja Stjepana Krasia, relikvija je kao dar Dubrov anima koji su astili ugarskoga kralja i sveca stigla u Dubrovnik 'odmah nakon Moha ke bitke 1526.' i to 'posredstvom dubrova kog lije nika za bubre~ne bolesti Marina Santa'. Stjepan Krasi je piscu ovih redaka 28. o~ujka 2000. potvrdio da se ne sjea u kojem je lanku tako neato napisao. Europska i hrvatska historiografija znaju da je talijanski kirurg Mariano Santo (Barletta 1488. - Rim oko 1560.) kao lije nik dubrova koga nadbiskupa Filippa Trivulzija doaao u Dubrovnik 1527. te je bio i dr~avnim kirurgom Dubrova ke Republike. U ljeto 1532. pratio je bolesnoga francuskog poklisara Antonija Rincona iz Dubrovnika u Beograd do Sulejmana II. kojem su stigli 5. srpnja. Sultan je sutradan poaao u ratni pohod na Ugarsku, ali su ga 9. kolovoza 1532. kod Kiseka (Kaszeg) zaustavile postrojbe Nikole Juriaia te je 30. kolovoza preko Slavonije krenuo natrag u Beograd. Vrlo je vjerojatno da je Santo tada produ~io prema Be u gdje je potkraj kolovoza ili po etkom rujna susreo jednoga prijatelja. Nakon toga se vratio u Dubrovnik, spakirao i koncem 1532. otputovao u Italiju. Kisek (Kaszeg), do kojeg se tada prostiralo Osmansko carstvo, nalazi se na samoj granici danaanje Maarske i Austrije. Mogue je da je Santo sa Sulejmanom II. u srpnju 1532. proaao preko Stolnoga Biograda (Szkesfehrvr) i ondje zatekao Stjepanove relikvije. Ali, to se moglo dogoditi tek aest godina nakon moha ke bitke, a ne odmah nakon nje. No, krajnje je nevjerojatno da bi Santo, vraajui se u Dubrovnik, preko Austrije uspio prokrijum ariti Stjepanove moi koje su tamoanjem vladaru Ferdinandu I. Habsburakom (1503.-1564.) jako trebale zbog politi kih razloga i sukoba s Ivanom Zapoljom (1487.-1540.) oko toga tko je pravi ugarski kralj. U Zborniku radova XXIV. meunarodnog kongresa posveenog povijesti medicine, tiskanom 1976. u Budimpeati, dubrova ki lije nik Niko Carevi objavio je napis o  djelovanju kirurga Mariana Santa u vrijeme pohrane u Dubrovnik kostiju prvoga ugarskog kralja Stjepana . }elei nadodati neato novo Santijevu iskustvu s putovanja kroz Ugarsku, autor priopenja pita se u jednom trenutku ne bi li se Santijev prolazak kroz Ugarsku  mogao dovesti u vezi s tajnim prijenosom kostiju prvoga ugarskog kralja Stjepana preko Zagreba u Dubrovnik? Umjesto kakva povijesnog traga na kojem bi se temeljilo povezivanje Santijeva puta od Dubrovnika preko Beograda do Be a, s donoaenjem Stjepanovih relikvija u Dubrovnik, itatelju se nudi nekoliko  dokaza . Prvi meu njima je pozivanje na dva mjesta iz Crijevievih rukopisa, koja ovdje prenosimo u biljeakama 10 i 34, a kojima se uope ne potvruje Carevievo domialjanje. Stoga je posve nejasno zaato g. lije nik na njih upuuje. I druga skupina  dokaza je promaaena, jer sadr~i uopene tvrdnje kako je Mariano bio u dobrim odnosima s najveim crkvenim velikodostojnicima, kako je papa pomogao Talijane i `panjolce protiv Turaka u Ugarskoj gdje je Santo bio djelatan kao vojni kirurg te kako je Dubrovnik u to doba pripadao Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu (ato u stvarnosti viae nije bilo to no). ini se da je na temelju tih proizvoljnih, povijesno neosnovanih domialjanja, a ne prema istra~ivanjima Stjepana Krasia, Ivo Martini novinarima viae puta  otkrivao kako je Sve eva lubanja doala u Grad pod Srem. Od medijske razvikanosti Mariana Sante nije se na kraju obranio ni katoli ki tjednik 'Glas Koncila':  Postoji [nedokazana] mogunost da ih je [Stjepanove moi] donio u Dubrovnik i darovao dominikancima Marino Santo, lije nik kojega je sultan Sulejman II. neposredno prije moha ke bitke bio zatra~io od vlade Dubrova ke Republike.  U toj je re enici krivo otisnuto Santijevo ime (Marino umjesto Mariano). Takoer je neto no da je Santo sa Sulejmanom II. bio prije moha ke bitke 1526., kad se to zbilo aest godina kasnije, 1532. U tisku neimenovani maarski povjesni ari navodno smatraju da su relikvije iz Stolnoga Biograda otiale tek 1543. Suradnik 'Ve ernjeg lista' Boris Njavro ili njegov sugovornik Ivan Martini neutemeljeno tvrde da su Stjepanove relikvije stigle u Dubrovnik 1543. i da ih je donio Marino Santa. Pritom se ili ne zna, ili se zaboravlja kako je Mariano Santo u Ugarskoj bio 11 godina ranije, u ljeto 1532. Stjepan Krasi naknadno je o dolasku Stjepanovih moi u Dubrovnik ponovio svoj zaklju ak iz 1990. te je uz mogunost za Mariana Santu, iznio joa dva mogua scenarija: 1.  da se neki maarski dominikanac spasio bijegom u Hrvatsku nosei sa sobom ono ato je smatrao najdragocjenijom nacionalnom i vjerskom baatinom svoga naroda ; i 2.  Bilo je i slu ajeva da su dubrova ki diplomati i trgovci koji su mogli slobodno putovati po Turskoj Carevini nerijetko nailazili na razne predmete koje su Turci oplja kali nakon zauzea kraanskih krajeva, kupovali ih i donosili sa sobom u Dubrovnik.  Iz svega se mo~e zaklju iti kako nijedna iznesena pretpostavka nije kona na, jedina i sigurna. Hrvatska historiografija danas mo~e u initi samo ato i Crijevi prije tri stoljea - priznati da ne zna kako su to no, i koliko prije od 1590., Stjepanove moi stigle u Dubrovnik. 3. U Dubrovniku se nalazi joa jedna relikvija Stjepanove glave Ljudska glava sastoji se od - grubo re eno - kosti lubanje (cranium) i donje eljusti (mandibula). U riznici Stolne crkve Gospe Velike (katedrali) u Dubrovniku, uva se pod brojem XLII: monik s moi eljusti sv. Stjepana Ugarskog, XV. st., srebro, pozlata, lijevano, iskucavano, gravirano, 25 x 11,8 cm (fotografije 6, 7). Monik ima okrugli podanak s obodom a na njemu je uokolo ugraviran natpis ispisan goti kom minuskulom:  + al onor + di san + stefan - na ast svetome Stjepanu. Dr~ak je zaobljen. Po sredini ima segmentirani jabukoliki vor. Plitki srebrni nosa  eljusti omeen je nazubljenom rubom, a eljust u kojoj su preostala samo dva zuba utvrena je srebrnom ~icom. Na nosa u je s donje strane u visini podbratka uaica o koju je objeaen srebrni kipi sveca s krunom i dugom kosom, u haljini, sa sklopljenim rukama. Nema punce. Moi navode razni katalozi i povjesni ari, neato opairnije Serafin Marija Crijevi (1744.). O relikvijaru su neato objavili novinar Job Paal (1940.) i povjesni ar umjetnosti Ivo Lenti (1987.), a prije njih Vid Vuleti Vukasovi (1898.), prema ijem je svjedo enju od Stjepanove eljusti dubrova ki biskup Mato Vodopi (1816.-1893.)  izvadio esticu te je inio krasno zakovati u teku i darovao je Nj. Visosti Nadvojvotkinji Prijestolja Stefaniji . Nadvojvojtkinja Stefanija, ki belgijskoga kralja Leopolda II. i supruga austrijskog prijestolonasljednika Rudolfa, dolazila je svake godine u Dubrovnik s mu~em, nakon njihova vjen anja 10. V. 1881., a do mu~eve smrti 30. VII. 1889. 4. ije je tjeme u Poprsju sv. Stjepana u Riznici zagreba ke katedrale? U Riznici Prvostolne crkve u Zagrebu, pod inventarskim brojem 165 uva se relikvijar - Poprsje sv. Stjepana Ugarskog (113 x 65 cm) od pozlaenoga bakra i iskucanoga srebra, s draguljima, staklenim kamenjem i gorskim kristalom, djelo nepoznatoga rimskog meatra iz 1635. (fotografija 8). Na lijevanom postolju stoji poprsje koje predstavlja sv. Stjepana u kraljevskom ornatu i okrunjene glave. Dojmljivo koaato lice umekaano je kontrastom mekih brkova i pramenova brade koji se stapaju s vibrirajuom povrainom sitnih kovr a ato evociraju da je poprsje preko ramena pokriveno krznom. Na prednjoj strani postamenta apliciran je atit s kartuaom i votivnim donatorskim zapisom kardinala Francesca Barberinija. Na glavi je kruna od iskucanoga, pozlaenog bakra. U aupljini glave nalazi se autentika zagreba kog biskupa Franje Ergeljskoga od 7. prosinca 1635. koja svjedo i da je pomoni zagreba ki i naslovni bosanski biskup Ivan Tomko Mrnavi u srebrnu kutiju smjestio tjemensku kost (cranium) sv. Stjepana koja se od tada nalazi u srebrnom poprsju. Nije nepoznato da je Ivan Tomko Mrnavi (1580.-1637.) bio ovjek bujne maate, sklon povijesnim krivotvorinama. Stoga valja spram njegove izjave kako je u poprsje stavio baa Stjepanovu lubanju, biti vrlo oprezan, kao i spram Mrnavieva pisanja, koje prenosi Sigismund Ferari, da je bla~eni Augustin Ka~oti (1260.-1323.) veli ao Stjepanove moi u Zagrebu. Opisavai dubrova ku lubanju i njezin monik, Serafin Marija Crijevi u Spomenicima Dubrova ke dominikanske kongregacije godine 1734. piae:  U Zagrebu, koji je biser-grad Hrvatske, u izvrsnoj crkvi onoga grada neko je bila spremljena ova ista relikvija. Svjedok je tomu bla~eni Augustin Trogiranin, prvi zagreba ki biskup iz naaega Reda, a zatim biskup u Luceri u Apuliji, koji u jednom govoru Zagreb anima (u Ferarija, O Ugarskoj pokrajini Reda propovjednika, Be  1637.), meu ostalim, ka~e: 'Ruku je bila zahvatila najsrda nija dare~ljivost, kojom ugarski kralj i apostol Stjepan, nakon ato je osnovao bezbrojne crkve i najdare~ljivije ih obdario, da bi puk priveo u Kristov ov injak i podupro u kraanskoj slu~bi, nijednomu koji je od njega tra~io pomo nije nikad zanijekao, nego ju je najdare~ljivije dijelio danju i nou, tako da kad je na vrlo pobo~noga kralja u noi navalilo mnoatvo potrebnika, ia upali su mu bradu te su mu milostinju brzo oteli po svojoj priroenoj neuljudnosti i nestrpljivosti. Ali dok se cijelo tijelo raspalo u pepeo, desnica je joa ostala. Njoj je nagradom prekrasan hram koji je prozvan po toj desnici, u kojoj je izlo~ena aaenju svekolike Ugarske. Taj najkrasniji hram od svih crkava u ugarskim krajevima slava je istoga svetoga kralja. O tomu kraljevski prorok pjeva: 'U vje nom e spomenu biti pravednik' (Ps 112, 6b), i ono: 'Zlatna kruna na njegovoj glavi' (usp. Sir 45, 12). Tu je takoer njegova kraljevska glava zlatom i biserima blistava, ali je odli nija zbog uspomene na odli niju svetost, slavu i aaenje. Svetinja cjekopunog Ugarskog kraljevstva i istaknuti ures ove naae domovine, smjeatena je u ovaj sveti kov eg, kao ato vidite itd.'  