Naslov
Podrijetlo i uvjeti postanka istarskog arhitektonsko-građevnog kamena
(Origin and depositional environments of the Istrian dimension stones)

Autori
Tišljar, Josip

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Znanstveni skup Hrvatski prirodoslovci - 12 / Matekalo Draganović, Jasna - Zagreb : Matica hrvatska, Odjel za prirodoslovlje i matematiku, 2003

Skup
Hrvatski prirodoslovci-12.

Mjesto i datum
Pazin, Hrvatska, 17.10.2003. - 18.10.2003

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Jadranska karbonatna platforma; periplimni ciklusi; dolomiti; klinoforme; jura; kreda; Istra
(Adriatic carbonate platform; shallowing-upward cycles; dolomites; klinoform progradation; Jurasic; Cretaceous; Istria; Croatia)

Sažetak
Geološka povijest istarskoga kamena seže mnoge milijune godina unazad, kad je područje današnje Istre predstavljalo sjeverozapadni dio velike Jadranske karbonatne platforme okružene oceanom Tethysom smještenim između buduće Afrike i Europe. Na takvome su plitkom, toplom području, u to doba smještenome znatno južnije, taložene stijene izgrađene pretežito od fragmenata sitnih biljaka i životinja koje su svoje skelete gradile od karbonatnih minerala – aragonita i kalcita. Mjestimice se ipak nalaze i ostaci krupnijih organizama – školjkaša, puževa i drugih, koji su nam vrlo često posebno zanimljivi jer svojom raznolikošću kamen čine još ljepšim. Najstarije naslage zanimljive kao arhitektonsko– građevinski kamen stare su gotovo 150 milijuna godina - pripadaju gornjotitonskim ciklički taloženim periplimnim muljevitim vapnencima – a nalaze se u zoni koja se proteže od Poreča, preko Vrsara i Limske drage do Zlatnoga rta kod Rovinja. Prvi su kamenolomi otvoreni u okolici Vrsara (po kojem je u srednjem vijeku i dobio ime “ Orsera” ) i u Limskoj dragi, a od toga su kamena poznatog i pod nazivom “ Pietra d’ Istria” izgrađene brojne palače i mostovi u Veneciji i Raveni. Danas je poznat kao “ kirmenjak” prema istoimenom selu u čijoj se okolici nalazi više kamenoloma. Na gornjim slojnim površinama ovi ciklički taloženi vapnenci u obliku ciklusa oplićavanja naviše sadrže pukotine isušivanja, a u kamenolomu Kirmenjak i rijetke otiske tragova stopala dinosaura. Najveća proizvodnja arhitektonsko– građevinskoga kamena u Istri vezana je za masivne žućkaste vapnence poznate kao arhitektonsko-građevinski kamen “ istarski žuti” . Danas su aktivni kamenolomi Kanfanar i Selina, a nekad su se takvi baćinelski onkoliti (floutstoni) s kršjem školjkaša roda Toucasia vadili u brojnim kamenolomima od Lakovića do otoka Sv. Jeronim. “ Istarski žuti” pripada lagunskim vapnencima donjega apta bogatim vapnenačkim muljem u kojima su posebice karakteristični brojni nepravilno grudasti, krupni onkoidi promjera pretežito od 4 do 8, a nerijetko i do 40 mm. Sastavljeni su od skeleta zelene alge (Bacinella irregullaris) ili kućice gastropoda kao jezgre i nejednako debeloga mikritnoga ovoja nastalog hvatanjem i ljepljenjem vapnenačkoga mulja na vlaknaca i sluz cijanobakterija koje su rasle po površini skeleta, tj. jezgre onkoida, tijekom razdoblja s malim ratama akumulacije vapnenačkoga taloga i slabo pokretljivom vodom. Naime, slab intenzitet akumulacije vapnenčkoga mulja i niska energija vode pružali su odlične ekološke uvjete za razvoj i rast algi i cijanobakterija na morskome dnu zaštićenih plićaka i laguna. Na taj su način na morskome dnu nastajali brojni krupni onkoidi, koji su mjestimično stvarali onkoidne kore i tzv. tvrda dna s bioturbacijom, odnosno brojnim vertikalnim tragovima ubušivanja različitih morskih organizama koji su naseljavali morsko dno i ubušivali se njegove taloge. U slijedu cenomanskih vapnenaca, koji se u Istri odlikuju velikom facijesnom varijabilnošću, zanimljivo je nekoliko vrsta kamena karakteriziranih većim ili manjim udjelom cijelih i fragmentiranih rudistnih ljuštura. Najstariji su donjocenomanski masivni vapnenci koji u južnoj Istri izgrađuju velike klinoforme sastavljene od sitnorazdrobljenih rudistnih i hondrodontnih ljuštura. Taj je materijal, najvećim dijelom eksploatiran u kamenolomu Vinkuran, služio i za izgradnju pulske Arene. Nešto su mlađe naslage nastale u plitkovodnim vapnenačkim pješčanim prudovima, koje se eksploatiraju u području Marušića u sjevernoj Istri, kao i organskom tvari i ljušturama rudistnih školjkaša bogati tamni vapnenci koji su eksploatirani kao arhitektonsko-građevinski kamen u okolici obližnjega sela Sv. Lucija. Tijekom starijega i srednjega cenomana u spuštenim se dijelovima platforme, tj. u produbljenim okolišima, talože vapnenci uz djelatnost olujnih procesa (tzv. olujni slojevi – tempestiti), a u izdignutim – plićim - dijelovima uz eksplozivan razvoj kolonija rudistnih školjkaša nastaju skeletni vapnenci gotovo isključivo izgrađeni od ljuštura rudistnih i hondrodontnih školjkaša. Valovi i jake plimne struje u takvim su plićacima razarale kolonije školjkaša i od njihovih vapnenačkih ljuštura tvorile goleme količine sitnoga ili krupnoga kršja koje je u plićacima ispod razine plime pa do osnovice valova olujna vremena uz jake plimne struje i valove bilo izloženo intenzivnom prijenosu, snažnom habanju i drobljenju, a potom i pretaložavanju u obliku kososlojevitih podvodnih dina - tijela velikih dimenzija s debelim slojevima klinastoga oblika. Nagibi debelih, klinasto stratificiranih kosih slojeva - foresetova - obično iznose od 6 do 10o, visine podvodnih dina od 1 do 5 m, a njihove dužine i više stotina metara. Izuzetni primjeri takvih klinastih kososlojevitih tijela velikih dimenzija pretežito sastavljenih od krupnog i sitnog, obično jasno gradiranog, rudistnog kršja nalaze se na otočiću Frašker, kamenolomu Vinkuran i istočnoj obali na poluotoku Prematura. Takvi masivni vapnenci od davnina su poznati arhitektonsko-građevinski kamen "statuario" "unito" i "fiorito" (od kojeg je izgrađena i pulska Arena). Turonski su vapnenci također obilježeni brojnim rudistnim ljušturama, a osobito su zanimljivi smeđkasti rudistni floutstoni eksploatirani u području Valture.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geologija

POVEZANOST RADA