Naslov
Dnevnik triju žanrova
(A journal of the three genres)

Autori
Car-Mihec, Adriana

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, ostalo, znanstvena

Izdavač
Hrvatski centar ITI – International theatre Institute ; UNESCO

Grad
Zagreb

Godina
2003

Stranica
239

ISBN
953-6343-31-2

Ključne riječi
genologija; žanr
(genealogy; genre)

Sažetak
Iščitavanje žanrovskih modela misterija, mirakula i moraliteta kao osebujnih povijesnih kategorija koje pretpostavljaju određeni kontinuitet u kojem njihov temeljni model ostaje nepromijenjenim, po sudu mnogih teoretičara, nužan je preduvjet za razumijevanje strukture čitava niza dramskih tekstova koji su nastajali tijekom stoljeća postojanja hrvatske dramske književnosti. Cilj ove knjige je osvijetliti mehanizam pomoću kojeg njihovo zrcaljenje u dramskim tekstovima poprima posebne sadržajno-formalne aspekte, odnosno postaje bitnim nosiocem njihove značenjske komponente. Izučavanje spomenutih žanrovskih oblika odvodi autoricu u medijevalno doba, odnosno u vrijeme kada su se misteriji, mirakuli i moraliteti konstituirali kao osebujne žanrovske interpretacije književne podvrste crkvenog prikazanja. Od toga doba oni se prenose iz sustava u sustav, te tako i sami postaju predmetom interpretacije. Promjene do kojih je tijekom stoljeća razvoja hrvatske dramske književnosti dolazilo unutar žanrova misterija, mirakula i moraliteta - a koje su uvjetovane promjenama žanrovskih sustava - pokazuje na reprezentativnim djelima hrvatskih dramatičara u povijesnom slijedu od razdoblja renesanse, pa sve do suvremenog doba (točnije, do devedesetih godina našeg stoljeća). U svezi s istraživanjem genoloških aspekata hrvatske crkvene drame autorica ukazuje na tri vrste problema. Prvi je književnoteorijske prirode i tiče se određivanja termina koji bi ponajbolje mogli odrediti grupe književnih formi nastalih u medijevalnom dobu - u svezi s time nastoji odijeliti, definirati i imenovati tri stupnja podjele književnih formi (vrste, podvrste i žanrove), te usmjerava svoje istraživanje prema osobitostima tzv. crkvenoprikazanjskih žanrova (misterija, mirakula i moraliteta). Drugi je problem periodizacijske naravi, a usko je vezan uz određivanje korpusa književnih predložaka koji postaju predmetom analize, odnosno u svezi je načela vertikalne klasifikacije književnih formi. Treći je problem interpretativne prirode i tiče se pojedinih hrvatskih dramskih djela u kojima spomenuti žanrovi predstavljaju temeljni gradbeni čimbenik (teorijski je diskurs potkrijepljen interpretacijskim). Svjesna činjenice da je iscrpan i potpun popis drama na koje su žanrovi misterija, mirakula i moraliteta utjecali na formalno-tematskom, odnosno semantičkom planu nemoguće sastaviti usredotočuje se na one tekstove koje s teorijskog i povijesnoknjiževnog gledišta drži relevantnim u prosuđivanju promjena koje su crkvenoprikazanjski žanrovi doživjeli tijekom povijesti svoga razvoja. Pri ispisivanju dnevnika triju žanrova posebnu pozornost posvećuje dramskim djelima dvadesetog stoljeća u kojima je posezanje za arhetipskim uporištima usmjerilo hrvatske dramatičare k realizaciji nekih osobenih ciljeva svoje dramatike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA