Pregled bibliografske jedinice broj: 189664
Vuk-Pavlovićeva filozofija odgoja
Vuk-Pavlovićeva filozofija odgoja // Pavao Vuk-Pavlović : život i djelo / Barišić, Pavo (ur.).
Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ; Institut za filozofiju, 2003. str. 179-188 (pozvano predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 189664 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Vuk-Pavlovićeva filozofija odgoja
(Vuk-Pavlović's Philosophy of education)
Autori
Polić, Milan
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Pavao Vuk-Pavlović : život i djelo
/ Barišić, Pavo - Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ; Institut za filozofiju, 2003, 179-188
Skup
Pavao Vuk-Pavlović : život i djelo
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.11.2001. - 16.11.2001
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
buduće; odgoj; stvaralaštvo
(creativity; education; future)
Sažetak
Iako je nastajala dvadesetih godina 20. stoljeća Vuk-Pavlovićeva filozofija odgoja ima sva obilježja jednog suvremenog teorijskog pristupa. Okrenut budućnosti i stvaralaštvu u kojem je ono buduće već prisutno i po kojem je budućnost jedino moguća, ali i s izvanrednim osjećajem za prošlost na koju se stvaralaštvo jednim dijelom opire, Vuk-Pavlović izvrsno zapaža da je upravo odgoj mjesto bitnog povijesnog dodira prošlosti i budućnosti. I da je on ona presudna spona među njima koja ih uvijek iznova povezujući omogućuje. Odgoj je ona osnovna i najšira djelatnost kojom se novi naraštaji uvijek iznova ukorjenjuju u prošlosti, a stari dosežu do budućnosti. Odgojem se ljudi par excellence potvrđuju kao ljudi i stoga odgoj nije i ne treba biti sredstvo ičemu, već je svrha samome sebi. Jer biti čovjek znači upravo biti odgojen. Iz toga proizlaze i bitne odlike odgoja. On je slobodan i slobodonosan. Njime se njeguje odgajanikova osobnost i potiče ga se na razvitak do ličnosti, koja kao takva sama postaje odgojnim uzorom. To znači da je odgoj suodnos koji se može graditi samo na uzajamnosti potreba odgajatelja i odgajanika, njihovom prepoznavanju, uvažavanju i zadovoljavanju. Na međusobnoj duševnoj pobudi koja obostrano potiče rast ljudskih moći, pa je utoliko ljubav najbolja podloga odgoja. Stoga svaki pokušaj ideološkog ujarmljivanja odgoja nužno vodi k njegovom rastakanju.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
