Naslov
Liječenje bolesnika s akutnim infarktom miokarda u županijskoj bolnici temeljeno na stupnjevanju rizika
(Treatment of Patients with Acute Myocardial Infarction in the Regional Hospital Based on the Level of Risk)

Autori
Ivanuša, Mario ; Miličić, Davor ; Nikolić-Heitzler, Vjeran ; Bergovec, Mijo

Izvornik
Liječnički Vjesnik. Supplement (1330-4917) 126 (2004), Suppl 1; 33-34

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, kongresno priopćenje, znanstveni

Ključne riječi
akutni infarkt miokarda; intrahospitalni letalitet; čimbenici rizika; prognoza
(acute myocardial infarction; in-hospital mortality; risk factors; prognosis)

Sažetak
Akutni infarkt miokarda (AIM) je važan uzrok pobola i smrtnosti u općoj populaciji. Zbog izrazite ovisnosti uspjeha liječenja bolesnika s AIM o vremenu koje je proteklo od nastupa simptoma, brza i točna dijagnostika ali i stupnjevanje rizika može pridonijeti odabiru optimalnoga liječenja i procjeni životne prognoze. Primjena fibrinolitičke terapije, predstavlja u okvirima županijske bolnice temeljno liječenje perakutne faze AIM s elevacijom ST-segmenta u EKG-u (STEMI). Perkutana koronarna intervencija (PCI) rabi se kao alternativa u specijaliziranim centrima, a na temelju novijih radova, pokazala se učinkovitijom u smanjivanju smrtnosti, te ranih i kasnih komplikacija nakon AIM. Nakon objave rezultata randomiziranih istraživanja AIR-PAMI, PRAGUE-2 i DANAMI-2, kao jedna od mogućnosti za poboljšanje ishoda pokazao se hitni premještaj bolesnika iz županijske bolnice u specijalizirani centar. Premještaj bolesnika pokazao se sigurnim u prvih 12 sati od nastupa AIM, do udaljenosti i od 120 kilometara. No ne samo u nas, već i u znatno bogatijim zemljama, još uvijek se daleko najveći postotak bolesnika sa STEMI liječi fibrinolizom u lokalnim bolnicama. AIM bez ST-elevacije u EKG-u (NSTEMI) također u optimalnim uvjetima predstavlja indikaciju za hitnu PCI, ali u pravilu predstavlja entitet manjeg rizika u odnosu na STEMI, pa se nerijetko i u specijaliziranim ustanovama najprije provodi medikamentna stabilizacija, a potom se bolesnici podvrgavaju PCI, po mogućnosti unutar prvih 48 odnosno 72 sata. Bolesnici koji nedostatno reagiraju na medikamentnu terapiju ili su izrazito nestabilni, trebali bi biti intervencijski liječeni što hitnije, slično kao i bolesnici s perakutnim STEMI. Otkrivanje visokorizičnih bolesnika s NSTEMI predstavlja stoga klinički izazov i u kliničkim ustanovama, ali posebice u okružju županijske bolnice, budući da bi i takvim bolesnicima valjalo organizirati što hitniji prijam u tercijarni centar. Da bi se utvrdilo koje kategorije bolesnika bi mogle imati najveću dobrobit od premještaja radi liječenja primarnom PCI, u 436 bolesnika s dijagnosticiranim AIM na Internom odjelu Opće bolnice Bjelovar provodi se istraživanje pokazatelja rizika. Cilj istraživanja je stvaranje praktički uporabljivoga modela za procjenu kratkoročnog ishoda AIM, analizom međudjelovanja rizičnih čimbenika, kliničke slike i primijenjenih medikamenata pomoću tradicionalne statistike i metoda strojnog učenja. Temeljno je pitanje može li se utvrditi bitna razlika u rizičnome profilu između bolesnika s AIM koji su tijekom hospitalizacije umrli u odnosu na preživjele bolesnike. Implementacija takvoga modela trebala bi poslužiti kao pomoć u klasifikaciji rizika i donošenju optimalne odluke o strategiji zbrinjavanja budućih bolesnika s AIM. Preliminarni rezultati istraživanja bit će prikazani na usmenoj prezentaciji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

Napomena
5. Kongres Hrvatskoga kardiološkog društva ; 16-19. 05. 2004. ; Opatija, Hrvatska

POVEZANOST RADA