Naslov
'Heretički imperativ' Petera Bergera
(Peter Berger's 'Heretical Imperative')

Autori
Markešić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Hermeneutika i fenomenologija. Zbornik radova / Pavić, Željko - Zagreb : Naklada Breza, 2004, 189-203

Skup
Hermeneutika i fenomenologija

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 07.04.2003. - 11.04.2003

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
heretički imperativ; hereza; religija; transcedencija; Berger
(heretical imperative; heresys; religion; transcedency; Berger)

Sažetak
Sociologija religije svoje podrijetlo ima u mišljenju Emilea Durkheima i Maxa Webera, čija su djela pripremila temelje koji još i danas služe mnogim sociolozima i sociolozima religije kao okvirni uvjeti. Ovi klasici sociologije kao i kasniji poznati mislioci, kao npr. Thomas Luckmann, Peter Berger, Niklas Luhmann i drugi, religiju su promatrali kao središnje područje svakoga društva. U prvoj polovici 20. stoljeća u Europi nije bilo nikoga tko se bavio sociologijom religije. Umjesto toga, postojala je crkvena sociologija koja se bavila isključivo crkvenim strukturama. Krajem 60.-ih godina, u vrijeme rastućega pluraliziranja i sekulariziranja društva, počeli su Luckmann i Berger utirati jedan novi put sociologiji religije. Zastupnici teze o sekularizaciji govore u to vrijeme o rastućem broju onih gotovo u svakom modernom zapadnoeuropskom pluralističkom društvu koji su napustili crkvu. Navode opadajuće brojeve posjeta službama Božjim, smanjeni broj zaključenih brakova u crkvi itd. Bili su uvjereni da će utjecaj religije u potpunosti nestati i da moderni ljudi u budućnosti neće imati nikakve potrebe za religijom. Luckmann i Berger su međutim zapazili da se religija iz javne sfere socijalnoga života premjestila u područje privatnoga života. Luckmann je govorio u tom smislu o nevidljivoj religiji, Berger o mogućnostima izbora, o sudbini predmodernoga i o traženju i izabiranju modernoga čovjeka. Mnogi su vidjeli da temelji modernoga životnog stila više nisu u suglasju s normama i vrijednostima zapadnoeuropskoga kršćanskog djelovanja. Sami smo vjerni svjedoci procesa u kojemu se zapadni svijet oprašta od svoje kršćanske prošlosti i u kojem se otvara jednom novom postkršćanskom duhovnom držanju, gdje nekršćanske vrijednosti daju temeljni ton ljudskomu životu. Moderni čovjek više ne postavlja pitanje o "granicama rasta" , nego o "granicama zajedništva". Stalno se govori o kulturnim resursima, o normama i vrijednostima, koje je potrebno brižljivo čuvati i sačuvati, o zajedničkom življenju kako nacionalno tako također i kulturno i religiozno različitih naroda. Moramo stoga također utvrditi da je naš svijet s jedne strane moderan i multikulturalan, a da je s druge strane potpuno nesiguran. Ne postoji ni jedno sigurno područje na kojem bi bilo moguće izgraditi sigurnu i našim željama i potrebama primjerenu budućnost. Stalne inovacije u tehnici i tehnologiji, osobito u komunikaciji, imale su za posljedicu snažne lomove i time sve veće strahove kod ljudi. Moderni čovjek želi propitivati sve ono što je do sada bilo važeće, do čega se držalo da nešto vrijedi. Danas ne postoje više nikakva zajednička uvjerenja, niti u politici (Vijeće Sigurnosti UN-a gledom na iračku krizu) niti u Crkvi (stajalište prema Bushovom ratu protiv Iraka). Na rubu našega društva stvaraju se, na jednoj strani, radikalne subkulture s jednim velikim potencijalom nasilja. Svaki se dan susrećemo s novim religijama, novim guruima, vođama, novim religioznim stilovima itd. Na postmodernoj sceni su kratkovremenske religije bez dogmi. One ispunjavaju vrijednosni vakuum društva sa svojim vrijednostima i svjetonazorima. I još nešto: ove kratkovremenske religije nude nesigurnim ljudima osobnu sigurnost i vlastitu skrovitost pred uvijek snažnijim globalizirajućim procesima. Mi dakle živimo u vremenu u kojemu religija, s jedne strane, gubi značenje za sveukupnu društvenu organizaciju, ali u kojoj, s druge strane, i dalje ostaje, potreba individuuma. S porastom mogućnosti izbora između više svjetonazora moderni se čovjek osjeća prisiljenim da sam stvara sliku svijeta s malom institucionalno-religioznom potporom. Mora se također primijetiti da se događa jedno rastuće resakraliziranje suvremenih događanja, koje je dovelo do fundamentalističkih pokreta (u svakom društvu i u svakoj religiji) i do sakraliziranja profanog. Mi dakle živimo sakraliziranu profanu stvarnost. Naslov moga rada ukazuje sasvim jasno da ću se ovdje baviti pojmom i značenjem heretičkoga imperativa u modernomu svijetu. Taj će pojam sam imati smisla samo onda ako ga objasnimo i ako htjednemo razumjeti njegovo značenje u kontekstu njegovoga korištenja i izvršenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA