Naslov
Akutni koronarni sindrom u šećernoj bolesti
(Acute coronary syndrome in diabetes)

Autori
Božikov, Velimir

Izvornik
Acta Medica Croatica (1330-0164) 58 (2004), 2; 151-155

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
akutni koronarni sindrom; šećerna bolest
(acute coronary syndrome; diabetes)

Sažetak
Šećerna bolest je metabolička bolest s izrazitim komplikacijama na srčanožilnom sustavu. Incidencija koronarne bolesti je u porastu kako u tipu I tako i u tipu 2 šećerne bolesti, a uzrokuje je ubrzana ateroskleroza. Neprijeporno je da poremećaj raznih metaboličkih puteva precipitira akutni koronarni sindrom (AKS), a isto tako sudjeluje u postinfarktnim komplikacijama. Stroga regulacija glikemije (vrijednosti glukoze blizu fiziološkim vrijednostima) je imperativ ne samo prevencije već i liječenja akutnog koronarnog sindroma te prevencije reinfarkta. Očito je da medikamentno i kirurško liječenje koronarne bolesti srca u dijabetičkih bolesnika može smanjiti mor-biditet i smrtnost. Liječenje AKS-a u dijabetičkih bolesnika slično je onom nedijabetičkih bolesnika, a zahtjevno je zbog dodatnog napora koji iziskuje uspostavljanje dobre metaboličke kontrole. Zbog višestrukih suženja koronarnih arterija u dijabetičkog bolesnika angioplastika je često manje vrijedna pa je potrebita precizna procjena i prosudba kardiološko-kardiokirurškog tima u izboru metode liječenja: ugradnje stentova ili premosnica. Strategija optimalne revaskularizacije za dijabetičare s multižilnom koronarnom bolesti srca ostaje kontroverzna. Dok podaci rane perkutane odnosno kirurške revaskularizacije ukazuju na dugoročnu korist od kirurške revaskularizacije, te studije su se ipak dogodile prije široke primjene intrakoronarnih stentova i trombocitnih GPIIb/llla inhibitora. Daljnje povećanje dilema oko tog pitanja došlo je kad su izvanredni rezultati dobijeni s "drug eluting" intrakoronarnim stentovima doveli u pitanje vjerodostojnost ranijih usporednih studija. Da bi se postigao najpovoljniji izbor za ispitivanog bolesnika, preporuča se da se odluku temelji više na prikazanoj koronarnoj anatomiji, nego na postojanju ili nepostojanju dijabetesa. Za kiruršku revaskularizaciju (CABG) trebalo bi se razmatrati bolesnike sa šećernom bolesti sa stenozom debla lijeve koronarne arterije, značajnijim difuznim suženjima koji zahvaćaju svaku od epikardijalnih žila, te oni koji imaju umjerenu do značajnije poremećenu sistoličku funkciju lijevog ventrikula ; oni pak kod kojih je bolest relativno fokalne prirode i kada nije zahvaćeno stablo lijeve koronarne arterije ili ušće lijeve prednje descen-dentne arterije može se razmatrati primjena PCI (primarne koronarne intervencije). Realno gledajući, kad već jednom "drug-eluting" intrakoronarne proteze (stentovi) budu široko na raspolaganju, bolesnici će vjerojatno zahtijevati PCI (primarnu koronarnu intervenciju) bilo kada izvedivu prije nego kiruršku revaskularizaciju (CABG). Važno je prisjetiti se da bez obzira je li dijabetički bolesnik konačno sklon više PCI ili CABG, udio dodatne medicinske terapije je enorman. S obzirom na sklonost dijabetičkih bolesnika prema brzoj progresiji bolesti i rupturi plaka, u toj bi populaciji bolesnika trebalo strogo razmotriti iniciranje terapije s već dokazanom koristi, naime davanje aspirina, klopidogrela, 3-hidroksi-3-metilglutaril-koenzima A (HMG-CoA) inhibitora reduktaze, te ACE-inhibitora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA