Naslov
Sinopsis i scenarij filma HTV "Renesansni dubrovački vrtovi"
(Synopsis and screenplay for Croatian Television Broadcast "Renaissance gardens of Dubrovnik")

Autori
Šišić, Bruno

Izvornik
Program HTV-I za svibanj 1991.g.

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, audio/video zapis

Godina
1990

Ključne riječi
Dubrovnik; renesansni vrtovi
(Dubrovnik; Renaissance gardens)

Sažetak
Najznačajniji dio durovačkog vrtnoarhitektonskog naslijeđa brojni su vrtovi podignuti u razdoblju od kraja 15. do početka 17. stoljeća. Pojavi tih renesansnih vrtova prethodilo je razvijeno dubrovačko srednjovjekovno vrtlarstvo. U korisnim vrtovima i vinogradima oko Grada već u 13. st. javljaju se obiteljske kapelice, što potvrđuje i ploča iz 1286.g. na Benešinoj kapelici na Gorici. Prethodnici renesansnim vrtovima su bili i samostanski vrtovi, oni na otoku Lokrumu i osobito zanimljiv klaustarski vrt samostana Male braće u Gradu iz 14./15. st. Od predrenesansnih vrtova namijenjenih ugodi tu su i vrtovi Kneževa dvora na otoku Šipanu iz 1450.g. te Kneževa dvora na otoku Lopudu iz druge polovine 15. st. Od gruških vrtova prikazani su vrtovi dvoraca P.Sorkočevića iz 1521.g. i Gundulića iz 1535.g. te vrt Sorkočević-Jordan iz druge polovine 16. st. Pod Velikom Petkom u Lapadu je i prostrani vrt dvorca Gundulić-Rašica iz druge polovine 16. st.. Od brojnih ladanjskih vrtova Rijeke dubrovačke prikazan je prostrani i dobrim dijelom obnovljeni vrt dvorca Sorkočević u Komolcu iz druge polovine 16. st. (projekt obnove: B.Šišić -1971./72.g.) s terasama, pergolama, fontanom i poznatim stubištem na vodi. Od vrtova u Dubrovačkom primorju posebno mjesto pripada najvećem, najslojevitijem i jedinom kontinuirano uzdržavanom dubrovačkom klasičnom vrtu, Gučetićevu vrtu u Trstenome.Utemeljen 1494.g., s pločom iz 1502.g., najstariji je postojeći dubrovački renesansni vrt. Raspolaže vrlo dugom šetnjicom s pergolom, tu su paviljon-vidikovac, kapelica, hladovita odmorišta, akvedukt s nosivim svodovima i velika Neptunova fontana iz 1736.g. Perivoj je u sklopu Arboretuma HAZU. Elafitski otoci bili su poznato dubrovačko ladanjsko područje. Ističe se mjesto Suđurađ na o. Šipanu, gdje su jedan do drugoga vrtovi ljetnikovca Getaldić iz 1516.g., Toma Skočibuhe iz 1546.g. i sina mu Vice Skočibuhe iz druge polovine 16. st. Ovaj posljednji raspolaže izvrsno očuvanom izvornom vrtnoarhitektonskom strukturom i potpunim sustavom pergole, a raščlanjen je na prednji i stražnji vrt te bočnu dugu ozelenjenu vrtnu terasu s kapelicom i paviljonom- vidikovcem. Očuvani su stilizirani kanali za natapanje, šetnjice sa stuporedima vitkih fino klesanih monolita za nošenje pergole-odrine U Šipanskom polju manji je vrt ljetnikovca Michelangelova prijatelja nadbiskupa L.Beccadelli iz 1557.g.. Povratkom u povijesno predgrađe Grada zabilježen je prostrani vrt renesansnog dvorca Vice Skočibuhe na Boninovu Iza Tri crkve, iz druge polovine 16. stoljeća. Pod putom od Gornjeg Konala vrt je porušenog ljetnikovca Toma Budislavića s prijelaza 16. na 17. st. Izvanredno prostorno artikuliran, jedan od najzanimljivijih dubrovačkih renesansnih vrtova sada je još samo zapušteni arheološki spomenik vrtne arhitekture, kojemu je dio površine odnijela nova cesta. Nešto bliže Gradu vrlo je vrijedan i dobro očuvan renesansni vrtni prostor prigradske kuće Radmili sa šetnjicama natkrivenim pergolom, stepeništima, vrtnim terasama sa zelenilom, isturenim vidikovcem i kapelicom. Na kraju prikaza je Crijevićev vrt na Pilama s kraja 16. st., preoblikovan krajem 19. st. Sačuvano je šezdesetak izvrsno skulptiranih kamenih stupova raznoliko obrađenih glavica, trupova i stopa. Film završava uljenom slikom Dubrovnika iz sredine 17. st., vlasništvo Dubrovačkih muzeja, koja prikazuje potpunu zauzetost povijesnog predgrađa Grada geometrijskim rasterom obikovanih vrtova namijenjenih ladanjskoj ugodi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

Napomena
Film je snimljen za potrebe Obrazovnog programa HTV, traje 33 min. ; režija: Ljiljana Jojić ; urednica: Emilija Migić ; prikazan je na I programu HTV u svibnju 1991.g. ; u sklopu je istraživačkog projekta MTZ pod br. 4-99-165- glavni istraživač: Šišić Bruno

POVEZANOST RADA