Pregled bibliografske jedinice broj: 187380
Die Familien von Borota aus der Kroatisch-slawonischen Militärgrenze. Sažetak: Plemićke obitelji Borota iz Hrvatsko-slavonske vojne krajine
Die Familien von Borota aus der Kroatisch-slawonischen Militärgrenze. Sažetak: Plemićke obitelji Borota iz Hrvatsko-slavonske vojne krajine // Povijesni prilozi, 23 (2004), 27; 133-163 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 187380 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Die Familien von Borota aus der Kroatisch-slawonischen Militärgrenze. Sažetak: Plemićke obitelji Borota iz Hrvatsko-slavonske vojne krajine
(The de Borota families from the Croatian-Slavonian Military Border)
Autori
Mirnik, Ivan
Izvornik
Povijesni prilozi (0351-9767) 23
(2004), 27;
133-163
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Familien Borota; Offiziere; Kroatisch-slavonische Militaergrenze; Militaerlaufbahn
(Borotha (de) families; Officers; Croatian-Slavonian Military Border; Military career)
Sažetak
Simon Borota nije bio samo suvremenik, nego i suborac hrvatskoga bana Josipa baruna Jelačića Bužimskog. Pod njime se Simon Borota borio već u Turskoj Hrvatskoj, npr. u Kladuši 1835. god. i u Podzvizdu 1845. god., a kasnije i u Ugarskoj 1848/49. god. - u Ugarskoj je istovremeno ratovao i Simonov bratić Andrija, kao i šurjak mu Adam Vranešević. Prema jednom izvoru Simon Borota rođen je 1804. god., a prema drugom 1806. god., u Gornjoj Trstenici kod Vrginmosta, a umro je 4. listopada 1870. u Udbini. Sa šesnaest je godina stupio u 1. Bansku graničarsku pukovniju br. 10. i postupno je napredovao do kapetana 1. klase (1849. god.). Dana 10. lipnja 1850. god. odlikovan je Redom Željezne krune III. razreda, a 1. rujna 1854. god. uzdignut je u plemićki stalež s predikatom "od Budabrana". Sudjelovao je i u talijanskom ratu 1859. god. Godine 1860. je na kratko vrijeme umirovljen, a slijedeće je godine imenovan zapovjednikom glasovite utvrde Cetingrada. Konačno je umirovljen sa činom majora 1865. U nastavku članka riječ je o Simonovoj ženi Katarini Vranešević, kćerki petrinjskoga gradonačelnika, c.k. majora Davida Vraneševića, i njenim rođacima, kao i o drugim pripadnicima obitelji Borota, o Simonovu bratiću Andriji, Simonovim sinovima i unuku, koji su služili u austrijskoj vojsci, navodno njih oko 45. Osim obitelji Borota i Borota od Budabrana, u prošlosti su postojale još dvije plemićke grane, ona "pl. Borotha" i "Borotha od Trstenice". Tako je npr. dugovjeki Livius Borotha od Trstenice, kao generalmajor s mnogim odličjima, od cijelog roda postigao najblistaviju karijeru u austrijskoj vojsci. Sve grane te obitelji izumrle su u muškom koljenu smrću Livijevoga sina Sergija u Beču 1990. god., a postoje još samo potomci po ženskoj liniji.
Izvorni jezik
Ger
Znanstvena područja
Arheologija
POVEZANOST RADA