Naslov
Sinteza poli(orto-etoksianilina) iz otopina sumporne i fosforne kiseline
(Synthesis of poly(ortho-ethoxyaniline) from phosphoric and sulphuric acid solutions)

Autori
Kraljić Roković, Marijana ; Duić, Ljerka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
XIX. hrvatski skup kemičara i kemijskih inženjera, Knjiga sažetaka / Rapić, Vladimir ; Rogošić, Marko - Zagreb : Sveučilišna tiskara, 2005, 355-355

Skup
XIX. hrvatski skup kemičara i kemijskih inženjera

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 24.04.2005. - 27.04.2005

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
elektropolimerizacija; poli(orto-etoksianilin); Pt; nerđajući čelik
(electropolymerisation; poly(ortho-tthoxyaniline); Pt; stainless steel)

Sažetak
Poli(orto-etoksianilin)(POEA) je vodljivi polimer, derivat polianilina, koji kao i polianilin egzistira u tri osnovna oksidacijska oblika (LE-leukoemeraldin, EM-emeraldin i PG-pernigranilin) od kojih je najstabilniji emeraldinski oblik. Jedna od primjena polianilina je upotreba kod zaštite metala od korozije. Publiciran je niz radova [1, 2] u kojima je polianilin sintetiziran na površini mekog ili nerđajućeg čelika. Pokazalo se da poli(orto-etoksianilin) pruža dobru zaštitu čeliku od procesa korozije [3]. Upravo zbog toga u ovom radu je proučavana sinteza poli(orto-etoksianilna) na uzorku nerđajućeg čelika iz sumporno i fosforno kisele otopine. Sinteza je provođena iz 0, 5 moldm-3 orto-etoksianilina u 1, 5 mol dm-3 H2SO4 ili 3 mol dm-3 H3PO4 u granicama potencijala od – 400 mV do 1200 mV uz n=50 mV s-1. Za usporedbu sinteza je provođena i na Pt elektrodi uz iste uvjete sinteze, ali uz početni potencijala – 200 mV. Utvrđeno je da je sinteza POEA u fosfornoj kiselini sporija u odnosu na sintezu u sumpornoj kiselini. Također je utvrđeno da je sinteza znatno sporija na podlozi od nerđajućeg čelika u odnosu na Pt. Brzina rasta sloja je računata kao promjena količine naboja ispod strujnog vrha A (QA) u ovisnosti o broju ciklusa sinteze (N). Utvrđena su tri područja formiranja sloja (područje I, područje II i područje III). Područje I odgovara nukleaciji polimernog sloja i tu je uočena najveća razlika u brzini rasta na Pt i na nerđajućem čeliku. Usporeni početni rast pripisuje se otežanom stvaranju nukleusa POEA na uzorku nerđajućeg čelika i to, vjerojatno, zbog prisutnosti oksida. Područje II je područje rasta polimera na već formiranom sloju, gdje su brzine rasta na Pt i nerđajućem čeliku sličnije. Slično ponašanje je dobiveno kad je ispitivan polianilin [1]. U slučaju POEA u području III, kako na Pt tako i na čeliku, brzina rasta se ponovno usporava. Može se zaključiti da je broj centara preko kojih raste polimerni sloj smanjen. Ovakvo ponašanje nije uočeno kod polianilinskih slojeva [1]. Naglo usporenje rasta s vremenom u području III onemogućava nam sintezu debljih slojeva POEA što je bilo moguće u slučaju polianilina.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo

POVEZANOST RADA