Naslov
Život njemačke manjine u Zagrebu nakon 1991. godine
(Life of the German Minority in Zagreb After the Year 1991)

Autori
Lončarić, Svjetlana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
23.12

Godina
2004

Stranica
79

Mentor
Grbić, Jadranka

Ključne riječi
identitet; manjina; etničke institucije; Nijemci; Hrvatska
(identity; minority; ethnic institutions; Germans; Croatia)

Sažetak
Ovim se radom željela istražiti uloga etničkih institucija pri oblikovanju identiteta etničkih/nacionalnih manjina na primjeru njemačke manjine u Hrvatskoj. Istraživanje je imalo dva osnovna cilja: prvo, utvrditi sudjeluju li udruge njemačke manjine u oblikovanju njezinoga kolektivnog identiteta, i na koji način, te drugo, odrediti ona obilježja koja njezini pripadnici smatraju distinktivnima za svoju zajednicu, obilježja kojima se s jedne strane potvrđuje pripadnost zajednici, a s druge strane uspostavlja razlika prema drugim skupinama u društvu. Za potrebe ovoga istraživanja analizirala se djelatnost Zajednice Nijemaca u Hrvatskoj - Zagreb te naki aspekti rada Njemačke narodnosne zajednice - Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, dviju od šest udruga njemačke i austrijske nacionalne manjine u Hrvatskoj. U istraživanju je korištena dokumentacija Zajednice Nijemaca u Hrvatskoj - Zagreb, razgovori vođeni s pripadnicima manjine te manjinski tisak. Stanovništvo njemačkoga materinjeg jezika doseljavalo se na područje Hrvatske, i na šire područje jugoistočne i istočne Europe, već od srednjega vijeka. Do najintenzivnijeg doseljavanja dolazi nakon oslobođenja jugoistočne Europe od Osmanlija u razdoblju od XVII. do XIX. stoljeća. Radilo se o organiziranom, planskom naseljavanju, koje je provodila država ili pojedinačni veleposjednici i koje je imalo dalekosežne posljedice za krajeve useljavanja. Prema podacima iz 1931. godine u Hrvatskoj je živjelo oko 100 000 Nijemaca, odnosno stanovništva njemačkog materinjeg jezika, što je činilo petinu od 493 630 Nijemaca na području bivše Jugoslavije. Većina, odnosno oko 3/4 Nijemaca u Hrvatskoj, bila je nastanjena u Podunavlju (Slavonija, Baranja i Srijem), a ostatak uglavnom u većim gradovima. Njemačka je manjina do II. svjetskog rata bila prepoznatljiva, institucionalno organizirana i po brojnosti treća nacionalna manjina u Hrvatskoj. Godine 1944. započinje organizirana evakuacija njemačkoga stanovništva s područja Jugoslavije. Nakon rata, donošenjem tzv. AVNOJ-skih zakona, svim je Nijemcima koji nisu aktivno sudjelovali u partizanskom pokretu konfiscirana imovina, a oni su upućivani u logore ili na prisilan rad. Njemačkim ustanovama, udrugama i školama zabranjen je rad i oduzeta imovina, a na pripadnike njemačke manjine vršen je pritisak da promijene imena i prezimena i da se izjašnjavaju kao pripadnici drugih nacionalnih zajednica. Dolazi do masovnog iseljavanja pripadnika njemačke manjine s područja Jugoslavije. Prema prvom poslijeratnom popisu 1948. godine u Jugoslaviji je bilo 55 337 Nijemaca, od toga 10 144 u Hrvatskoj, a emigracija se nastavila i u kasnijim godinama. Prema popisu stanovništva 2001. u Hrvatskoj su živjela 2902 Nijemca. Iako je formalno i njemačka manjina uživala ustavom zajamčenu zaštitu i prava "narodnosti" u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (i šire u SFR Jugoslaviji), ta prava nije mogla ostvariti. Njemačka manjina u razdoblju od II. svjetskog rata nije postojala kao zajednica prepoznatljivih obilježja, što je prije svega bila posljedica nekoliko faktora: njezine malobrojnosti, teritorijalne raspršenosti, nepostojanja etničkih institucija i prigušivanja identiteta, koje je dovelo i do asimilacije dijela njezinih pripadnika. Početkom 1990-ih, promjenom društveno-političkog konteksta, našla se u poziciji da mora ponovno oblikovati svoj etnički/nacionalni identitet. Istraživanjem se utvrdilo da se oblikovanje identiteta njemačke manjine odvija upravo kroz djelatnosti njezinih udruga. Nadalje, osnivanje udruga pružilo je pripadnicima manjine priliku da svojim sudjelovanjem u njihovom radu potvrde svoj identitet kao pripadnika njemačke nacionalne zajednice te je dovelo do njihovoga čvršćeg povezivanja. Njemačka se manjina tek kroz djelovanje manjinskih udruga u posljednjih desetak godina počela konstituirati kao jedinstvena, prepoznatljiva skupina unutar hrvatskoga društva. Kao distinktivna za njemačku manjinu u Hrvatskoj izdvojila su se sljedeća obilježja: specifična povijest, kultura i tradicija, jezik, višestrukost identiteta (osjećaj pripadnosti njemačkom narodu, hrvatskoj državi kao višestoljetnoj domovini te, kod nekih pripadnika manjine, pripadnost Podunavskim Švabama kao posebnoj (sub)etničkoj skupini) te "borba protiv zaborava", tj. potreba i nastojanje pripadnika manjine da kroz djelatnost udruga hrvatskoj javnosti ukažu na to da njemačka manjina još uvijek postoji i da ju upoznaju s njezinim doprinosom razvoju hrvatskoga društva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA