Pregled bibliografske jedinice broj: 185213
Djeca s perinatalnim oštećenjima mozga: Treba li im rana intervencija?
Djeca s perinatalnim oštećenjima mozga: Treba li im rana intervencija? // Psiholog i zajednica / Svjetlana Kolić-Vehovec (ur.).
Rijeka, 2004. str. 1-118 (predavanje, nije recenziran, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 185213 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Djeca s perinatalnim oštećenjima mozga: Treba li im rana intervencija?
(Children with perinatal brain damage: Do they need early intervention?)
Autori
Marta, Ljubešić
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Psiholog i zajednica
/ Svjetlana Kolić-Vehovec - Rijeka, 2004, 1-118
Skup
12. godišnja konferencija hrvatskih psihologa
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 10.11.2004. - 13.11.2004
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
perinatalno oštećenje mozga; rana intervencija
(perinatal brain damage; early intervention)
Sažetak
Marta Ljubešić Odsjek za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Kušlanova 59a, 10 000 Zagreb Tel. 01 2338022 Fax: 01 2329950 E-mail: marta.ljubesic@public.srce.hr Djeca s perinatalnim oštećenjima mozga: treba li im rana intervencija? Sažetak Perinatalna oštećenja mozga najčešći su uzrok neurorazvojnih odstupanja različite težine i opsega. Zahvaljujući neinvazivnim metodama slikovnog prikaza mozga (ultrazvuk, CT, MR) i elektrofiziološkim pretragama (vidni, slušni i somatosenzorički potencijali, te elektroencefalografija) već je u vrlo ranoj dobi moguće ustanoviti perinatalno oštećenje mozga. Roditelji tako bivaju rano upoznati s činjenicom da im dijete ulazi u tzv. kategoriju neurorizične djece zbog utvrđenog perinatalnog oštećenja mozga. Iako ovo oštećenje predstavlja samo rizik za nastanak teškoća u razvoju, a nikako ne znači da će se one nužno pojaviti, spoznaja o organskom nalazu jak je izvor stresa za roditelje. Kako je optimalno poticanje ovisno o kvaliteti ranih interakcija, a one su ovisne i o stanju djeteta i o stanju roditelja, rana komunikacija i psihički razvoj djece s perinatalnim ozljedama mozga često su ugroženi. Ova su djeca u pravilu iritabilnija s lošijom samoregulacijom, a roditelj je pojačano anksiozan i živi u strepnji. Uslijed toga oni lako zapadnu u krug nepovoljnog razvoja ranih interakcija i odnosa gdje teškoće na jednoj strani (roditelja ili djeteta) pogoduju učvršćivanju teškoća na drugoj strani tj. razvoju regulacijskih poremećaja. Oni se manifestiraju u prekomjernom plakanju, poremećajima spavanja i/ili hranjenja. Budući da se u nas na razvoj djece u prvoj godini života gleda ponajprije s biomedicinskog motrišta i zanemaruje se uloga ranog učenja i njegovih uvjeta, ovi su problemi prepušteni obitelji da se nosi s njima kako znade i umije. U predavanju će se stoga predstaviti suvremeni koncept rane intervencije koji obilježava nastojanje da se ojačaju i dijete i njegova obitelj. Temeljna obilježja suvremenih programa postala su: rana primjena, uključenost djeteta, obitelji i zajednice, psihološka podrška roditeljima te transdisciplinarnost.
Izvorni jezik
Hrvatski