Pregled bibliografske jedinice broj: 190896
Kiborgizacija ili sebekultiviranje?
Kiborgizacija ili sebekultiviranje? // Filozofija i tehnika / Čatić, Igor (ur.).
Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 2003. str. 265-274 (predavanje, nije recenziran, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 190896 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Kiborgizacija ili sebekultiviranje?
(Cyborgisation or Self-cultivation?)
Autori
Brkić, Miljenko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Filozofija i tehnika
/ Čatić, Igor - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2003, 265-274
Skup
Simpozij "Filozofija i tehnika" u okviru 11. dana Frane Petrića
Mjesto i datum
Cres, Hrvatska, 23.09.2003. - 25.09.2003
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
aitia-sklop; health; cyborgisation; self-cultivation; oblikovanje snage
(aitia-frame; health; cyborgisation; self-cultivation; structuring of strength)
Sažetak
Kiborgizacija je pridodavanje čovječjem tijelu umjetnih dodataka, poput umjetnog kuka. Ona može biti poželjna ako se nastoji oštećen dio ljudskog organizma rekonstruirati ili mu se želi vratiti izgubljena funkcija ; odnosno, ako se nastoji uspostaviti funkcije koje nedostaju, a prisutne su u svakom zdravom ljudskom biću. Primjer je čip kojim se slijepima od rođenja nastoji vratiti vid. Pritom se ne može zanemariti činjenica da se proizvođači takvih dodataka vode tržišnim načelima i nastoje ih prodati obezličenom čovjeku/pacijentu. Poseban je problem što zainteresirani proizvođači nastoje u višim fazama kiborgizacije poboljšati fizičke i mentalne osobine čovjeka, odnosno pridodati mu nove putem preoblikovanja tako da primjerice može gledati ultraljubičasti ili infracrveni dio spektra. Ti napori izazivaju brojne etičke dvojbe. Stoga se dio napora u smjeru kiborgizacije čovjeka može smatrati opravdanim, a dio etički dvojbenim. Međutim u nekim slučajevima moguće je poboljšati opće zdravlje čovjeka i tako smanjiti potrebu kiborgizacije. To je novi pristup kultiviranju tijela tijekom kojeg se koriste slobodno oblikovane od prirode dane snage u ljudskom tijelu. Stara kineska filozofija imenuje ove snage posebnim imenima: li, jing, qi, yi, shen, ovisno o njihovoj razini u rasponu od fizičkog tijela do duhovne razine. U pristupanju ovim snagama javlja se jedan specifični spoznajnoteorijski problem, naime, njima se ne može pristupiti kao objektivno danim entitetima koje bi jedna ogledalačka svijest naprosto evidentirala. Naprotiv spoznaja tih snaga moguća je jedino kroz svjesno i aktivno približavanje njima samima. Takav pristup poznat je u staroj kineskoj filozofiji, i ne samo u njoj, kao sebe-kultiviranje. Dakle, tek u procesu sebe-kultiviranja bivaju spoznate (opažene i razumljene) one snage kojima se pristupa kao predmetu kultiviranja. Navedeni pristup svakako implicira jedno temeljno razlikovanje između ljudskog tijela i stroja. Ma koliko sofisticirano izvedeni stroj ili zamjenski dio, ne može se uspoređivati s ljudskim tijelom ; jednim prekomjernim dodavanjem proteza (nasadaka i usadaka) ljudskom tijelu ono na kraju degradira i kao takvo može i nestati. Načelna razlika je razumljiva ako se tijelo promatra ne samo pod vidom logičke (logosne) konstrukcije, nego i energetske ozbiljenosti ; ono što ljudsko tijelo čini zbiljskim jest logosni ustroj, ali i specifični energetski naboj. Stroju se energija dodaje izvana, bit stroja nije u nekom vlastitom raspolaganju tako mu dodanom snagom, nego je ona u vršenju nekog korisnog rada koji je određen ciljevima nekog živog bića (čovjeka). Živo biće (čovjek) sam uzima energiju izvana i njome slobodno raspolaže, štoviše smisao postojanja živog bića jest u oblikovanju snaga kojima raspolaže. U stroju susret obličja stroja i energije koja mu se dodaje rezultira u vršenju rada koji ne predstavlja entelehiju samog stroja ; u živom biću (čovjeku) obličje čovjeka (genetski ustroj) i energetski potencijal spajaju se u slobodnom oblikovanju snage na način igre i kreativnog rada. Ukoliko ovaj zadnji degradira, tako da mu svrhu određuje nešto drugo – a to je tržište, a ne sam čovjek, tada čovjek ukoliko se zanemare prve dvije opcije (igra i kreativni rad) biva pukim objektom nepotrebne kiborgizacije. Nažalost i potrebna kiborgizacija neće biti dostupna svima, bit će to često povlastica bogatih, kao što je to slučaj s ugodnim i luksuznim životom. Jedna mogućnost poboljšanja zdravlja za sve je svjesniji i odgovorniji pristup bezgraničnim mogućnostima ljudskog tijela koji se sastoji u korištenju raznih vještina sebe-kultiviranja koje su poznate već u drevnim kulturama Indije, Kine i Japana
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija