Pregled bibliografske jedinice broj: 185274
Reakcija genotipova soje na zarazu sa Phomopsis longicolla Hobbs
Reakcija genotipova soje na zarazu sa Phomopsis longicolla Hobbs // Sjemenarstvo / Kolak, Ivan (ur.).
Zagreb: Hrvatsko agronomsko društvo, 2004. str. 46-47 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 185274 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Reakcija genotipova soje na zarazu sa Phomopsis longicolla Hobbs
(Response of soybean genotypes on infection with Phomopsis longicolla Hobbs)
Autori
Duvnjak, Tomislav ; Jurković, Draženka ; Vratarić, Marija ; Riccioni, Luka ; Sudarić, Aleksandra ; Ćosić, Jasenka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Sjemenarstvo
/ Kolak, Ivan - Zagreb : Hrvatsko agronomsko društvo, 2004, 46-47
Skup
110-a obljetnica hrvatskog sjemenarstva
Mjesto i datum
Stubičke Toplice, Hrvatska, 22.11.2004. - 25.11.2004
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
soja (Glycine max (L.) Merrill); otpornost/tolerantnost; genotipovi; zrno; Phomopsis longicolla Hobbs; umjetna zaraza
(soybean (Glycine max (L.) Merrill); resistance/tolerance; genotypes; seed; Phomopsis longicolla Hobbs; artificial infection)
Sažetak
Zaštita od bolesti jedan je od osnovnih problema koje donosi povećanje proizvodnih površina pod sojom (Glycine max (L.) Merrill). Nekoliko bolesti javlja se gotovo redovito u našim agroekološkim uvjetima: plamenjača (Peronospoa manshurica (Naum.) Syd ex Gaum.) i bolesti uzrokovane gljivama iz Diaporthe/Phomopsis kompleksa. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti reakciju pet domaćih genotipova soje (OS-8, OS-49, OS-101, OS-109 i OS-139)na zarazu sa Phomopsis longicolla Hobbs, uzročnikom truleži sjemena soje, kroz pokuse sa umjetnom zarazom sjemena u vlažnoj komori i posudama sa sterilnom zemljom. Testirani genotipovi, grupa zriobe od 0-I, stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje na Poljoprivrednom institutu Osijek. Gljiva je izolirana iz sjemena soje sa simptomima koji odgovaraju zarazi sa Phomopsis longicolla Hobbs i izdvojenog iz uzoraka prikupljenih tijekom tri godine (2000-2002) sa 10 lokacija iz široke proizvodnje. Procjena patogenosti mjerena je brojem klijavih i neklijavih zrna (trula+neklijava zrna), dužine klice i nekroze klice testiranih genotipova. Prema dobivenim rezultatima iz pokusa u vlažnoj komori, broj klijavih i neklijavih zrna testiranih genotipova se značajno razlikovao (P=0.05). Odnos između umjetno zaraženih zrna i kontrole u pokusu pokazuju značajne razlike za svaki genotip (P=0.05). Svi genotipovi u kontroli imali su zadovoljavajuću klijavost i nisu zabilježene značajne razlike između broja trulih, klijavih i neklijavih zrna. Među testiranim genotipovima, OS-49 i OS-109 mogu se smatrati otpornijim na zarazu sa P. longicolla. Rezultati pokusa u posudama pokazuju da je broj zrna umjetno zaraženih genotipova bio značajno različit (P=0.05) tijekom cijelog pokusa dok su svi genotipovi u kontroli niknuli zadovoljavajuće i među njima nije bilo značajnih razlika. Prema dobivenim rezultatima, genotip OS-8 može se smatrati otpornijim na zarazu sa P. longicolla. Oba pokusa pokazuju uspješnost umjetne zaraze kao i razlike u otpornosti testiranih genotipova soje na zarazu ovom gljivom.
Izvorni jezik
Hrvatski, engleski
Znanstvena područja
Geologija
POVEZANOST RADA