To je Crijevi prepisao 1734. No, pri a o crkvi podignutoj u ast Stjepanove desnice ne mo~e se odnositi na Zagreb nego na Opatiju svete desnice (Szentjobbi Aptsg) u isto noj Maarskoj (~upanija Bihar) kamo je 1083. kralj Ladislav poslao Stjepanovu desnicu da bi u XV. stoljeu bila vraena u Stolni Biograd gdje se ina e sve vrijeme, do prijenosa u Hrvatsku, uvala Stjepanova glava. Tijekom sljedeih deset godina Crijevi je o ito bio shvatio kako Mrnavi izmialja o Ka~otiu. Stoga u Prolegomeni 1744. Crijevi za Stjepanove moi u Zagrebu nalazi precizniji navod u drugoga pisca i ujedno dodaje svoje zapa~anje:  Meutim, donijet u ato o tom ka~e Miho Bonbardi u Topografiji Ugarskog kraljevstva, dio 3, poglavlje 3.1, govorei o gradu Zagrebu ima i ovo: "Osobito je va~na bazilika, veli anstveno podignuta od kralja Ladislava i posveena sv. Stjepanu, ija se glava, neko slavna zbog krune ato je na nju nebeskim darom polo~ena, tu pobo~no uva meu vrlo mnogim drugim moima svetaca i sasvim finim svetim namjeatajem." Prema tome ato Bonbardus ka~e da se u Zagrebu uva glava svetoga kralja, ako se to ima razumjeti o nekom dijelu glave, i mi rado to priznajemo. Ako se pak ima razumjeti o cijeloj glavi, posebno o lubanji, skroz naskroz osporavamo. Naime, utvreno je da je ona skupa s rukom donesena u Dubrovnik i darovana dominikancima.  Zagreba ki lije nik i zemaljski zdravstveni savjetnik Bogdan Jakopovi 1898. pregledao je i detaljno opisao relikviju iz Stjepanova poprsja. Utvrdio je kako je rije  o svodu ljudske lubanje (fornix cranii), dugom 178 mm od nosnog dijela elne kosti do zatiljne kosti. Razmak izmeu elnih kvrga iznosi 73 mm, a izmeu tjemeni nih kvrga 125 mm. Kako kosti te lubanje nisu osobito tanke i atrofi ne, dr. Jakopovi je zaklju io da  doti nik, ije su te kosti, nije bio osobito star te mu je u trenutku smrti dao dob  izmeu 55 i 65 godina . Ako je to to no, a znamo da je sv. Stjepan umro u sedamdesetoj godini, onda lubanja u riznici zagreba ke katedrale nije Stjepanova. 5. U Dubrovniku je bila i trea Stjepanova relikvija - neraspadnuta desna ruka Osim moi Stjepanove lubanje u dubrova kih dominikanaca, koja je podigla toliku medijsku praainu, u istom je samostanu  viae od dva stoljea , do 1771. bila relikvija desne ruke prvoga ugarskog kralja. Serafin Marija Crijevi prvi je put bilje~i 1728. u svom popisu relikvija dubrova kih dominikanaca:  XI. Desna ruka svetoga Kralja, koja je preostala kad se ostatak tijela raspao u pepeo, uva se u srebrnoj kutiji; ona poveava pobo~nost prema naaem malom svetiatu. , a o njoj u Prolegomeni 1744. piae:  Desna ruka svetoga Kralja, koja se, iako se ostalo raspalo u prah, uva cijela, uveava religioznu va~nost dominikanske crkve [u Dubrovniku]. U Priru nom popisu [relikvij] iz godine 1614. spominje se prvi put, ali je ve godine 1590. bila stavljena u srebrnu piksidu (kutiju), a godine 1706. premjeatena u novu i ljepau. Mnogo emo toga iznijeti o svetim i vrlo znamenitim moima ato se nalazi u [poglavlju o] nadbiskupu Pavlu Alberiju.  Piaui 1728. o slavnoj brai Dubrova ke dominikanske kongregacije u djelu Iconotheca, Crijevi o Timoteju Paskoviu ka~e:  Ruku svetoga Stjepana, ugarskoga kralja, zatvorio je u srebrnu spremnicu. Ta se ruka u naae doba, marom brata Gabrijela Giglija, ostavivai staru oblikovnicu, zaodjenula novom i ukusnijom.  U ~ivotopisima va~nih Dubrov ana (1742.), Crijevi je ostavio sli no svjedo anstvo:  Brat Timotej Paskovi pobrinuo se da se srebrnom spremnicom opremi ruka svetoga Stjepana, ugarskoga kralja, koja se u naae vrijeme, godine dakako ovoga stoljea [1706.], trudom brata Gabrijela Giglija, ovjeka koga treba s pohvalom spomenuti, zaodjenula novim i ukusnijim oblikom.  U Povijesti Dubrova ke metropolije, Crijevi je 1744. zapisao:  Povrh [lubanje] dogodilo se da oni [dubrova ki dominikanci] imaju ruku, i to baa desnicu, Apostolskoga Kralja. Dakako onu koja je - poato su se ostali udovi, kao ato obi no bude s ljudskim tijelima, pretvorili u pepeo - zbog velikoduanih priloga koje je od svetoga Kralja dijelila siromasima, jedina zaslu~ila preostati neraspadnutom sedam stoljea do ovoga, s mesom i noktima, naginjui se u zglobovima, kao da joa uvijek dijeli milostinju. Izmeu svetih moi Rimska Crkva s punim pravom osobito preporu uje ovu u knjizi odreenih molitava gdje, po obi aju, na blagdan premialja njegovo upravljanje dr~avom. Ta je, eto, ruka svetoga Kralja izvaena iz stare, stavljena u novu srebrnu spremnicu sa staklima, nastojanjima brata Gabrijela Giglija tada pristupu oslikano napravljena godine ljudskoga spasa 1706. Vrlo stari propadajui natpis, koji svjedo i o vjerodostojnosti svetih moi, uva se u zglobovima same ruke, kao ato je re eno, ali je udesno vidjeti da na pergameni, zbog starosti sasvim troanoj, postojano traju cjeloviti i neoateeni slovni znakovi i neki sitni dijelovi te pergamene koji se ine nu~nima za povezivanje slova.  Prvo podizanje temperature oko Stjepanovih moi u Dubrovniku bilje~i se potkraj XVII. stoljea. Godine 1684. bila su odreena dva fratra koja su imala ponijeti Stjepanovu desnicu Leopoldu I.,  ali je on zabavljen ratom, zaboravio na stvar . Zanimanje je obnovljeno u drugoj polovici XVIII. stoljea, o emu govori i pismo koje je 2. kolovoza 1766. austrijski konzul u Dubrovniku Miho Marija Miliai (1711.-1798.) uputio kao odgovor zagreba kom povjesni aru Baltazaru Adamu Kr eliu. Ta je  sveta desnica 26. svibnja 1771. u Be u predana Mariji Tereziji. Do toga darivanja doalo je politi kom ucjenom o emu su pisali Pavao Reaetar (1892.), uro Krbler (1912.), Milan Reaetar (1924.), Stjepan Krasi (1970. i 1998.) te Vinko Foreti (1980.). Za vrijeme prvoga rusko-turskog rata (1768.-1774.) Rusi su optu~ili Dubrova ku Republiku da poma~e Turke kao njihov vazal. Kako bi se izbjegla opasnost da brodovlje ruskoga admirala Alekseja Orlova napadne Dubrovnik, Vlada Dubrova ke Republike zamolila je caricu Mariju Tereziju da posreduje u carice Katarine II. u Petrogradu. Austrijska je carica zauzvrat zatra~ila relikviju ruke ugarskoga kralja sv. Stjepana iz dubrova koga dominikanskog samostana. Ona joj je trebala pomoi da izgladi spor s Maarima. Pred mogunoau ruskoga nasrtaja na Dubrovnik, Senat Republike odlu io je 18. travnja 1769. tra~iti od dominikanaca da odlome komadi moi sv. Stjepana koju e se onda okovati u zlato i poslati Mariji Tereziji. O slanju relikvija raspravljalo se na sjednicama Senata 21. i 27. travnja te 27. svibnja 1769. kad je Senat zatra~io od Samostana sv. Dominika u Dubrovniku komad od Sve eve lubanje. Prema usmenom nalogu dr~avnoga tajnika Aletija i lana Malog vijea Marka Sorko evia, dubrova ki dominikanac i sveu iliani profesor u Italiji fr. Dionizije Remedelli (1711.-1793.) odnio je 1769. relikviju glave sv. Stjepana iz Dubrovnika u Be  carici Mariji Tereziji. Nakon ato ju je predao, carica je 10. kolovoza 1769. zatra~ila od njega i desnicu. Dubrova ki samostan pritisli su s raznih strana da preda desnicu. Senat je meutim 6. studenoga 1769. nalo~io Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku da odgovori u itelju Reda i cari inu opunomoeniku fr. Peteru Gazzanigu kako su Samostan i desnica sv. Stjepana pod zaatitom Dubrova ke Republike pa Samostan njome ne mo~e samostalno raspolagati. Oprezni je Senat poduzeo sigurnosne mjere i pohranio desnicu sv. Stjepana u dr~avnu riznicu. Kad se inilo da e sve na tomu stati, ruski admiral Aleksej Orlov objavio je 30. rujna 1770. rat Republici nakanivai opsjedati sm Dubrovnik. Trebalo je brzo pridobiti Austriju. Senat je 12. sije nja 1771. zaklju io da se u ime naknade za Sve evu ruku dubrova kim dominikancima d 200 carskih talira. Serafin Buni dobio je 20. sije nja 1771. od Senata naputak da preda Mariji Tereziji desnicu sv. Stjepana. Budui da je on u meuvremenu umro, to su u Be u 26. svibnja 1771. u inili poklisari Frano Ranjina i Marin Tudisi. Marija Terezija nije niata posebno u inila da pomogne Dubrovniku otkloniti rusku opasnost, nego je to u inila sama Dubova ka Republika izravno pregovarajui s grofom Orlovom ato je zavrailo sklopanjem Livornskog sporazuma 1775. Isusovac Georgius Pray posvetio je cijelu knjigu relikviji desne ruke svetoga Stjepana. Tiskana je u Be u 1771. pod naslovom  Povijesno-prosudbena rasprava o svetoj desnici nebeskoga Stjepana prvoga ugarskog kralja . Kao uspomenu na prijenos ruke sv. Stjepana iz Dubrovnika u Be , Anton Franz Wideman (1724.-1792.) skovao je srebrnu i galvanoplasti nu medalju promjera 43 mm (Reaetar 3367 i Mirnik 54; fotografije 9, 10), a o prijenosu ruke sv. Stjepana iz Be a u Budim, Wenzel Haynl zlatnu i srebrnu medalju promjera 26 mm (Reaetar 3370 i 3372 te Mirnik 55 i 56: fotografije 11, 12). Na medaljama se ita sljedei tekst:  Desnica bla~enoga Stjepana, slavnoga kralja i priznavatelja, koja je od 1090. do 1526. aaena u Ugarskoj, a zatim viae od dva stoljea u Dubrovniku. Uzviaeni Josip II. i Marija Terezija dobavili su ih 29. svibnja 1771. i nakon devet dana dali su ih i darovali Ugarskoj, da se svake godine u Budimu izlo~e pobo~nosti javnim aaenjem.  U tom je natpisu povijesno neto no spominjanje cara Josipa II. jer on nije u inio niata, na medalju ga je 'progurala' carica-majka. Takoer je neto no da su desnicu dobavili 29. svibnja; kad je to bilo tri dana ranije; vjerojatnije je da su tek nakon tri dana osobnog razgledanja objavili vijest o rekviziciji. Relikvija Kraljeve desnice dobila je aezdesetih godina XIX. stoljea novi relikvijar. Nekoliko godina nakon ato je Stjepanova desnica napustila Dubrovnik, neimenovani douanik Marije Terezije iz Dubrovnika 1776. piae kako, da okolnosti nisu bile tako zastraaujue, Dubrov ani ne bi bili dopustili da tako ugledne moi pou iz dr~ave; stoga predanu ruku svetoga Stjepana joa uvijek oplakuju, premda je gubitak nepovratan. 6. Komadanje Stjepanove lubanje Od relikvije lubanje svetoga Stjepana u vlasniatvu Samostana sv. Dominika u Dubrovniku zadnjih se stoljea redovito otkidaju dijelovi kosti. U injeno je to barem tri puta: Prvo otkidanje zbilo se godine 1769. kad je lubanja kao zalog Dubrova ke Republike poala u Be . Iz tih je dogaanja vraena okrnjena, i u novom, sadaanjem oklopu. Meutim, nije sigurno je li u Be  otpravljena cijela lubanja ili njezin dio. Senat Dubrova ke Republike zatra~io je 27. travnja 1769. od Samostana sv. Dominika da za sebe zadr~i dio Stjepanove lubanje, a dr~avi preda onaj komad lubanje preko kojeg je napisano:  Primi regis S. Stephani Regis Hungariae . Ubrzo je, 29. svibnja 1769. Vijee umoljenih odlu ilo dati ulomak s ozna enim natpisom fr. Dioniziju Remedelliju da ga odnese u Be . Carica je  milostivo primila relikviju lubanje, s mnogim zna ajnim znakovima zahvalnosti , kako je Remedelli izvijestio dubrova ku vladu 12. srpnja 1769. U oproatajnom primanju, 10. kolovoza 1769. Marija Terezija zatra~ila je od Remedellija sve evu ruku za svoje Ugarsko Kraljevstvo, kazavai kako e, ukoliko dubrova ki dominikanci ne pristanu, poduzeti najdjelotvornije mjere. Nalo~ila je dominikancu Peteru Gazzanigi, profesoru teologije na Be kom sveu iliatu, neka takav zahtjev postavi prioru dominikanaca u Dubrovniku i vrhovnom u itelju Reda propovjednika u Rimu, kako bi ovaj djelovao na dubrova ke fratre da popuste. Kad dobije ruku, pripravna je vratiti glavu. O tom obeanju do sada pregledani izvori viae niata ne govore. Unato  tomu ato je 26. svibnja 1771. kraljici predana Sve eva ruka, ini se kako je zaboravila na svoje obeanje. Naime, pregledom lubanje u Dubrovniku ustanovljeno je se u Dubrovniku nalazi samo gornji, tjemeni dio lubanje, na kojem nema nikakva natpisa. Vjerojatna je sljedea pretpostavka: u Be  je odnesen komad lubanje namijenjen kraljici, s natpisom, u starom relikvijaru iz 1590. godine, a u Samostanu je zadr~an gornji, tjemeni dio lubanje, neulo~en ni u kakvi relikvijar. Dubrova ko je izaslanstvo 1771. na povratku iz Be a na jugu Austrije dalo izraditi novi relikvijar kamo je pohranjen komad lubanje koji nije napuatao Dubrovnik. U tom se relikvijaru u Dubrovniku do danas uvaju moi glave sv. Stjepana (fotografija 1). Drugi je put od relikvije tjemena sv. Stjepana u dubrova kih dominikanaca otkinuto 1818. Naime, te je godine u Dubrovniku krajem svibnja i po etkom lipnja bio austrijski car i hrvatsko-dalmatinski kralj Franjo I. Kako svjedo i Anelko Posinkovi (1917.),  komadiak je moi Stjepanove glave darovan Franu I. kad je posjetio Dubrovnik". Trei je put Stjepanova lubanja kao relikvija umno~ena 1988. kad je ondaanji prior Samostana fr. Ivo Martini komadi od nje darovao maarskim benediktincima iz Pannonhalme, mjesta stotinjak kilometara zapadno od Budimpeate u kojem je sveti Stjepan osnovao benediktinsku opatiju. Novu su relikviju 14. listopada 1988. preuzeli maarski benediktinci prior fr. dr. Asztrik V! rszegi i fr. dr. Szilveszter S lymos. U ispravi koja je sastavljena tom prigodom, stoji da je to u injeno uz pristanak Provincijske skupatine Hrvatske dominikanske provincije i njezina provincijala fr. Marinka Zadra. Isto se ponavljalo u dnevnom tisku. Usuprot tomu: (a) pozivanje na navedene pristanke je upitno, budui da nisu bili dani u pisanom obliku, a ono ato postoji na papiru navodi na suprotan zaklju ak - Akti Izborne provincijalne skupatine odr~ane u Bolu od 7. do 14. lipnja 1988., tiskani u Zagrebu 1988., ni u jednom od 105 zaklju aka uope ne spominju moi svetoga Stjepana; (b) donacija je pravno nevaljana jer je komadi moi sv. Stjepana otuen bez dopuatenja Apostolske Stolice (usp. kanon 1190, 2) i jer samostanska skupatina, prema konstitucijama (311, I, 2) ovlaatena rjeaavati pitanja vremenite uprave samostana, o tomu uope nije raspravljala. Tako je, i prema kanonu 127, in donacije nevrijedei. 7. Ostala nastojanja oko izru enja relikvije Stjepanove lubanje Maarima Maari su dalmatinskim dominikancima prije prvoga svjetskog rata navodno nudili da e im sagraditi novi samostan, u zamjenu za relikviju Stjepanove glave iz dubrova kog samostana. Neato kasnije, fr. Cornelius Bale, prior Dominikanskoga samostana u Budimpeati, pisao je 9. srpnja 1930. provincijalu dominikanaca u Hrvatskoj:  U dogovoru s naaim provincijalom fr. Sadokom Szab m, molim da bi nam dubrova ki samostan prepustio neki znameniti dio ostataka svetoga Stjepana kralja za naau novu crkvu Gospe od ru~arija u Budimpeati. Taj smo zahtjev postavili ve prije rata, a dubrova ki samostan, koliko znam, nije se slo~io. Ponovno i iznova i s bratskom bliskoau, podsjeajui na naae slavne povijesne veze s Provincijom Dalmacije, molimo: nemojte odbiti naau molbu koju mo~ete ispuniti... . Provincijalu fr. Markolinu Knegu koji je tu molbu proslijedio u Dubrovnik, fr. Anelko Posinkovi, prior Samostana sv. Dominika u Dubrovniku, nakon ato je bio odr~ao samostansko vijee, odgovara 31. srpnja 1930.:  Nakon ato smo darovali desnu ruku kraljici Mariji Tereziji, nemamo nego jednu relikviju svetoga Kralja to jest gornji dio glave. Ako bismo sad nju nekomu dali, niata viae ne bismo imali od moi svetoga Kralja. Pa kad bismo i bili spremni liaiti se tako dragocjene stvari, nemogue bi bilo dovraiti pregovore do sve anosti [sv. Stjepana, 16. kolovoza], jer je za to potreban Apostolski indult i dopuatenje naae vlade. I kona no, stvar bi bila jako opasna, a drugim tra~enjima put otvoren. Ako budimpeatanski fratri nemaju ni jednu relikviju svetoga Kralja, mi smo im spremni dati jedan komadi (particula).... Provincijal Knego, odgovarajui 6. kolovoza 1930. iz Zagreba prioru u Budimpeatu, uklapa pismo dubrova koga priora u svoje i nadodaje:  Premda naa dubrova ki samostan zakonito posjeduje ovu relikviju, ipak je na neki na in i civilna opina dubrova ka ra una kao svoju stvar. I ja i braa u Dubrovniku udovoljili bismo Vaaoj pobo~noj ~elji, ali se bojim kakvih protivatina s dr~avne strane. Napokon, moram Vam izjaviti kako mi nemamo nikakvo slu~beno crkveno svjedo anstvo o autenti nosti re enih relikvija, kako tra~e zakon i sveti kanoni, da bi se moi mogle izlo~iti javnom aaenju. Postoji samo pobo~na predaja koju prenosi naa dominikanski povjesni ar Crijevi.  Poslije razmjene pisama 1930., nastupilo je dulje razdoblje u kojem je pitanje prijenosa Stjepanovih relikvija u Maarsku bilo zaboravljeno. Maarsko zauzee Meimurja u drugom svjetskom ratu pomutilo je odnose Hrvatske i Maarske. Poslijeratni je "realni socijalizam" u obje zemlje pridonio slabljenju veza izmeu crkvenih ustanova, a sv. Stjepan i u Maarskoj biva pomalo potisnut. Pokoncilska gibanja u Crkvi dovode u pitanje aaenje svetaca pa je, kao i toliki drugi monici u crkvenim muzejima po Dalmaciji, relikvijar Stjepanove lubanje 1969. stavljen u muzejsku zbirku Samostana sv. Dominika u Dubrovniku poput obi nog izloaka. Od 1986. nalazi se u novom postavu samostanske zbirke umjetnina iza staklene vitrine s drugim liturgijskim predmetima od kovine. Fr. Ivo Martini, za etnik novoga postava samostanske zbirke umjetnina, pet je puta u javnost iznio zaato Maarima nudi relikviju glave sv. Stjepana:  Mislim da je nadoalo vrijeme da mi njima te relikvije damo, jer je to veoma zna ajno za Maare. To su temelji njihove povijesti, to su njihovi korijeni, to je zapravo po etak njihove samobitnosti i dr~avnosti. Rije  je o njihovu utemeljitelju, jer je sv. Stjepan stup njihove nacionalnosti. (1989.)  Smatram da bi bilo vrijeme da se relikvije vrate Maarima jer su one temelj njihove povijesti - po etak samobitnosti i dr~avnosti. Mo~ete misliti koliko bi nama vrijedila takva relikvija kralja Tomislava. (2000.)  Svakako da bi danas, nakon svih politi kih promjena, Maari ~eljeli vratiti svoju svetinju. Zamislite kako bismo mi Hrvati voljeli imati jednu tako vrijednu relikviju, na primjer, kralja Tomislava, uvati je i brinuti se o njoj. Sve bismo dali da imamo tako vrijednu svetinju. Stoga poatujemo i uvamo, svih ovih godina, njihovu svetinju, poatujemo to ato je oni vole i ato je, vjerujem, ~ele natrag. `to se nas ti e, nema nikakvih problema da se ona vrati. ... Nakon svega ne ~elimo da se taj povratak obavi kao nekakva trgovina, ali o ekujemo pomo kao znak zahvalnosti za uvanje njihove svetinje.   Relikvija lubanje prvog maarskog kralja je maarsko nacionalno blago, te obilje~je nastanka i postojanja jedne suverene dr~ave. Zamislite da je krstionica kneza Viaeslava, prvi pisani spomenik u Hrvata, u Maarskoj, a da nam je oni ne ~ele vratiti.   Relikvija nije vlasniatvo dubrova kih dominikanaca. Nema to Maari nisu darovali, nego povjerili na uvanje. Du~nost povratka proizlazi iz same stvari - stvar vapi za gospodarom. Razlog za vraanje relikvije proizlazi iz buenja svijesti da se zbog pogreaaka u proalosti treba kajati i tra~iti oproatenje... Propuste proalih generacija fratara treba ispraviti.  U priopenju za javnost koje je 15. o~ujka 2000. potpisalo aest od ukupno sedam lanova dubrova koga samostana, na elu s priorom, stoji kako je u tisku:  jedan lan dubrova kog Dominikanskog samostana izlo~io svoje proizvoljno mialjenje... kako su dubrova ki dominikanci spremni odmah ovu iznimno vrijednu relikviju odaslati u Maarsku. Ova vijest zavarava javnost jer je doneseni iskaz bio potpuno privatne naravi te bez ikakve slu~bene potpore samostanske uprave od koje se za tu prigodu nije niti tra~ilo mialjenje. ... Dubrova ki dominikanci ne razmialjaju o povratku ove preko 450 godina u Dubrovniku uvane i o uvane svete relikvije. Do danas ovaj samostan nije primio niti ponudio ni jednu slu~benu molbu za prenoaenje relikvije sv. Stjepana u Maarsku. ... U ime svih onih dominikanaca koji su ovom samostanu, svom gradu Dubrovniku i vlastitom hrvatskom narodu ostavili toliko blago u baatinu moralna nam je obveza o uvati ga u cijelosti i za budue naraataje. Poglavar hrvatskih dominikanaca provincijal fr. Frano Prcela, govorei o zna enju relikvije, u tisku je izjavio:  Nama je to samo muzejski eksponat... Nema prevelikog religijskog opravdanja da tu ostane.  