ࡱ> 9 \bjbj&g) ;lX@^^^r8<>Lr-K2(HHHHHHH$_L NVH1^H$^^J$$$"^^H$H$$ BG^^\H P@1rX"PG\H4J0-KGN"N\H$rr^^^^Diana Stolac - Sanja Holjevac, Rijeka Metodoloaka na ela za prou avanje dijalekatske sintakse U radu se iznose metodoloaka na ela za prou avanje dijalekatske sintakse. Prije pristupanja terenskome dijalektoloakom istra~ivanju treba rijeaiti temeljna pitanja: ato je cilj takvoga istra~ivanja, ato je svrha, koja je namjera istra~iva a, ato je mjesni govor, postoje li suvremene metode terenskoga istra~ivanja koje bi pridonijele boljem i, u danaanjoj situaciji gubljenja posebnosti mjesnih govora, br~em sakupljanju grae. Cilj je istra~ivanja opisati sintakti ki sustav pojedinih mjesnih govora i dobiti sintakti ke izoglose, te time i mogunost opisa sintakti kih zna ajki jednoga dijalekta, zatim narje ja, te kona no hrvatskoga jezika. Za ovu su analizu primjeri ekscerpirani iz materijala dobivenoga terenskim istra~ivanjem mjesnoga govora Dra~ica. Mjesni govor Dra~ica pripada ikavsko-ekavskome dijalektu akavskoga narje ja. U radu se analiziraju dvije sintakti ke kategorije: atribut i prilo~na oznaka vremena, a s razli itih metodoloakih polaziata. Izdvojene su atributne sintagme kojima se izri u rodbinski odnosi i analiza prema u ovome radu ponuenim metodoloakim na elima pokazuje bogatstvo takvih izri aja. Prilo~ne oznake vremena prikazane su prema dosad uobi ajenim na elima sintakti kih opisa, pa pokazuju neke posebnosti koje ne bilje~e inodijalekatski sustavi. I pored uo enih razlika u odnosu na ostale analizirane ili opisane sintakti ke sustave, analiza sintakti ke razine pokazuje da je rije  o jedinstvenoj sintaksi hrvatskoga jezika. U radu se iznose metodoloaka na ela za prou avanje dijalekatske sintakse. Ta se na ela razlikuju od na ela za prou avanje suvremene sintakse ili povijesne sintakse. Slabije zastupljena u dosadaanjim dijalektoloakim radovima, sintakti ka bi razina trebala tek postati temom istra~ivanja. Na sreu, i u radovima kojima sintaksa nije bila ciljem, ponuen je materijal na temelju kojega se mogu donijeti odreeni zaklju ci i o sintakti koj razini. To su uzorci govora obi no pridodani dijalektoloakim analizama. A dijalektoloake su analize rezultati terenskih istra~ivanja. Prije pristupanja terenskome dijalektoloakom istra~ivanju treba rijeaiti neka temeljna pitanja vezana uz cilj i svrhu takvoga istra~ivanja, namjeru istra~iva a, zatim valja vidjeti ato dijalektolog percipira kao mjesni govor te postoje li suvremene metode terenskoga istra~ivanja koje bi pridonijele boljem i, u danaanjoj situaciji gubljenja posebnosti mjesnih govora, br~em sakupljanju grae. Cilj je istra~ivanja opisati sintakti ki sustav pojedinih mjesnih govora, a svrha je toga dobiti sintakti ke izoglose. Time se ostvaruje mogunost opisa sintakti kih zna ajki jednoga dijalekta, zatim narje ja te kona no hrvatskoga jezika. Za postizanje ovih ciljeva va~no je i kako se prikuplja materijal koji e se kasnije analizirati. Terenska su istra~ivanja uklju ivanjem snimanja glasa sugovornika u posljednjem stoljeu omoguila kvalitetnije i br~e sakupljanje grae od zapisivanja u dijalektologovu bilje~nicu u 19. stoljeu. Danas dijalektolozi i ne pomialjaju na izlazak na teren bez tehni ke pomoi magnetofona, a viaekratno presluaavanje snimljenih traka poboljaava zapis i analizu, naro ito fonoloakih zna ajki pojedinih mjesnih govora. Dijalektolozi su uvijek bili otvoreni novim tehni kim postignuima kojima se olakaava prikupljanje grae, ali joa viae omoguava izbjegavanje pogreanoga zapisa, pa onda i pogreanoga zaklju ivanja. Stoga je o ekivano i prihvaanje novih tehni kih sredstava za bilje~enja terenskih zapisa. U svijetu se to ve zbiva, a nadamo se da materijalna ograni enja kojima su, na~alost, izlo~eni hrvatski dijalektolozi nee biti prepreka koriatenju novih tehnologija (kamere i sl.) i multimedijskih zapisa s terena. Multimedijski pristup dijalektoloakim istra~ivanjima omoguio bi kasniju cjelovitiju kabinetsku analizu terenskoga materijala na svim razinama, a naro ito leksi koj, semanti koj i sintakti koj. Trajno zabilje~en stvarni kontekst i ostale vrednote govorenoga jezika pridonose izbjegavanju pogreanoga zaklju ivanja temeljenoga na varljivome sjeanju, pa je analiziranje mogue i s veim vremenskim odmakom. Sljedei problem o kojemu valja neato rei jest ato je mjesni govor i koji su stanovnici mjesta "dobri" ispitanici. Naime, valja rijeaiti osnovno pitanje: koji pristup prihvatiti - onaj po kojemu se dijalektologija bavi bilje~enjem sadaanjega stanja u pojedinim mjesnim govorima ili (nostalgi no) te~i bilje~enju starijega stanja, dakle, treba li se dijalektologija baviti suvremenim stanjem ili povijesnom dijalektologijom, odnosno: bave li se dijalektolozi suvremenom ili povijesnom dijalektologijom. Dijalektolog esto tra~i (i prihvaa) samo starije ispitanike, manju djecu i ispitanike koji nisu dulje napuatali mjesto roenja, odnosno boravka, dok iskaze ostalih ne validira. Takoer valja konstatirati da dijalektologija naj eae percipira selo, rjee prigradska naselja, dok su jezi na istra~ivanja gradskih mjesnih govora vrlo rijetka, premda i urbani i ruralni sustavi pripadaju neosporno dijalektologiji, a ne drugim vrstama jezi nih istra~ivanja (npr. standardnoga jezika i sl.). Mjesni govor, i ruralni i urbani, valja prou avati u sinkroniji, i to opisom suvremenoga stanja, neovisno o tome radi li se o konzervativnome govoru koji je sa uvao stare jezi ne zna ajke ili o govoru koji je zbog inodijalekatskih i ostalih utjecaja zna ajno promijenjen u posljednje vrijeme. Ako nas zanima suvremeno stanje hrvatskih organskih sustava, onda je nu~no pokriti istra~ivanjima cjelokupan teren. Unato  ovdje iznesenim razmialjanjima, ovo je istra~ivanje veim dijelom provedeno na uobi ajen na in. Materijal je prikupila Sanja Holjevac prvotno za potrebe poslijediplomskoga studija Lingvistika s osobitim obzirom na dijalektologiju hrvatskoga jezika (sinkronijski i dijakronijski aspekt) na Filozofskome fakultetu Sveu iliata u Rijeci, i to konkretno za fonoloaku i morfoloaku analizu u okviru kolegija Dijalekatski aspekti jezi nih razina, a materijal je kasnije poslu~io i za sintakti ku analizu. Primjeri su ekscerpirani iz materijala dobivenoga terenskim istra~ivanjem mjesnoga govora Dra~ica. Mjesni govor Dra~ica kao reprezentant grobni koga tipa govora (ato mo~e biti i govor bilo kojega od pedesetak ostalih sela Grobniaine) pripada ikavsko-ekavskome dijalektu akavskoga narje ja. Glavne su zna ajke govora grobni koga tipa, dakle i mjesnoga govora Dra~ica: dvojni ikavsko-ekavski refleks jata po jezi nome pravilu Jakubinskoga i Meyera; stariji troakcenatski sustav (prozodijski inventar ine: tri akcenta (a, , ), te nenaglaaena duljina () /prednaglasna i zanaglasna/ i nenaglaaena kra ina () i arhai na distribucija svih tih prozodijskih jedinica); konzervativizam i odsutnost inovacija na fonoloakom i morfoloakom planu. Spomenimo joa nekoliko fonoloakih i morfoloakih zna ajki ovoga govora. Fonoloake su zna ajke: prisutnost zamjenice a; vokalizacija  slabog ava ; dvojaki refleks prednjega nazalnoga samoglasnika // - kao a u poziciji iza palatalnoga konsonanta (j, , ~), a kao e u svim ostalim pozicijama i u nastavcima; gubitak fonema /</; nepostojanje zvu nih afrikata // i //; uvoenje u sustav novoga fonema /d / koji funkcionira kao zvu ni parnjak fonemu //; na zavraetku nastava noga morfema /m/ prelazi u /n/; uva se finalno  l; neizmijenjena je stara praslavenska skupina  r; eliminira se rubna napetost u unutraanjem zatvorenom slogu; zatim se ostvaruju redukcije, disimilacije, asimilacije, metateze, sjeverno akavska metatonija itd. Morfoloake su zna ajke: u genitivu mno~ine imenica svih triju rodova sa uvan je stariji niati ni relacijski morfem //, s time da u muakome rodu prevladava nastavak /-ih/ koji se ostvaruje i u imenica I vrste; razli iti su gramati ki morfemi dativa, lokativa i instrumentala mno~ine; u imenica svih triju rodova zadr~ana je stara jednakost nominativa, akuzativa i vokativa mno~ine; u instrumentalu jednine ~enskoga roda nastavak je /-un/; u deklinaciji pridjeva slabi kategorija odreenost`"neodreenost, no nije sasvim ia ezla; postoje slo~ene zamjenice: tisti, ovisti, onisti; a ne postoje imperfekt i aorist, itd. Ispitanici su bile dvije mjeatanke iz Dra~ica na Grobniaini, i to majka (roena 1933., 65 godina) i ki (roena 1953., 45 godina). Majka ima zavraenu osnovnu akolu, a ki ima srednjoakolsko obrazovanje. Obje ispitanice nisu napuatale mjesto boravka na du~e vrijeme (osim majke u djetinjstvu kada je za vrijeme II. svjetskoga rata bila internirana u Italiju i tako izlo~ena inojezi nome utjecaju, ali istovremeno je s lanovima svoje obitelji neprekidno komunicirala na svome organskome idiomu). Ki je, vezano uz akolovanje i posao, bila izlo~ena i utjecaju standarda koji je kod nje izrazitiji nego u majke. Korpus ini magnetofonska snimka govora izvornih govornika mjesnoga govora Dra~ica na Grobniaini u trajanju 90 minuta. Teme snimljenoga razgovora raznolike su i uobi ajene za terenske dijalektoloake zapise: obitelj i porodica, uskranji i bo~ini blagdani, narodni obi aji i poslovi, vjen anja, kulinarstvo, zabavni ~ivot mladih u proalosti, odjea, rad u gostionici, radne aktivnosti ljudi u proalosti i samih ispitanica, dok su neke teme specifi ne, kao npr. internacija i boravak u Italiji. Za prikaz sintakti ke raa lambe izdvojene su dvije sintakti ke kategorije: atribut i prilo~na oznaka vremena. Zaato su izabrane upravo ove dvije kategorije? Atribut suzuje zna enje imenice koja mu je u re eni nome ustrojstvu otvorila mjesto, pa je u razgovoru koji je voen bila poja ana potreba za atribucijom. Tema razgovora je, pak, tra~ila i vremensko preciziranje (posebno tema bo~inih i uskranjih blagdana i narodnih obi aja), pa je o ekivan i vei broj prilo~nih oznaka vremena. Atribut e biti prikazan prema metodologiji koju nudimo za istra~ivanje dijalekatske sintakse, a prilo~na oznaka vremena prema dosad naj eae koriatenoj metodologiji temeljenoj na kontrastivnome pristupu. Atribut je izraz slo~enoga re eni noga ustrojstva i predikativnosti u dubinskim sintakti kim odnosima. U povrainskome su ustrojstvu realizacije sro noga i nesro noga atributa u jednostavnim i slo~enim re enicama, pa se na prvi pogled gubi predikativnost kao bit atributivnosti. Sro ni je atribut najtipi nija skupina atributa, njegove su morfoloake oznake predskazive iz imenice koja mu je u povrainskome ustrojstvu otvorila mjesto, pa je time i sintakti ki zalihosan. Pregledom sakupljenoga materijala mo~emo ustvrditi da je ostvaren velik broj potvrda sro noga atributa trima vrstama imenskih rije i: pridjevima, zamjenicama i brojevima, i to u svim pade~ima, u oba broja i za sva tri roda, npr.: miiana dica, celo selo, veli pir, domai judi, lipu aternu, dobru orihnja u& ti pas, njeja strana, va ton kaatelu, z otin mlikon, tu kamaru& drugi razred, va deseton misecu& Zaklju ujemo da za iskazivanje sro noga atributa nema u analiziranu korpusu nikakvih ograni enja: osim ato su potvrene sve tri vrste rije i kojima se mo~e izrei sro ni atribut i sve pripadajue morfoloake kategorije, nalazimo brojne potvrde za atribut izre en jednom rije ju, dvjema rije ima ili nizom od nekoliko imenskih rije i, takoer mo~emo utvrditi da prema tvorbenome zna enju svi tipovi imenica imaju atribute... Jednom rije ju - nema ograni enja s obzirom na morfoloake kategorije, tvorbeni tip kojemu pripada glavni lan sintagme ili broj atributa. Atribut mo~e biti smjeaten u re enici uz imenicu koja mu je u ustrojstvu re enice otvorila mjesto ili s formalno (ritmi ki, ali ne i sintakti ki) prekinutom sintagmom, dok s obzirom na red rije i mo~e biti u apozitivnom ili postpozitivnom polo~aju, npr.: one bele haje, ono miero grozje, nov beli stolnjak, nebog taj lon i; puti mieri, (ni bilo) bo obi nih; jednoga plovana starega, one vriice bele, oni stol ii ovakovi okrugli; one etire vele ru~ice svinjske i dve telee; pete visoke, ali one malo aire& Osim ovih prikazanih sro nih atributa valja neato rei o trima tipovima sro noga atributa koji se iz sveukupnoga korpusa nekim svojim zna ajkama izdvajaju. Rije  je o dvama vrstama obvezatnoga atributa i jednoj neobvezatnoga. Prvi je tip sintakti ki obvezatni sro ni atribut u adverbijalima, pa navodimo primjere za prilo~nu oznaku vremena: jednu no, saki misec, drugo jutro, celi dan, zadnji dan, nakon tuliko let, va deseton misecu& Drugi se tip semanti ki obvezatnih atributa nalazi u stru nim nazivima, terminima, gdje ga nije mogue ispustiti ili zamijeniti sinonimnim izrazom. To je nazivlje ustaljeno, pa se ne mo~e govoriti o stilisti koj vrijednosti atributa, ato obi no inimo kada govorimo o atributima. U naaemu su korpusu najzastupljeniji nazivi zemljopisnih podru ja, blagdana, vrsta hrane, dijelova tijela, zanimanja, ustanova, biljaka, i sl., npr.: `uaiaki most, pravi grobniaki obi aj, na Golon otoku& Novo leto, na Viliju Bo~ju, na Badnju no, Veli petak, za Sih Svetih& u ime Isusovo, z blagoslovjenun vodun& sira onega grobniakega, belo kafe, po mramornih skalah& dje ji vrti, graevno poduzee, na uru~benon zapisniku, vojna mu~iaka akola, bra no putovanje&  Trei ovdje izdvojen tip sro noga atributa jest atribut izre en brojem jedan, kada nema svoje pravo zna enje broja, odnosno ne slu~i za brojanje, kao ato je to npr. u sintagmi jednoj heri, nego slu~i kao svojevrstan lan, morfosintakti ka kategorija karakteristi na za neke analiti ke jezike, ali ne i za sinteti ke slavenske. Ipak, i stariji su hrvatski gramati ari, npr. Matija Antun Reljkovi i Marijan Lanosovi, uo ili funkciju lana u rije ima jedan i neki, a dijalektolozi su pojavu broja/ lana jeden u kajkavskome sustavu zabilje~ili, dovodei ga u odnos s njema kim lanom ein. Osim toga, lingvisti koji prou avaju jezik na razinama viaim od re enice izra~avaju "sumnju u tvrdnju da hrvatski jezik nema lana". Primjeri iz analiza kajkavskoga knji~evnog jezika takoer su potvrdili postojanje lana kao posebnost kajkavske atribucije. Naa korpus pokazuje da je to zna ajka i atribucije u mjesnom govoru Dra~ica, npr.: jedan mali, jedna prijatelica, jednu dugu veletu, z jednun koludricun, z jednun ~enskun, pul jenoga grofa, va jenoj grohoskoj kui, kraj jedne japnenice, na jednon vraiu& U navedenim primjerima rije ju jedan niata se ne broji, naj eae zna i 'neki', a u nekim primjerima kontekst uope ne dopuata zamjenu nekim drugim brojem - ne mo~e se biti istovremeno *va dve grohoske kue ili *kraj dve/tri japnenice ili imati na sebi *viae od jedne duge velete, i sl. Drugu veliku skupinu atributa ne obilje~ava sro nost s imenicom koja im je u re enici otvorila mjesto. To proizlazi iz injenice da se izri u imenicama, a sro ni atribucijski odnos iskazan imenicom ve ima zauzeto mjesto - to je sintakti ka kategorija apozicije. Ovu drugu skupinu atributa jezikoslovna literatura stoga naziva dvojako - ako je polaziate kongruencijski odnos, to su nesro ni atributi, a ako je polaziate vrsta rije i kojom se ti atributi izri u, to su imeni ki atributi. Imenica se, dakle, pojavljuje i kao nesro ni atribut i kao apozicija, pa je upravo prisutnost/neprisutnost kongruencije ono ato ih razlikuje kao sintakti ke kategorije. Brojnost nesro nih atributa u naaem korpusu pokazuje da je u mjesnom govoru Dra~ica ova kategorija vrlo razvedena, naro ito uz glavne brojeve, npr.: znak dobrodoalice, uda let, dva voza drv& feta kruha, feticu prauta, landica prauta& pol ure, uru vrimena, aetemanu dan& dve ~enske i dva muaki, dva razreda osnovne akole, devet misecih, po tristo kun, aesto kilometrih& Primjeri pokazuju da je atribut naj eae u genitivu, ato je zna ajka slavenskih imeni kih atributa. Osim ovih vrsta nesro noga atributa velik je broj potvrda za prijedlo~ne atribute, koje neki gramati ari izdvajaju u posebnu skupinu, premda su kao i navedeni imeni ki atributi isto tako nesro ni i izra~eni naj eae imenicom, npr.: mliko od koz, ko~ice od prasca, dokolenke od of je vune, bela haja od svile, od aluminija lon i& od Jadranke sliku, od Pjerota ~ena& aparhet na drva, pravo na kuu& kompir za zimu, late za mliko, muke za palentu, daske za sest, estitku za Novo leto& one brageaine za va aumu& pjesme po ~eji, putar va paketiih, te pr karije z otimi fijo ii& Obje opisane kategorije atributa - sro ni i nesro ni - slu~e za izricanje semanti ke podskupine rodbinskih odnosa. Naime, iz tema voenih razgovora (u kojima se esto spominju lanovi obitelji i porodice) proizlazi i poveana potreba za imenovanjem rodbinskih odnosa. Stoga su izdvojene atributne sintagme kojima se izri u rodbinski odnosi. U naaemu se materijalu pokazuje raznolikost i bogatstvo takvih izri aja. Naj eae su govornice koristile konstrukciju posvojna zamjenica + imenica, gdje je posvojna zamjenica sro ni atribut naj eae u apozitivnome polo~aju, premda ima i potvrda za postpozitivni polo~aj. Bez obzira na polo~aj atributa, u estalost ovakvih konstrukcija, odnosno posvojnih zamjenica u funkciji atributa, s jedne strane potvruje jaku emocionalnu anga~iranost govornica, pa one, osim ato prepri avaju dogaaje, iznose i osjeaje, a s druge strane odra~ava i njihovu te~nju za preciznoau u izricanju rodbinskih odnosa, koja je potrebna i zbog toga ato su i same u rodbinskoj vezi majke i keri pa se time izbjegavaju zabune, a takvi atributi esto onda postaju i semanti ki obvezatni. Slijede potvrde za atribut izra~en posvojnom zamjenicom: moj otac, oca mojga, naa ae, moja mat, mat njegova, njegova mat, mami njegovoj ('svekrvi'), sekrvu moju pokojnu, moju nonu, pul te mamice moje, moja sestra, sestra moja, njegova sestra, sestra njegova, njeja sestra, moj mu~, mojoj heri, moje kujine... Umjesto posvojne zamjenice upotrebljava se i dativ osobne zamjenice: isto su mi poslali sliku od pri esti njoj sestre; brat njoj pokojni& Atributi su u sintagmama kojima se izri u rodbinski odnosi izre eni i posvojnim pridjevima: Jelkin otac, znaa, i mat; cela familija Marinkova; s tetinun familijun; ja san zvala maminu mamu mama& Puno su eae rodbinski odnosi izre eni prijedlo~nim atributom, odnosno konstrukcijom od + genitiv koja se ostvaruje i u apozitivnome i u postpozitivnome polo~aju, a imenica u takvoj sintagmi mo~e otvoriti mjesto i svojim atributima: od Nene mu~, od Marina tata; od Marinka mama, od mu~a mat bivaega, od Pjerota ~ena, mat od Radmile, kujina od mojga ae pokojnega, moja strana od tate, oca od mojga mu~a, dica od njegovega brata, od tega malega& Sve se navedene mogunosti izricanja atributa mogu upotrijebiti uz istu imenicu ili za ista zna enja, ato zna i da nema ograni enja uzrokovana semanti kim ili leksi kim razlozima. Izdvajamo zna enje 'svekrva, suprugova majka', za koje se koristi nekoliko mogunosti. Atributne sintagme uz izravni leksem sekrva rjee se rabe, npr. sekrva pokojna, sekrvu moju pokojnu, dok je daleko eae isticanje odnosa sa svekrvom preko mu~eva rodbinskoga odnosa, npr. njegova mat, mat njegova, od mu~a mat; od Marinka mama. Provedena analiza atributa u mjesnom govoru Dra~ica dio je sintakti koga opisa toga mjesnoga govora. Analiza svih sintakti kih kategorija provedena na predlo~eni na in pokazala bi cjelovitu sintaksu ovoga organskoga sustava. Time bi se dobio uvid u sintaksu jednoga mjesnoga govora, a daljnje analize drugih mjesnih govora dale bi ostale sintakti ke opise. Nakon toga bi se o dijalektalnoj sintaksi moglo zaklju ivati na temelju prikupljenoga i opisanoga terenskoga materijala kao ato je to ve u injeno ili se ini za fonoloaku i morfoloaku razinu. Za razliku od predlo~ene metodologije drugu emo sintakti ku kategoriju - prilo~nu oznaku vremena - predstaviti prema kontrastivnoj metodi uobi ajenoj u dijalektoloakim opisima. Ve smo rekli da je tema razgovora s ispitanicima rezultirala poveanim pojavljivanjem sintagmi kojima se iskazuju vremenske okolnosti vraenja opisanih radnji. Prilo~ne oznake vremena pokazuju neke posebnosti koje ne bilje~e inodijalekatski sustavi, ili pak mogu biti krivo shvaeni zbog meudijalekatske homonimi nosti. Izdvajamo prijedlo~ne sintagme s prijedlozima na i po. Tako se, na primjer, prilo~ne oznake vremena kojima se izri e to no vrijeme u kojemu se dogaa ili se dogodila neka radnja izri u prijedlo~nim izrazom s prijedlogom na: maaa j bila na sedan; na devet ur se stanemo; dojden doma na dve ure; maaa j na aest ur i na polnoi; na polne manje dvajset zove me; ve na uru za polnoun& Posljednji primjer potvruje prijedlog za uz instrumental u prilo~noj oznaci vremena u zna enju  poslije . Kada se prilo~nom oznakom vremena precizira dan u kojemu se neka radnja dogaala, koristi se prijedlo~ni izraz s prijedlogom po: po soboti j bilo va Dra~icah, po nediji bilo na avji& po petkih smo imeli bakalar i palentu ili ribe kakove i fa~ol na salatu, a sredu smo imeli njoki& aa nekad su judi dosta po petku postili& Izdvojeni primjeri prilo~nih oznaka pru~aju podatke o posebnostima vremenskih adverbijala u mjesnom govoru Dra~ica, ali ne i opu sliku prilo~nih oznaka vremena u tome mjesnome govoru. Tako ovakav pristup ostavlja nepopisanima i neopisanima brojne druge izraze u toj funkciji, npr.: priloge vremena (sad, onda, potla, danas, jutra, ve er, onputa, vavik& ); pade~ne izraze (saki misec, zadnji dan, devedesetega leta, jeno par let, aetemanu dan& ); prijedlo~ne izraze (po celu no, za tri dani, posle rata, nakon devet let& ; od onda& ) i sl. Na primjeru atributa i prilo~ne oznake vremena pokazano je kako je mogue predstaviti sintaksu jednoga lokalnoga idioma, i to na primjeru atributa onako kako mislimo da bi sintaksu trebalo prou avati, a na primjeru prilo~ne oznake vremena onako kako se naj eae radi. Stoga je analiza atribucije u govoru Dra~ica pokazala sintakti ki sustav toga mjesnoga idioma za segment atribucije i omoguila primjenjivost i ponovljivost modela na bilo kojem drugom idiomu. S druge, pak, strane analiza prilo~nih oznaka vremena, provedena s kontrastivnoga polaziata, izdvojila je samo ono ato se u nekome drugome (proizvoljno izabranome) sintakti kome opisu ne nalazi - u naaem slu aju u standardnom jeziku. Time ova analiza nije dala podatke o prilo~noj oznaci vremena u govoru Dra~ica, nego samo o razlici prema standardu, pa ostaje na razini zanimljivosti. Dr~imo da je budua terenska istra~ivanja nu~no usmjeriti i na istra~ivanje i opisivanje sintakti ke razine. Sintakti ki je opis nu~no izvesti iz sustava samoga, a ne na temelju usporedbe sa suvremenim hrvatskim knji~evnim jezikom. Time usporeivanje sa standardom nije, naravno, apsolutno isklju eno, ali nikako nije i ne smije biti primarni cilj dijalektoloakoga istra~ivanja, pa tako niti na sintakti koj razini. Rezultati analiza provedenih u skladu s predlo~enim metodoloakim na elima pokazat e da je, i pored razlika u odnosu na ostale analizirane ili opisane sintakti ke sustave, rije  o jedinstvenoj sintaksi hrvatskoga jezika. Literatura: Bo~idar Finka, akavsko narje je, akavska ri , sv. 1, Split 1971 (posebno dio: Sintaksa, str. 62-63). Bo~idar Finka, Naputak za ispitivanje i obraivanje akavskih govora,Hrvatski dijalektoloaki zbornik, knj. 3, Zagreb 1973 (III. dio: Oblici (s obzirom na sintaksu), str. 41-76). Stjepan Ivai, Danaanji posavski govor, Rad JAZU knj. 196 i 197, Zagreb 1913. Josip Jedvaj, Bednjanski govor, Hrvatski dijalektoloaki zbornik, knj. 1, Zagreb 1956, str. 279-330. Dunja Jutroni, Dijalekt ili vernakular, Radovi  Razdio filoloakih znanosti, 27, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar 1987/1988. J. Hamm  M. Hraste  P. Guberina, Govor otoka Suska, Hrvatski dijalektoloaki zbornik, knj. 1, Zagreb 1956, str. 7-213. Radoslav Kati i, Obvezatne nadopune u sintaksi hrvatskoga knji~evnog jezika, Filologija, knj. 20-21, Zagreb 1992-1993, str. 209-214. Radoslav Kati i, Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika, Nacrti za gramatiku, Djela HAZU, knj. 61, Zagreb 11986, 21991. Ljiljana Koleni, Gramati arski rad Slavonaca prije preporoda, doktorska disertacija, rukopis, Zagreb 1988. Josip Lisac, Osnovne sintakti ke zna ajke goranskih kajkavaca u sklopu cjeline narje ja, Radovi - Razdio filoloakih znanosti, sv. 30, Zadar 1992, str. 31-41. Mijo Lon ari, O kajkavskoj sintaksi, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, knj. 20, Zagreb 1994, str. 137-154. Mijo Lon ari, Kajkavsko narje je, `kolska knjiga, Zagreb 1996. Iva Luke~i, Grobni ka akavatina (fonoloaki i morfoloaki sustav), Grobni ki zbnornik, 1, Rijeka 1988, str. 239-263. Iva Luke~i, Novi podatci za dijalekatsku kartu sjevernoga hrvatskoga primorja, Istre i Like, Hrvatski dijalektoloaki zbornik, knj. 10, Zagreb 1997, str. 171-184. Thomas Magner, A Zagreb Kajkavian Dialect, Pennsylvania 1966. Thomas Magner, Zapa~anja o danaanjem splitskom govoru, akavska ri , sv. 2, Split 1976, str. 83-92. Nikola Majnari, Neke sintakti ke pojave u ravnogorskom narje ju, Zbornik u ast Stjepana Ivaia, Zagreb 1963, str. 243-254. Antica Menac, Datumski genitiv u hrvatskosrpskom i ruskom jeziku, Zbornik u ast Stjepana Ivaia, Zagreb 1963, str. 263-270. Milan Mogua, Danaanji senjski govor, Senjski zbornik, knj. 2, Senj 1966. (posebno dio: Iz sintakse, str. 113-114). Ivo Pranjkovi, Fonoloaki i sintakti ki opis u prvim slavonskim gramatikama, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, br. 27, Zagreb 1992, str. 123-135. Ivo Pranjkovi, Vremenski prijedlozi u hrvatskome jeziku, Fluminensia, god. 6, br. 1-2, Rijeka 1994, str. 63-69. Josip Sili, Aktualizator jedan u hrvatskom jeziku (uvodna razmialjanja), Filologija, knj. 20-21, Zagreb 1992-1993, str. 403-411. Diana Stolac, Pade~ni sustav u jeziku Tituaa Brezova koga (sintaktostilisti ki nacrt), doktorska disertacija, rukopis, Zagreb 1996. Diana Stolac, Sintakti ke napomene o mjesnom govoru Matulja, Liburnijske teme, knj. 9, Matulji 1996, str. 71-76. Antun `ojat, Turopoljski govori, Hrvatski dijalektoloaki zbornik, knj. 6, Zagreb 1982, str. 317-493. Stjepko Te~ak, Ozaljski govor, Hrvatski dijalektoloaki zbornik, knj. 5, Zagreb 1981, str. 203-428. Luka Zima, Njekoje, veinom sintakti ne razlike izmeu akavatine, kajkavatine i atokavatine, Zagreb 1887. Marija Znika, Atribucija u komunikaciji (razmialjanja o funkcionalnosti atributa), Suvremena lingvistika, br. 27-28, Zagreb 1988-1989, str. 71-77. Marija Znika, Odnos atribucije i predikacije, Znanstvena biblioteka Hrvatskog filolokog drutva, knj. 18, Zagreb 1988. Summary Metodological principles for research of dialect syntax The work deals with metodological principles for research of dialectal syntax. The emphasis is on two grammatical categories in the akavian local speech of Dra~ice: attribute and adverbial of time.  Upute za sintakti ki opis akavskih govora daje Bo~idar Finka, Naputak za ispitivanje i obraivanje akavskih govora,Hrvatski dijalektoloaki zbornik, 3, 1973, str. 41-76, a sintetski prikaz kajkavske sintakse nalazimo u: Mijo Lon ari, O kajkavskoj sintaksi, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, knj. 20, 1994, str. 137-154 (s prateim popisom literature, na ato ovdje upuujemo).  To dobro pokazuju prikazi mjesnih govora velikih hrvatskih urbanih srediata - Zagreba i Splita. Usp. Thomas Magner, Zapa~anja o danaanjem splitskom govoru, akavska ri , 2, 1976, str. 83-92; Thomas Magner, A Zagreb Kajkavian Dialect, Pennsylvania, 1966.; Dunja Jutroni-Tihomirovi, Dijalekt ili vernakular, Radovi  Razdio filoloakih znanosti, 27, 1987/1988.  Usp. Iva Luke~i, Novi podatci za dijalekatsku kartu sjevernoga hrvatskoga primorja, Istre i Like, Hrvatski dijalektoloaki zbornik, 10, 1997, str. 171-173.  Usp. Iva Luke~i, Grobni ka akavatina (fonoloaki i morfoloaki sustav), Grobni ki zbornik, 1, 1988, str. 239-263.  U suvremenoj sintakti koj (i dijelom pragmati koj) literaturi o ovome problemu kongruentnoga atributa nalazimo i sljedee: "Na elno svaka imenica mo~e otvoriti mjesto nekoj rije i kao atributu, ili veem broju rije i kao atributima. Atribut je otuda pretkaziv po imenici i stoga sintakti ki zalihosan", Marija Znika, Atribucija u komunikaciji (razmialjanja o funkcionalnosti atributa), Suvremena lingvistika, 27-28, 1988-1989, str. 72 (istakla autorica). Dalje se postavlja pitanje svrhovitosti uvratavanja atributa u re enicu, kada je konstatirano da je sintakti ki zalihosan. Odgovor je u komunikacijskoj svrhovitosti, odnosno valja ga potra~iti na semanti koj razini. Stoga je za prikazivanje atribucije nu~no preplitanje i sintakti kih i semanti kih kriterija.  O svim tipovima obvezatnih atributa usp. Radoslav Kati i, Obvezatne nadopune u sintaksi hrvatskoga knji~evnog jezika,Filologija, 20-21, 1992-1993, str. 209-214; Marija Znika, Odnos atribucije i predikacije, Zagreb 1988, naro ito: str. 55-150.  O dilemi je li ovu obvezatnost atribucije bolje promatrati kao semanti ku ili gramati ku pojavu, usp.: Radoslav Kati i, Obvezatne nadopune u sintaksi hrvatskoga knji~evnog jezika, Filologija, 20-21, 1992-1993, str. 212.  Pogled na ove primjere upuuje na vidljiv utjecaj standarda na fonoloakoj, leksi koj i sintakti koj razini. Reljkovi u svojemu pravilu tvrdi da Slavonci lan "nigdi ne tribaju", ali u istome odjeljku primjerima pokazuje da ga upotrebljavaju. Lanosovi je precizniji kada ka~e da se rijetko rabi. Usp. Ljiljana Koleni, Gramati arski rad Slavonaca prije preporoda, doktorska disertacija, rukopis, Zagreb 1988, str. 218; 234. Usp. Mijo Lon ari, O kajkavskoj sintaksi, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, knj. 20, 1994, str. 150. Josip Sili, Aktualizator jedan u hrvatskom jeziku (uvodna razmialjanja), Filologija, knj. 20-21, 1992-1993, str. 403.  Usp. Diana Stolac, Pade~ni sustav u jeziku Tituaa Brezova koga (sintaktostilisti ki nacrt), doktorska disertacija, rukopis, Zagreb 1996, str. 201-201.  Usp. Milan Mogua, Danaanji senjski govor, Senjski zbornik, knj. 2, 1966, str. 114.  