Naslov
Latenska kultura na području središnje Hrvatske
(La Tene Culture in Central Croatia)

Autori
Dizdar, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
23.06

Godina
2004

Stranica
819

Mentor
Majnarić-Pandžić, Nives

Ključne riječi
mlađe željezno doba; latenska kultura; središnja Hrvatska; Podravina; Posavina; Taurisci; mokronoška grupa; naselja; groblja; slučajni nalazi; novci; Zvonimirovo; naoružanje; toaletni pribor; oruđa; metalni predmeti nošnje; nakit; keramičke posude; Skordisci
(Late Iron Age; La Tene Culture; Central Croatia; Drava valley; Sava valley; Taurisci; Mokronog group; settlements; cemeteries; stray finds; coins; Zvonimirovo; warrior equipment; toalet-accessories; tools; woman attire; jewellery; pottery; Scordiscs)

Sažetak
Središnja Hrvatska smještena je na iznimno povoljnom zemljopisnom položaju na razmeđi panonskog i alpskog svijeta zbog čega je, uz prisutnost prirodnih pogodnosti i resursa, predstavljala pogodan prostor za naseljavanje. Razdoblje mlađeg željeznog doba na prostoru središnje Hrvatske obilježila je ostavština keltske zajednice koja se u antičkim izvorima navodi pod imenom Tauriska koji su krajem 4. st. pr. Kr. naselili područja jugoistočnih Alpa i jugozapadne Panonije, pri čemu su zatekli različite autohtone etničke i kulturne osnove koje će potom utjecati na sadržaj njihove materijalne kulture koja je imenovana mokronoškom skupinom. Na prostoru središnje Hrvatske u istraživanjima su prepoznata dva osnovna tipa naselja Tauriska, nizinska otvorena naselja u ravničarskim i blago brežuljkastim predjelima Međimurja, Podravine, Bilogore i Posavine te visinska, zemljanim bedemima uvrđena naselja u Hrvatskom zagorju i Prigorju. Na nizinskim naseljima u Podravini otkriveni su ostaci podnica kuća pravokutnog obrisa, zatim poluzemunice te keramičarske peći za proizvodnju posuđa. Intenzivni terenski pregledi potvrdili su postojanje određenih subordiniranih odnosa između naselja na jednom užem području koje bi odgovaralo teritorijalnom ustrojstvu općine sa središnjim naseljem kao političkim, vojnim i ekonomskim središtem kojem su gravitirala manja naselja tipa zaselaka te gospodarska imanja ili farme. Jedino interdisciplinarno istraživanje groblja mokronoške skupine u središnjoj Hrvatskoj provodi se na Velikom polju u Zvonimirovu kod Suhopolja na istočnom rubu rasprostiranja Tauriska. U višegodišnjim istraživanjima (1993.-2002.) pronađeno je 59 paljevinskih grobova koji su prilozima datirani od kraja prve polovine 3. st. pr. Kr. do kraja 2. st. pr. Kr. Pojedinačni nalazi paljevinskih grobova mokronoške skupine još su poznati iz Vojakovca i Križevaca te iz Malunja. Istraživanjima groblja u Zvonimirovu dokumentirane su mnoge, do sada nepoznate, spoznaje o duhovnoj ostavštini Tauriska. Postojanje definiranih pogrebnih običaja prikazano je spaljivanjem i ritualnim uništavanjem priloga koji su, zajedno sa spaljenim ostacima pokojnika, položeni na dno grobne rake. Kroz prilaganje hrane i pića u grobove kao poputbine posvjedočeno je vjerovanje Tauriska u zagrobni život. Antropološka analiza spaljenih ostataka pokojnika pokazala je kako su na groblju u Zvonimirovu pokopani pripadnici nekoliko generacija jedne manje ruralne poljodjelske zajednice čije se naselje otvorenog tipa nalazilo u neposrednoj blizini na rubu nekadašnjeg meandra rijeke Drave. U nekoliko grobova s naoružanjem antropološki ostaci nisu izdvojeni, već spaljene kosti pripadaju životinjama, najčešće mladim svinjama, pa se pretpostavlja kako se radi o simboličkim pokopima u vojnim sukobima poginulih ratnika. Ipak, za etničko određivanje groblja u Zvonimirovu, ali i prostora središnje Hrvatske, najveću važnost imaju prilozi ženske nošnje koja se sastojala od većeg broja predmeta čije su kombinacije etnički iskazljivije od nalaza naoružanja ili toaletnog pribora koji se nalaze u grobovima muškaraca. Na osnovi tipološko-kronološke analize, prvenstveno ženske nošnje, groblje u Zvonimirovu pripisano je Tauriscima s ograničenim utjecajima susjedne keltske zajednice Skordiska, pri čemu ne treba zaboraviti niti doprinos autohtone panonske etničke komponente. Rezultati tipološko-kronološke analize priloga ukazali su na postojanje vodoravne stratigrafije pokopavanja na Velikom polju što će pripomoći u rješavanju periodizacije srednjolatenskog razdoblja za područja južne Panonije i jugoistočnih Alpa. Važnost nalaza naoružanja i nošnje, osim u etničkom definiranju te kronološkom razvoju materijalne kulture, ogleda se kroz prikazivanje društvenog položaja pokojnika na osnovi čega se upoznaje slojevitost same zajednice. Osim priloga iz grobova u Zvonimirovu, kroz usporedbe i za ostala nalazišta mokronoške skupine u središnjoj Hrvatskoj potvrđena je slika o naseljenosti Tauriska koja je djelomično naznačena u antičkim izvorima, a zrcali se i u nalazima tipova istočnonoričkog novca. Jedino se na južnom dijelu središnje Hrvatske uz rijeku Kupu s Banovinom i Kordunom u antičkim izvorima spominju panonski Kolapijani i njihovo naselje Segestika čija je materijalna kultura bila izložena snažnoj latenizaciji susjednih Tauriska. U antičkim izvorima istočna granica rasprostiranja Tauriska smještena je na goru Mons Claudius u kojoj se na osnovi ispitivanja nalazišta latenske kulture u međurječju Drave, Save i Dunava kao i prema rezultatima istraživanja groblja u Zvonimirovu prepoznaju najviše slavonske planine Papuk i Psunj, čime je potvrđeno kako se na najvećem dijelu središnje Hrvatske rasprostirala mokronoška skupina koja predstavlja materijalnu ostavštinu Tauriska. Gubitak samostalnosti Tauriska povezuje se s Oktavijanovim pohodom na Segestiku 35. god. pr. Kr., no Taurisci naseljeni u podravskom dijelu središnje Hrvatske uživali su slobodu sve do Tiberijevog osvajanja južne Panonije 12.-9. god. pr. Kr. kada je rimska granica pomaknuta na rijeke Dravu i Dunav.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA