Naslov
Molekularna patologija i imunohistokemija lezija vrata maternice uzrokovanih virusom humanog papiloma (HPV)
(Molecular pathology and immunohistochemistry of the lesions of the cervix uteri induced by human papilloma virus (HPV))

Autori
Pirkić, Ahmed

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, cjeloviti rad (in extenso), pregledni

Izvornik
Značenje kolposkopije u ranoj dijagnostici i prevenciji neoplastičkih promjena vrata maternice i donjega genitalnoga trakta / Grubišić, Goran ; Ljubojević, Nikola - Zagreb : Medicinska naklada, 2004, 86-92

Skup
Značenje kolposkopije u ranoj dijagnostici i prevenciji neoplastičkih promjena vrata maternice i donjega genitalnoga trakta

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 10.12.2004. - 11.12.2004

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
in situ hibridizacija; imunohistokemija; vrat maternice; patomorfologija
(in situ hybridization; immunohistochemistry; cervix uteri; pathomorphology)

Sažetak
Poznato je da su brojne i raznolike proliferacijske promjene vrata maternice uzrokovane s HPV. Spomenute promjene morfološki se najčešće očituju kao različiti tipovi kondiloma, različiti stupnjevi displazije (CIN/VIN/VAIN - I, II i III), ili kao karcinom. Danas je izolirano više od 100 genotipova humanog papiloma virusa (HPV). Već prema tome da li se HPV nalaze u dobroćudnim ili u zloćudnim tkivnim promjenama, kao i prema njihovom transformirajućem potencijalu, mogu se podijeliti u grupu niske i u grupu visoke ugroženosti. Uvođenje metoda molekularne patologije u svakodnevni rutinski rad patohistološkog laboratorija značajno je proširilo mogućnosti i relevantnost patohistološke dijagnostike. In situ hibridizacija (ISH) omogućava detekciju i lokalizaciju specifičnih sekvenci nukleinskih kiselina (DNA i RNA) u stanicama, uzorcima tkiva i u kromosomima. ISH predstavlja napredak u rješavanju dijagnostičkih problema, u prvome redu u odnosu na imunohistokemiju. Dok imunohistokemija predstavlja metodu izbora u prikazu bjelančevine kao krajnjeg proizvoda aktiviranog gena, ona nije u stanju prikazati sam gen, odnosno njegovu DNA ili RNA u inaktivnom stanju.Metoda ISH koristi obilježene fragmente DNA ili RNA, a koji su zapravo sintetički oligonukleotidi s obično do 50 pari baza, koji se pod strogo kontroliranim uvjetima optimalne temperature, pH, prisutnosti organskih otapala spajaju (hibridiziraju) s ciljnom sekvencom DNA ili RNA. Sintetitički oligonukleotidi nazivaju se probe/sonde, koji su fragmenti sekvencije DNA komplementarne (u ovome slučaju) virusnoj DNA, koju se namjerava dokazati u stanici. Spomenutim procesom nastane obilježeni hibrid DNA, kojega je moguće konvencionalnim imunohistokemijskim metodama detekcije i vizualizacije prikazati u citološkom razmazu ili u histološkom uzorku tkiva. Cjelokupni proces ISH može se podijeliti u 3 faze: 1. Faza pre-tretmana, 2. Faza denaturacije i 3. Faza hibridizacije s vizualizacijom. Jedno od ključnih praktičnih problema ISH metodologije je razdvajanje HPV DNA uzvojnice kidanjem veza kako bi se formirali slobodni lanci, i prodiranje HPV DNA u staničnu jezgru. Vizualizacija hibrida postiže se imunohistokemijskom detekcijom njegovog obilježivača, koji je najčešće biotin. Uspješni ishod hibridizacijskog postupka očituje se u vidu tzv. hibridizacijskog signala, koji je različite boje ovisno o kakvoći primijenjenoga kromogena. ISH metoda predstavlja za praktičnog patologa pouzdanu metodu prikaza uzročnika bolesti, u prvome redu virusa, ali i brojnih drugih infekcijkih stanja u bioptičkom uzorku ili u citološkom razmazu. U radu je detaljno prikazana vlastita modifikacija neradioaktivne ISH metode prilagođene praktičnom patologu.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA