Naslov
Naznake povijesnog razvoja u uređivanju vrtnih prostora na području Dubrovnika do pojave renesanse : O sedamstotoj godišnjici Benešićeve pločena Gorici u Lapadu
(The Indications for the Historical Gardnes Development in Dubrovnik Area up to the Beginning of the Renaissance)

Autori
Šišić, Bruno

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Vrtna umjetnost na tlu Jugoslavije : povijesno nasljeđe : zbornik radova / Jurčić, Vinko - Zagreb : Društvo za kulturu pejzaža SITH-e ; Centar za povijesne vrtove i razvoj krajine FPZ Sveučilišta, 1990, 30-36

Skup
Drugi znanstveni skup o povijesnom nasljeđu vrtne umjetnosti u Jugoslaviji

Mjesto i datum
Varaždin, Hrvatska, 19.11.1986. - 21.11.1986

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Dubrovačko područje; srednjovjekovni vrtovi; 700 godina ploče na Benešinoj kapelici
(Dubrovnik area; Mediaeval gardens; 700 years of the plate on the Benesa chapel)

Sažetak
Dubrovačkim renesansnim vrtovima kao posebnoj oblikovnoj pojavi u okviru vrtne umjetnosti renesanse prethodile su vrlo povoljne okolnosti različitog karaktera. Uz ostalo, arhivski podaci iz 13. st. govore o utilitarnim vrtovima uokolo Grada, u kojima se uzgajalo različito voće, povrće, cvijeće, aromatsko bilje i vinova loza podignuta na drvenu pergolu. Proizvodi su bili namijenjeni prehrani i zdravstvenim potrebama vlasnika i stanovništva Grada. U dubrovačkim dokumentima 13. i slijedećih stoljeća vrtovi su obilježeni nazivima: ortum, hortus, viridarium, herbarium, pastinum, a ponekad i vinea (češći naziv za vinograd). Kao jedan od popratnih sadržaja tijekom 13. i 14. stoljeća u nekim prigradskim vrtovima podignute su obiteljske kapelice namijenjene prigodnim svečanostima i okupljanjima. Ovaj rad posvećen je 700-toj godišnjici neobičnog spomenika, izvrsno očuvane kamene ploče iz 1286.g. s uklesanim podužim latinskim napisom, a koja je ugrađena upravo u zid stare kapelice na srednjovjekovnom imanju dubrovačke vlasteoske obitelji Beneša, na Gorici u Lapadu. Spominje se da je Šimun Beneša te godine podigao kapelicu Sv.Nikole "in loco vinearum mearum in Gravosia", dakle, u svojim vinogradima, odnosno vrtovima, na prigradskom predjelu zvanom Gravozij, koji je u to vrijeme obuhvatao i poluotok Lapad , a kasnije samo Gruž. Pojas kultiviranih vrtova, sve više opremljenih sadržajima pogodnim za povremeni boravak, davao je neposrednoj okolini Grada značenje kultiviranog prigradskog krajobraza. Posebnu ulogu tom razvoju odigrali su i srednjovjekovni samostanski vrtovi, koji su se u Dubrovniku pojavili još u 11. st., najprije uz benediktinsku opatiju na otoku Lokrumu, a zatim u prvoj polovini 14. st. oko i unutar arhitektonskog sklopa samostana Male braće u Gradu. Malo potom, pred kraj 14. pa tijekom prve polovine 15. stoljeća bili su uređeni brojni vrtovi građana namijenjeni boravku i doživljavanju ugode. Vrtovi kao poseban vid nadgradnje u kulturi življenja predrenesansnog Dubrovnika svjedoče o snažnom humanističkom naboju sredine, koji je uza svu ostalu kulturnoumjetničku baštinu urodio i posebnim izričajem vrtne umjetnosti renesanse na tlu Dubrovačke Republike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

Napomena
Zbornik je pohranjen u Centru za dokumentaciju UNESCO-ICOMOS ( International Council on Monuments and Sites = Medjunarodno vijeće za spomenike kulture i predjele) u Parizu. Zabilježen u "BASE DE DONNEES ICOMOS" (IV.2003-IX.2003) pod br 021026, zaprimljen: ACCESSION NO: 14503. CALL NO: J.H.216.

POVEZANOST RADA