ࡱ> 5@dbjbj22 .XXs$,,,@8$$,@8\\"~~~~~~t6v6v6v6v6v6v6$9R;j6,~~~~~6,,~~8h0h0h0~T ,~,~t6h0~t6h0 h0t0,,t0~P %u:,Xt05808t0S<*-@S<t0@@,,,,S<,t0l~~h0~~~~~66@@ D j-@@DZdenka Janekovi Rmer Na margini ili u srediatu druatva? Razmialjanja o marginalnosti u srednjem vijeku u nekoliko primjera `to je to zna ilo biti na margini druatva u srednjem vijeku? Do neke je mjere sasvim lako odgovoriti na to pitanje: marginalan je onaj koji je slab, liaen moi, bilo tjelesno, bilo gospodarski, bilo pravno, bilo politi ki, koji nema sredstava moi niti druatveni ugled. To je mali ovjek ovisan o drugima, esto i ugnjetavan, na rubu egzistencije, u neprekidnoj opasnosti da padne preko ruba. U gradovima su to ljudi bez posla, nadni ari, aegrti, sluge, ~rtve monetarnoga gospodarstva, popolo minuto. Na selu su to oni koji nemaju zemlju i ovisni su o sredstvima bogatih. To su prosjaci, skitnice, bogalji i siromaani bolesnici, gubavci, bludnice. To su i oni koji rade, ali ne privreuju dovoljno za potrebe svoje obitelji. To su neslobodni, zarobljenici, prognanici, izbjeglice, ka~njenici, esto i njihovi tamni ari i krvnici. Uz njih se mogu nai i pripadnici nekih drugih zanimanja. No, i nakon takvog odgovora koji doista napu uje marginu, ostaje joa mnogo pitanja o marginalnosti pojedinaca i skupina, o proturje nostima njihova polo~aja i o kriterijima kojima mi danas vrednujemo njihov polo~aj. Marginalnost ne postoji samo na tom o itom rubu druatva koji dijeli velike od malih, nego i u srcu naizgled povlaatenih skupina. Mnogi su plemii ili graani dospijevali na rubni polo~aj unutar svoga stale~a, primjerice zbog bankrota, osobne nesposobnosti, bolesti, politi kih i drugih razloga. Takoer, marginalnima bismo mogli smatrati i one stanovnike gradova koji ne u~ivaju graanska prava. Oni su siromasi u druatvenom smislu, minus potentes, oni koji ne mogu ostvariti politi ka prava, pravdu ili poziciju za koju smatraju da im pripada. Tu su i oni koji pripadaju povlaatenim slojevima, ali su bez obiteljske podrake. Brojni su kriteriji marginalnosti: imovinski status, zdravlje, politi ka pozicija, spol, obrazovanje, djelovanje izvan zakona, vjerska pripadnost, stupanj slobode, obiteljski status, graanski status, pravni status, osobne zna ajke, profesija... Po svim tim kriterijima ljudi su mogli biti marginalizirani, pa ak i isklju eni iz druatva. Pitanje se mo~e i preokrenuti: koliko su ti mali, marginalizirani, slabi, propali ljudi ipak bili integrirani u zajednicu i kako se ona prema njima odnosila. Drugim rije ima, mislim da ta margina katkada prodire i u samo srediate druatva. Pitanja o marginalnosti neraskidivo su isprepletena s pitanjima o pripadnosti i identitetu, o centripetalnim silama srednjovjekovnih druatava. Pripadnost kraanstvu  temeljna pripadnost europskog srednjovjekovlja Prvu i neposrednu vrijednost pripadnosti za srednjovjekovne ljude u zemljama zapadne Europe imala je kraanska zajednica, universitas christiana. Kraanstvo je osnovno odreenje pripadnosti srednjovjekovnih europskih druatava, a tek potom slijede ostale pripadnosti, primjerice pripadnost gradu ili dr~avi. No i to se nadovezuje na kraanstvo, iz njega izrasta i njime biva opravdano. Kraanska ekumena nije bila samo organizacija ili odreeni prostor nego i unutarnja vrijednost. Ona je integrativni imbenik osobnosti svih ljudi koji u njoj ~ive i same zajednice. S obzirom da je univerzalno definirala pripadnost, vjera je ujedno bila i najmonije sredstvo isklju ivanja. Oni koji nisu participirali u kraanskom zajedniatvu ne samo da su bili marginalizirani nego i doista isklju eni. Izvori pokazuju da ih se esto do~ivljava kao manje vrijedne ljude, ak dehumanizirane. Srednjovjekovno zapadno druatvo deklarativno se potpuno ograuje od drugih vjera i ne priznaje ih, atoviae, gaji skepsu ak i prema isto nom kraanstvu. Osobito nepovjerenje, pa i mr~nju izazivali su heretici, otpadnici u samom krilu Crkve. No, u stvarnosti, trajna komunikacija je dovodila do upoznavanja, pa ak i do nekih oblika prihvaanja i integracija ili makar su~ivota. }idovske zajednice su u mnogome bile marginalizirane u ~ivotu gradova, a njihovi pripadnici su se svakodnevno susretali s nerazumijevanjem, predrasudama i progonom. S druge strane, te su zajednice ipak inile integralni dio gradova, nosile su neke gospodarske aktivnosti i imale svoju druatvenu poziciju. Primjerice, ~idovska zajednica bila je jedina strana vjerska zajednica koja je smjela ~ivjeti unutar zidina grada Dubrovnika, iza vrata geta u }udioskoj ulici. Slovo zakona je za patarene, pripadnike Crkve bosanske, propisivalo kaznu spaljivanjem. Bilo je dopuateno da ih se porobljava kao nekraane, dakle, nisu imali status osobe jednake kraanima, pa su prema tome bili sasvim marginalizirani. Ali, ~ivot je donosio svoje: postojala je suradnja u trgovini, diplomatski, interesni, pa ak i prijateljski odnosi. Prvaci Crkve bosanske bili su vieni gosti u Dubrovniku, ondje su dr~ali svoj novac i vrijednosti. Stjecali su i nekretnine na podru ju Republike. Treba se samo sjetiti gosta Radina, poslanika Stjepana Vuk ia Kosa e, koji je bio izuzetno cijenjen u Dubrovniku. Sklonio se onamo sa svojim ljudima pred Turcima, ondje je ~ivio i sastavio svoju oporuku, a Dubrov ani su mu dali kuu i pismeno mu zajam ili slobodu vjeroispovijesti. Kad se radi o Turcima, pripadnicima islama, nepovjerenje je u prvim susretima bilo posvemaanje. Turci nisu smjeli niti ulaziti u grad nego su sa svojom robom morali ostati utaboreni u ograenom Taboru na Plo ama. No, s vremenom, kako je nu~da primoravala Dubrov ane na gospodarske i politi ke doticaje s Turcima, oni su sve viae dolazili u grad i u njemu boravili. Dakako, njihov je dolazak izazivao strah, nepovjerenje, prijezir, otpor, no ti su susreti nu~no dovodili do upoznavanja, a time i barem djelomi nog zbli~avanja sa druga ijom vjerom, kulturom i ljudima koji su je nosili. Ekskomunikacija se odnosila na pripadnike zajednice koji su se o nju teako ogrijeaili - zna ila je potpuno isklju enje ovjeka iz zajednice kraana. Onaj koga je pogodila zabrana pri esti, dolazak u crkvu i ukidanje prava vjernika, odnosno podjeljivanja sakramenata, bio je mrtav i za ovaj i za onaj svijet, jer je gubio mogunost spasenja duae. Doduae, kazna nije nu~no bila kona na: mogla je biti dokinuta ako bi pogoeni pojedinac pru~io odgovarajuu zadovoljatinu za svoje postupke. Meutim, do tada je on bio prognan iz kraanskog druatva i zapravo nepostojei. Interdikt je sli na kazna koja je pogaala itav grad ili dr~avu, primjerice Ugarsku 1232. ili Dubrovnik u 16. stoljeu (zbog ponaaanja prema Crkvi i crkvenim osobama). Interdiktom se zabranjivala slu~ba Bo~ja, zvonjenje zvona i zatvarale su se crkve. Nisu se smjeli dijeliti sakramenti, osim kratenja i ispovijedi, te pomazanja umiruima. Koliko su kazne isklju ivanja iz zajednice bile u inkovite, pokazuju reakcije ljudi na njih. Izazivale su strah i trepet, pa su i pojedinci i vlasti u takvim situacijama pristajali na sve uvjete kako bi isklju enje bilo poniateno. Srednjovjekovna Europa je bila kraanstvo: za suvremenike je Christianitas izmeu ostaloga i geografski pojam koji ozna ava europski Zapad. Biti izba en iz kraanstva zna ilo je prestati biti lanom druatva i dionikom obeanoga ~ivota. Ekskomunicirani nisu prestajali biti kraanima, ali su bili izba eni iz zajednice kraana i liaeni svih dobrobiti, ne samo kraanstva kao vjere, nego druatvene zajednice. To je zna ilo ne biti na margini nego pasti preko ruba i joa ~iv prestati biti druatveno priznat kao osoba. Siromasi: odba eni od druatva ili put spasenja? Siromaatvo je svakako jedan od kriterija marginaliziranosti osoba, jer onemoguuje djelovanje, odnosi zdravlje i ~ivot. S druge strane, siromaatvo je u srednjem vijeku imalo vrlo veliko, ak sredianje teoloako zna enje. Siromasi su Kristovi miljenici, oni kojima je obeao Kraljevstvo nebesko, oni su na ovom svijetu dolje, ali e na drugom svijetu biti gore. U govoru na gori Krist je upravo njima podijelio vje na bla~enstva. Mesija je stao na stranu bijednih i poniznih i time dokinuo njihovu marginalnost. `toviae, siromasi su postali posrednicima na putu prema raju za sve vjernike. Poma~ui njima vjernici poma~u samome Kristu, a to pridonosi spasu njihove duae viae nego molitva. Pietas zna i milost, pobo~nost i poatovanje: neato se od toga daje Bogu, a neato potrebitom ovjeku. Druatvena skrb u srednjem je vijeku po ivala na kraanskoj osjeajnosti, na milodarima i skrbi Crkve i vjernika. Svi veliki pokreti za crkvenom reformom u srednjem vijeku stavljali su siromahe i siromaatvo u srediate svoga djelovanja i svoje teologije. Po evai od prvoga kraanstva veza sa siromasima bila je konstitutivna za kraansku vjeru. U velikom nizu onih koji su davali primat siromaanima strai lik Franje Asiakoga koji je svukavai se do gola na trgu otklonio imovinu da bi se pribli~io siromasima u kojima je vidio samog Krista. Nudus nudum Christum sequi: geslo je njegova dobrovoljnog siromaatva koje su slijedili mnogi. Presudnim trenutkom svoga ~ivota ocijenio je onaj kada je udijelio poljubac gubavcu kao svome voljenome bratu. Tada je krenuo putem siromaatva, tra~ei Gospou Siromaatvo koju su voljeli Krist i apostoli, ali je poslije ostala sama i napuatena dok je nije pronaaao Franjo, ponudio joj vje nu ljubav i brak i ostao njezin zauvijek vjeran Poverello. (Sacrum commercium cum domina Paupertate). Franjo i Dominik odgovorili su zahtjevima novog, urbanog, trgova kog druatva koje je gajilo duaevne potrebe esto proturje ne zakonima merkantilizma. O tome svjedo i sama brzina airenja propovjedni kih redova. Uostalom, sam Franjo i mnogi drugi dolazili su upravo iz trgova kog stale~a, no njihov su odabir bili marginalci. Njihovo je djelovanje izdiglo siromaatvo na razinu istinskoga slu~enja Bogu. Zahvaljujui prosja kim redovima u 13. stoljeu je druatvena skrb bolje organizirana i prilagoena novim uvjetima ~ivota. Uz te crkvene reformatore povezali su se brojni pu ki pauperisti ki i evangeli ki pokreti, ak i heterodoksnih tendencija. Ideju siromaatva vezali su uz odricanje od materijalnog, to jest od zla, prema dualisti kim shvaanjima. Slijede ih i ~ene koje upravo u to doba po inju izlaziti iz mraka marginalnosti. Sve nove zajednice u 12. stoljeu, monasti ke, kleri ke i lai ke dale su svome djelovanju karitativnu dimenziju, te je ona dobila primat u ~ivotu Crkve i kraana. Uz deset zapovijedi, srediate vjerske pouke zauzimaju sedam djela tjelesnog milosra: gladna nahraniti, ~edna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamni ena pohoditi, izbjeglice i prognanike pomagati, mrtva pokopati. Sam Krist dao je sredianje mjesto onome ato je egzistencijalno na prvom mjestu  hrani. Joa od starozavjetnih motiva, kao ato je, primjerice, mana u pustinji, Ilijino odnosno Elizejevo mno~enje braana i ulja, pa do eshatoloakog obroka od ribe i kruha na gori, ru kova s razli itim ljudima, posljednje ve ere i obroka nakon uskrsnua, hrana za tijelo bila je povezana s hranom za duau. To je bila preporuka i za srednjovjekovne kraane koji su doista imali pune ruke posla na tom zadatku. Najvea veina ljudi u srednjem vijeku bili su gladni i pothranjeni. Braudel ka~e da je samo na mediteranskom podru ju 20% stanovniatva, odnosno 12-14 milijuna ljudi bilo neprekidno gladno. Opsjednutost prizorima hrane u golijardskoj poeziji ili u pometovskom diskursu komedije samo je nali je sveprisutnoga kruljenja u praznim ~elucima. Veina stanovniatva jela je slabo i neuravnote~eno. U njihovoj prehrani nedostajalo je vitamina i hranjivih vrijednosti, pa su bili podlo~ni razli itim bolestima. Srednjovjekovne kuharice pripovijedaju nam o kopunima i kastratima, marcipanu i slasnim kremama, ali veina ljudi mogla je te delicije samo gledati po gradskim tr~nicama. Njihovi obroci bili su kaae od ~itarica, prete~no od je ma, krupnika i prosa, a kada nije bilo ni toga kruh su mijesili i od koatica i trava. Osobito je selo bilo gladno, jer zaliha nije bilo, pa je svaka vremenska nepogoda uzrokovala glad. Odgovor Crkve na to bilo je postavljanje mensae pauperum, svakodnevnoga ru ka za siromahe uz samostane. Doduae, broj onih koji su mogli dolaziti za taj stol bio je ograni en, ali je ta mjera ipak donosila tjelesnu pomo i duhovnu utjehu. I pojedinci su se uklju ili u takav oblik milosra: primjer su toga dubrova ki bogataai koji su ostavljali novac za objed koji se imao uprili iti gradskim siromasima na dan njihova pogreba. Poneki su ustanovili zaklade iz kojih se jednom godianje plaao takav ru ak za najmanja Bo~ja stvorenja koja e se pomoliti za spasenje svoga dobro initelja. Izravna pomo siromasima bila je jedna od najva~nijih duhovnih dimenzija lai kih bratovatina. Bratimi su takoer prireivali karitativne ru kove, pomagali siromasima, posjeivali utamni ene, tjeaili osuene na smrt, njegovali i obilazili bolesnike i pokapali mrtve. Zaokupljenost onostranim mnoge je navela da ine oporu ne zapise za siromahe. Kako se vjerovalo da milostinja poniatava grijeh i smanuje broj godina u istiliatu, djela milosra postala su neka vrsta putovnice za nebo. Od svakoga se o ekivalo da daje prema svojim mogunostima i prema potrebama siromaha, bez neposredne nagrade ili druatvene prednosti. Prema kraanskom uvjerenju, zemaljska bogatstva su Bo~ji dar koji pripada svima, pa bogati siromasima ne daju od svoga nego im vraaju njihovo. Joa jedan va~an srednjovjekovni oblik socijalne skrbi bili su hospiciji, institucije koje su zbrinjavale sve potrebite, bilo bolesne bilo gladne. Naime, bolest i siromatvo se u srednjem vijeku gotovo i ne mogu razdvojiti. Bolesti su bile masovno proirene ba zbog siromatva i gladi, od kongenitalnih bolesti, malformacija, infekcija i zaraza. Hospiciji su isprva su bili vezani uz samostane, a kasnije ih utemeljuju i bratovtine i pojedinci. Na taj su na in, uz Crkvu i laici institucionalizirali skrb za siromahe. Tek krajem srednjeg vijeka i u novovjekovlju nastaju svjetovne institucije koje kraansko milosre zamjenjuju represivnom kontrolom kojoj je osnovna svrha bila ne skrbiti za potrebite nego osigurati se od njih i smanjiti druatvene napetosti na korist korisnih graana. Nasuprot toj temeljnoj kraanskoj liniji bliskosti sa siromaatvom, postojala je i druga koja nije percipirala siromaatvo kao vrijednost. Takvi glasovi ujni su joa od ranog srednjeg vijeka, ak i iz Crkve, iako tada joa u manjini. Oni upozoravaju da siromaatvo ne jam i spasenje, da siromasi takoer mogu biti greanici, te da su i oni du~ni dati dug druatvu i brinuti se o drugima. Takoer, javlja se ideja o siromaatvu kao druatvenoj i osobnoj sramoti, kao kazni za neki grijeh, ako ne svoj, onda grijeh predaka. I bolest, primjerice guba, katkada je promatrana kao vanjsko o itovanje unutarnje iskvarenosti. Sve je to anticipacija prezrivog stava prema siromaatvu koji postaje sve glasniji i djelotvorniji s krajem srednjega vijeka. Od 12. stoljea siromaatvo postaje sve vidljivije i masovnije, zbog rasta gradova, prirodnih katastrofa, demografske ekspanzije i monetarne ekonomije. U gradove se slijeva sve viae ljudi bez imovine koji izazivaju sumnji avost i bojazan. Njihovo siromaatvo esto je vezano uz druga ije obi aje i neznanje, neciviliziranost i neurbanost. Srednjovjekovne satire pune su seljaka i brana koji su glupi, nepoateni i primitivni - Dr~ieva Novela od Stanca samo je blagi primjer izrugivanja tih ljudi. ak i u vrijeme kada klinijevska reforma i prosja ki redovi uzdi~u siromaatvo kao ideal, uju se glasovi sumnje i postavljaju se pitanja vara li taj siromah, zaato ne radi nego se skie i sli no. Oatrica kritike usmjerila se i prema samim propovjednicima koji su bili zdravi, a ipak nisu radili i privreivali, ve su ~ivjeli od milostinje. Poduzetni kim duhovima nije bila jasna ideja o prosja enju kao odabiru, ne s ciljem da se izbjegne rad, nego s ciljem da se bude jednak s najmanjima. Trgova ko, merkantilisti ko druatvo kasnog srednjovjekovlja po elo je s viae sumnje gledati na siromaatvo, zbog nove etike rada i shvaanja bogatstva kao vrijednosti. U tom kontekstu siromaatvo se mo~e tuma iti kao posljedica nerada i nesposobnosti. Ipak, dokle god je postojala dimenzija spasenjskog zna aja siromaatva i kraanskog zajedniatva, siromasi su bili doktrinalno zaatieni. Kako je s krizom 14. stoljea i promijenjenim tr~iatem rada siromaatvo postajalo sve proairenije i sve te~e i kritika je ja ala. Merkantilizam i novi na ini proizvodnje stvarali su siromahe i produbljivali jaz izmeu bogatih i siromaanih. Kapital se slijevao u ruke trgovaca i vlasnika manufaktura, dok je radna snaga radila za sitnu plau i jedva pre~ivljavala. Oni koji su bili nesposobni za rad, a nisu imali skrb obitelji bili su u joa te~em polo~aju. Iz jednog dubrova kog zakona, iz godine 1428, jasno se vidi taj jaz. Naime, vlasnici manufakture sukna varali su svoje jadne radnike na vagi, isplaivali im plau u preskupoj hrani ili po proizvoljnom te aju, ato je prouzro ilo veliku zabrinutost atetu siromaanim radnicima, Bo~je negodovanje i mr~nju svijeta. S pobunama siromaanih, od kojih oni uglavnom nisu imali nikakve koristi, u o ima etabliranih svijet siromaha sve je manje bio ulaznica za raj, a sve viae je zna io prijetnju i izazivao strah. Pojavljuje se slika skitnice i prosjaka kao opasnog parazita, bandita sklonog kriminalu, nositelja bolesti. Umjesto nekadaanjega vrednovanja siromaatva, uspon graanstva sa sobom je donio novo vrednovanje bogatstva i rada, a to je udaljilo europsko druatvo od svetog Poverella i njegove gospoe Paupertas. Umjesto moralnog, pojavljuje se tr~iani odnos prema siromasima, na jedan na in u gradovima, na drugi na in na selu. Od te klime sumnje i neprijateljstva s jedne, te etike profita s druge strane, mali je korak prema represiji i izdvajanju koje e donijeti 16, a osobito 17. stoljee. Upravo je u modernoj Europi pauperizam dosegao dramati ne i masovne razmjere, a istovremeno je nestala srednjovjekovna blagonaklonost prema siromahu kao ovozemaljskom Kristu. Bijeda je postala drutveno opasna i protiv nje se krenulo represijom. Marginalnost privilegiranih: primjer srednjovjekovnog Dubrovnika U srednjovjekovnim drutvima bilo je niz skupina i pojedinaca koji nisu bili ni gladni ni bosi ni bez krova, ali su patili od siromaatva i osjeali se marginaliziranima. To su mogli biti i pripadnici vladajue elite, plemii koji nisu mogli ~ivjeti prema standardima svoga stale~a. Treba rei da je meu njima bilo i doista siromaanih: mnoge udovice morale su zalagati zemlju za osnovne potrebe obitelji i davati molbe vlastima da bi mogle prehraniti svoju djecu. Neuspjeh trgova kih pothvata takoer je mogao dovesti do krajnjeg siromaatva. Dubrova ka graa pru~a mnogo primjera onih koji su bje~ali u egzil zbog dugova i ostavljali svoje obitelji da se nate~u s vjerovnicima. Meutim, u mnogim slu ajevima podnositelji molbi nisu bili pritisnuti egzistencijalnom krizom, ve potrebom za vanjskim sjajem. To su o evi i majke koji nisu mogli dati uobi ajeni miraz kerima i prirediti velebnu svadbu, plemenitaai koji nisu mogli uzdr~avati sluge, odijevati se prema druatvenim uzusima i sli no. Ana, udovica Pijera Lamprice de Menze, tra~ila je joa 1363. godine od mu~evih prokuratora da joj plate "dvije skupe haljine, kakve dolikuju vlasteoskoj udovici" "...vestes expenses sicut decet habere nobilem mulierem possidentem lectum mariti sui...". Iako bogatstvo afirmiranjem nasljednog prava viae nije bilo nu~ni preduvjet plemstva, implicitno je ostalo vezano za poimanje vlasteoskog statusa i zadr~alo je veliko zna enje u svakodnevnom ~ivotu. Osiromaajele plemie njihov je nezavidni polo~aj isklju ivao iz trke za visoke slu~be i onemoguavao im presti~ni ~ivot. Siromaaenje se smatralo nesreom cijelog stale~a, jer ga je to oslabljivalo. Vlada Dubrova ke Republike osobito je brinula o osiromaaenim lanovima vlastele, nastojei spasiti barem minimum vlasteoskog standarda ~ivljenja. Oni su bili osloboeni plaanja dr~avnih zajmova a u kriti nim situacijama dobivali su nov anu pomo. U02tz   ^  8 > r  X l }uiaYhQCJaJh)!CJaJhvhv6CJaJhvCJaJhrnCJaJh+CJaJh7GCJaJh CJaJhpSCJaJhz"jCJaJhACJaJhpahICJaJhpah0`CJaJhDNh0`5CJaJhDNh_5CJaJhDNhC(25CJaJhDN5CJaJhDNCJaJ".02   :<>@#5AAAAXBZB\B`gdo`gdeE`gd `gd+`gdIgdDNgd0`jdd ",.0l t4t.h&Dbxz~<nݽݽݵݵݭݭݭݭݑhCJaJhyCJaJhfdCJaJhpShpS6CJaJhpSCJaJh#CJaJh+CJaJhCJaJhCJaJhACJaJhe<CJaJhpah0`CJaJh CJaJh-CJaJhrnCJaJ/nrv8<>@ "64<> 8 h !>!!!!!!"N"T"h""팬¬yhR CJaJhpah,>OCJaJh'CJaJhpah0`6CJaJhpah^6CJaJhpah^CJaJhpahnCJaJh,>OCJaJhpah%zBCJaJhACJaJh!ZCJaJh#CJaJhpah0`CJaJh9&CJaJ/""":###t$$$6%%%%%&&&&&'0'' (x()")D*F*H*J*L*p***׿׿״׬״פהp``hpah CJaJhnH tH &jh>w{0JCJUaJhnH tH hpah:?CJaJhnH tH hpah0`CJaJhnH tH h'CJaJhDCJaJhpah0`CJaJh~CJaJhR CJaJh~CJaJhpah:?CJaJhpah CJaJhpah^CJaJh,>OCJaJ!**f+t++++",&,,,0,-<-L-j-l----8...////h0j0l0444555$555556*6.60677t7x78ߕߕ߅}hk=CJaJhh_CJaJhg<CJaJhpah CJaJjhSo0JCJUaJh]%CJaJhpah5LCJaJjhB>0JCJUaJhX 4CJaJh!CJaJhpah0`CJaJhpah:?CJaJhpaheECJaJ0828r9t999999b:d::::::;;<<0<p<|<<<<<< ======= >(>>>@>f>>??@@嫟xph6(CJaJh`YCJaJhpahbqCJaJhpahn6CJaJhCSCJaJhh_hn6CJaJhpahnCJaJjhc(0JCJUaJh>nCJaJjhh_0JCJUaJhpah0`CJaJhpaheECJaJhh_CJaJhh$CJaJ,@@@AAAA]] ^^^Ḱvh`XPhv CJaJhqCJaJh,CJaJjhOz0JCJUaJjh;0JCJUaJjh380JCJUaJjhVc0JCJUaJh1HCJaJhQm`CJaJh4CJaJhOCJaJjhIV0JCJUaJhOhIVCJaJh#cxCJaJhIVCJaJhiCJaJjhi0JCJUaJ^^^_ ______\`v`````aPa`ataabbccccccdd0e2eeeefffg{skhqCJaJh+CJaJh'}CJaJhv hv 6CJaJjhn"m0JCJUaJh|*CJaJhn"mCJaJhk3BCJaJhHGCJaJhv CJaJjh<,0JCJUaJh<,CJaJhnH tH hLmh<,CJaJhnH tH h<,CJaJhnsCJaJ'g6gvggrhhhhh iiiij.j2jVj`j|jj~kkkkkkmmm嵨~~j_M_"jh0JCJUhnH tH hCJhnH tH &jh&0JCJUaJhnH tH h>nCJaJhnH tH hNJCJaJhnH tH hpahqCJaJhnH tH hqCJaJhnH tH hqCJaJ"jh00JCJUhnH tH h'}CJhnH tH h0CJhnH tH hNJCJhnH tH h'}CJaJhNJCJaJmmJnPnnoo pppvpwp?qMqVqnqqqqqrrrrrsttttظذذ؂zrzdVhh]p;CJhnH tH jh=&}0JCJUaJh^%CJaJh>mCJaJhpah]p;CJaJjh`80JCJUaJh>nCJaJhnH tH hqCJaJh>nCJaJh1DCJaJh CJaJh44<CJaJhnCJaJh`CJaJhpSCJaJh CJaJhOCJaJhswCJaJtt:xxxyzy|yyyzz@zDzvzzR|} }}}0~^~`~d~~~˷坐|obNbAbhPCJaJhnH tH &jhp0JCJUaJhnH tH hCJaJhnH tH h`CJaJhnH tH &jhD 0JCJUaJhnH tH h+CJaJhnH tH hpCJaJhnH tH hqCJaJhnH tH &jhY0JCJUaJhnH tH h&*CJaJhnH tH hwCJaJhnH tH h CJaJhnH tH hmCJaJhnH tH ~~B :Ԃ$0:>Pd0:PV@D˷˪|tiaThPbCJaJhnH tH h#WCJaJhpah#WCJaJh<CJaJjh 0JCJUaJhWVCJaJhpahPbCJaJhWVCJaJhnH tH h%n_CJaJhnH tH &jhD0JCJUaJhnH tH h|*CJaJhnH tH hJkCJaJhnH tH hCJaJhnH tH h'=CJaJhnH tH DFR|Fbކ$FHhȇ̇ֈ&2HxDFHJxFûzl_h X!CJaJhnH tH jh<0JCJUaJh3CJaJh<CJaJh_CJaJhCJaJjh 0JCJUaJhYCJaJhpahYCJaJhU%aCJaJh#WCJaJh|*CJaJhnH tH h#WCJaJhnH tH hU%aCJaJhnH tH hwCJaJhnH tH !FJZ02$ fd˾ˬ˟uuh[h[Nh !CJaJhnH tH hm=CJaJhnH tH h&*CJaJhnH tH hpahjgCJaJhnH tH hjgCJaJhnH tH h^%CJaJhnH tH he9CJaJhnH tH "hhyO6CJaJhnH tH hVCJaJhnH tH hyOCJaJhnH tH h|*CJaJhnH tH hCJaJhnH tH hDCJaJhnH tH Ւ2<ADnrΔNtdtŸqqqdqWqWqqh]pCJaJhnH tH hOxCJaJhnH tH hpahTCJaJhnH tH h9CJaJhnH tH hkhqCJaJhnH tH hpCJaJhnH tH hkCJaJhnH tH hTCJaJhnH tH hqCJaJhnH tH h>nCJaJhnH tH hjgCJaJhnH tH &jhK^0JCJUaJhnH tH –Nhjlpjp(ڜܜޜ:V߻sj]M]M]@]h=wCJaJhnH tH hpahiCJaJhnH tH hiCJaJhnH tH hphnH tH jhU0JUhnH tH h NhnH tH "hpahE!6CJaJhnH tH hpahE!CJaJhnH tH hE!CJaJhnH tH &jh0JCJUaJhnH tH hpahTCJaJhnH tH hTCJaJhnH tH &jh<0JCJUaJhnH tH 4\b :L\hJLNRjpvhihnH tH &jh.P0JCJUaJhnH tH h9CJaJhnH tH &jhD80JCJUaJhnH tH h=wCJaJhnH tH "h=wh=w6CJaJhnH tH hD8CJaJhnH tH UhiCJaJhnH tH hpahiCJaJhnH tH -z odobrenje kneza i Malog vijea mogli su dobiti kredit iz opinske blagajne, a neki od njih stanovali su u opinskim kuama. Postojao je i posebni fond za sufinanciranje vlasteoskih svadbi, od kojeg je ostala arhivska knjiga Matrimonia nobilium Ragusinorum. Nad svojom bijedom kuka vlastelin Dominik de Ragnina u svojoj molbi za pomo iz 1591. godine. Isti e da su "naai davnaanji oci, koji su upravljali ovom Republikom uvijek imali obi aj pomagati dr~avnim sredstvima ne samo svoje vlastite sinove koje bi vidjeli pritisnute kakvom potrebom, nego i strance". }eli financijsku pomo za proizvodnju na svom imanju, a u protivnom e morati otii iz grada na sramotu toga grada. Pomo je stizala i od pojedinaca, milostinjom i oporu nim legatima. Oporu ni zapisi namijenjeni vlasteli uvijek su bili vei od onih za pu ane, s obrazlo~enjem da njima viae treba. Pomo je esto bila tajna, ak i kad se radilo o roacima, jer je bilo va~no sa uvati staleaki presti~. Ope je uvjerenje bilo da je bogatstvo vlasteli potrebno, kako bi mogli ~ivjeti na na in prikladan svome stale~u. Ono im je davalo druatvenu va~nost i omoguavalo uspon u dr~avnoj slu~bi. Staleaki status osiromaaenih plemia nije dolazio u pitanje, ali se njihov druatveni polo~aj neminovno srozavao. Godine 1400. odvila se u Dubrovniku urota etvorice mlade vlastele, brae Zamagna i Bodaa s vojvodama iz Trebinja i Popova i pu anima. Pripadali su marginaliziranom plemstvu i to je bio osnovni motiv njihovog neuspjeanog poduhvata. Neki od njih kandidirali su se za pojedine slu~be, ak i za kne~evsku, ali nikada nisu bili izabrani. Stigli su najviae do slu~be justicijara, prodava a opinske soli i upravitelja ~itnice, jer nisu u~ivali ugled koji bi ih doveo do viaih polo~aja. Arhivski podaci bilje~e da su iza sebe ostavili velike dugove, tako da je vlada prodala neka njihova imanja. Dakle, bili su i gospodarski i politi ki na rubu svoga stale~a. Kroni ari ka~u da su bili poznati buntovnici i nasilnici i da su oko sebe okupljali najgore meu plemiima i pu anima. Pu ane koji su se pridru~ili uroti nazivaju artigiani, no na temelju toga ne mo~e se zaklju iti da se radilo o organiziranom pokretu obrtnika. Naprotiv, taj naziv zna i neato drugo ato takoer mo~e potaknuti diskusiju o marginaliziranosti. Naime, u vrijeme kada su kronike napisane taj je pojam ozna avao ni~i sloj pu ana. Oni su vjerojatno bili motivirani socijalnim buntom, ali im zahtjevi nisu bili artikulirani. Do sada to nije bio slu aj, no ini mi se da bi se ta pobuna mogla itati i u klju u brojnih europskih pobuna toga vremena koje je vodio nezadovoljni sloj minus potentes, ljudi koji su pretendirali na mo i visoki polo~aj. U bazi pokreta bili su ojaeni pravi siromasi koji su uglavnom bili manipulirani. Urota je otkrivena i urotnicima su odsje ene glave, konfiscirana im je sva imovina, jer izdajnici domovine nisu smjeli imati dijela u njoj. Dvije godine nakon urote malodobni sin jednog od zavjerenika razbaatinjen je i prognan iz grada zbog o eve izdaje. Roaci sudionika pobune takoer su bili ka~njeni, jer se dugo vremena nisu mogli nadati viaim slu~bama iako sami nisu bili niata krivi. Tek su pred kraj ~ivota, kad je urota ve bila daleka proalost, dospjeli do senatorskog kruga. Bilo je i drugih slu ajeva politi kog odmetanja vlastele. Svi su zavraavali odsijecanjem glave sudionicima ili progonom, ali i posvemaanjim marginaliziranjem njihovih obitelji. Imovina im je bivala zaplijenjena, sinovi prognani, a keri zatvorene u samostan kako od njih ne bi bilo potomstva. Dakle, pripadnici obitelji urotnika su, iako nimalo krivi, bili posve isklju eni iz zajednice. Valja rei i to da se pod pojmom urota esto skrivala naprosto druga ija politi ka opcije, primjerice u sudbinskim danima nakon propasti Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, kada su pojedini dubrova ki plemii, predvoeni braom Bucignolo, razmialjali o moguim dobrobitima habsburake zaatite. Sumnja je pogaala i one koji su se vezali uz `panjolsku.s Svaki je plemi, pa bio vrlo bogat, ugledan i moan, mogao u trenu pasti s polo~aja vladara u polo~aj prognanika bez kue i kuiata. Doslovno, jer u Republici se uobi ajilo sruaiti kue izdajnika i simboli no posoliti to zemljiate kako bi uvijek ostalo neplodno. Kada je rije  o politi koj marginalizaciji treba promisliti i o polo~aju sekundarne elite  obogaenih graana koji po svemu ~ive kao vlastela, ali ne mogu participirati u vlasti. Dubrova ke bratovatine Antunina i Lazarina okupljale su tu elitu. Svoju frustraciju pokuaavali su nadoknaditi gradei velebne pala e i ljetnikovce, kupujui luksuznu odjeu i namjeataj i u svemu slijediti obi aje vlastele. Satisfakciju su pronalazili i u tome ato, od 16. stoljea preuzimaju vodstvo u gospodarstvu Republike. No, sve to nije bilo dovoljno da kompenzira njihov osjeaj marginaliziranosti. O tome svjedo i injenica da su u sazivima svojih bratimskih skupatina oponaaali sazive vijea pozivajui na sastanke zvonom, glasujui lpoticama, vodei zapisnike, a sve to u posebnoj odjei. Drugim rije ima, svoju politi ku izvlaatenost pokuaavali su kompenzirati stvaranjem paralalnih tijela. No, moi nisu imali, ato pokazuje bahati odgovor plemike vlasti koja je zakonski zabranila takvu vrstu utjehe poru ujui pu anima da u Dubrovniku ima samo jedna vlada i priprijetivai im teakim kaznama. Vlastela koja su ~enidbom s pu anima premoaivala meustaleaki jaz takoer su bila marginalizirana  gubili su plemiki status i sve privilegije. ak i u 17. stoljeu, kad su nobilitirani kako bi popunili redove demografski iscrpljenog plemstva, ostali su marginalizirani. Mnoge se stare obitelji ne ~ele s njima oroivati, ne ulaze u senatorski krug, te ostaju kao izdvojena, marginalizirana skupina do kraja Republike. Joa je jedna skupina privilegiranih esto bila gurana na politi ku marginu. Paradoksalno, bili su to pripadnici najja e organizacije srednjovjekovlja, Rimske crkve. Dubrova ka Republika svim je sredstvima izvlaaivala kler i nadbiskupa. Svjetovni vlastelini su kao prokuratori upravljali crkvenim dobrima, odlu ivali o blagdanima i procesijama, provodili reforme samostana. Preuzeli su i upravljanje prihodima i oporu nim zakladama crkvenim ustanovama. Razmjeatali su sveenike po crkvama, birali ispovjednike redovnicama i predvodili stra~u u plemikom ~enskom samostanu. Zabranili su darivanje nekretnina Crkvi i derogirali nasljedna prava klerika. U svoje su ruke preuzeli izbor crkvenih velikodostojnika, ak i po cijenu prosvjeda Svete Stolice. Potiskivanje politi ke moi Crkve grubo se o itovalo kraenjem prava jurisdikcije i azila. Sudski zapisnici i zapisnici vijea svjedo e o nizu pravnih sporova koje je preuzela svjetovna vlast, premda su spadali pod nadle~nost nadbiskupskog suda. Kad je iz bilo kojeg razloga u proces bio upleten interes vlasti, ona je bezobzirno prelazila crtu razdiobe nadle~nosti izmeu svjetovnog i crkvenog prava. To se nije inilo preautno, ve su donoaeni zakoni koji su bili posve protivni kanonskom pravu. Nadbiskupove prosvjede su ignorirali ili na njih odgovarali drskoau. Koliko god Republika bila odana kraanstvu i papinstvu, unutar svojih granica nije trpjela drugu politi ku silu, pa su stoga klerici bili posve marginalizirani kad se radilo o bilo kojoj razini politi kog utjecaja. Tako se moglo dogoditi da upravo crkveni ljudi u srednjovjekovnom Dubrovniku u mnogim situacijama postanu minus potentes. Na rubu ili u srediatu druatva? Nove smjernice istra~ivanja. Mialjenja sam da se u historiografiji marginalni, rubni polo~aj osobe esto previae usko i shemati no definira, viae prema kriterijima autora nego u skladu sa stvarnoau srednjovjekovnoga grada. Druatvena pozicija ljudi u srednjem vijeku bila je mnogo slo~enija no ato se to na prvi pogled ini, jer je ovisila o nizu kriterija i meuodnosa. Srednjovjekovno druatvo, gradsko i seosko, poznaje viae razina i oblika pripadnosti, a onda i viae razli itih definicija marginaliziranosti. Prosudba o tome ovisi o kriterijima kojima definiramo druatvo: ako je kriterij politi ka mo i presti~ marginalni su svi oni koji je nemaju, pa makar bili ugledni i bogati lanovi druatva. S druge strane, siromasi, ljudi posve liaeni materijalnih dobara i druatvene pozicije, na neki su na in ipak uklopljeni u zajednicu, ak i bitni za nju. Postoje stupnjevi marginalnosti ili, ako okrenemo stvar, integriranosti, odnosno pripadnosti zajednici i ta je pripadnost viaestruka. Pojedinac mo~da ne participira u jednom njezinom vidu, ali participira u drugima i time je lan zajednice. Na kraju, pitanje je jesu li se oni koje mi danas po nekim kriterijima definiramo kao marginalizirane sami tako osjeali ili su osjeali da imaju svoje mjesto u druatvu, da pripadaju nekamo, da su dio zajednice. To ostaje otvorenim, jer mali ljudi nisu nam mogli ostaviti svoje mialjenje. Summary The author is reconsidering the question what does social marginality really mean in the Middle Ages. The problem of marginality and marginal people is closely connected to the problem of identity and belonging. The medieval society, both urban and rural experienced several levels and forms of belonging and, according to that, several different definitions of marginality. The criteria of marginality were numerous and heterogeneous, so marginals could be not only powerless and poor people but also members of the higher estates who were for any reason deprived of the power and social position. The author examines this matter through several examples: belonging or not belonging to the Christianity, position of poor and poverty in the medieval West and the marginality of the privileged.  Jorjo Tadi, Jevreji u Dubrovniku do polovice XVII. stoljea. Sarajevo: La benevolencia, 1937; Bernard Stulli, }idovi u Dubrovniku. Zagreb: Jevrejska opina; Nakladni zavod Matice hrvatske; Kulturno druatvo "Miroslav `alom Freiberger", 1989.  Mihajlo Dini, Documenta de patarinis., U: Iz dubrova kog arhiva vol. III. Beograd: SANU, 1967, 181-236; iro Truhelka, Testament gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 23 (1911), 355-375; Isti, Joa o testamentu gosta Radina i o patarenima. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 25 (1913), 363-381; Franjo `anjek, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualisti ki pokret u srednjem vijeku. Analecta Croatica christiana, sv. 6. Zagreb: Kraanska sadaanjost, 1975, 98, 116.  Ivan Bo~i, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku. Beograd: Istorijski institut SANU, knjiga 200, Istorijski institut, knjiga 3, 1952: 54, 78, 87-88, 90, 98-102, 104; Toma Popovi, Turska i Dubrovnik u XVI veku. Beograd: Srpska knji~evna zadruga, 1973: 28-33, 66-67, 134-137, 260-264; Peter F. Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule 1354-1804. Seattle and London: University of Washington Press, 1974, 173-179; Vesna Miovi, Zadiranja u dubrova ko bie od sultana do obi nog osmanlijskog podanika. Dubrovnik 2 (1993), 272-276;  Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, sv. 1. Zagreb: NZMH, 1975: 239-240; Kosta Vojnovi, Crkva i dr~ava u dubrova koj republici. Rad JAZU 121 (1895): 9.  Vidi: Elisabeth Vodola. Excommunication in the Middle Ages. Berkley; Los Angeles; London: University of California Press.  Mt 11, 5; Mt 5, 1; 2 Kr 4, 1-7; 1Kr 17, 7-15.  Walter Nigg, Franjo Asiaki i njegov svijet. Zagreb: Kraanska sadaanjost, 1982: 9-15.  Clifford Hugh Lawrence, The Friars. The impact of the early mendicant movement in Western society. London  New York: Longman, 1994: 28-57, 65-75.  Andr Vauchez, Female Prophets, Visionaries and Mystics in Medieval Europe. U: A. Vauchez, The Laity in the Middle Ages. Religious Beliefs and Devotional Practices, ed. D. Bornstein. Notre Dame  London: University of Notre Dame Press, 1996: 219-229; Peter Biller, Through a Glass Darkly: seeing Medieval Heresy. U: The Medieval World, ed. P. Linehan, J. L. Nelson, London  New York: Routledge, 2003: 322-323.  Vincenzo Paglia, Storia dei poveri in Occidente. Milano: Biblioteca Universale Rizzoli, 2003: 6-8, 141, 149, 160-167, 177-188.  Mt 25, 31.  Iv 2, 1-12; 12,1-8, Mt 9,9-12; 26,6-13; Mk 2,13-17; 14,3-9; Lk 5,27-32; 7, 34.  Mt 23,6-12; 10,24-40; Lk 22,24-28; 6,40, Iv. 13, 1-15  Iv 21,1-14; Lk 24, 30-35; Mk 16,12-13  Mk 6,30-44; Mt 14,13-21; Lk. 9,10-17; Iv 6,1-13. Fernand Braudel, The Mediterranean Economy in the Sixteenth Century u: Essays in European economic history (1500-1800), ed. Peter Earle. Oxford: Clarendon Press, 1974: 30-31.  David Herlihy, The Crisis of the fourteenth century. u: Molho, Anthony, Social and Economic Foundations of the Italian Renaissance, New York, London, Sydney, Toronto: John Wiley and sons: 1969, 77-90.  V. Paglia, Storia dei poveri: 149, 164; Z. Janekovi Rmer, Na razmei ovog i onog svijeta. Pro~imanje pojavnog i transcendentnog u dubrova kim oporukama kasnoga srednjeg vijeka. Otium 2/3-4 (1994): 9.  C. F. Lawrence, The Friars: 112-116; A. Vauchez, Ordo Fraternitatis: Confraternities and Lay Piety in the Middle Ages. . U: A. Vauchez, The Laity in the Middle Ages. Religious Beliefs and Devotional Practices, ed. D. Bornstein. Notre Dame  London: University of Notre Dame Press, 1996: 107-118; Kosta Vojnovi, Bratovatine i obrtne korporacije u Republici dubrova koj od XIII do konca XVIII vijeka, sv. I, Bratovatine dubrova ke; sv. II, Obrtne korporacije, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, vols. VII, VII/2, Zagreb 1899.  Philippe Aris, L'homme devant la mort, Paris: Editions du Seuil, 1977: 151-159, 173-185, 192-194; Jacques Le Goff, La naissance du Purgatoire. Paris: Gallimard, 1981: 283-285, 391-409, 436-438, 481-482; Z. Janekovi Rmer, Na razmei ovog i onog svijeta. Pro~imanje pojavnog i transcendentnog u dubrova kim oporukama kasnoga srednjeg vijeka. Otium 2/3-4 (1994): 3-16; Ista, "Pro anima mea et predecessorum meorum". The Death and the Family in 15th Century Dubrovnik. Otium 3/1-2 (1995) (Medium aevum quotidianum 35, 1996): 25-34.  V. Paglia, Storia dei poveri: 191-202.  Z. Janekovi Rmer, Nasilje zakona: Gradska vlast i privatni ~ivot u kasno srednjovjekovnom i ranonovovjekovnom Dubrovniku. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 41 (2003): 30-32.  Karl Bosl. Potens e pauper. Studi di storia dei concetti a proposito della differenziazione sicoale nel primo Medioeveo e del pauperismo nell' alto Medioevo. U: La concezione della povert nel Medioevo, ed. O. Capitani, Bologna: Ptron Editore, 1983: 95-151.  Michel Mollat, I poveri nel Medioevo. Roma  Bari: Laterza, 1982: 82-87.  Marin Dr~i, Novela od Stanca. U: M. Dr~i, Djela, ur. F. ale. Zagreb: Cekade, 1987: 265-284; Fernand Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. sv. 2. Zagreb: Antibarbarus, 1997: 39-41.  C. F. Lawrence, The Friars: 165.  Odli an primjer trgova ke etike pru~a djelo Benedikta Kotruljevia, O trgovini i savraenom trgovcu. Dubrovnik: DTS, 1989.  Jacques Heers, L Occident au XIVe et XVe sicles. Aspects conomiques et sociaux. Paris: Presses universitaires de France, 1973: 263-286; Denys Hay, Europe in the Fourteenth and Fifteenth Centuries. London  New York: Longman. 1995: 32-38; Aaron Gurevich, Il mercante. U: L uomo medievale, ed. Jacques Le Goff. Roma-Bari: Laterza, 1987: 297-317.  Liber viridis, ed. Branislav Nedeljkovi. Beograd: SANU, Zbornik za istoriju, jezik i knji~evnost srpskog naroda, od. III, knj. XXIII, 1984: c. 233.  Bronislav Geremek, Mendicanti e miserabili nell'Europa moderna (1300-1600). Roma-Bari: Laterza, 1999;: Catharina Lis, Hugo Soly, Povert e capitalismo nell'Europa industriale. Bologna; Il mulino, 1986; Miroslav Bertoaa, Zlikovci i prognanici: socijalno razbojniatvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeu. Pula: Istarska knji~evna kolonija Grozd, 1989.  Zdenka Janekovi Rmer, Rod i grad. Dubrova ka obitelj od 13. do 15. stoljea. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zavod za hrvatsku povijest FF-a u Zagrebu, 199: 133-136; Ista, Noble Women in Fifteenth-Century Ragusa. u: Women and Power in East Central Europe - Medieval and Modern. ed. Marianne Sghy. East Central Europe, Special Issue, 20-23, 1 (1996): 152-154  Bariaa Kreki, Vuk Bobaljevi. Zbornik radova SAN, XLIX, Vizantoloaki institut 4 (1956): 120-140; Isti, Kreki, Bariaa, Mle ani u Dubrovniku i Dubrov ani u Mlecima kao vlasnici nekretnina u XIV. stoljeu. Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku 28 (1990): 7-40; Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 159-161  Dr~avni arhiv u Dubrovniku (DAD), Diversa Notariae, sv. 8: 44.  DAD, Matrimonia nobilium Ragusinorum. XXI. I, sv. 35; Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 203-204, 280-281.  DAD, Acta Consilii Maioris, sv. 28: 308-309'; Bariaa Kreki, Slike iz gradske svakodnevice i prilozi prou avanju ~ivota u Dubrovniku u doba humanizma i renesanse. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 26 (1988): 15.  Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 274-276.  DAD, Sentenze, sv. 4: 82, 94-94', 98-99', 130'; Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. XIV, Scriptores I, ed. N. Nodilo. Zagreb: JAZU: 1883: 52, 242-246; Jacomo Luccari, Copioso ristretto degli annali di Rausa libri quattro di Giacomo di Pietro Luccari, gentilhuomo rauseo ove diligentissimamente si descrive la fondatione della citt, l'origine della Repubblica, e suo Dominio, le guerre, le paci e tutti i notabili avvenimenti occorsi dal principio i essa fino all'anno presente MDCIII dal principio di esse sino al anno presente 1604, Venetiis: ad instantia di Antonio Leonardi 1605: 76; Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484), ed. Natko Nodilo. Zagreb: JAZU, Monumenta spectantia historiam Sclavorum Meridionalium, vol. 25, 1893: 187-188; Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 29-31, 304-306.  DAD, Acta Consilii Rogatorum, sv. 24: XXIV, 167', 174; Annales Ragusini: 74, 75, 267, 269, 277-286; Chronica Ragusina: 384; Jorjo Tadi, Dubrova ki portreti. Beograd: Srpska knji~evna zadruga, Kolo XIV, sv. XLIV, 305, 1948: 17-22. V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808. Sv. II. Zagreb: NZMH, 1980: 26-30; Toma Popovi, Turska i Dubrovnik u XVI veku. Beograd: Srpska knji~evna zadruga, 1973: 144; Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 33-37.  DAD, Acta Consilii Maioris, sv. 6: 77 -78; Liber viridis: c. 326; Antun Marinovi, Prilog poznavanju dubrova kih bratovatina. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 1 (1952): 235. Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 264-269.  Stjepan osi, Nenad Vekari, Salamankezi i Sorbonezi. Dubrova ka vlastela izmeu roda i dr~ave. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dr~avni arhiv u Dubrovniku, Dr~avni arhiv u Zagrebu, u tisku.  Kosta Vojnovi, Crkva i dr~ava u dubrova koj republici I. Rad JAZU 119 (1894): 34-35, 37, 40-41,51-57, 61, 81. Isti, Crkva i dr~ava u dubrova koj republici II. Rad JAZU 121 (1894): 5- 7, 8-15, 111-112. Z. Janekovi Rmer, Okvir slobode: 211-224. PAGE  PAGE 6 HJ N`PR>2*lTJŵŵŵŵŵŵŨŵŵŵʼnwlŵhtCJhnH tH "htht6CJaJhnH tH huCJaJhnH tH "hpaht6CJaJhnH tH hJMCJaJhnH tH hpahtCJaJhnH tH htCJaJhnH tH hCJaJhnH tH h"ZCJaJhnH tH &jhd0JCJUaJhnH tH *fhjn@ZptvL,.02@BDh.2ՠՠՓh CJaJhnH tH h?UCJaJhnH tH h~CJaJhnH tH &jh"0JCJUaJhnH tH &jhY0JCJUaJhnH tH htCJaJhnH tH hpahtCJaJhnH tH heCJaJhnH tH / LBF.>  D߲߲߲ߥ~q~qdW~WWhRCJaJhnH tH h5CJaJhnH tH h#&CJaJhnH tH h4CJaJhnH tH h^ CJaJhnH tH hHj}CJaJhnH tH hpahtCJaJhnH tH hpah CJaJhnH tH h CJaJhnH tH htCJaJhnH tH &jht0JCJUaJhnH tH  D           D x z ~      & 4 ^ h     Z      & *  ѿѯwwogoggggogggo_h4)CJaJhb]cCJaJh.CJaJh CJaJhZCJaJhpah0`CJaJhpahCJaJhnH tH hCJaJhnH tH hpahtCJaJhnH tH "hNhN6CJaJhnH tH hNCJaJhnH tH &jhh0JCJUaJhnH tH hC7aCJaJhnH tH %     @FVd|vx*.JdxbdhjŽŮynhpah_1CJaJh_1CJaJhh_1CJaJmH sH hhCJaJmH sH hhDCJaJmH sH hhwECJaJmH sH hDCJaJhK*CJaJh0`CJaJh#&CJaJhC(2CJaJh.CJaJhpah0`CJaJhb]cCJaJ&~ ,.dfhjR^!%&''(()8-:.T..f//gd{/gdIVgdigdqzgdB>gdK*`gd.jln(,LrvFPRT(ּ봨~r~f~h6(h ACJaJhh6(h A6CJaJh6(h ACJaJ!jh6(h A0JCJUaJh6(h A6]mHsHh6(h AhnH tH h6(h Ahh6(h AhmHsHh6(h A6hmHsHh6(h A6hh6(h AmHsH h6(h Ajh6(h A0JU#( $  ^!`!b!j!l!p!r!t!z!! "^"h"j""#######$$$$$R%d%%ҹ||tj|h6(h A6hh6(h A6h6(h Ah"h6(h A6hmHnH sHtH h6(h AhmHnH sHtH h6(h AhnH tH  h6(h Ajh6(h A0JUh6(h A6CJaJh6(h ACJaJ"h6(h A6CJaJhnH tH h6(h ACJaJhnH tH %%%%%%&&&&&&&8'''''((8(r(((()))))*D+z,,8-:-^--8.:.<.>.T.V....T/d/f/h///Ϳh6(h ACJaJhnH tH h6(h ACJaJ!jh6(h A0JCJUaJh6(h A6hnH tH h6(h AhnH tH h6(h A6 h6(h Ajh6(h A0JUh6(h AmHsH3//0 0200111112233 383Z334444444455d6 7ɽxfx^ɽɤR^h6(h A6mHsHh6(h A6"h6(h A6CJaJhnH tH h6(h ACJaJhnH tH h6(h ACJaJ!jh6(h A0JCJUaJh6(h AmHsHh6(h A6hnH tH h6(h AhnH tH  h6(h Ajh6(h A0JUh6(h A6CJOJQJ(jh6(h A0J6CJOJQJU/01\23494==?&AAXCCDRGH>KLNPVQ0RSVT[_gdYgd gd\b|^`gdOz 74779999&9T999:::;;;J<<<<=2=4=6=8=N=p=====>>????\@b@@@A&A(A*AHArAAAAAAB"BBBžҲžҘžҾžҾҾžҘžҘҘҲh6(h A6h6(h A6mHsHh6(h A6hnH tH h6(h AhnH tH  h6(h Ajh6(h A0JUh6(h AmHsH"h6(h A6hmHnH sHtH h6(h AhmHnH sHtH 8BCVCXCZC\C|CCCCC*DfDjDDDDD:EE$FFFPGRGTGVGpGpHHHHHHIPITIIIJ>JlJJK@KNKۻۻ۫ǣǣǣǑۻۻyuh Ah6(h AB*phh6(h A6B*ph"h6(h A6hmHnH sHtH h6(h A6h6(h AhmHnH sHtH h6(h A6mHsH h6(h Ajh6(h A0JUh6(h AmHsHh6(h AhnH tH h6(h A6hnH tH .NKrKKLL.MMMMRhRR~SSSSSSS&T߷h AhnH tH h6(h A6"h6(h A6hmHnH sHtH h6(h AhmHnH sHtH jh6(h A0JUh6(h AmHsHh6(h AhnH tH h6(h A6hnH tH  h6(h A5&TBTVTXTdTtTTUUUUVV*V8V@FBNFfH=IvKOPRZ]bdj`  !"#$%&'()(XFh u & Z )qcHv !"#$$`   g h i ,-.D '66PFQFRFSFFFFRR^djjjj*O*Q*i*l***++++;,<,u,v,,,,,------......//////0000x1y111112222(3)333v4w4n5p55555p6q66689_9a999992;4;;;;;;;;;(=*=>>K>L>U>V>e>h>>>C?E?L?M???@@@@G@H@W@X@n@p@@@@@@@AAEBHBFCHCtCvCDD;D}D}r}w}{}}}}}}}}}}}~~ ~~~~+,;;ր~ +ققނ߂؄,W3H6=Vg;jkюԎՎَݎߎ 'Vv@——EFNQ[a.UTux|  Fx8U6U!Ze(4yOw~v y W AYYdDpaxOV2c9&Z=qz`38Fnen"ZQM1D OX ] )!E! X!\e!yc#^$]%Z&#&6(*|*<,k-.O.>b0'1]1_1C(2X 4B4oZ6'7D8 8`89e9;b;]p;44<ma<'= X?Ak3B%zB1D?DODGEeE7GHGI(K5LILJMDNO,>OOQOP.PQAQaQ,>R,S?STVWV>WdSWHY`Y1[{[']O]K^_;_%n_0`Qm`U%aC7aob6>bPbVcb]cxfu^giz"jkJkikn"mn{ p]pqN"rI}rns,3t?tt+vJCv=w#cx\{>w{\b|'}=&}Hj}jgq~c K*zD U T utg<<MpSA4AtnieDHH; 7QSoswyB>A?U>POz -fdO":?1H^ ~p3*B\jHA9 ?_rDt6 Bh$o,Vp M#W|p&+ (_0h_c(\l! nu['<qDOx v !bqxLinpY"`./NJBYm=0^>mIV3R $u wE^%NBk=CSm ^ce<X;%X+;Aj&*+# NQYC`is5>n/o4)<vD x'' Xl rsv-wH+BaiuuuuB@N  !"$()*+-./14589;=>EGHKLMM`  (,68>FHJLPXZ\^bdfj@rxz~$@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1\7Dob;Dob;!4dxsxs2QH ?HMarginalnost u srednjem vijeku..Oh+'0x  4 @ LX`hpMarginalnost u srednjem vijekuarg.rgrgrgNormall.rm530Microsoft Word 10.0@@2N@P:Dob՜.+,0 hp|  .n;xsA Marginalnost u srednjem vijeku Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FQ|:Data 1TableS<WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q