ࡱ> q`dbjbjqPqP .8::0b ``` x8T(PPPfffff$h7hfffffff222fff2f222fD dy f202f(22Fxhff2ffffffffffff Zdenka Janekovi Rmer Otium litteratum, uto iate, ishodiate Otium, u ena dokolica utjelovljena u idili noj Arkadiji, je li to samo san, bijeg od stvarnosti ili od djelovanja? Radoholi arska ideologija naae civilizacije ima prema duhovnoj Arkadiji dvojaki, da ne ka~em, licemjerni odnos. Ako dokolica zna i odmor od poslovnog ~ivota, osobito u luskuznom okru~enju, ona postaje statusni simbol, neato zbog ega se radi. Mimo toga, dokolica se pojavljuje kao neato vrijedno prijezira, neato ato se vezuje uz one koji nemaju snage ni odgovornosti za djelovanje. Arkadija u takvoj viziji postaje kulom od bjelokosti u kojoj se niata ne dogaa. S toga glediata neozbiljno je dokoli ariti, to je neato ato treba osuditi, zabraniti, ak i kazniti. Ali, druga ije misli onaj koji je osjetio zavodljivu mekou dokolice, predavanje osami i odmoru duha iz kojega klija onaj pravi stvarala ki rad. Ta stvarala ka dokolica, Arkadija, nije ni zemlja Dembelija, ni utopija, ni raj gladnih siromaha, ni san o svijetu bez razlika. (Taj san je osobito opasan  pokuaaji ostvarenja jednakosti esto su bili okrvavljeni, a ako i nisu, metafori ki su skidali glave pogubom uravnilovke.) Otium je neato drugo, to je svijet individualnosti, zrenja, spoznavanja i stvaralaatva.Vrijeme je klju na rije   imanje vremena i u~ivanje u njemu potrebno je da bi se moglo sublimirati iskustva i doi do ne eg doista vrijednog. Otium je ljudsko vrijeme u kojem postoji vrijeme za rad i za nerad, za smijeh i za molitvu. Vrijeme u kojem se mo~e dogoditi nepredvieno i neutvreno, doista slobodno vrijeme koje pripada ovjeku. Nediktirano, nedisciplinirano, vrijeme za niata, blagotvorno i plodonosno. Emancipatorsko vrijeme, suprotno vremenu konfisciranom za profit, mjerenog cijenom, u znanosti mjerenome kriterijima koji najviae pogoduju mediokritetima. Thierry Paquot, branei pravo ovjeka na siestu govori o pojmu slobode koji se svodi na slobodu proizvodnje i slobodu potroanje, govori o nadomjescima za pravu stvar koje takva civilizacija nudi. Umjesto doru ka na travi, promatranja usnulog djeteta, aaputanja na jastuku, autnje, uranjanja u lektiru, molitve, umjesto naran astog svjetla sunca i krvi ispod zatvorenih kapaka nudi nam se pakirana voda, zrak, ljubav, seks, medikalizirana i naplaena dokolica (wellness, spa i sl.), tjera nas se na rad i na odmor (tzv. aktivni odmor). Pristajanje na ~ivot razapet izmeu slobode proizvodnje i slobode potroanje smatram eskapizmom naaeg vremena. Civilizacija koja pri a samo o u~itku, a istovremeno se pokuaava predstaviti radoholi arskom, ne zna u~ivati u vremenu. Nasuprot tome, pravo u~ivanje vremena i gospodarenje njime, zna i osvajanje prostora slobode, nepodvrgnutosti pojedinca i mogunosti njegova ostvarenja, raznolikosti i novog zna enja rada. Vrijeme, sloboda, znanje i mir rije i su koje odreuju ato je Arkadija, a njima se mogu pridru~iti joa poneke, u razli itim kombinacijama: ljepota, knjiga, prijatelj, priroda, samoa, opraatanje. Znalci nerijetko nazivaju srednji vijek razdobljem po mjeri ovjeka. Ta mjera bila je pogoena i kad se radi o samom vremenu. Vrijeme shvaeno kao Bo~ji dar ovjeku, kao jedan od pet njegovih najveih darova, bilo je po mjeri ovjeka, daleko viae nego vrijeme modernog doba znakom jednakosti povezano s novcem. Vrijeme odreeno zvonjavom zvona bilo je prilagodljivije ovjeku od discipliniranog vremena sata. Bilo je prilagoeno godianjem dobu, ljudskoj dobi, ritmovima ljudskog tijela, na prirodan je na in ritmiziralo vrijeme rada, molitve i dokolice. Mediteranski svijet je prednja io u u~ivanju vremena i pokazao osobiti smisao za rekonstrukciju identiteta povla enjem u arkadijsku osamu. Sa uvao je tu sklonost i u vrijeme ranog merkantilizma, uzleta poduzetniatva koje je po elo stvarati par vrijeme/novac. Srednjovjekovnoj, kraanskoj vrijednosti vremena humanizam je pridodao i razmialjanja starih, te tako u europsku kraansku kulturu uklopio anti ki pojam otium. Nije mi namjera detaljno izlo~iti niti analizirati slo~eni filozofski i druatveni pojam u ene dokolice, otium litteratum (ili dostojanstvene dokolice, otium cum dignitate) nego tek podsjetiti na njega, na njegovo zna enje za umjetnost i humanisti ke znanosti i za samog ovjeka. Taj ideal uspostavljen u antici, u kraanskom je srednjovjekovlju bio s jedne strane osporavan, a s druge sublimiran vjerskom dimenzijom. U antici se radilo prije svega o suprotnosti otium - negotium, a srednji vijek plemenitu dokolicu povezuje s kontemplacijom i suprotstavlja par vita activa  vita contemplativa. I u klasi nom utemeljenju otium poziva na samou, posveenje kontemplaciji i znanju, a to je na dva na ina bilo prihvaeno i u srednjem vijeku. Tu dvojaku dimenziju dokolice najbolje pokazuje Francesco Petrarca u dvama spisima, De otio religioso i De vita solitaria. Dok je u De vita solitaria bio privu en literarnim aspektom plemenite dokolice, u djelu o pobo~noj dokolici ~eli pokazati prije svega kako se ovjek mo~e pribli~iti Bogu kontemplacijom. Oba djela govore o idealu samoe i kontemplativne dokolice koja ne zna i ni pasivnost ni prijezir prema ~ivotu nego djelatno prijateljevanje sa samim sobom, s istomialjenicima, s prirodom i knjigama. I dubrova ki vlastelin i filozof Nikola Gu eti (1549.-1610.) progovorio je o vrijednosti vremena, stvarajui par vrijeme/~ivot. Ka~e da je vrijeme ~ivota predragocjeno, te da ovjek mora pomno izabrati na ato e ga potroaiti. Njegov osobni izbor bilo je razmialjanje, itanje i stvaranje u osami njegova idili na posjeda u Trstenom. Takav odabir bio je i jest povlastica koja je ovisila o tome kako je odreeno podru je proalo u mijenama povijesti i kakvo je mjesto u tome osvojio pojedini ovjek. Trei preduvjet za otium litteratum jesu studia humaniora. Treba raditi ono nu~no i korisno, ali viae ono ato je dobro i lijepo., ka~e Aristotel, a za njime ponavljaju mnogi renesansni sljedbenici. Uz Nikolu Gu etia mnogo je onih koji su bili svjesni da im knji~evnost pru~a pribje~iate, mjesto afirmacije i satisfakcije. Primjerice, Nikola Naljeakovi govori o onima kojima je na prvom mjestu krepost, duhovnost i knji~evno stvaralaatvo, nasuprot veini koja tr i za novcem i moi i ostavila je Boga i duau, razum i mudrost, vjeru i ljubav, a prigrlila ludost, nevjeru, himbu i lakomost. Doista, plemenita dokolica vodi ka duhovnosti, ~ivotu sub specie aeternitatis, jer dokida zaborav. Stvarna Arkadija za~ivjela je s krajem srednjovjekovlja u okolici Dubrovnika i po ju~nodalmatinskim otocima, prije svega na Hvaru, na prostorima koji su izbjegli sasvim nearkadi noj povijesti svoga okru~enja. Izvan grada oblikovao se novi prostor koji je postao materijalni okvir duhovnog svijeta slobode. Ve od 15, a pogotovo u 16. stoljeu oko Dubrovnika je nastao niz ljetnikovaca koji su urbanizirali zate eni idili ni ambijent i ondje dali maha stvaralaatvu. U Dalmaciji su ljetnikovci, izuzev poznatih iznimaka, kao ato su Hektoroviev Tvrdalj i Luciev perivoj, graeni kao gospodarske zgrade ili utvreni kaateli koji nadgledaju polja otvorena turskoj konjici. Nasuprot tome, u Dubrova koj Republici nije viae bilo potrebe atititi posjede privatnim kaatelima, jer je dr~ava brinula o zaatiti granica. Novi duhovni poticaji nagnali su vlastelu da napuste te kaatele udaljene od obale i putova, u manje ugodnom krajoliku. Odmijenila su ih udobnija zdanja izgraena uz obalu, okru~ena vinogradima, vrtovima i vonjacima, namijenjena prije svega ugodi. Nije mnogo ostalo sa uvano iz 15. stoljea, ali upravo se tada dogodila preobrazba i po elo je oblikovanje krajolika u skladu s idealom vremena. Ne remetei prirodu, ve je oplemenjujui, nicale su pala e, orsani, kapelice, terase i odrine, koje e postati pribje~iatem i znakom novog svjetonazora. Na samom kraju 15. stoljea sagraen je ljetnikovac Gu etia u Trstenom koji je ostvario filozofski ideal i postao uzorom ladanjskog graditeljstva i ~ivljenja. Nakon toga, itavim podru jem od Peljeaca do }upe nicala su brojna nova zdanja koja su postala sastavnim dijelom krajolika. Stvoren je novi ambijent proizaaao iz potpunog sklada ljudskog djela i prirode. Taj je graditeljski poduhvat Nada Gruji nazvala "nametanjem urbane discipline prirodi". To je bio svjestan in, kao ato itamo na sa uvanom nadvratniku nekadaanje kue Ivana Gozze u Trstenom koji poru uje putniku da je ondje "umjetnost zgodno usavraila divlju prirodu". U uvodu Sopra il sfera di mondo Naljeakovi je imao potrebu spomenuti svoj ~upski ljetnikovac, mjesto gdje je to djelo nastalo u ugodi s kojom se nijedna zabava ne bi mogla izjedna iti. Pogled na more, na ~upski i konavoski pejza~, ini njegov ljetnikovac ljepaim od veli anstvenoga Kirovoga perivoja, no nije to ono ato ga najviae raduje, ve je to posjet nekog oatroumnog ovjeka i razgovor o razli itim stvarima. Njegov knji~evni prijatelj Dinko Ranjina, podigao je svoj trpanjski ljetnikovac za svoju korist i za ugodu svojim prijateljima, kako ka~e natpis dobrodoalice. Ignjat urevi, benediktinac, oduaevljeno opisuje ljepote Mljeta svome u eniku i zaklju uje: bavim se ovdje pjesmama i samim sobom. Matemati ar Marin Getaldi natpisom na ulazu u svoj ljetnikovac ozna io je granicu izmeu zavisti, svaa, astohleplja i briga koji ostaju vani, te mira i spokoja koji vladaju unutra. Naoh ovdje krasnih predjela koji stiaavaju moju osjetljivost. pisat e 1556. godine nadbiskup Beccadelli svome prijatelju iz Gru~a. Onamo je smjestio i portret tvorca Arkadije, Jacopa Sannazara, uvjeren da ju je ondje pronaaao. I to su samo neka od mno~ine sli nih izjava i opisa tih mjesta tjelesnog i duaevnog u~itka. Dubrova ki ljetnikovci i vrtovi osobito su svjedo anstvo odnosa prema ~ivotu i prirodi, samoi, stvaralaatvu i ljepoti. U ta idili na uto iata plemii su bje~ali kako bi se sklonili od politike i neprekidne trke za postignuima. Izlazak iz grada u prostor oplemenjene prirode omoguio im je uravnote~iti osobne te~nje sa zadaama stale~a i polo~aja. Naime, plemstvo se po inje usmjeravati ~ivotu podijeljenom izmeu slu~be i ladanjske dokolice. To je ostvarenje anti kog ideala o kojem govori Aristotel, a osobito Ciceron i Seneka, ideala ravnote~e izmeu slu~be u politici i stvarala ke dokolice koja je posredno takoer korisna za dr~avu. U~ivatelji u ene dokolice nisu zaboravili da privilegij zna i i odgovornost. Deus nobis haec otia fecit., Vergilijev stih stoji na nadvratnicima dvaju dubrova kih ljetnikovca. Vlastela-pjesnici katkada se ~ale na nerazumijevanje i nezahvalnost kojom im domovina uzvraa, ali svi se dr~e postavljenih okvira. Zrcalo Velikog vijea pokazuje da su svoje pjesni ko i filozofsko pregnue morali prilagoditi uobi ajenim inovni kim obavezama. Ivan de Gozze, Petar de Menze, Karlo de Poza, Ilija de Crieua, Jakov de Bona, Damjan de Benessa, Ambroz de Gozze i drugi, radili su u carinarnici, fontiku, u sudnici i kaatelima, borili se protiv epidemija i sjedili u svim vijeima. Slu~be su im ostavljale manje vremena za studije i pisanjeno ato su ~eljeli, no oni su se mirili s time. Motiv Herakla, simbola djelatnog ~ivota nije slu ajno naaao mjesto u njihovim knji~evnim djelima. Jedan od onih koji su uspjeli stvoriti ravnote~u izmeu javnog djelovanja i stvarala ke dokolice bio je i Nikola Gu eti. Sudjelovao je u naju~oj upravi Republike, sedam puta je bio knez, no danas ga pamtimo po onome ato je stvorio u slobodno vrijeme, u dokolici i miru ljetnikovca u Trstenom. U uvodu svoga razmatranja o Aristotelovu djelu O duai, spomenut e upravo taj prostor u kojem se duaa oslobaa: ..da se udaljim od svake gradske brige i da se naoru~am protiv svih nasrtaja sudbine... odabrao sam svoje selo Trsteno, mjesto sve moje utjehe". Ipak treba spomenuti joa neato: Arkadija na dubrova kom ladanju nije zna ila samo uto iate u enosti nego je bila i znak odmaka od du~nosti, pravila, obveza, zabrana i kazni gradskog ~ivota. (Ne treba zaboraviti da je upravo iz arkadi nog Trstena stigla jedna od ~eaih kritika dubrova ke vlade i sredine, iz pera Marije Gunduli, ogor ene uskoau svojih sugraana. ) Kult znanja i rije i utjecao je na te ljude, uobli ivai onaj dio njihovog ~ivota koji je mogao izmicati zadatosti. Pravo podru je osobnoga izbora nalazili su u knjizi, promialjanju proalosti i stvaralaatvu. Poativali su du~nost druatvene odgovornosti, ali su osjeali i odgovornost za vlastitu osobu. Na tom tragu ostvarili su ravnote~u izmeu opeg dobra i osobnih te~nji, izmeu aktivnog i kontemplativnog ~ivota. Ljetnikovci su pru~ali mogunost ostvarenja vita rustica e solitaria koja podrazumijeva poniranje u vlastite misli i razgovor s plemenitim duhovima. U tom svijetu ladanja ~ivjeli su pisci i raspravljali Senekin otium, dokolicu koja nije isto ato i besposlenost, ve je osamljenje duha u traganju viaim ~ivotom, hedonizam oplemenjen mudroslovljem i pjesniatvom. Ali, Arkadija nije samo prostor i nije prije svega prostor. U djelu O ustroju dr~ava (Dello stato delle Reppubliche) Gu eti govori o dokolici i usamljenosti duha koja smiruje nemire puti, koja uzdi~e ovjeka od mehani kih vjeatina i tjelesnog rada i uzvisuje njegov duh. Citira i Cicerona koji u usta Scipiona Afri kog stavlja izjavu da nikada nije manje dokon nego kada je dokon, niti manje sam kada je sam. Po njegovu mialjenju, do te dokolice nije sasvim jednostavno doi. Nije dovoljno odabrati lijepo mjesto i sagraditi ljetnikovac, jer je stvarala ka dokolica dostupna samo putem znanja i vrline, dakle ima svoje izvoriate u duai i duhu ovjeka, dok je ono izvanjsko tek pratee. Razmialjajui o ljudskoj srei on govori o arkadijskom krajoliku, no odgovor na pitanje o srei nalazi u vrlini, dobru i kontemplaciji. Nali je graanskih vrlina, djelatnog politi kog ~ivota je potreba za mirom i ravnote~om koji se mo~e ostvariti u osami, stvarnoj ili virtualnoj. ovjek smije odabrati ~ivot osamljenika, ka~e on prijatelju Stjepanu Buniu. ovjek je dru~eljubivo bie, po naravi je sklon ~ivotu u zajednici, no ima i razloga za samou i povla enje iz ljudskih djelatnosti. Razlog tome mo~e biti njegova loaa narav ili bezumlje, ali i nepravde i nezakonitosti, progonstva vladara. Pravedni ljudi u osami tra~e savraeniji i prirodniji ~ivot. `toviae, misaono savraenstvo dosi~e se u samoi, u povla enju od svih svjetovnih briga i potreba. U epilogu djela Governo della famiglia zaziva Boga da mu dopusti ostati podalje od gradske vlade, u miru duha. Taj e mir nai u Arkadiji koju ima u Trstenom, jednaku onoj drevnoj Arkadiji. U dubrova kom srednjovjekovlju za~ivio je joa jedan pojam ladanja, koji prednost daje duhovnim i eti kim vrijednostima, pred esteti kima. Takvo, kraansko poimanje ladanja i dokolice iznio je Benedikt Kotruljevi u djelu Della mercatura e del mercante perfetto iz 1458 godine. Po njegovu mialjenju, za djelatnog ~ivota, u mladosti, ovjek se mora posvetiti poslu. Na prvo mjesto stavlja negotium, a ne otium pokazujui tako razliku izmeu trgova kog shvaanja ladanjskog posjeda i humanisti kog, koje je u 15. stoljeu postalo dijelom vlasteoske osjeajnosti. ak ka~e i to da vlastela grijeae ato svoj kapital pretvaraju u zidove i pala e, jer su raskoani ljetnikovci propast gradova, te bi ih trebalo zakonom zabraniti. No, na kraju ~ivota, trgovcu preporu a da odustane od svakodnevne trke i prepusti se kontemplativnoj dokolici. Iako iznad svega cijeni trgova ki posao kojem je i sam bio posveen, smatra da posao mora doi svome kraju, a tko to ne uvia, bez pameti je, bez svrhe i bla~enstva. Izvrstan ovjek nee tako postupiti, ve e poslove prepustiti djeci, odabrati ljetnikovac i ondje u osami razmialjati o pr2DFR|~ R j & ( @ T f h j z ,    ȿwwodYYho.hcCJaJho.h CCJaJhlYCJaJhHICJaJho.hiCJaJho.hCJaJho.h(CJaJhcCJaJho.hFVCJaJho.hFV6CJaJhP^6CJaJho5CJaJhP^hP^5CJaJh,56CJaJhP^hP^56CJaJhP^5CJaJ.02~\^(:*:PSi:yb^` 8dhgdYje dh`gdYje $dha$gdYjedhgdYje`Hb d(<x&(*4<H ɾ߾߶߶ߪԟuj_jTho.h}CJaJho.h|mlCJaJho.hECJaJho.hE6CJaJheCJaJho.h.CJaJho.hdpCJaJho.h#$CJaJho.h#$6CJaJhcCJaJho.hCJaJho.hCJaJho.hnCJaJho.hmyCJaJho.h3_CJaJho.hZCJaJ02Rnp~hXx̹zzozodYdNho.h1-CJaJho.hV!CJaJho.h!"~CJaJho.hdpCJaJhICJaJho.hhCJaJhlYCJaJho.hqCJaJjhh0JCJUaJho.hCJaJho.h39CJaJhtCJaJho.h-_CJaJho.hCJaJhcCJaJho.hCJaJho.hfCJaJ >VXZ\^. 8 f!!#$$$$<%H%~%%&&&r'''''''ꛓtltaUaho.hi %6CJaJho.hi %CJaJh3DPCJaJho.hGCJaJho.h]I76CJaJhi %CJaJhG!CJaJho.h]I7CJaJhgCJaJhCJaJho.hCJaJhY3CJaJho.hCJaJho.hdpCJaJho.hV!CJaJho.h1-CJaJho.hcCJaJ ''2(X(Z(\()*^*l******* +h+++++,-,-p-t-------ǼDZǥǼǥ{o{g{_{S{S{ǥho.h 6CJaJhCJaJhCJaJhh 6CJaJho.h CJaJ$jho.hkM0J6CJUaJho.hN(6CJaJho.hG6CJaJho.hz CJaJho.hN(CJaJho.hGCJaJho.h.6CJaJho.hi %6CJaJho.hi %CJaJho.h.CJaJ -r../2/4/6/t00001(161D1Z1`111b3d3f3t334445"5&5ƾƶƣƛƊƂzog[gOghA>h=6CJaJh=h=6CJaJh=CJaJho.hl%DCJaJh;<%CJaJhM dCJaJ!jho.h*y0JCJUaJhoCJaJho.h6aCJaJhCJaJh/CJaJh|2CJaJho.h*yCJaJjh(0JCJUaJho.hCJaJho.h CJaJho.hGCJaJ&5>6@6B66<7778X9Z9\999999":&:(:*:,:`:f:;";;;ѳѫ~vkvkckVhPCJaJhnH tH hvmCJaJho.hPCJaJhPCJaJhCJaJhnH tH h/lyCJaJhNhN6CJaJhNh6CJaJhCJaJjhM d0JCJUaJho.hcCJaJhnH tH ho.hcCJaJhM dCJaJ!jho.h _0JCJUaJho.h _CJaJ;;6<<===>b?d?f??AnBpBrBGGGGGHIIIIJ²žŽ~m~\J"ho.hP6CJaJhnH tH !jho.hP0JCJUaJ!jhvmhvm0JCJUaJhvmhvmCJaJhnH tH ho.hvmCJaJhnH tH &jh-0JCJUaJhnH tH hvmhCJaJhnH tH hCJaJhnH tH hvmCJaJho.hPCJaJhPCJaJhnH tH ho.hPCJaJhnH tH JJKKLMMMM MRRS,S"ho.h~6CJaJhnH tH ho.h~CJaJjh9q0JCJUaJhg6CJaJhnH tH h9qCJaJhnH tH ho.hiuCJaJhnH tH h9qCJaJho.h7CJaJhnH tH ,jho.h#m0JCJUaJhnH tH h@BLRdŸ򨘈xkWxE5ho.h#CJaJhnH tH "h]"h]"6CJaJhnH tH &jh:V0JCJUaJhnH tH h6VCJaJhnH tH ho.hI[fCJaJhnH tH ho.hGCJaJhnH tH ho.hoCJaJhnH tH ho.hV!CJaJhnH tH h_)CJaJhnH tH ho.h=CJaJhnH tH h(CJaJhnH tH ho.h~CJaJhnH tH h]"CJaJhnH tH d~"$\fǼǼǼ}pe]eUhOqCJaJh]"CJaJho.hCJaJhCJaJhnH tH hp(pCJaJhnH tH h+cCJaJhnH tH h]"CJaJhnH tH ho.hBVCJaJhnH tH hBVCJaJho.h7CJaJho.hXCJaJho.h7CJaJhnH tH ho.h#CJaJhnH tH hBVCJaJhnH tH !$4HX\^`b`rv:vivWvW"hrhS6CJaJhnH tH hSCJaJhnH tH hrhSCJaJhnH tH !jhrhS0JCJUaJhrhS6hnH tH hrhShnH tH hrhS6 hrhSjhrhS0JUh*CJaJh$<CJaJho.hCJaJhp(pCJaJhCJaJhBVCJaJ"v t(,`   . d8gdggdocgdJtIgdggd~gdmSgdmSgdPgdPgdvmgd*yvxBX< n(HrtvNH ~JPb(Ź۹Ź۹ŹŹۨ~sh@+hSCJaJhSCJaJhnH tH hrhSCJaJ"hrhS6CJaJhnH tH !jhrhS0JCJUaJhrhShnH tH hrhS6hnH tH hrhS6 hrhSjhrhS0JUhrhSCJaJhnH tH -(p&(*2 ldvrHַth]]ַhrhSCJaJhrhS6CJaJ!jhrhS0JCJUaJhrhS6hShnH tH hrhS6hnH tH hrhShnH tH  hrhSjhrhS0JU"hrhS6CJaJhnH tH hrhSCJaJhnH tH hSCJaJhnH tH hE4ehS6CJaJ$*,.NRpt\bfv"ή!jh@+hS0JCJUaJ hYjehS hS6hNhS6 hNhShrhS6 hrhSB*hnH phtH hSjhrhS0JUhrhS6hnH tH hrhShnH tH  hrhS/`fxz H ` b         8Z*Žﰩp^pZZhS"hZ7hS6CJaJhnH tH hZ7hSCJaJhnH tH hrhSCJaJhnH tH !jhrhS0JCJUaJhrhS6 hrhSjhrhS0JUhSCJaJhSCJaJhnH tH "h@+hS6CJaJhnH tH h@+hSCJaJh@+hSCJaJhnH tH #*,.0Xp  :thj`bdfhJt68:̫|seseshg6hS6hnH tH hShnH tH hrhS6hnH tH hrhShnH tH )hg6hS0JB*CJOJQJaJphjhg6hSUjhg6hSUhg6hS6 hg6hSjhg6hS0JUhhS6jhrhS0JU hrhShS':* &:bf8DFHJNPTVZ\bdƾ㵧ƣh*CJaJjh Uh hD4JhS6hnH tH hShnH tH hAbPhS6hSjhrhS0JUhrhShnH tH hrhS6hnH tH hrhS6 hrhS!8FHLNRTXZ^`bd dh`gdYjegd,1h. A!"#$% 3DyK ,www.thelatinlibrary.com/sen/seneca.ep.shtmlyK fhttp://www.thelatinlibrary.com/sen/seneca.ep.shtml@@@ XNormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List@&@@ ]Footnote ReferenceH*FB@F ] Body TextCJaJhmH sH tH >@> 8o Footnote TextCJaJB^@"B xE Normal (Web)dd[$\$PU@1P  Hyperlink%7>*CJOJQJS*Y(aJo(ph*W@A* Strong5\.X@Q. Emphasis6]? `7 "I%+-,/48n;?/AEJNTUVX=Z\2y :E L 3+%Ul\2y 8?@AB %081AIPJPZZZ/b0bjbbuc;d effGi|jkkmnocppqq[rtuUuuvwxx#y$y&y'y)y*y,y-y/y0y3yI0I0I0I0I0I0I0000000000000000I00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0I00@0I00@0I00@0I00I00  '-&5;J[Xf4y}`~ d(*:dADEFGHIJKLMNO8dBbCXoo++.b3y"#A oo++@@@1A?H?HJJNNNNOOHPHPSSTTTTUUUUUcVjVlVmVVVVVVVVVV W W W WWWWWWW5X6XnXX>ZZZZZZ[>[[\\\]]B^P^R^_|```` a.adafa|a|aaab$b,b,b.b0bh%inn:V[f]"X\!`!#$k$i %2%;<%\& '->'7'(Y)*@+k+,p ,~v,-[,-_M-..!.y7.(/T0G06F0\0"p12 2|2/(3C3Y3\3<4@o5G6s6]I7L7Z7{ 8A8d-9)I9{9 !:\: ;ma<~<==|9=0>A>O|>~?o@OBEBqWBZrBC_CDl%DMBDExE+FG3I_4IFIJtID4JPJ6KL[M-NNxjNvNAP(P3DPAbP|P Q1S UUUVw4V6Vd WWJWceWXX|7XOZpeZ. [@[ \sM\f\P^P^)S^Z^m^_-_P_3_*`Oac+cYcncM dSdE4eYjeI[f(jUk\k\ls/l@l|mlmvm n ^n"bn`op(pMpdp9q=qrHBs:_siuJCvivT,wVxKy/lyg?zAcz{"|~!"~(~ soqg6|e!WOvfhU27}|"~ sq-rVL<%c.kDk!}@lYdCjE i1g39WkH"ko#m0#ihY*~HA'|.0KD]^yQb339xM*&Wi1eg/7t cm|1-,=%uPzMns-6#|PRgR$L3:qv*y $'KpsIE#m:e Cq_S[)jmSH*/a=_\oc,=i f#[qz [0Q .0Acl|Nz_r(o.&[G}nU.]? BQBV_)c#FV$<0}G!DgX^:H,[ci$t(n@d>@p9!$Q(T?xqj~gQUk"|(HIPg6kM' 6apX!Xw~1WK]NFiMC7P<7G}`Ea0bcUff1iBjpnqRruv%wwx3y- v- v- va0DDC,0@/b/bOu/b/b %*128:=2y (*6:<>R\jlx|UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  Verdana"1ͫf2fIS2S2!4daa2QHX ?H2# Braudel, Fernand, Venecija..Oh+'0|  8 D P\dlt # Braudel, Fernand, Venecija.Normal.688Microsoft Office Word@L(@^'@Nv S՜.+,D՜.+,H hp|  .2a # Braudel, Fernand, Venecija Title 8@ _PID_HLINKSA,|3http://www.thelatinlibrary.com/sen/seneca.ep.shtml*  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fy Data 1TableWordDocument.8SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q