Naslov
Bioelektrični potencijal dentina - klinička studija
(Bioelectric potential of dentin - clinical study)

Autori
Šjardi, Arianna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
23.06

Godina
1997

Stranica
79

Mentor
Tamarut , Tomislav

Ključne riječi
dentin; bioelektrični potencijal
(dentin; bioelectric potential of dentin)

Sažetak
Skup pretraga do danas poznatih i najčešće korištenih u kliničkom radu subjektivne su metode stoga nisu pouzdane u procjeni stanja zubne pulpe njene preostale reparatorne sposobnosti ili vitaliteta. Električni potencijal je fiziološko svojstvo membrana stanica u tijelu nastao određenom raspodjelom iona. Elektrolitni sastav utječe na vrijednost električnog potencijala tkiva u mirovanju. Promjene u elektrolitnom sastavu mjerenog pulpnog tkiva, osobito K+ i Ca++ , dovode do promjene bioelektričnih svojstava pulpe u odnosu na neko “neutralno “ područje. Promjene u elektrofiziološkim karakteristikama zubnih tkiva mogu se podesnom metodom i uređajem izmjeriti, pa govorimo o bioelektričnom potencijalu pulpe ili dentina. On je teorijski tipične vrijednosti za normalu u zdravom zubu, a može biti snižen ili povišen kod zuba s pozitivnim kliničkim nalazom. Pretpostavka ovog ispitivanja bila je da su pulpa i dentin međusobno funkcijski zavisna tkiva te se očekuje da bioelektrične promjene u pulpi imaju odraza u promijenjenoj vrijednosti bioelektričnog potencijala dentina (BEPD). Istražujući mogućnost objektivnog dijagnosticiranja usmjerila sam svoja ispitivanja na mjerenje BEPD uređajem EED-11 (Struja, Zagreb-Hrvatska). Uređaj ima baterijsko napajanje od 9V. Koaksijalni vodič priključen je na jednom kraju s uređajem a na drugom kraju s dvije elektrode. Jedna od njih je inaktivna oblikovana tako da je pacijent drži u šaci, a druga je aktivna i s njom je omogućen jednostavan pristup u zubnu šupljinu. Uređaj je dovoljno osjetljiv za mjerenje bioelektričnog potencijala pulpe indirektno preko preostalog dentina u prepariranom kavitetu. Posredna procjena stanja zubne pulpe provedena je metodom kliničkog ispitivanja pomoću posebno sastavljenog anketnog lista kod 120 pacijenata različitog spola i starosne dobi od 15 do 65 godina. Na osnovu anamnestičkih podataka (objektivnih i subjektivnih simptoma), rezultata kliničkih testova (termički, perkusijski i test preparacije) te analizom radiograma i provjerom okluzije postavljena je klinička dijagnoza. Promatrana je i analizirana vrijednost BEPD kod 55 zdravih, asimptomatskih zubi (vitalni zubi) i kod 65 zubi s kliničkim simptomima (zubi s patološkim nalazom). Mjrenje BEPD učinjeno je u suhom radnom polju nakon toalete i dezinfekcije kaviteta, u tri tipične točke : na dnu kaviteta, na caklinsko-dentinskom spojištu i u točci između. U svakom mjerenju prethodno je izmjerena vrijednost bioelektričnog potencijala na pričvrsnoj gingivi donje čeljusti, za određivanje individualne i trenutne vrijednosti potencijala (test mjerenje). Normala vrijednosti bioelektričnog potencijala klinički zdravog dentina na dnu kaviteta iznosi : 202, 91&#61617; 66, 93 mV ; u točci između dna kaviteta i caklinsko-dentinskog spojišta (C-D) ona je 117&#61617; 51, 87 mV, a na C-D-u je 105, 64&#61617; 50, 47 mV. Dno kaviteta više je od C-D-a za 102, 08 &#61617; 59, 95 mV. Funkcijski normalno stanje zubne pulpe procjenjeno indirektno pomoću mjerenja BEPD jest ono kada je na C-D spojištu izmjerena vrijednost niža za više od 50% od test mjerenja, a neposredno nad pulpom vrijednost je jednaka testu ili niža od njega za 71, 67&#61617; 55, 73 mV. T testom procjenjeno je (p<0, 001) da su promjene u vrijednosti potencijala na C-D spojištu znak patoloških promjena u pulpnom tkivu. Približavanje vrijednosti bioelektričnog potencijala dna kaviteta i C-D spojišta s razlikama manjim od 40 mV kao i razlike između C-D-a i testa mjerenja manje od 50% vrijednosti testa patološki su nalaz tj. daju pozitivan rezultat testa – BEPD. Dijagnostička specifičnost testa je 87%, a dijagnostička osjetljivost je 61%. Opisano endodontsko-elektroničko dijagnosticiranje traje kratko vrijeme, s njim se smanjuje broj posjeta i zahtjeva za radiografskim snimanjem zuba. Ovaj način dijagnosticiranja provediv je samo na zubima “intraoperationem” što mu je do sada jedini poznati nedostatak.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA