Naslov
Opće odredbe deliktnog statuta u njemačkom međunarodnom privatnom pravu
(Choice of Law in Tort (General rules) in the German Private International Law Act 1999)

Autori
Bouček, Vilim

Izvornik
Hrvatska pravna revija (1332-8670) 8 (2004), 8; 36-48

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
opće pravilo; lex loci; teorija ubikviteta; zajedničko redovno boravište; omekšavajuća (izbjegavajuća) klauzula; stranačka autonomija
(lex loci rule; concept of ubiquity; common habitual-residence rule; escape clause; party autonomy)

Sažetak
U radu se analizira opće odredbe o mjerodavnom pravu za izvanugovornu odgovornost za štetu u njemačkom Uvodnom zakonu za građanski zakon iz 1896. sa izmjenama i dopunama 1986/1999. Ocjenjujući opće odredbe deliktnog statuta kao sintezu pravnih rješenja sadržanih u ranijem običajnom pravu i sudskoj praksi, te suvremenih pravnih doktrinarnih stajališta, autor u svom radu polazi od "klasične" poveznice locus delicti commissi, a potom od teze da je njeno omekšanje bitna odrednica njemačkog UZGZ-a. Ono se postiže uvođenjem sljedećih poveznica: zajedničko redovno boravište oštećenika i štetnika, bitno uža veza, akcesorna poveznica kao i poveznice stranačka autonomija. Potom pristupnik izlaže redoslijed primjene mjerodavnih prava za izvanugovornu odgovornost za štetu. Prema općim odredbama njemačkog deliktnog statuta primarno je mjerodavno pravo koje su stranke izabrale, dakle lex autonomiae (čl. 42. UZGZ-a). Ako stranke nisu odredile primjenu legis autonomiae, tada tijelo primjene, neovisno od činjenice što oštećenik i štetnik imaju zajedničko redovno boravište i /ili bez obzira na mjesto protupravnog čina, treba ispitati postoji li s nekim drugim pravom bitno uža veza (čl. 41. st.1. UZGZ-a). Ako postoji, primijenit će se lex connexitatis. Bitno uža veza može posebno slijediti ako sa štetnim događajem i strankama već postoji posebna pravna ili faktična veza. Tad će mjerodavno pravo biti ono na koje upućuje akcesorna poveznica (čl. 41, st. 2, toč. 1. UZGZ-a). Ne postoji li tako određeno pravo bitno uže veze, a oštećenik i štetnik imaju zajedničko redovno boravište, primijenit će se lex communis (čl. 40. st. 2. UZGZ-a). Tek ako ne predleži primjena nekog od ranije navedenih prava, kao posljednje supsidijarno primjenjuje se lex loci delicti commissi. Pri tom će temeljem pravodobnog zahtjeva oštećenika biti mjerodavna lex loci laesionis (čl. 40. st. 1. reč. 2. UZGZ-a). Tek ako oštećenik ne iskoristi svoje pravo opredjeljenja (opcijsko pravo), bit će mjerodavno pravo mjesta u kojem je štetnik izvršio radnju, lex loci actus (čl. 40. st. 1. reč. 1. UZGZ-a). I dok su već danas opće odredbe deliktnog statuta u njemačkom mpp-u važna sastavnica u tvorbi europskog ius commune, pa na taj način pridonose europeizaciji mpp-a, preuredba hrvatskih općih odredaba deliktnog ststuta iz čl. 28. hrvatskog ZMPP-a, koja bi prihvatila načela iz čl. 40. do 42. njemačkog UZGZ-a kao pogodne model-norme za novi hrvatski ZMPP, omogućila bi, zaključuje autor, ne samo modernizaciju, već istodobno i harmonizaciju hrvatskog mpp-a s europskim međunarodnim deliktnim pravom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Strojarstvo

POVEZANOST RADA