ࡱ> 9 bjbj.0Ylzl80,\D,"*******$, .'*'*+**<[ r)T* o,e IU)*+0,c)/$/*Anastazija Horvat Vlasteli Filozofski fakultet u Rijeci ATRIBUCIJA U ROMANIMA GORANA TRIBUSONA U ovome smo radu pokuaali objasniti ato nas je navelo da knji~evnoumjetni kom djelu pristupamo s aspekta jezika, preciznije, s aspekta sintakse, unutar koje smo naglasak dali na atribuciju, odnosno tipove atributa. Budui da se radi o opairnoj analizi, u lanku su dani samo rezultati. Oni su potvrdili o ekivanja: velik broj sro nih atributa, genitiv svojstva, posvojni genitiv i prijedlo~ni izrazi naj eai su primjer nesro nih atributa, nevelik broj apozicija, neobilje~en red rije i... ato je dovelo do zaklju ka da je atribucija u analiziranim Tribusonovim romanima gramati ki vrlo korektna i u skladu s normama hrvatskoga standardnog jezika. Jasno je da ovo nije jedini na in lingvisti koga pristupa tekstu, pa tako ni izricanju atributa u romanima Gorana Tribusona. Klju ne rije i: sintaksa, atribucija, atribut, apozicija, Goran Tribuson Knji~evni rad Gorana Tribusona odavno je poznat i priznat: umjetni ku vrijednost njegove proze ve tridesetak godina nagrauje kako itala ka publika, tako i knji~evna kritika, stoga je sasvim razumljivo ako e se ljubiteljima ''lijepe knji~evnosti'' lingvisti ka analiza, kojoj je objekt umjetni ki vrijedna proza, poput Tribusonove, initi neprimjerenom, nepotrebnom, a nekima i beskorisnom. Je li doista ovakav pristup knji~evnoumjetni kim djelima nemogu, besmislen i dosadan? Prihvatimo li tezu da je knji~evno djelo poruka u komunikacijskom procesu izmeu pisca, kao kreatora poruke, i itaoca, koji tu poruku ita (i ia itava), dajui joj time smisao, valja zaklju iti da i knji~evni tekst ima elemente poruke: ato, kako i ime. Isklju imo li ato (koje se odnosi na temu djela) i kako (forma djela), kojima se bavi teorija kni~evnosti, ostaje nam pitanje ime. Dakako jezikom, koji, uz kulturu, ini osobnu kartu nekoga naroda. Jedan od razloga koji Tribusona svrstava meu naj itanije pisce u Hrvatskoj jest injenica da je njegovo pismo vrlo blisko ''jeziku grada'', jeziku urbane sredine. Po emu se onda jezi na postava ostvarena u umjetni kim djelima (kakvi su Tribusonovi romani) razlikuje od jezi ne postave ostvarene u neknji~evnom tekstu? Postoje li neki jezi ni razlikovni elementi koji su nosioci umjetnosti rije i, odnosno elementi koji ''briau'' umjetni ku vrijednost rije ima? Ili razlike uope nema? Radoslav Kati i sklon je tezi da ne postoje knji~evni i neknji~evni jezik, ve o razlici izmeu umjetni koga i neumjetni koga djela mo~emo raspravljati tek kad uzmemo u obzir kako se ostvaruje sadr~aj jezi ne postave - u pojedinoj situaciji ili u sveukupnosti ~ivotnoga iskustva. Dakle, Kati i zaklju uje da ''...nema tekstova po sebi knji~evnih i da se svaki mo~e itati kao knji~evan i kao neknji~evan.'' Slo~imo li se s Kati iem da je jezik, sam po sebi, indiferentan spram pojmova ''umjetni ko'', odnosno ''neumjetni ko'', namee se zaklju ak da lingvisti ke analize knji~evnih djela nisu neprimjerene, ve su samo jedan od moguih pristupa knji~evnom tekstu kao umjetni kom djelu. injenica da je jezik stabilan premda istovremeno i elasti an, zatvoren prema naglim i velikim promjenama (izuzev rje nika nekoga jezika), dovela je do toga da ve du~i niz godina naai jezi ni priru nici donose uvijek iste ekscerpte, uvijek istih knji~evnih djela, uvijek istih autora. Zaato ne istra~iti je li i jezik Gorana Tribusona u skladu s normama hrvatskoga jezika, i ako jest, zaato ne i njegove romane, kojima je ve odavno potvrena umjetni ka vrijednost, uvrstiti kao primjere u lingvisti ka djela, ime bi monotoni paragrafi jezi nih priru nika postali, ako ne ve zanimljivi, onda barem druga iji, bli~i suvremenom hrvatskom standardnom jeziku i senzibilitetu modernoga itaoca. Uzimajui kao izvore za grau djela suvremenoga hrvatskog prozaista nismo htjeli ''gramati kim seciranjem'' naruaiti umjetni ki dojam i vrijednost Tribusonovih romana, ve samo pokazati i dokazati da je suvremeno knji~evno djelo, jezikom blisko razgovornom stilu, usklaeno s gramti kom, pravopisnom i rje ni kom normom hrvatskoga standarnog jezika. Goran Tribuson (roen 1948. godine) iz rodnoga je Bjelovara doaao na studij u Zagreb gdje je studirao jugoslavistiku i komparativnu knji~evnost (magistrirao je na temi ''Narativno u knji~evnosti i filmu''). Joa za vrijeme studija uaao je u krug pisaca novoga vala i ubrzo postao jedan od najistaknutijih predstavnika ''mlade proze''. Ne kopirajui ve prihvaajui Borgesov model (raspad prostorno-vremenske kauzalnosti, eksteritorijalnost i ekstemporalnost, nestanak psiholoake karakterizacije, opis sveden na komentar, sklonost besmislu, paradoksu, oksimoronu i paralogi kim spekulacijama, izrazita knjiakost, metatekstualnost i intertekstualnost te prebacivanje polja referencije sa stvarnoga ~ivota i socijalne sredine na jezik i knji~evnost...), Tribuson piae fantasti nu prozu, kojoj, za razliku od svojih vranjaka, ostaje vjeran do kraja 70-ih. Naime, ''Ruskim ruletom I i II'' (1982.) Tribuson okree lea artificijalnom knji~evnom izri aju i svoj umjetni ki put nastavlja u pravcu trivijalne knji~evnosti. Piae kriminalisti ke romane, emu je, prema Velimiru Viskoviu, ''kriva'' i Tribusonova sve vea zaokupljenost filmskom umjetnoau. Iako se i sam na neki na in odri e svojih literarnih po etaka, injenica je da je jedan od naj itanijih hrvatskih knji~evnika danas svojim prvim djelima bio nerazumljiv prosje nom itaocu. Ono ato knji~evna kritika isti e kao posebnost Tribusonova pisma, a ega se sam autor u daljnjem stvaralaatvu prvo odrekao, jest ''umjetni kost'', to nije naglaaena fikcijska, artificijalna tematika, konotacijski leksik, te~nja k o uavanju kao biti umjetni ke djelatnosti. U tim je djelima, razarajui naae vienje o objektivnoj slici svijeta i integrirajui elemente subliterarnoga, ''razo aravao'' na razini o ekivanih, prepoznatljivih slika i situacija iz svakodnevnoga iskustva. ''U temelju je Tribusonove proze opozicija umjetnosti spram stvarnosti'' te ne udi da je za do~ivljaj njegovoga ''eruditskog tipa fantastike'' zasnovanoga na bogatim intelektualnim vezama, potrebno poznavanje ezoterije, demonologije, gotskoga romana, mitologije, pu kih predaja, ali i standardne knji~evnosti. ''Zbog slabog poznavanja koda takve poruke, njezina se viaezna nost umno~ava (poveava se njezina otvorenost), ali se istodobno gubi recepcijska atraktivnost jer itatelj raspola~e premalim brojem elemenata koji mogu poslu~iti u o itavanju poruke''. Esteti ke distance, kakve karakteriziraju prvo razdoblje Tribusonova stvaralaatva, nema, barem ne u tolikoj mjeri, u njegovim romanima pisanim u stilu ''krimia'' i u (autobiografskoj) prozi o stasavanju jedne generacije koji su mu osigurali visoko mjesto na ljestvici komercijalno isplativih izdanja. Za priklanjanje trivijalno-~anrovskim oblicima, Tribuson se, smatra Viskovi, odlu io svjestan njihova izuzetna atrakcijskog potencijala i pitanje je do kada e, uz sve vei broj stranih i domaih izdanja sli ne tematike, Tribusonov jezik i stil ostati kvalitetan i prepoznatljiv. Ipak, jedno je sigurno: Goran Tribuson je svojim, do danas objavljenim djelima, ve zadu~io hrvatsku knji~evnost, otvarajui nove i usavraavajui stare putove knji~evnoga izri aja. Romani "Snijeg u Heidelbergu'' (1980.), ''Potonulo groblje'' (1990.) i ''Sanatorij'' (1993.) dio su Tribusonova ''fantasti nog ciklusa'' i u potpunosti nose karakteristike toga i takvoga literarnog izri aja, te ovom prilikom, osim ato nam je cilj prikazati atribute u Tribusonovim djelima, ~elimo dati i svojevrstan doprinos isticanju va~nost i vrijednosti novije hrvatske fantastike. Premda pripadaju istom knji~evnom ~anru, ti su romani nastali u razli itom vremenskom periodu autorova stvaranja, te smo ovom prilikom, izmeu ostaloga, pokuaali utvrditi je li se i u kojoj mjeri jezik Gorana Tribusona promijenio tijekom tih deset godina knji~evnoga djelovanja. Primjeri, koje emo iznijeti, dijelovi su triju navedenih romana koje smo odabrali unutar poprili no velikoga korpusa. Nismo ~eljeli ovu analizu svesti na ponavljanje ve poznatih primjera te smo pokuaali izre ene tvrdnje potkrijepiti ato jasnijim i zanimljivijim ulomcima. U ovoj smo se analizi oslanjali na ''Sintaksu hrvatskoga knji~evnog jezika'' Radoslava Kati ia i ''Hrvatsku gramatiku'' Eugenije Bari i dr., no u razmialjanju o sintakti ki i semanti ki obvezatnim atributima u velikoj smo se mjeri oslonili i na knjigu Marije Znike ''Odnos atribucije i predikacije''. Za ovu emo priliku iznijeti samo rezultate istra~ivanja. Analizirajui atribuciju, odnosno tipove atributa, u Tribusonovim romanima ''Snijeg u Heidelbergu'', ''Potonulo groblje'' i ''Sanatorij'' zaklju ili smo da su svi primjeri gramati ki vrlo korektni i u skladu sa zakonima hrvatskoga standardnog jezika. `to se ti e vrsta atributa, sa sigurnoau mo~emo utvrditi da Tribusonov jezik obiluje sro nim atributima, posebice onima izre enim pridjevom, bez obzira na kojem se mjestu u re enici nalazili (posebno su bogate atributima re enice u romanu ''Snijeg u Heidelbergu'' koje su povremeno duga ke i po pola stranice): Zagledao se u plavo jutro i tamo negdje daleko na obzoru uspio zamijetiti mali crveni ~i~ak ne eg ato goni i ispuata tanak trak dima. (S, 33) Negdje u zraku, malo podalje, tamo iznad rijeke, u beaumnom kovitlacu rojili su se divlji aneli plamenih krila i za~arenih repia. (SH, 103) Bio je oni~eg, nadutog tijela, prili no jak, sa sijedom bradicom i leptir-maanom oko bijele kragne, koju je jedva uspio zakop ati. (PG, 41) Semanti ki i sintakti ki obvezatni atributi zastupljeni su u gotovo jednakoj mjeri. `to se semanti ki obvezatnih atributa ti e, oni su mnogo eai uz semanti ki zalihosne imenice, negoli uz vlastita imena ili stru ne nazive: Osim toga, i Dora je katkad s punim pravom sumnjala u Valentovu o insku podobnost, pa nikada nije htjela ostaviti malog na du~e vrijeme s ocem. (S, 47) Sveenik ju je suutno pogledao uvje~banim pogledom, ato se daruje ucviljenoj rodbini, pa nastavi: - Iza smrti je vje an ~ivot... (S, 141) `to se, pak, nesro nih atributa ti e, najbrojniji su imeni ki, od kojih kao naj eai valja izdvojiti genitiv svojstva i posvojni genitiv, ato je u suglasnosti sa suvremnom knji~evnom praksom. Podsjeamo da se genitiv svojstva sastoji od imenice u genitivu i njezina sintakti ki obvezatnog atributa, ato potvruju i primjeri: Polako i obzirno se okrene i spazi visoku, lijepu ~enu kestenjaste kose, kojoj se vitki stas nazirao kroz poluprozirnu spavaicu. (S, 33) U sredini kri~a bila je zabijena metalna plo ica ovalnog oblika s jedva itljivim slovima. (PG, 181) No, sintakti ki obvezatne atribute neemo nai u posvojnom genitivu: ''Ne mislite li da je kraanstvo malo previae baatinilo od starozavjetne koncepcije okrutnog Boga?'' (S, 141) Posvojni je dativ, premda se javlja sporadi no, gotovo u pravilu rezerviran za li nu zamjenicu: Kad vam je otac otiaao u zatvor, majka je morala raditi pa vas je ostavljala samog kod kue. (PG, 121) ''Pri oblikovanju re enica vodi se ra una ne samo o pravilima gramati kog ustrojstva, ve i o pravilima ostalih dvaju ustrojstava (obavijesnog i sadr~ajnog) da bi se dobile ovjerene, smislene i obavijesne re enice, tj. da bi vijest sa semanti kog aspekta bila smislena obavijest'', logi an je zaklju ak koji podupire i analiza primjera provedena na prethodnim stranicama. Analiziranjem grae zaklju ili smo da Tribuson svojim jezikom ne naruaava ni zakone semantike ni zakone sintakse te da su njegove re enice vrlo bogate kako semanti ki tako i sintakti ki obvezatnim atributima koji pia ev govor, esto bogat aluzijama, udnovatim opisima, ine pristupa nijim i slikovitijim ativom. Ono ime bismo htjeli zaklju iti ovu analizu pridjevskih atributa u trima djelima Gorana Tribusona jest upuivanje na injenicu da je stroga podjela na semanti ki i sintakti ki obvezatne atribute nemogua. Primjeri koje emo ovdje navesti dijelovi su Tribusonovih romana, no problem na koji upuuju problem je cjelokupnoga hrvatskog jezika. Jedan od Marilininih stanara s kojim sam uspostavio kakav-takav kontakt bio je in~injer Grabar, moj vranjak, sna~an i dopadljiv muakarac vrstih crta lica i njegovanih kicoakih br ia. (PG, 36) U asu su ga preplavile ~ive, aarene obiteljske sli ice u kojima je pamtio majku kao sredianju osobu vlastite proalosti: dan kad mu je od svog zatajenog honorara kupila prve skupe i uvozne traperice... (S, 7) Prva je re enica odli an pokazatelj u kojoj mjeri atributi poma~u slikovitom opisu, u ovom slu aju osobe. Atributni skup muakarac vrstih crta lica dobar je primjer spoja sintakti ki obvezatne atribucije ( vrstih crta) i semanti ki obvezatne atribucije (crta lica), pri emu potvrujemo injenicu da svaki atribut mo~e imati i svoje atribute. Drugi skup koji smo izdvojili ini, osim imenice muakarac, genitiv svojstva, odnosno sintakti ki obvezatni atribut (njegovanih br ia) i neobvezatni atribut (kicoakih br ia). Umjesto spomenutih atributa, autor je mogao uporabiti i pridjeve kao: mali, crni, po ealjani, neuredni..., no time zasigurno ne bismo stvorili sliku (i karakter?!) toga lika. Bez atributa njegovanih re enica bi bila negramati na; no, atribut kicoakih nije klju an ni za razumijevanje re enice, ni za njezinu gramati nu korektnost, pa ipak igra veliku ulogu u naaem do~ivljavanju in~injera Grabara (i njegove funkcije u romanu). Roman ''Sanatorij'' Tribuson je objavio 1993. godine. Njegov glavni junak, Valent Livadi, ima edrdeset etiri godine i, oplakujui netom preminulu majku, sjea se svega dobrog ato mu je pru~ila u ~ivotu; izmeu ostaloga, sjea se i svojih prvih traperica. Pretpostavimo li da sadaanjost u romanu odgovara vremenu pisanja i objavljivanja romana, dakle po etcima 90-ih godina 20. stoljea, ato po slikama Domovinskoga rata (vojnici, kolone ljudi koji napuataju svoje domove, ubijene domae ~ivotinje...) mo~emo posredno zaklju iti, a Valent se sjea da je traperice dobio kao dje ak, aproksimativnim izra unavanjem dolazimo do podatka da su traperice kupljene po etkom 60-ih godina. Suviano je i spomenuti koliko je trebalo odricanja i rada da bi se skupio novac za traperice, naravno  uvozne, koje su u to vrijeme bile odraz bogatstva, trenda, odraz zapadne kulture. Ovdje atribut nije ni sintakti ki ni semanti ki obvezatan, no bez njega zasigurno ne bismo mogli razumjeti, iz samo jedne re enice, kolika je to bila ljubav majke prema sinu i kolika je bila njezina ~rtva da mu pru~i ''najbolje'' ato je nudilo tadaanje doba. O pro~imanju gramatike i semantike, o nemogunosti uspostavljanja jasnih granica meu njihovim pojavama zasigurno e se joa pisati. Naime, pitanje je mo~e li nam pomo frazeologije, stilistike, filozofije, logike... dati odgovor na pitanje nosi li gramati ki korektna re enica i cjelovitu obavijest? Kati i smatra da su obvezatne nadopune (u ovom slu aju atributi) prije svega semanti ke pojave, te i tamo gdje pravila sintakse uvjetuju nekakav komplement, nee doi atribut koji ima nebitno, nonsensno ili opepoznato zna enje. Vratimo se predstavljanju atribucijskih ostvaraja u Tribusonovim romanima. Od ostalih nesro nih atributa valja izdvojiti, kao vrlo est u svim trima djelima, prijedlo~ni izraz, kojemu je bez analize preoblike katkad teako odrediti slu~bu u re enici. Ipak, i takve su re enice smislene i jasne: Krenuli smo onda u naa apartman u ~idovskoj etvrti. (SH, 69) Ali: Da, to je trening koji su im zadali valjda na audiovizuelnom te aju hrvatskog jezika tamo na faksu. (SH, 206) Kad sam, uznojen od topla, nabita perja, odbacio jastuk, za uo sam kako su vrata u predvorju tresnula i kako je netko uaao. (PG, 132) Hoemo li sintagmu tamo na faksu shvatiti kao prilo~nu oznaku mjesta (Gdje su im zadali? Tamo na faksu.) ili pak kao atribut imenice te aju (Kojem te aju? Tamo na faksu. / Na fakultetskom te aju.), ovisi o osobnom do~ivljaju ove re enice. Pokuaavajui shvatiti smisao ove re enice, zaklju ili smo da se ovdje radi o atributnom skupu te aju tamo na faksu, jer bez prvog dijela tog skupa, te aju hrvatskoga jezika, ne bi nam bilo jasno o kakvom je te aju rije , ve samo da im je trening zadan tamo na faksu. U sljedeoj smo re enici pokuaali postaviti intonacijsku ili sintakti ku granicu: Kad sam, uznojen od topla, nabita perja, odbacio jastuk, za uo sam kako su vrata u predvorju tresnula i kako je netko uaao. (PG, 132) * vrata u predvorju / tresnula: (u predvorju = atribut) * vrata / u predvorju tresnula: (u predvorju = prilo~na oznaka mjesta) I ovdje je nemogue dati jednozna no rjeaenje, no ovim smo primjerom pokuaali potvrditi tezu da ''kadikad pak nije ni va~no za opi smisao re enice na koji se na in shvati prijedlo~ni izraz''. Ovom analizom nismo ~eljeli navesti na zaklju ak da je shvaanje i tuma enje prijedlo~nih izraza uvijek proizvoljno. Naime, u veini slu ajeva u kojima se pojavljuju prijedlo~ni ili pade~ni izrazi, jasno mo~emo odrediti koja je njihova slu~ba u toj re enici, bilo uz pomo smisla, bilo uz pomo intonacijske ili sintakti ke granice. Brojevi i koli inski prilozi zastupljeni su u veoma malom postotku, a javljaju se kod izricanja neke vremenske odrednice, kao ato je dob likova ili odreeni period: Ovom istom cestom mora da su me prije trideset aest godina odveli u dom i otada nisam bio ovdje. (PG, 5) Kada bih pri ao s njim, bila mi je udna pomisao da je taj mladi od kojih tridest i nekoliko godina po inio takav avolski zlo in. (SH, 143) Rekli smo da je jezik Gorana Tribusona blizak razgovornom stilu, uklju ujui red rije i i redoslijed re enica, te ni ovdje nismo pronaali primjere u kojima bismo mogli govoriti o obilje~enom redu rije i i re enica (valja izdvojiti neznatno vei broj re eni nih inverzija, ali i izostanak inverzije atributnih re enica), ime se Tribuson definitivno potvruje kao pisac tzv. mlade proze. Pamtim samo onaj davni ljetni dan kada me kao jedini ~ivi srodnik posjetio u domu. (PG, 71) Iznad dje a kog, frntastog nosa, koji mu je davao izgled etrdesetogodianjaka, premda je ve imao pedeset godina, uvijek je bljeskao srebrom uokviren monokl, kojeg je nosio bez ikakva razloga. (SH, 92) injenica da se apozicija ( lan gramati koga ustrojstva re enice, ali i preoblika sli na atribuciji) i ina e u tekstovima rjee javlja, nevelik broj apozicija (veinom izre enih imenicama koje zna e zanimanje ili rodbinski odnos) jedna je od jezi nih karakteristika i ovdje analiziranoga materijala. No, to je u skladu s naaim o ekivanjima jer se apozicija rabi kada ~elimo imenovati te itatelju nepoznate informacije o zanimanju i rodbinskim odnosima pojedinih likova. Budui da takve podatke naj eae dobivamo pri samom uvoenju likova u roman, logi no je da autor nee svaki put, kada spomene tu osobu, davati ve re enu informaciju o njoj: ''A vi, vi ste onda Ivan, sin njegove sirote sestre?'' (PG, 76) Iako je bijelo nosio Lucijan, ini se da je pravi aneo bio bole~ljivi slikar Albin Majer. (S, 65) Premda ovakve lingvisti ke analize knji~evnog djela u drugi plan stavljaju njegovu umjetni ku vrijednost, smatramo da su one potrebne i korisne jer osim ato poti u na itanje djela suvremenih pisaca, omoguuju nam uvid u to koliko su danaanja knji~evna djela u skladu s viaestoljetnim uzusima hrvatskoga jezika te jezi nom normom. Jer djela suvremenih hrvatskih pisaca, stilom bliska Goranu Tribusonu, zasigurno e biti jedan od pokazatelja novih pravaca kojima e krenuti (ili ve kree) hrvatski standardni jezik, a koji e morati dovesti i do promjene njegova opisa u lingvisti koj literaturi. LITERATURA Babi (1996): S. Babi i dr., Hrvatski pravopis, `kolska knjiga, Zagreb 1996. Bari (1995): E. Bari i dr., Hrvatska gramatika, `kolska knjiga, Zagreb 1995. Derossi (1966-1967): Z. Derossi, ''Odnos izmeu atributnih re enica i imenice u glavnoj re enici'', Jezik, XIV, HFD, Zagreb 1966-1967, 7-15. Kati i (1971): R. Kati i, Jezikoslovni ogledi, `kolska knjiga, Zagreb 1971. Kati i (1986a): R. Kati i, Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika (Nacrt za gramatiku), JAZU - Globus, Zagreb, 1986. Kati i (1986b): R. Kati i, Novi jezikoslovni ogledi, `kolska knjiga, Zagreb 1986. Kati i (1992-1993): R. Kati i, ''Obvezatne nadopune u sintaksi hrvatskoga knji~evnog jezika'', Filologija, br. 20-21, 209-214. Leksikon (1999): ''Leksikon lanova Druatva hrvatskih knji~evnika'', Rije , Vinkovci 1999. Mali (1996): D. Mali, ''Atributi i apozicija u }iima svetih otaca'', Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, br. 22, Zagreb 1996, 65-109. Pranjkovi (1998): I. Pranjkovi, Sintaksa hrvatskoga jezika  Hrvatski jezik 3 (ud~benik za gimnazije), `kolska knjiga, Zagreb 1998. Stolac (1991): D. Stolac, ''Sintaksa Bartola Kaaia'', Fluminensia, br. 1-2, Pedagoaki fakultet u Rijeci, Rijeka 1991, 169-175. Stolac (1995): D. Stolac, ''Pade~ni sustav u jeziku Tituaa Brezova kog (sintaktostilisti ki nacrt)'', doktorska disertacija, rkp., Filozofski fakultet u Zagrebu, 1995. `tiks (1998): I. `tiks, ''Fantasti ni inventar Gorana Tribusona'', Pogovor u: Goran Tribuson: Osmi okular, Ceres, Zagreb 1998. Tafra (1993): B. Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki, Matica hrvatska, Zagreb 1993. Te~ak  Babi (1992): S. Te~ak i S. Babi, Gramatika hrvatskoga jezika, `kolska knjiga, Zagreb 1992. Te~ak  Brigljevi (1992): S. Te~ak i D. Brigljevi, Jezik, izra~avanje i stvaranje, ud~benik za VII. razred osnovne akole, `kolska knjiga, Zagreb 1992. Viskovi (1983): V. Viskovi, Mlada proza - eseji i kritike, Znanje, Zagreb 1983. Viskovi (1988): V. Viskovi, Pozicija kriti ara - O suvremenoj hrvatskoj prozi, Znanje, Zagreb 1988. Znika (1988): M. Znika, Odnos atribucije i predikacije, HFD, Zagreb 1988. IZVORI ZA GRAU G. Tribuson, Snijeg u Heidelbergu, August Cesarec, Zagreb 1980. G. Tribuson, Potonulo groblje, Znanje, Zagreb 1990. G. Tribuson, Sanatorij, Znanje, Zagreb 1993. Summary ATTRIBUTION IN THE NOVELS WRITTEN BY GORAN TRIBUSON This article is trying to explain our reasons for approaching the literary work from the linguistical point of view, specificly, from the aspect of syntax, with the emphasis on the types of attributes. As the analysis is very broad, the article deals with the results only: a large number of congruent attributes (attributes in agreement), genitive of quality, possessive genitive and prepositional phrases are the most common example of incongruent attributes (attributes not in agreement), a small number of appositions, unmarked word order... what leads to the conclusion that the attributes in Tribuson's novels are used properly and within the norms of the standard Croatian language. Of course, this is not the only possible linguistical approach to the text nor to the attributional expression in the Tribuson's novels. Key words: syntax, attribution, attribute, apposition, Goran Tribuson.  Usp. Kova evi (1996: 281-282).  Usp. Kati i (1986b: 241).  Kati i (1986b: 242).  Ovdje: skup rije i nekoga jezika.  Usp. `tiks (1998: 212)  Usp. Viskovi (1983: 83).  Usp. Viskovi (1988: 226).  Usp. Viskovi (1988: 236).  Viskovi (1988: 222).  Viskovi (1988: 222).  Viskovi (1988: 237).  Viskovi (1988: 223).  Viskovi (1988: 222).  Usp. Viskovi (1988: 222).  Usp. Kati i (1986a).  Usp. Bari (1995).  Usp. Znika (1988).  U primjerima se kosim slovima bilje~e atributne sintagme, u kojima se imenica kao nosilac sintagme dodatno izdvaja podcrtavanjem. Iza primjera se u zagradama navode izvori ozna eni kraticama naslova Tribusonovih romana: S = Sanatorij; SH = Snijeg u Heilderbergu; PG = Potonulo groblje; iza kratica su navedene stranice s kojih su navodi.  Za podjelu semanti ki obvezatnih atributa kakvu nalazimo u ''Hrvatskoj gramatici'' odlu ili smo se jer ju smatramo najjednostvanijom i najjasnijom. Za potrebe ove analize Znikina je podjela (1988: 107 i dalje) preopairna, dok je Kati ieva (1986a: 415-416) nedovoljno precizna.  Usp. Bari (1995: 562)  Znika (1988: 83).  Usp. Kati i (1992-1993: 209-214).  Kati i (1986a: 440).  Usp. Sili (1997: 483-495)  Usp. Bari (1995: 563) PAGE  PAGE 13 8r BJ$,b%%))**** - ---//22t3v34466*:,:<<=0=@=B=F=b=RDDDDDE*E,E(FlFnF|GGGGJJjKvKٿٿٿٿٿٿٿٿٿٿٿٿٿٿٿٿοj0JCJUmHnHu6CJ]mHnHuCJmHnHu5CJ\mHnHuCJ\mHnHu5CJ mHnHuF8rt b d f ((V!$-  T` $dh`a$ $dhx`a$ T  T^`  T^` T$ Ta$  Td``-6<?ADrFFHLKNKlLMNNfPQ\RRR.T:U  y` ^`^ y y T $dhx`a$vKKKKLL8LDLLLNLVLhLjLLLLM M,M@MJMPMdMpMMMMMMN2N@NLNOOPPQQQQR2R@RzRRRUUUUUVVV8XLX^XhXLYRYZYbYD\F\c,c.cPcTccd e ejCJH*UmHnHuj0JCJUmHnHuCJ]mHnHu6CJ]mHnHuCJmHnHu6>*CJ]mHnHuI:U*CJ]mHnHu6CJ]mHnHuR~uy:z{l|n|x|T}`~>VXz (rD`b ^`^ y  y` d\$^` d\$^`hbjl$ƖF Ҝn (ğL  ^ ` & F & Fh^h T`  y`^ ^` yԗ0Ν֞`HLt0̥p.ƩΪҪRRޭ+OXpx`b޲ j0JUB*CJmHnHphuCJmHnHu]mHnHu6mHnHu6]mHnHu mHnHuCJmHnHu6CJ]mHnHu6>*CJ]mHnHuALZ\$N^`hPBp<Ҫ8r  ^ ` & F  ^ `z|Bopx`޲V³8$dha$dh & F`  ^ ` & F޲VX³ij8:hjȴʴ(*bd̷$ºdfλл CJmHnHu0JmHnHu0J j0JU6] j0JUA8hȴ(bdλ h]h&`#$,1h. A!n"n#n$n%  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH F@FNaslov 1$dh@&5CJ\mHnHu6A@6 Zadani font odlomkadR@d Tijelo teksta, uvlaka 2"$ Tdhx`a$6@6  Tekst fusnoteCJaJ6&@6 Referenca fusnoteH*FB@"F Tijelo teksta$ Tdhxa$0 @20 Podno~je  p#*)@A* Broj stranice>'@Q> Referenca komentaraCJaJ:@b: Tekst komentaraCJaJR o ]rb]f 6!4$%(",9DApDF^ "?W{4Ld0I]^9:abch[B   _\ 9!s!n"##6$$P%Q%3&&.'V'W'(((())))A*B** + +- ////00112W48:;;6<7<<<<0=>+?,?~?@=@@GAB9CC0D1DEEFFFcIIJJ\L]L^LiLLMWMMM&NYNNN.O{OOOP'PxPPP0QxQQQ(RYRRRSSiSSS T]TrTTTTUBUoUpUxUUUXX0Y]^^^ ^^^^000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 00 0 00 0 00 00 000 0 0 0 0 0 00 0 0 0 0 00 000 0 00 000 0 0 00000000 @0@0@0 0@0@0@0 0 vK eԗ޲_cehk-:U~ubL8`bdfgijla !!T8@0(  B S  ?bbggh8!8!9!9!))002222886<7<==\L\L]L^LhLhLMM&NYNNN'P'PPP0Q0QxQQQQQQTTTTTTpUUVVVVVVWWWWyW{WWWUXVX_X/Y0Y7Y@YQYQYRYoYzYYYYYYYYZ ZZ&Z6Z>ZNZVZfZnZ~ZZZZZZZZZZ[[[[[[[[[[\\\\\\]`]g]l]x]x]{]]]]]]^^ ^ ^^^^8:`cghZ[A B    ^_[\  8!9!r!s!m"n"##5$6$$$O%Q%2&3&&&-'.'U'W'((((')()))))@*B***+ +-- ////00 111122V4W488::;;;;5<7<;<<<<</=0=>>*?,?}?~?@@<@=@@@FAGABB8C9CCC/D1DEEFFFFbIcIIIJJ[L^LhLiLLLMMVMWMMMMM%N&NXNYNNNNN-O.OzO{OOOOOPP&P'PwPxPPPPP/Q0QwQxQQQQQ'R(RXRYRRRRRSSSShSiSSSSS T T\T]TqTrTTTTT UUAUBUnUpUwUxUUUXX/Y0Y2YQYTYnYqYYYYYYYYYYZZZ3Z6ZKZNZcZfZ{Z~ZZZZZZZZZZZG\J\_]b]x]{]]]]]]]]]]^^^b:= 9!s!V'())012O3786<7<<<\L^LhLiLWMM&NYNxQQTTTpUU_X0YRY`]x]y]]]^^^^Anastazija HorvatAnastazija HorvatAnastazija HorvatAnastazija HorvatAnastazija HorvatAnastazija HorvatAnastazija HorvatAnastazija HorvatAnastazija VlasteliD.StolaccC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Anastazija\A_ Vlasteli_ RFD_ 2002_Tribuson.doct<2hGdWP<?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FpFe1Tablen/WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPoolpFepFe  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q