Na to pomonik hrvatskog ministra kulture i na elnik Uprave za zaatitu kulturne baatine Miljenko Domijan odgovara:  Taj je monik registriran kao spomenik kulture. Prema tome, on je dio hrvatske kulturne baatine koja se ne mo~e otuivati. Mi sad tu ne mo~emo razdvajati relikviju od relikvijara i govoriti o tome koji dio kome ato zna i.  8. Pravna glediata Stoljeima je Samostan sv. Dominika u Dubrovniku pravno nedvojbeni vlasnik svojih relikvija, pa i relikvije lubanje sv. Stjepana Ugarskog jer je nju, kao i onu desne ruke istoga sveca, primio na dar u XVI. stoljeu (najkasnije 1590.) i dr~ao ih u dobroj vjeri (ruku do 1771., a glavu do danas) kao svoje vlasniatvo. Dosljedno tomu, njegov je posjed zakonit, istinit i poaten, te je Samostan u svakom slu aju dosjeloau stekao vlasniatvo tih moi. U prilog priznavanja vlasniatva mogu se navesti dogaaji iz 1771. Budui da je vlada Dubrova ke Republike tada zbog diplomatskog manevra te o uvanja nacionalne sigurnosti i mira u regiji, morala izvlastiti Samostan sv. Dominika od relikvije ruke sv. Stjepana, Samostanu je kao vlasniku nadoknadila materijalni gubitak nov anim obeateenjem. Samostan je samostalna pravna osoba i upravlja svojom imovinom. Bez pristanka samostanske skupatine ne mo~e se otuiti ni privremeno iznijeti ni jednu dragocjenost koja pripada samostanu i kojom on upravlja. Provincija (provincijal i provincijsko vijee) mo~e izravno upravljati relikvijom sv. Stjepana tek ako bi dubrova ki samostan bio ukinut. Za otuenje ili premjeatanje moi, nije dovoljan ni izri iti pristanak Samostana. Naime, prema Zakoniku kanonskoga prava, kanon 1292, 2, potrebno je ni manje ni viae nego dopuatenje Svete Stolice jer je rije  o stvari  koja je umjetni ki i povijesno dragocjena . Kanonsko pravo dodaje i sljedei razlog kojim se prethodno dopuatenje pridr~ava Svetoj Stolici:  Bez dopuatenja Apostolske Stolice ne mogu se ni na koji na in valjano otuiti, ni trajno premjestiti znamenite moi, a ni one kojima puk iskazuje veliko aaenje." (kanon 1190, 2). `to se na ina otuenja ti e, mogue je samo darovanje (bez ikakve nadoknade) jer kanonsko pravo izri ito zabranjuje trgovinu relikvijama:  Svete se moi ne smiju prodavati (nefas est) (kanon 1190, 1). Valja uzeti u obzir kako je relikvijar sv. Stjepana takoer pod zaatitom hrvatskih zakona kao preventivno zaatieno kulturno dobro. Rjeaenjem Ministarstva kulture RH, Uprave za zaatitu kulturne baatine, Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, od 22. velja e 2000., klasa UP/I-612-08/00-07/17, ur. br. 2117-25-02/10-00-01, utvreno je da je relikvijar glave sv. Stjepana, vlasniatvo Samostana sv. Dominika u Dubrovniku, dragocjenost  zna ajna za kulturnu povijest Dubrovnika i Hrvatske , stavljena pod preventivnu zaatitu pa se prema tomu ima primjeniti Zakon o zaatiti i o uvanju kulturnih dobara (Narodne novine 69/99). Drugim rije ima,  kulturna se dobra, kao i sva dobra pod preventivnom zaatitom ne mogu iznositi u inozemstvo ( l. 67 Zakona). Kulturno je dobro Republike Hrvatske u inozemstvo mogue samo posuditi to jest mogue ga je privremeno iznijeti iz zemlje uz odobrenje ovlaatenog tijela ( l. 68 Zakona). `to se konzervatorske struke ti e: relikvijar i relikvija (stvarna autenti nost tu ne igra ulogu) ine jedinstvo i moraju biti zajedno, a eventualno ekstrahiranje neke estice potpada pod crkvene propise, pod uvjetom da relikvijar pri tome ne gubi izvornu funkciju. Zaklju ak Relikvije svetoga Stjepana Ugarskog imaju dvojaku va~nost: vjersku i nacionalnu. Stjepanova lubanja, eljust i desna ruka donesene su u Dubrovnik i ondje aaene kao vjerska svetinja, ostatak tijela Bo~jeg ugodnika koji vjernicima predstavlja uzor i koji ih zagovara svojim molitvama. Od 1969. relikvijar Stjepanove glave (s relikvijom) nalazi se u Muzejskoj zbirci Samostana sv. Dominika u Dubrovniku kao kulturno-umjetni ki izlo~ak. Tako je desakraliziran i profaniran te viae nije u kultu. Dosljedno, relikvija je lubanje, danas tretirana kao puki muzejski predmet u vitrini, obea aaena i kao sveta mo i kao ljudska kost. Oni koji su to u inili obezvrijedili su i prezreli svu veli anstvenost nastojanja, po~rtvovnost i strahopoatovanje svojih prethodnika. Vjerni ki je puk zakinut, a kulturno-uljudbeni doseg Republike Hrvatske umanjen. Naravno, vlasnikov propust nije nepopravljiv. Tragovi fr. Markolina Knega jasno pokazuju smjer:  Premda naa dubrova ki samostan zakonito posjeduje ovu relikviju, ipak je na neki na in i civilna opina dubrova ka ra una kao svoju stvar. I ja i braa u Dubrovniku udovoljili bismo Vaaoj pobo~noj ~elji, ali se bojim kakvih protivatina s dr~avne strane. Generalni vikarijat Reda propovjednika u Maarskoj i Maarska biskupska konferencija, pojavljuju se kao potra~itelji relikvije. Te dvije vjerske ustanove univerzalne i nadnacionalne Katoli ke Crkve polaze od toga da imaju moralno pravo na relikviju jer je rije  i o nacionalnoj svetinji maarskog naroda. Ne bi li spremnost vraanja kraljevih zemnih ostataka bila znakom zrelosti jednoga naroda koji samosvijesno iskazuje poatovanje drugome? S druge pak strane, zna i li spremnost na izru enje Stjepanove lubanje i eljusti u Maarsku da katolici u Hrvatskoj viae ne priznaju da je taj Maar - svetac njihove, Katoli ke Crkve; da relikvije katoli kog sveca hrvatskim katolicima nisu svete moi? Sigurno je da pri a o relikviji sv. Stjepana otvara i brojna druga pitanja bez ijih bi odgovora svako odlu ivanje bilo u najmanju ruku preuzetno. I tko je zapravo pozvan odlu ivati u stvari koja, ako se pribranije i pozornije razvidi, sakati ovjekovo pravo da u miru eka uskrsnue, zadire u tkivo naroda i njegove dr~ave, propituje odnos vjernika danaanjice spram sveta kih relikvija i aaenja svetaca uope? Post scriptum Istra~ivanje o relikvijama i relikvijarima sv. Stjepana Ugarskog potaknuto je medijskim pri ama u kojima je bilo premalo vjerodostojnih injenica, a odviae osobnih politi kih egzibicija. Studija je 7. travnja 2000. upuena lanovima Provincijskoga vijea Hrvatske dominikanske provincije. Provincijsko vijee raspravljalo je o dubrova koj relikviji 14. travnja, ali, budui neovlaateno i nemjerodavno u predmetu, nije moglo niata odlu iti. Maarska je strana u meuvremenu odustala od  zahtjeva za povratom i zatra~ila posudbu relikvije. Maarski ministar nacionalne kulturne baatine Zoltan Rockenbauer sa suradnicima pohodio je u utorak 11. srpnja 2000. Stjepanovu relikviju u samostanu dubrova kih dominikanaca. Tom je prigodom s hrvatskim ministrom kulture Antunom Vujiem razgovarao o posudbi relikvije za milenijsku izlo~bu u Budimpeati. Dubrova ki dominikanski samostan kao vlasnik pristao je na jednogodianju posudbu, pa je uz suglasnost hrvatskoga Ministarstva kulture i dr~avno jamstvo maarske vlade, u etvrtak 17. kolovoza 2000. relikvijar s relikvijom glave sv. Stjepana Ugarskog predan predstavnicima muzeja u Esztergomu. U tom je gradu jugozapadno od Budimpeate Stjepan roen 969. i u njem je, prije tisuu godina, 25. prosinca 1000., na Stjepanovu glavu polo~ena kraljevska kruna koju mu je poslao papa Silvestar II. Prije objelodanjivanja, ova je studija 29. travnja 2000. upuena g. Mladenu Trnskom iz Dokumentarnog programa Hrvatske televizije koji ju je iskoristio za scenarij dokumentarne emisije o relikvijama sv. Stjepana u Hrvatskoj. S njezinim bitnim odrednicama itatelje katoli kog tjednika 'Glas Koncila' 12. studenoga 2000. upoznao je dr. Tomo Verea. S druge strane, maarsku je javnost o hrvatskoj povjestnici Stjepanovih relikvija izvijestio novinar Lajos Benzce, kojemu je studija stavljena na raspolaganje 19. travnja 2000. Pod naslovom  A dubrovniki Szent Istvn-ereklyk objavljena je u novosadskom asopisu Hd (godiate LXIV, br. 12, prosinac 2000., str. 1032-1048). U studiju su naknadno uvrateni podatci o dogaajima i napisima u svezi sa Stjepanovim moima tijekom ljeta 2000. Relikvijar s relikvijom vraen je u Samostan sv. Dominika u Dubrovniku 29. kolovoza 2001. LEGENDE UZ FOTOGRAFIJE: Fotografija 1: Monik (relikvijar) glave sv. Stjepana Ugarskog iz Samostana sv. Dominika u Dubrovniku, nepoznati ju~noaustrijski meatar, oko 1771., srebro, gravirano, iskucano, u obliku lubanje, visina 12 cm, baza 20 x 18,5 cm, zajedno s lubanjom te~ak 1070 grama; kroz gorski kristal vidi se lubanja. snimio Bo~o Gjuki Fotografija 2: Moi (relikvije) glave sv. Stjepana Ugarskog polo~ene na pamuk u svom moniku; pogled na elo i tjeme Fotografija 3: Moi (relikvije) glave sv. Stjepana Ugarskog polo~ene na pamuk u svom moniku; pogled na lijevu hemisferu, od frontalne (lijevo) do okcipitalne kosti (desno) Fotografija 4: Lubanja muake osobe starije od 60 godina, prema predaji moi glave sv. Stjepana Ugarskog (969.-1038.), o uvani neurokranij od frontalne do okcipitalne kosti, dug 177mm, airok 127 mm, visok 50 mm. Fotografija 5: Lubanja muake osobe starije od 60 godina, prema predaji moi glave sv. Stjepana Ugarskog (969.-1038.), o uvani neurokranij od frontalne do okcipitalne kosti, dug 177mm, airok 127 mm, visok 50 mm. Fotografija 6: Monik s moi eljusti sv. Stjepana Ugarskog, broj XLII iz Riznice Stolne crkve Gospe Velike u Dubrovniku; nepoznati meatar iz XV. st., srebro, pozlata, lijevano, iskucavano, gravirano, 25 x 11,8 cm. Snimio }ivko Ba i Fotografija 7: Monik s moi eljusti sv. Stjepana Ugarskog, broj XLII iz Riznice Stolne crkve Gospe Velike u Dubrovniku; nepoznati meatar iz XV. st., srebro, pozlata, lijevano, iskucavano, gravirano, 25 x 11,8 cm. Snimio Bo~o Gjuki Fotografija 8: Monik - Poprsje sv. Stjepana Ugarskog, broj 165 iz Riznice Prvostolne crkve u Zagrebu; nepoznati meatar godine 1635.: bakar i srebro, pozlaeno, iskucano, s lijevanim postamentom i sitnim lijevanim dijelovima, draguljima, staklenim kamenjem i gorskim kristalom, 113 x 65 cm. U aupljini glave je navodno relikvija tjemena sv. Stjepana. Fotografija 9: Anton Franz Wideman (1724.-1792.), Medalja o prijenosu ruke sv. Stjepana iz Dubrovnika u Be , 1771., srebro, promjer 43 mm, lice. Snimio Ivan Mirnik. Fotografija 10: Anton Franz Wideman (1724.-1792.), Medalja o prijenosu ruke sv. Stjepana iz Dubrovnika u Be , 1771., srebro, promjer 43 mm, nali je. Snimio Ivan Mirnik. Fotografija 11: Wenzel Haynl, Medalja o prijenosu ruke sv. Stjepana iz Be a u Budim, 1771., zlato, promjer 26 mm, lice. Snimio Ivan Mirnik. Fotografija 12: Wenzel Haynl, Medalja o prijenosu ruke sv. Stjepana iz Be a u Budim, 1771., zlato, promjer 26 mm, nali je. Snimio Ivan Mirnik. The Relics And Reliquaries of St. Stephen of Hungary in Croatia St. Stephen of Hungary (977-1038), was the son of the Magyar chieftain Geza, Stephen succeeded him as leader in 997. Already raised a Christian, in 996 he wed the daughter of Duke Henry II of Bavaria and devoted much of his reign to the promotion of the Christian faith. He gave his patronage to Church leaders, helped build churches, and was a proponent of the rights of the Holy See. Stephen also crushed the pagan counter reaction to Christianity, forcibly converting the so-called Black Hungarians after their failed rebellion. In recognition of his efforts, Stephen was anointed king of Hungary in 1000, receiving the cross and crown from Pope Sylvester II. The remainder of his reign was taken up with the consolidation of the Christian hold on the region. His crown and regalia became beloved symbols of the Hungarian nation, and Stephen was venerated as the ideal Christian king. Canonized in 1083 by Pope St. Gregory VII, he became the patron saint of Hungary. Since 16th century, the relics of his head and arm were held in Dubrovnik, Croatia, in Dominican priory and Cathedral Treasury. Find more about it here. Po etkom 2000. dvije su crkvene ustanove iz Maarske zatra~ile da im se  vrati relikvija lubanje sv. Stjepana Ugarskog (969.-1038.), prvoga ugarskog kralja (997.) i sveca Katoli ke Crkve (1083.), koja je od XVI. stoljea u Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku (St. Dominic Priory of Dubrovnik / Convento S. Domenico di Dubrovnik / Kloster St Dominikus zu Dubrovnik / Couvent S. Dominique de Dubrovnik). Reakcije maarskih i hrvatskih sudionika rasprave potaknule su analizu povijesnih, pravnih i antropoloakih podataka o relikviji, njezinim dosadaanjim komadanjima i pokuaajima izru enja Maarima. Stjepane relikvije imaju vjersku i nacionalnu va~nost. Njima se odavno po ela baviti meunarodna diplomacija: 1684. te 1769.-1771., kad je Dubrova ka Republika darovala Mariji Tereziji relikviju Kraljeve desnice koja je sad u Budimpeati (poglavlje 5, fotografije 9-12). Ne zna se kako su to no, i koliko prije od 1590., Stjepanove relikvije stigle u Dubrovnik. Najnoviji antropoloaki pregled nije zanijekao njihovu autenti nost. U lanku se obrauju podaci i o relikvijarima Stjepanove lubanje, eljusti i tjemena. Relikvija lubanje vlasniatvo je Samostan sv. Dominika u Dubrovnik. Bila je smjeatena u izgubljeni relikvijar iz 1590., a sada je u relikvijaru koji je djelo ju~noaustrijskog zlatara iz 1771. (poglavlje 1, fotografije 1-5) Relikvija Stjepanove eljusti uva se u katedrali u Dubrovniku, ulo~ena u relikvijar koji je napravio dubrova ki meatar XV. stoljea (poglavlje 3, fotografije 6-7). Kona no, neautenti na relikvija Stjepanova tjemena uva se u katedrali u Zagrebu, u poprsju koje je izradio meatar iz Rima godine 1635. (poglavlje 4, fotografija 8). Crkveni zakoni zabranjuju trgovanje relikvijama, a za njihovo premjeatanje potrebna je dozvola Svete Stolice. Relikvijari s relikvijama sv. Stjepana predstavljaju kulturno dobro Republike Hrvatske i ne mogu se iznositi u inozemstvo. Relikvija Stjepanove glave od 1969. izlo~ena je u Muzeju kao eksponat. Postavlja se pitanje, mo~e li se eti ki dopustiti da se ljudski ostaci i sveta ke relikvije izla~u kao profanirani muzejski eksponati. Samostan ima vlasni ko i povijesno pravo na relikviju. Maari tvrde da imaju moralno pravo na glavu svoga prvoga kralja. Ne bi li spremnost vraanja kraljevih zemnih ostataka bila znakom zrelosti jednoga naroda koji samosvijesno iskazuje poatovanje drugome? S druge pak strane, zna i li spremnost na izru enje Stjepanove lubanje i eljusti u Maarsku da katolici u Hrvatskoj viae ne priznaju da je taj Maar - svetac njihove, Katoli ke Crkve; da relikvije jednoga sveca katolicima u Hrvatskoj nisu svete relikvije? Sigurno je da pri a o relikviji sv. Stjepana otvara i brojna druga pitanja bez ijih je odgovora svako odlu ivanje preuzetno. I tko je zapravo pozvan odlu ivati u stvari koja, ako se pribranije i pozornije razvidi, sakati ovjekovo pravo da u miru eka uskrsnue, zadire u tkivo naroda i njegove dr~ave, propituje odnos vjernika danaanjice spram sveta kih relikvija i aaenja svetaca uope?  Daniele FARLATI - Iacobus COLETI, Ecclesiae Ragusinae historia, Venetiis 1800., str. 191-192; Stjepan SKURLA, Monik stolne crkve dubrova ke, Dubrovnik 1868., str. 15-16.  Ante LIEPOPILI, O dubrova kom moniku, Dubrovnik 1934., str. 19.  v. Vjekoslav KLAI, Ocjena odlomka iz  kronologije ili ljetopisa" Ivana arciakona, Izvjestje o Kraljevskoj velikoj gimnaziji u Zagrebu 1873/1874, Zagreb 1874., str. 1-22; Mladen `VAB, Prilog kritici odlomka  Kronologije", djela pripisivanog arhiakonu gori kom Ivanu, Historijski zbornik, 35, Zagreb 1982., str. 119-128; Nada KLAI, Baltazar A. Kr eli (1715-1778) autor tzv. Odlomka ljetopisa iz 11. st., Croatica christiana periodica (Zagreb), IX (1985.) 16, str. 1-46. - U historiografiji nema jedinstvenog mialjenja o Stjepanovu kraljevanju u Slavoniji; postoji i teza da je sveti Stjepan s vojskom provalio preko Drave u Slavoniju godine 1027. Usp. Franjo RA KI, Borba ju~nih Slavena za dr~avnu neodvisnost u XI. vieku, Rad JAZU 27, Zagreb 1874., str. 77-130; Franjo RA KI, Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljiani opseg i narod. I. Zemljiani opseg, Rad JAZU 56, Zagreb 1881., 63-140; Vjekoslav KLAI, Slavonija od X do XIII. stoljea, Zagreb 1882., Vjekoslav KLAI, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svraetka XIX stoljea, svezak I., Zagreb 1899.; II. izdanje, Zagreb 1972., str. 124; Ferdo `I`I, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925., str. 406. 488; Miho BARADA, Dinasti ko pitanje u Hrvatskoj XI stoljea, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Split), L (1928.-1929.), str. 166-169; Miho BARADA, Hrvatska povijest, II. izdanje, Zagreb 1943., str. 164; Nada KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971., str. 333; Lujo MARGETI, Iz ranije hrvatske povijesti, Split 1997., str. 56-57. 366. Zahvaljujem dr. Stjepanu Andriu koji mi je prijateljski poslao svoj joa neobjavljeni tekst o ranoj povijesti Slavonije u kojem se spominje se i navodni ulomak kronike Ivana Gori koga.  Acta capitulorum generalium Ordinis praedicatorum ab anno 1670 usque ad annum 1721 recensuit Benedictus Maria REICHERT, Romae 1903. (Monumenta Ordinis fratrum praedicatorum historica, tomus XIII), str. 108: Pro Congregatione Ragusina. Ad petitionem huius nostrae Congregationis concedimus, ut deinceps in conventu s. Dominici de Ragusino recitari possit sub ritu totius duplicis officium s. Stephani regis Ungariae, cuius insignes reliquias in ecclesia praefati conventus conservari nobis nuper expositum est.  monik ili relikvijar (lat. reliquiarium) je umjetni ki izraen predmet u kojem se uva relikvija (Vladimir ANI, Rje nik hrvatskog jezika, Zagreb 1996., str. 889; ANI-GOLDSTEIN, Rje nik stranih rije i, Zagreb 1999., str. 1089).  relikvija (moi, lat. reliquiae, arum) je ostatak tijela, predmet religioznog kulta radi veze sa svetom osobom (Hrvatski opi leksikon, Zagreb 1996., str. 836; Vladimir ANI, Rje nik hrvatskog jezika, Zagreb 1996., str. 889). O postanku i razvoju aaenja relikvija v. Ante `KOBALJ, Obredne gomile, Sv. Kri~ na iovu 1970., str. 61-65.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-III-21/1: Serafin Marija CRIJEVI, Monumenta Congregationis sancti Dominici de Ragusio, I, Dubrovnik 1728., str. 108:  X. Sancti Stephani Hungariae regis cranium, fere integrum, argento ad speciem calui coopertum. Uvid u Crijevieve rukopise i pregled Stjepanove lubanje ljubazno mi je 29. o~ujka 2000. omoguio fr. Kristijan Rai , prior Samostana sv. Dominika u Dubrovnika.  Fr. Timotej Paskovi (Dubrovnik, 1515. - 16. III. 1604.), teoloaki pisac i vikar Dubrova ke dominikanske kongregacije (1568.-1570.; 1574.-1576.; 1580.-1582.; 1586.; 1595.-1597.). O njemu v. Serafin Marija CRIJEVI, Bibliotheca Ragusina, IV, Zagreb 1980., str. 147-149. 217.  Fr. Gabrijel Gigli (9. II. 1672. - 18. VIII. 1759.), generalni vikar Dubrova ke dominikanske kongregacije (1711.-1713.). O njemu: Necrologium Congregationis Ragusinae (Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-III-18), f. 4r; Augustin UREVI, Cenni biografico-letterarii dei personaggi pi illustri della Congregazione Ragusina di San Domenico, Split 1867., str. 9-10. U lanku  Djela likovne umjetnosti u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku u XV. i XVI. stoljeu , Dubrovnik (Dubrovnik), N.S., IX (1998.) 2-3, str. 254, Stjepan Krasi prepri ao je Crijevievo pisanje o tomu navodei kako je  gvardijan [!] samostana Gabriel Gigli dao izraditi sadaanji monik [za lubanju sv. Stjepana] , no Crijevi zapravo u povijestima i Kongregacije i Metropolije kao i u Iconotheci i u Bibliotheci piae da je godine 1706. fr. Gabrijel Gigli dao napraviti relikvijar za ruku sv. Stjepana, a ne za glavu. Istu omaaku Krasi ponavlja u Glasu Koncila od 3. rujna 2000. na str. 5, stupac 3:  Sadaanji srebrni monik u obliku ljudske glave g. 1706. dao je izraditi prior samostana Gabriel D~ijatovi".  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-III-21/4: Serafin Marija CRIJEVI, Monumenta Congregationis sancti Dominici de Ragusio, IV (1525.-1624.), Dubrovnik 1734., str. 136-138:  [136] Monumentum XLIV. Sacra beati Stephani Hungariae regis lypsana in Ragusini coenobii sacello asservata commemorantur 1590. Unde habuerit, et quo anno sacra beati Stephani Hungariae regis lypsana ecclesia nostra Ragusii, incompertum est; neque enim id maiorum, aut litteris, aut alio quoquam monumento posteris commendatum accipimus. In sacrarum reliquiarum, quae apud nos servantur, descriptioni seu Catalogo hic primum anno MDCXIV locum sortita sunt. Ceterum anno MDXC in Congregationis comitiis fratri Timotheo Paschali mandatum fuit, ut theca argentea divi Regis manum conderet, quare ab eo saltem tempore eam apud nos fuisse nullum dubium est. Itaque cranium habemus fere integrum argento operis antiqui inclusum, in quo sancti Regis imago anaglyptico opere efficta. Manum insuper nos habere contigit, et quidem dexteram, eam nimirum quae, resolutis in cineres caeteris membris, ut fere fit de mortalium corporibus, sola ob stipes pauperibus a divo Rege largi profusas, incorrupta meruit cum carne et unguibus, septem usquam adhuc secula, non sine prodigio superesse in articulos, veluti [137] stipem adhuc porrigens inclinata. Inter praecipue divorum lypsana hanc iure merito in statarum precum codice, ubi res eius gestas die festo, de more recoluntur Romana Ecclesia commendat. ... [138] ... Porro sacra haec divi Regis manus e veteri extracta, in nova pyxide argentea cum chrystallis, operis fratris Gabrielis Gigli tunc aditui graphice elaborata anno humanae Salutis MDCCVI collocata fuit. Inscriptio vetustissima, quae sacri lypsani fidem facit, in ipsa manu in articulos, uti diximus, inclinata servatur, sed mirum visum est, quod membrana vetustate fere consumpta, litterarum notae et minutae quaedam eiusdem membranae particulae, quae ad nectendas litteras neccessariae videntur, integrae atque incorruptae perseverant.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-IV-13: Serafin Marija CRIJEVI, Prolegomena in Sacram metropolim Ragusinam, Dubrovnik 1744., rkp., str. 289:  Stephani Hungariae Regis Cranium fere integrum argento ad formam calvae fuso coopertum, in quo anaglyptica divi Regis imago. Describitur in Indice anni 1614; at vero anno 1590 in argenteam illam theca repositum fuit. Fusius de sacro hoc Lypsano in Paulo Albero Antistite."  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-IV-14/4: Serafin Marija CRIJEVI, Sacra metropolis Ragusina, IV, Dubrovnik 1744., str. 161-162: [161] ... Hic sacra beati Stephani Hungariae regis lypsana, qua in Ragusini praedicatorum coenobii sacello servatur, mihi commemoranda. Unde, quove anno, habuerit sacra huiusmodi lypsana praedicatorum ecclesia incompertum est, neque enim id maiores nostri [162] aut litteris, aut alio quoquam monumento posteris commendatum reliquerunt. In sacrarum eiusdem ecclesiae reliquiarum descriptioni, seu Catalogo anno MDCXIV divi Regis cranium et manus adnotantur. At vero anno MDXC in Congregationis comitiis fratri Timotheo Paschali mandatum fuit [[168, nota 7: ex actis Comitiis eiusdem anni]], ut argentea theca sancti Regis manum conderet, quare ab eo saltem tempora eadem apud praedicatorum fuisse nulli dubium esse debet. Cranium itaque fere integrum argento operis antiqui inclusum, in quo sancti Regis imago anaglyptico opere efficta habent, coluntque praedicatores.  Za posredovanje zahvaljujem mr. Joaku Belamariu, pro elniku Konzervatorskog odjela u Splitu.  Metodom C 14 mo~e se izmjeriti starost. U ispitivanju, na na in kakav se primjenjuje na Institutu Ruer Boakovi u Zagrebu, u pokusu bi bilo uniateno viae od 400 grama kosti. Stoga je starost kosti, uz upotrebu miligramskih koli ina uzoraka, kako mi je ljubazno pripio dr. Bogomil Obeli iz Zagreba, mogue ispitati samo u nekom Accelerator Mass Spectroscopy laboratoriju u inozemstvu (Kiel, Zrich, Groningen, Gif-sur-Yvette). No mo~da utvrivanje starosti uope nije potrebno. Budui da u Budimpeati postoji nesumnjivo autenti na Stjepanova relikvija (njegova desna ruka), bilo bi dovoljno utvrditi njezin DNA genski zapis (metodom PCR - lan ano djelovanje polimerizacijom) i usporediti ga s rezultatima provjere DNA na relikvijama koje se pripisuju sv. Stjepanu Ugarskom, a to su u Hrvatskoj: jedna lubanja u dubrova kih dominikanaca, druga lubanja u zagreba koj katedrali te donja eljust u dubrova koj katedrali.  Anelko POSINKOVI, Povjesne crtice o dominikanskom Redu u starom Dubrovniku, List Dubrova ke biskupije (Dubrovnik), XVII (1917.) 1, str. 6.  Stjepan KRASI, Uloga hrvatskih dominikanaca u kulturnim planovima kralja Matije Korvina, Mogunosti (Split), XXXVII (1990.) 1-2, str. 210. 216. Sli no ponavlja i u lanku 'Kako je glava sv. Stjepana dospjela u Dubrovnik?', Glas Koncila (Zagreb), XXXIX (2000.) 1368 / 3. IX., str. 5.  Paulina PEKO, Budimpeata nee vidjeti glavu ugarskog kralja - Bijeg pred Turcima, Slobodna Dalmacija (Split), LVII (2000.) 17,661 / 17. III., str. 10.  Ivo MARTINI, u: Slobodna Dalmacija (Split), XLVII (1989.) 13,922 / 2. IX., str. 14-15; Izazov istine (Walberberg), II (1989.) 3, 31; Dubrova ki list (Dubrovnik), III (2000.) 60 / 14. I., str. 16; Jutarnji list (Zagreb), III (2000.) 706 / 5. IV., str. 48; 834 / 18. VIII., str. 59.  Pripomenuti je kako Martini uvijek neispravno navodi Santijevo ime i prezime, onako kako su u inili i srbijanski povjesni ari Risto Jeremi i Jorjo Tadi krivo itajui u dubrova kome arhivu Santijevo ime  Marianus kao  Marinus - v. Risto JEREMI - Jorjo TADI, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, II, Beograd 1939., str. 50; III, Beograd 1940., str. 150.  usp. Lavoslav GLESINGER, Iz dubrova kih dana talijanskoga kirurga Mariana Santa (1527-1532), Rasprave i graa za povijest nauka, 3, Zagreb 1969., str. 121-150; Lavoslav GLESINGER, Mariano Santo, Medicinska enciklopedija, V, Zagreb 1970., str. 662.  Niko CAREVI, T`tigkeit des Chirurgen Mariano Santo zur Zeit der Verwahrung der Gebeine des erstens ungarischen Kanigs Stephan in Dubrovnik, Acta Congressus internationalis XXIV historiae artis medicinae 25-31 Augusti 1974 Budapestini, redigerunt J. Antall - G. Buzinkay - F. N}methy, tom. I., Budapest 1976., str. 491-494, osobito str. 492.  Stjepan KRASI, Kako je glava sv. Stjepana dospjela u Dubrovnik?, Glas Koncila (Zagreb), XXXIX (2000.) 1368 / 3. IX., str. 5, stupac 2.  Mario JURKOVI, Dubrova ki dominikanci spasili monik relikvije svetog Stjepana, Dubrova ki list (Dubrovnik), III (2000.) 60 / 14. I., str. 16.  Boris NJAVRO, Dubrova ki dominikanci nude natrag Maarima relikviju njihova kralja i sveca, Ve ernji list (Zagreb), XLIV (2000.) 13,064 / 13. II., str. 25 (drugi ulomak).  Stjepan KRASI, Kako je glava sv. Stjepana dospjela u Dubrovnik?, Glas Koncila (Zagreb), XXXIX (2000.) 1368 / 3. IX., str. 5, stupac 4.  V. Medicinska enciklopedija, IV, Zagreb 1969., str. 61-71 (Jelena KRMPOTI, Kosti glave) i str. 338-339 (Jelena KRMPOTI, Lubanja).  V. Jelena KRMPOTI, Donja eljust, Medicinska enciklopedija, IV, Zagreb 1969., str. 69-70.  Zagreb, Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rukopis I c 61: Serafin Marija CRIJEVI (1686.-1759.),  Prolegomena in Sacram metropolim Ragusinam" (1744.), XXXVI. poglavlje  De sacris Ragusii reliquiis", iz autografa u Dominikanskoj knji~nici u Dubrovniku (sign. 36-IV-13) po etkom XIX. st. prepisao kanonik Rafo Radelja:  Reliquiae quae in Cathedrali Aede servantur: ... Thecae cum reliquiis: ... 155. Stephani regis Hungariae." (str. 220);  Theca argentea, in qua divi Stephani Regis ossis particula in arcula [lignea inaurata] servatur cum supra Not. 99. descripto Apostoli Andreae Lypsano." (str. 243, bilj. 101).  Job PAAL, Avanturisti ka historija relikvija prvog mad~arskog kralja na dalmatinskoj obali, Hrvatski list (Osijek), XXI (1940.) 229 / 18. VIII., str. 10-11; Ivo LENTI, Zlatarstvo, u: Zlatno doba Dubrovnika : katalog izlo~be, Zagreb 1987., str. 374, br. Z 28.  Vid VULETI-VUKASOVI, Moi sv. Stjepana, kralja ugarskoga, u Dubrovniku, Starohrvatska prosvjeta (Knin), IV (1898.) 3-4, 127-129.  Ivan Krstitelj TKAL EVI, Prvostolna crkva zagreba ka neko  i sada, Zagreb 1885., str. 116; J. BAUM, Die Reliquaiare des christlichen Kultes und ihre Entwicklung, Freiburg im Breisgau 1940., str. 416. 422; Anela HORVAT, Izmeu gotike i baroka : Umjetnost kontinentalnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700., Zagreb 1975., str. 162. 165-166; Ivo LENTI, u: Riznica zagreba ke katedrale, Zagreb 1983., str. 183, br. 59 M; Ivo LENTI, u: Tisuu godina hrvatske skulpture, Zagreb 1991., str 119, br. 25 RI; Ivo LENTI, u: Sveti trag : Devetsto godina umjetnosti zagreba ke nadbiskupije, Zagreb 1994., str. 401, br. 89; Vladimir MARKOVI, u: I Croati : cristianesimo, cultura, arte, Zagreb 1999., str. 506-507, br. 82; Vladimir MARKOVI, u: The Croats : Christianity, Culture, Art, Zagreb 1999., str. 506-507, br. 82.  Usp. Ferdo `I`I, Priru nik izvora hrvatske historije, I, Zagreb 1914., str. 41; Milivoj ZENI, u: Ivan Tomko MRNAVI, Govor na pogrebu Fausta Vran ia, `ibenik 1993., str. [61]; Dunja FALI`EVAC, Ivan Tomko Mrnavi, u: Lekiskon hrvatskih pisaca, Zagreb : `kolska knjiga, 2000.; Vladimir HORVAT, Tiskanje Kaaieve Biblije sprije io je bosanski biskup Ivan Tomko Mrnavi, Globus (Zagreb), XI (2001.) 534 / 2. III., 89.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-III-21/4: Serafin Marija CRIJEVI, Monumenta Congregationis sancti Dominici de Ragusio, IV (1525.-1624.), Dubrovnik 1734., str. 137-138: [137] ... Zagabrii qui est nitus Croatiae civitas, in precipua eius urbis ecclesia hic eadem lypsana olim recondita fuisse, testis est beatus Augustinus Traguriensis ex Ordine nostro Zagabriensis primum, deinde Lucerinus in Apulia antistes, qui in orationi quidem (apud Ferrar[rium], De rebus Hungaricae [provinciae] Ord[inis] praed[icatorum, Viennae 1637.]) ad Zagabrienses hic inter cetera habet: Adurit manum largitas effusissima, qua Stephanus Hunagorum rex et apostolus post innumeras ecclesias e fundamentis exitatas, et munificentissime ditatas, ut populos ad caulam Christi perductos contineret in christianitatis officio, nulli petenti opem denegavit unquam, sed illam liberalissime diu noctuque habuit, ut aliquando irruente egenorum turba inter tenebras in regem pientissimum, barbam ipsi quoque evellerent, stipem rapide pro innata importunitate et impatientia erepturi, sed eandem dexteram reliquo toto corpore in cineres recidente integram adhuc extare, amplissimoque templo ab ipsa dextera denominato, universe Hungariae cultui et miserationi habere, ipsiusque sanctissimi regis gloria amplissimum hoc omnium Hungaricarum partium templum, in quo consedimus adidit, pretium est, nequaquam manus adusti, sed illius dexteri, de quo regius vates intonat: In memoria aeterna erit iustus [Ps 111, 7]; et illud: Corona aurea super caput eius [cfr. Eccli 45, 14]. Hinc et regale caput eius, auro, geminisque fulgidum, sed memoria eximiae sanctitatis [138] gloriae et honoris augustius, incitare numen universi Hungarici regni patriae huiusce nostri presentaneum decus, insidet arca sacrosancti, sicut videtis etc.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-IV-13: Serafin Marija CRIJEVI, Prolegomena in Sacram metropolim Ragusinam, Dubrovnik 1744., rkp., str. 289:  Interea referam, quae Michael Bonbardi in Topographia Regni Hungariae part. 3. Cap. 3. 1; de Zagabria Civitate loquens ad rem habet: Illustratur autem praecipue Basilica per quam magnifica a D. Ladislao Rege erecta, et D. Stephano Regi sacrata, cujus caput submisto caelitus diademate olim insigne, inter plurima alia Sanctorum Lypsana, et prorsus elegantem supellectilem sacram, summa ibidem religione asservatur. Quod igitur Bonbardus ait, Divi Regis Caput Zagabriae servari, si de aliqua capitis parte intelligi velit, nos etiam ultro fatemur; si de integro, praesertim vero Cranio, omnino inficiamur. Hoc enim una simul cum manu Ragusium delatum fuisse, et Praedicatoribus dono datum constat."  Zagreb, Riznica Prvostolne crkve, Pismohrana: D 17: Bogdan JAKOPOVI, astna relikvija sv. Stjepana prvoga kralja ugarskoga patrona prvostolne crkve zagreba ke, rkp, 15 str. Spis su 7. lipnja 1898. supotpisali nadbiskup Juraj Posilovi, kanonik uvar Franjo Budicki, kanonik Ivan Pliveri, nadbiskupov tajnik Dominik Premua i pisar Janko Barl. Pisac ovih redaka zahvaljuje na susretljivosti s. Lini Plukavec i dr. Ivanu Mirniku.  Ivo MARTINI - Luko BRAILO, Dubrov ani vraaju moi "sveca s krunom", Slobodna Dalmacija (Split), XLVII (1989.) 13.922 / 2. IX., str. 14-15; Anto GAVRI, Dominikanci vraaju moi "Sveca s krunom", Izazov istine (Walberberg), II (1989.) 3, 31-32; Mario JURKOVI, Dubrova ki dominikanci spasili monik relikvije svetog Stjepana, Dubrova ki list (Dubrovnik), III (2000.) 60 / 14. I., 16; Boris NJAVRO, Dubrova ki dominikanci nude natrag Maarima relikviju njihova kralja i sveca, Ve ernji list (Zagreb), XLIV (2000.) 13.064 / 13. II., 25; Paulina PEKO, Relikvija sv. Stjepana ostaje u Dubrovnik, Slobodna Dalmacija (Split), LVII (2000.) 17.660 / 16. III., 10; Paulina PEKO, Budimpeata nee vidjeti glavu ugarskog kralja, Slobodna Dalmacija (Split), LVII (2000.) 17.661 / 17. III., 10; HINA, Maarska ~eli povrat relikvije sv. Stjepana, Jutarnji list (Zagreb), III (2000.) 689 / 19. III., 2; HINA, Vratite nam relikviju sv. Stjepana, Slobodna Dalmacija (Split), LVII (2000.) 17.665 / 21. III., 9; IKA, Hoe li moi sv. Stjepana biti vraene Maarskoj, Ika vijesti (Zagreb), (2000.) 12 / 22. III., 4; [Sonja SEFEROVI], Relikvij ostaje u Dubrovniku, Dubrova ki vjesnik (Dubrovnik), LI (2000.) 2.565 / 25. III., 10; Maari tra~e glavu sv. Stjepana kralja, Glas Koncila (Zagreb), XXXIX (2000.) 1.345 / 26. III., 17; Vesna KUSIN, Monik sv. Stjepana ipak ne odlazi u Maarsku!, Vjesnik (Zagreb), LXI (2000.) 18.825 / 3. IV., 13; Mario JURKOVI, Maari zatra~ili relikviju sv. Stjepana, Dubrova ki list (Dubrovnik), III (2000.) 72 / 5. IV.; Goran CVJETINOVI - Mario BUKVI, Vraanje monika glave sv. Stjepana Maarskoj izazvalo sukob meu dubrova kim dominikancima, Jutarnji list (Zagreb), III (2000.) 706 / 5. IV., 48; [Frano PRCELA], Maarska zainteresirana za povrat relikvije svoga kralja sv. Stjepana iz dominikanskog samostana u Dubrovniku, Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije (Zagreb), XXXVII (2000.) 84, 15; Zoltn KALAPIS,  Raguzbl siet ime kirlyunk... , (SzerkesztQsg / Novi Sad), LXIV (2000.) 12, 1049-1055.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-III-21/1: Serafin Marija CRIJEVI, Monumenta Congregationis sancti Dominici de Ragusio, I, Dubrovnik 1728., str. 108:  XI. Dextera item manus sancti regis, qui altero copropo in cineres dissoluto, integra perseverat, in argentea pyxide asservata, sacelli nostri religionem augent. Sed de hiis in quatro seculo uberimus, ubi precipuo monumento haec sacra pignora commendabimus.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-IV-13: Serafin Marija CRIJEVI, Prolegomena in Sacram metropolim Ragusinam, Dubrovnik 1744., rkp., str. 290-291:  Dextera sancti Regis manus, quae caetero in cineres resoluto, integra perseverat, praedicatorum sacelli religionem auget. In Repertorio anni 1614 primum commemoratur, at vero anno 1590 in argentea pyxide collocata fuit, et ex eam in novam, atque elegantiorem translata anno 1706. [291] Multa de sacro hoc, ac plane insigni lypsano in antistite Paulo Albero in medium proferemus."  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-III-20: Serafin Marija CRIJEVI, Iconotheca illustrim fratrum Congregationis Ragusinae, Dubrovnik 1728., str. 212:  Theca igitur argentea d[ivi] Stephani Hungariae regis manum clausit, quae tamen temporibus nostris fratris Gabrielis Gigli opera, ea relicta, novam atque elegantiorem formam induit.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-IV-15/4: Serafin Marija CRIJEVI, Bibliotheca Ragusina, IV, Dubrovnik 1742., str. 235; ed. Stjepan KRASI, Zagreb 1980., str. 148:  Theca igitur argentea divi Stephani, Hungariae regis, manum instruendam curavit [fr. Timotheus Paschalis], quae tamen temporibus nostris, anno scilicet huius seculi MDCCVI, fratris Gabrielis Gigli, viri non sine laude nominadi, opera novam eamque elegantiorem formam induit.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-IV-14/4: Serafin Marija CRIJEVI, Sacra metropolis Ragusina, IV, Dubrovnik 1744., str. 162-163:  [162] ... Manum insuper Apostolici Regis eos habere contigit et quidem dexteram, eam nimirum quae, caeteris membris, ut fere fit de mortalium corporibus, in cineres resolutis, sola ob stipes pauperibus a divo Rege largi profusas, incorrupta meruit cum carne et unguibus, septem usquam adhuc secula non sine prodigio superesse in articulos, veluti stipem adhuc porrigens inclinata. Praecipue inter divorum lypsana hanc iure merito in statarum precum codice, ubi res eius gestas die festo, de more recoluntur Romana commendat Ecclesia. Porro sacra haec divi Regis manus e veteri extracta, in nova pyxide argentea cum chrystallis, operis fratris Gabrielis Gigli tunc aditui graphice elaborata anno humanae Salutis MDCCVI collocata fuit. Inscriptio vetustissima, quae sacri lypsani fidem facit, in ipsa manu in articulos, uti dictum est, inclinata servatur, sed mirum visum est, quod membrana vetustate [163] fere consumpta, litterarum notae et minutae quaedam eiusdem membranae particulae, quae ad nectendas litteras neccessariae videntur, integrae atque incorruptae perseverant.  Dubrovnik, Dominikanska knji~nica, 36-III-21/4: Serafin Marija CRIJEVI, Monumenta Congregationis sancti Dominici de Ragusio, IV (1525.-1624.), Dubrovnik 1734., str. 138:  Hic loci rem memoria dignam commemorari opere pretium vir, Leopoldum nempe primum Romanorum imperatorem, eunderumque Hungariae regem sacra hic lypsana a fratribus nostris efflagiassi, presertim manum, quam in Hungariae regnum decuceri cupiebat, iam a Senatu Ragusino, ad quem litteras dederit caesar ea de re admoniti, non tamen iussi fratres, nota caesarii impleri parabant, destinatis Viennam Austriae fratribus Antonio Bonda et Ambrosio Parmieri anno MDCLXXXIV, qui pretiosum aded manus ad imperatorem deferrent, sed caesaro tunc multis bellorum curis distinto, eorundem fratrum profectis delata est, deinde, uti videbatur, oblito, nequi enim ea de re amplius quidquid nil Senatui, nil fratriubus significavit, revocata est. Dogaaj je spomenuo i Anelko POSINKOVI, Povjesne crtice o dominikanskom Redu u starom Dubrovniku, List Dubrova ke biskupije (Dubrovnik), XVII (1917.) 1, str. 6.  Ed. Matija MESI, u: Starine, VIII, Zagreb 1876., str. 213-214:  De s. regis Stephani dexteri ita scribit. Quod mihi manadaveras, ut Te de sacra manu d. Stephani, Hungariae regis, fecerem certiorem, scito: litteras authenticas extare, quae de ipsius manus veritate testantur. Sed quando et quomodo sacrum pignus ad nos devenerit, prorssus est incompertum. A coniectura tamen longe non abest, easdemmet sacras reliquias ad nos fuisse delatas, cum Solimanus, Turcarum sultanus, devicto apud Mohachium Ludovico rege Budam expugnavit."  O njemu: Pavo MITROVI, Dubrova ki historik M. Miliai, Nastavni vjesnik (Zagreb), XVIII (1910.) 9, 658-667.  Paolo RE`ETAR, La zecca di Ragusa, Split 1892., str. 328-331; uro K& RBLER, "Zanovieva akola" u Dubrovniku, Graa za povijest knji~evnosti hrvatske, 7, Zagreb 1912., str. 8-10; Milan RE`ETAR, Dubrova ka numizmatika, I, Sremski Karlovci 1924., str. 532-536; Stjepan KRASI, Dubrovnik i dominikanci, Dubrova ki horizonti (Zagreb), II (1970.) 5, 59; Vinko FORETI, Povijest Dubrovnika do 1808., II, Zagreb 1980., str. 288-289. 291. 292; Stjepan KRASI, Djela likovne umjetnosti u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku u XV. i XVI. stoljeu, Dubrovnik (Dubrovnik), N.S., IX (1998.) 2-3, str. 252-253, bilj. 85.  Fr. Dionizije Remedelli (Dubrovnik, 6. XI. 1711. - Bolonja, 26. V. 1793.) bio je od 1749. prvi profesor gr koga jezika na opem dominikanskom u iliatu u Bolonji. Za tisak je priredio Sumu moralne teologije sv. Antonina (Firenca 1741.). Portret fr. Dionizija Remedellija (ulje na platnu) uva se u knji~nici dominikanskog samostana u Dubrovniku. Remedelli je prikazan i na slici Vlaha Bukovca 'Prikazivanje Dubravke pred Kne~evim dvorom 1894', u sjeciatu dijagonala izmeu Anselma Bandurija i Stjepana Gradia. Slika (ulje na platnu 300 x 215 cm) uva se u spremiatu muzeja Szpmvszeti Mzeum u Budimpeati. O njemu, osim lanaka iz prethodne biljeake: `ime LJUBI, Dizionario biografico, Vienna 1856., str. 267; Vice ADAMOVI, Gragja za istoriju dubrova ke pedagogije, I, Zagreb 1885., str. 102; Manes KARNIN I, O. Dionizije Remedelli, Akvinac, 4, Dubrovnik 1935., str. 56; Serafin Marija CRIJEVI, Bibliotheca Ragusina, I, Zagreb 1975., str. 254-256. 312; Alfonso D AMATO, I domenicani e l Universit di Bologna, Bologna 1988., str. 514. 540. 541. 542. 573.  Usp. Izvjeae poklisar od 29. svibnja 1771., ed. Jovan RADONI, Dubrova ka akta i povelje, Dubrovnik 1951., br. CCLXXIV, str. 353-356.  Georgius PRAY, Dissertatio historico-critica de sacra dextera divi Stephani, Vindobonae 1771., 178 str. (signatura u NSK Zagreb: 30.373).  Katalog der Mnzen- und Medaillen-Stempel-Sammlung des K. K. Hauptmnzamtes in Wien, II, Wien 1902., str. 309, br. 1376-1379; Milan RE`ETAR, Dubrova ka numizmatika, II, Beograd-Zemun 1925., str. 309-310 (br. 3365-3374); Lajos HUSZR, A Szentjobb hazahozatalra kszlt rmek (1771), Numizmatikai kQzlQny (Budapest), XLIV-XLV/1945.-1946., str. 27-31; Ivan MIRNIK, Medalja u Hrvatskoj 1700-1900, Zagreb 1981., str. 14, br. 54-56; Bo~e MIMICA, Dubrova ka numizmatika, Rijeka 1994., str. 403-404; Piero VOLTOLINA, La storia di Venezia attraverso le medaglie, III, Venezia 1998., n. 1598.  Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. E23566; Reetar 3367-3368, Mirnik 54: DEXTERA B STEPHANI REGIS ET CONFESSORIS GLORIOSI / QUAM AB AN MXC AD MDXXVI IN HUNGAR TUM RAGUSAE ULTRA II SEC CULTAM IOS II ET M THER AUGG MDCCLXXI XXIX MAII RECUPERARUNT ET POST IX DIER DEVOTIONEM HUNG D D BUDAE QUOTANNIS PUBL VENERATIONI PROPONENDAM.  Be  - Wien, Haus-Hof und Staastsarchiv, sign. 573/175, ed. Maja NOVAK, u: Anali (Dubrovnik), VIII-IX/1960.-1961., str. 430:  ... Certamente, che se le circostanze non erano a loro riguardo tanto dolorose, avrebbero trovato riparo a sottrarsi alle sue domande, e non avrebbersi lasciato sortir dello Stato una si insigue reliquia. Essi la compiangono ancora, ma la perdita irreparabile."  Paolo RE`ETAR, La zecca di Ragusa, Split 1892., str. 330.  Dr~avni arhiv u Dubrovniku, Isprave i akti XVIII. st., br. 1484 i 1487; Vinko FORETI, Povijest Dubrovnika do 1808., II, Zagreb 1980., str. 289.  Ivo PERI, Austrijski carevi i prijestonasljednici u Dubrovniku, Dubrovnik (Dubrovnik), XXIX (1986.) 6, 82-84.  Anelko POSINKOVI, Povjesne crtice o dominikanskom Redu u starom Dubrovniku, List Dubrova ke biskupije (Dubrovnik), XVII (1917.) 1, 6.  Dominikanski arhiv u Dubrovniku, Slu~beni spisi Priorata za 1988., br. 118/88.  Slobodna Dalmacija (Split), XLVII (1989.) 13.922 / 2. IX., str. 15; Dubrova ki list (Dubrovnik), III (2000.) 60 / 14. I., str. 16; Ve ernji list (Zagreb), XLIV (2000.) 13.064 / 13. II., str. 25; Vjesnik (Zagreb), LXI (2000.) 18.825 / 3. IV., str. 13; Jutarnji list (Zagreb), III (2000.) 706 / 5. IV., str. 48.  Spisi o tomu trebali bi se nalaziti u Dominikanskom arhivu u Dubrovniku ili u Arhivu Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu. U prvospomenutom arhivu spisi samostanske uprave iz toga razdoblja nisu dostupni javnosti, a u Arhivu Provincije, prema urud~benom zapisniku Provincijalata Dalmatinske dominikanske provincije, u preglednom razdoblju od 1910. do 1917. nije protokoliran nijedan takav dopis iz Maarske.  Zagreb, Arhiv Hrvatske dominikanske provincije, Slu~beni spisi Provincijalata za godinu 1930., br. 152a, 152b i 152c (latinski izvornici).  Ivo MARTINI, u: Slobodna Dalmacija (Split), XLVII (1989.) 13.922 / 2. IX., 15.; Izazov istine (Walberberg), II (1989.) 3, 31.  Ivo MARTINI, u: Dubrova ki list (Dubrovnik), III (2000.) 60 / 14. I., 16.  Ivo MARTINI, u: Ve ernji list (Zagreb), XLIV (2000.) 13.064 / 13. II., 25.  u: Dubrova ki list (Dubrovnik), III (2000.) 72 / 5. IV.  Ivo MARTINI, u: Jutarnji list (Zagreb), III (2000.) 706 / 5. IV., 48.  Frano PRCELA, u: Vjesnik (Zagreb), LXI (2000.) 18.825 / 3. IV., 13.  Miljenko DOMIJAN, u: Vjesnik (Zagreb), LXI (2000.) 18.825 / 3. IV., 13.  O tomu v. Crijevieve rukopise u knji~nici dubrova kih dominikanaca: Iconotheca (1728.), str. 212; Monumenta Congregationis IV, Dubrovnik 1734., str. 136; Bibliotheca Ragusina, IV (1742.), str. 235; Prolegomena (1744.), str. 289; Sacra metropolis Ragusina, IV (1744.), str. 162 i 168. Usp. takoer Ivan Marija MATIJA`EVI (1714.-1791.), Zibaldone (rkp u Knji~nici Male brae u Dubrovniku), I, str. 232; Daniele FARLATI - Iacobus COLETI, Ecclesiae Ragusinae historia, Venetiis 1800., str. 31 (Illyricum sacrum, VI).  Usp. Zakonik kanonskoga prava (1983.), kan. 634, 1; Konstitucije brae Reda propovjednika br. 546.  Sukladno broju 547 Konstitucija brae Reda propovjednika. Ukidanje samostana u ovlasti je u itelja Reda - Zakonik kanonskoga prava, kanon 616, 1; Konstitucije brae Reda propovjednika br. 261, 1.  Paulina PEKO, Maari razgledali relikviju sv. Stjepana, Slobodna Dalmacija (Split), LVII (2000.) 17,772 / 12. VII., 56; HINA, Simbol Maarske ostaje u Hrvatskoj, Glas Slavonije (Osijek), LXXXI (2000.) 25,407 / 13. VII., 14; HINA, Mogua posudba relikvija sv. Stjepana, Glas Istre (Pula), 13. VII. 2000., str. 22. Prema Vjesniku Hrvatske dominikanske provincije, XXXVII (2000.) br. 84, str. 19, i br. 85, str. 8. 10-11, o relikviji sv. Stjepana razgovori su voeni: 17. II.; 6., 10., 12. i 16. III.; 12. i 14. IV., 17. V., 17.-19. VI., 10.-11. i 15.-17. VII. te 19.-21. VIII. 2000.  Gabrijela BIJELI, Relikvija sv. Stjepana posuena Maarima, Slobodna Dalmacija (Split), LVII (2000.) 17.809 / 18. VIII., 8; MBI, Relikvija e uveli ati proslavu, Ve ernji list (Zagreb), XLIV (2000.) 13.244 / 18. VIII., 55; N. PRANJI, Relikvija sv. Stjepana na godinu dana u Maarskoj za 1000. obljetnicu dr~ave, Jutarnji list (Zagreb), III (2000.) 834 / 18. VIII., 59; IKA, Relikvija sv. Stjepana putuje u Maarsku, Novi list (Rijeka), LIV (2000.) 16.901 / 19. VIII., 15; V. M. Moi svetog Stjepana stigle iz Dubrovnika u Budimpeatu, Jutarnji list (Zagreb), III (2000.) 835 / 19. VIII., 49; HINA, Maarska obilje~ila 1000 godina dr~avnosti i kraanstva, Vjesnik (Zagreb), LXI (2000.) / 18.959 / 21. VIII., 3; IKA, Primopredaja moi sv. Stjepana, Ika (Zagreb), (2000.) 34 / 23. VIII., 5; Lazar Ivan KRMPOTI, Joa o relikvijama sv. Stjepana, Glas Koncila (Zagreb), XXXIX (2000.) 1.375 / 22. X., 21; Tomo VERE`, Biti dare~ljiv, ali ne na tui ra un, Glas Koncila, XXIX (2000.) 1.378 / 12. IX., 21; Tomo VERE`, Relikvija sv. Stjepana [javljanje u program Radio Osijeka 17. VIII. 2000.], Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije, XXXVII (2000.) 86, 28.  Tridesetominutna emisija prikazana je na prvom programu Hrvatske televizije 20. srpnja 2000. u 20.15.  Tomo VERE`, Biti dare~ljiv, ali ne na tui ra un, Glas Koncila, XXIX (2000.) 1378 / 12. IX., str. 21.  usp. Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije (Zagreb), XXXVIII (2001.) 89, str. 35 i 39 (pod 29. VIII. 2001.); Kristijan RAI , Vraena relikvija sv. Stjepana, Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije (Zagreb), XXXVIII (2001.) 90, 19-20. Moi i monici sv. Stjepana Ugarskog u Hrvatskoj, B02BDӽӄlZL=2OJQJ^JmHsHCJOJQJ^JaJmHsH5OJQJ\^JmHsH"5CJOJQJ\^JaJmHsH/0J5B* CJOJQJ\^JaJmHphsH:j5B* CJOJQJU\^JaJmHphsH4j5B* CJOJQJU\^JaJmHphsH+5B*CJOJQJ\^JaJmHphsH+5B* CJOJQJ\^JaJmHphsH+5B*CJOJQJ\^JaJmHphsHD@!'t,.042446DGJQDZ ]._ $1$`a$$n1$^n`a$n1$^n1$$1$a$ftv!!'(p,r,5555&6(6f77*9,9x99"=$=2D4D@GBG^GtG JJJTJQQtYvYZZ\\HcJclltt|v~v8y:y${&{24҃TV*,Z\P6OJQJ]^JmHsH5OJQJ\^JmHsHB*OJQJ^JmHphsHOJQJ^JmHsH!j0JOJQJU^JmHsHH._Lccfikltx({|6BTtX.TҡĭTJ|N1$ $1$`a$PX "HJ~^`ع8xzPf BDPR LNXZ02: D ~    | ~ 46~$$0JCJmHsH6OJQJ]^JmHsH!j0JOJQJU^JmHsHOJQJ^JmHsH5OJQJ\^JmHsHKT8x>!$',(/1^238>6D0JX`1$ $1$`a$$%%&&'' (((+*+,,2233442D4DMMMMXObOdOfOTTVVXX b"bddffkkmmJL@Bbdh@H0֬CJOJQJ^JaJmHsH5\5OJQJ\^JmHsH0JCJmHsH!j0JOJQJU^JmHsH6OJQJ]^JmHsHOJQJ^JmHsHB`ddkmors|||}}:Vċ̞f1$1$ $1$`a$< (df ,Ԩ`b "@ln±ڲ1$ڲܲ@AHJN 2\1$1$^`a$^ $n1$^na$$1$a$1$024bdZ\^01vxzbdfwxLNP~XZvxOJQJ^JmHsHCJOJQJ^JaJmHsH!j0JOJQJU^JmHsHCJOJQJ^JmHsHOxdxNbx !#$$)+,F36>$1$^`a$`bdvxz   !!!###$$$$$$%%H&J&r't'b(d()))+++,,,D3F3H366699>>>??>C@CBCFFFUUUUVVnVpVrVWWYYY߾0JCJmHsHOJQJ^JmHsHCJOJQJ^JmHsHCJOJQJ^JaJmHsH!j0JOJQJU^JmHsHK>@CFpVY\`cip$styX J$1$^`a$YZZ\\\__```aaccdeeiiik kppppp#s$sttttyyy~H~ (,.:<p~WXY  !B*CJOJQJ^JmHphsH0JCJmHsH!j0JOJQJU^JmHsHCJOJQJ^JmHsHOJQJ^JmHsHCJOJQJ^JaJmHsHDHJLRTVƚȚʚZ\^|~TVXvxzvxzFHJ^CJOJQJ^JaJmHsHCJOJQJ^JmHsHCJOJQJ^JaJmHsH!j0JOJQJU^JmHsHETȚ\~VxxHbdfh1$$1$a$ 1$^`$1$^`a$^`bfhOJQJ^JmHsHCJOJQJ^JmHsH%jCJOJQJU^JaJmHsH/ 0P|. A!"#$% DyK  petar.marija-radelj@st.t-com.hryK Nmailto:petar.marija-radelj@st.t-com.hr iH@H Normal1$7$8$H$OJQJ^J_HmH sH tH <A@< Default Paragraph Font22 TOC 1 X !], , Footer  !@@@ Header  !CJOJQJ^JaJL&@!L Footnote ReferenceCJEHOJQJ^JaJ.@2. Footnote TextLBL descriptio^`CJOJQJ^JaJHORH naslov$xa$5CJOJQJ\^JaJ4OQb4 NaslovCJOJQJ^JaJ6*@q6 Endnote ReferenceH*,O, s1CJOJQJ^JaJo(ZC@Z Body Text Indent$n1$^na$OJQJ^JmHsH.U@. Hyperlink >*B*ph: 8 !#&*/Z4e8>9:;?DH*JJM-OLORR$S?YY?@ABCDEFGHIJ  o i$$&&'M)H*+,,,m--~..Q1W2267>BCKJM`OPsR2W][t]]E`lddegijjpkkmllmo&pppDq~qqrYr^ttuwV||&}~~ 3 #M)m-4>N][dpkoruV|~~~"y f++++++++ + + + + +++++++ju`"/=LAYe*mu~̯4Af-z    !   cN :QB DS!#&"+,-//~123\4g8n:;<?AGI,JLKMNNT*UAYZ>abf'ivi*mcnotnvsw ~؁MhX|ΑP/F~yDfy ׷tuvѼ+\f3LM\Z[jEFU01@67Gmn~@A 'ijk^.1n%dD:  d 7 *cGH~! )'{*+,4579:?CEOFHLbMM8PQ SHSSMTT*UcVXXY`YYY3ZyZZ\0]]A`d)eefffff000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000555558P$0Y^hadfhlnpqs._`ڲ>hbegijkmorfcBxfX@  @ 0(  B S  ?H0(  KLablnuw{~@y: < 8:  !!!!##*#+#$$&&**H+K+++P,S,//33Z4\4e8g8>9@9::;;;;==????AADDGGHH*J,JJJMMMM-O/OLONO,P/PPPQQRRRRRR$S&SEVHVWW?YAYYY[[[[aaa3c4cddffhhiiKkNkdkekll(m*m~mmmmancnooooppssttttxuzuuu&v(vqwsw{{~~ց؁EI^`y|ԐՐPȒΑ @BPQopLM٤ݤ wydfbdͳϳtv "14LMZ[EF01?@67KLmn>Aikn]a12-10424mq 23$(GHxy23cf2313$)-5656CFbcbesuz~de9 <   c f 69 dg),beFI  GJhi} #   j!k!a"b"('+'''z*}**,-,G,I,..5161H1J1333333333344D4E44455N6O677f8g89 999::f;h;??J@K@CCCC D DEENFQFHHJJJJJJKKKKiKjKLLLLLLaMdMMMMMNNO!OLONO7P:PQQRR S SGSJSSSLTOTTT)U,UbVeVXXXXYY_YbY{Y|YYYYY2Z5ZxZ{ZZZ[[\\/]2]]]__@`C```ccccdd(e+eeeeeffffpM N 9:PQAB  CDRS!!##&&!+"+,,--////}1~12233[4\4f8g8m:n:;;<<??AAGGII+J,JKKLKMMNNNNTT)U*U@YAYZZ=a>abbff&i'iuivi)m*mbncnoottmvnvrwsw ~ ~ׁ؁LMghWX{|͑ΑOP./EF}~xyCDefxy ַ׷svмѼ*+[\~ef24KM[\Y[ijDFTU/1?@57FGln}~?A &'hkn]a-104mq$(cfCF9 <   c f 69 ),beFIGJ} # ('+'z*}**,-,4455779 9::??CCEENFQFHHLLaMdMMM7P:PQQ S SGSJSSSLTOTTT)U,UbVeVXXXXYY_YbYYYYY2Z5ZxZ{ZZZ\\/]2]]]@`C`dd(e+eeeffffmn}~@@ijk12SS*+ FGxy"),stz}      a"b"''++,,1.2...&/'///0051611144N6O6f8g899f;g;m;p;J@K@ D DJJLLMMMMNLO#P$PRRRRXUYUUUVVXXYYfZgZZZ`` aabbbbccddffffffcropmrgC:\Documents and Settings\cropmr.ZAGCROD1\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of PPUD.asdcropmr G:\PPUD.rtfcropmr G:\PPUD.rtfcropmr G:\PPUD.rtfcropmr G:\PPUD.rtfcropmr G:\PPUD.rtfcropmr+G:\Moci i mocnici sv. Stjepana Ugarskog.doccropmr+G:\Moci i mocnici sv. Stjepana Ugarskog.doc@ "0>@DIKOSZjv22bbb &')+346789:;?@BCDEJMNOQRXYZ\def0000"0(060>0H0d00000000000000&02040N0p0t000000h@000@00@000@00000&0(0p@0>0@0B0F0V0X0@0^0`0@0d0@0j0@0n0p0@0t0~000@00000000UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialG&  z HelveticaArial3z Times9New York"hҘҘ!b$xxW2Q8 lanak je objavljen pod naslovom Dubrova ke relikvije svcropmrcropmrOh+'0  0< X d p|9lanak je objavljen pod naslovom Dubrovake relikvije svDlancropmrjropropNormaljcropmrj3opMicrosoft Word 9.0 @Ik@ @-f!՜.+,D՜.+,d  hp|   obW 9lanak je objavljen pod naslovom Dubrovake relikvije sv Title 8@ _PID_HLINKSAUa'mailto:petar.marija-radelj@st.t-com.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstvwxyz{|~Root Entry F@-ӆData u1Table}SIWordDocument1SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool@-ӆ@-ӆ  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q