Na takav je na in sintakti ke posebnosti hrvatskih narje ja pokazala ina e izuzetna Zimina analiza s kraja 19. stoljea - Njekoje, veinom sintakti ne razlike izmeu akavatine, kajkavatine i atokavatine, Zagreb 1887. PAGE 9 PAGE 14 Stolac - Holjevac, Zagreb 2000. LN24prr,t, 1112"3l5n5p5r599N:R:;;v;x;|CCUU~WWWWWWWWWWWXXX*X6XLXRXjXrXXXXXXX>_N_\_p_______```$`6`D`H`N```h`l`r````````aaa&a@a j0JU6CJ$5CJ$5 56CJ\LN2.`!$(*v,//x03`456` ^` 0^`0 ^`Z6 78f99$:X::;;H<<\===^>&?V?@^A"BBFCCCH & F: & F9`` & F thh^hHILLtMMfPRR.TU~WXXX>__``aDa ccdh~h i & F> & F= & F<``@acccc dd"d,d|R|`|j|p||||||||||||} }}*}B}H}X}l} 2D\v̀$2BPbp~΁0BP`xR؋,:>Lbr&*8Xf6dfjtЍȎЎFR.>LXjxĒؒ.^lxēƓHTĖvz~֡ء $Vj~ܢ nr 4Ffx>*5 j0JU 56>*6^ҋЍZj>68  & F* thh^h` ! & F% thh^h & F$ thh^h & F# thh^hh`h & F" thh^hf*|~H̬NTVRTVn<<` & F? ! & F/ thh^h & F. thh^h & F, thh^hXhب@h"PRZƷFXx$RJl$nԽֽjv"L$^xFJbPR,zVPxFNRpBT0+IH*6CJCJ j0JU6\Ⱦ^Jx> !`r0 ZJ|&V $hh]h`ha$ hh]h`h&`#$ ! $ !a$nx,b`b&(*hl,v&rtfh02 Z\vJLt|~&(0J j0JUj0JCJU55CJ66CJCJ j0JU B*ph56Q Z\ B*ph0J0JmHnHu j0JU VXZ\ !$. A!"n#n$n%SS i@@@ Normal$dha$CJ_HmHsHtH6A@6 Zadani font odlomka0 @0 Podno~je  !*)@* Broj stranice22 Zaglavlje  !6Q@"6 Tijelo teksta 36FC@2F Uvu eno tijelo teksta `2@B2 Tekst fusnoteCJ6&@Q6 Referenca fusnoteH*PR@bP Tijelo teksta, uvlaka 2 `6JS@rJ Tijelo teksta, uvlaka 3 h`h89(/0C35566ENVu }= | \ J ( + u&'_`U 0 ZQ;<0@j,G$y/eJ]""K$L$$$3&''(() *M*n*-- .T...//Y0 2?2222E36788F;;<1<U<<=>f>>>??]?^??@CCD-ErEE5FGGIILLLNGNNOO|PPQ>Q?Q[RRRYSZSfT'UVV)Y*Y+Y7YYPZZ[[[\\d]^o^^%__`k``eaaobbbccWddeeffffffggij&kknoppprrrsstttttuu0@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @ @ @@@9 @9 @9 @9 @9 @9 @9 @9 @9 @9 @9 @@: @: @: @: @: @: @: @@@@@@@@@@@@@< @< @< @@= @= @= @= @= @@@> @@= @= @= @= @= @@= @@@@@= @= @= @= @@@= @= @= @= @= @= @@@@@@" @@# @@$ @@% @@@@@@@@@* @@@, @. @/ @@@? @? @? @@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @@0@0 :::=@atf\x}6H iҋV\y{|~Zz =!!gtttugtttugtttu.'A:\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).doc.CC:\My Documents\Stolac-Holjeva\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).doc.CC:\My Documents\Stolac-Holjeva\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).doc.'A:\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).doc.CC:\My Documents\Stolac-Holjeva\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).doc.CC:\My Documents\Stolac-Holjeva\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).doc.'A:\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).docSanja Holjevac'C:\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).docSanja Holjevac4C:\My Documents\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).docD.Stolac^C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Radni\HAZU 2000 dijalsint za tisak (1).doc@a!lh0-E 8 r #1 &      B~lh0"lh0o@#-= !!tlh0 @" o*N# 3% 5w'  J. 1/ Y/ 5xu2 0)5 TbI5lh0$7# 8>=8C: o4=s"v> .C?n j@x j5Dlh01%Gs_I0[,^J sVNlh0PJO F}S  -T jXUlh0W`V Y  "`lh0m_wa ob j?e jf V-hރtAk IU'llh0t8=l 7Qo ijqnfRqlh0Swtlh0w2x {lh0| }lh0*tt^t`o(- hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo(88^8`o(- hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo( hh^h`OJQJo(tt^t`o(-tt^t`o(-hhh^h`OJPJQJ^Jo(-h 88^8`OJQJo(h ^`OJQJo(h   ^ `OJQJo(h   ^ `OJQJo(oh xx^x`OJQJo(h HH^H`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo( hh^h`OJQJo(tt^t`o(- hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo(tt^t`o(-hhh^h`OJPJQJ^Jo(-h 88^8`OJQJo(h ^`OJQJo(h   ^ `OJQJo(h   ^ `OJQJo(oh xx^x`OJQJo(h HH^H`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(hh^h`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo( hh^h`OJQJo(88^8`o(- hh^h`OJQJo(hh^h`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(h ^`OJQJo(h ee^e`OJQJo(oh 5 5 ^5 `OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h uu^u`OJQJo(h EE^E`OJQJo(oh ^`OJQJo(tt^t`o(-88^8`o(-hh^h`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo( hh^h`OJQJo(tt^t`o(- hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo(tt^t`o(-hh^h`. hh^h`OJQJo(tt^t`o(- hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo(@^`. hh^h`OJQJo(tt^t`o(- hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo(hh^h`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(tt^t`o(-tt^t`o(- hh^h`OJQJo(tt^t`o(- hh^h`OJQJo(tt^t`o(-@W`Vr#17Qoo*N#  3%o4=0)5!!t[,^Jm_wa-=t8=ltAkjXUj5D}SwtTbI55xu2F}SY/sVN J."fRq "`B~{ -T8IU'l@">j?ej@$7o@2 8_Iijq.C?V-h2 @ ^`OJQJo(@@ggttuu@,'(*247<>?DEFGILOQRUYZ[^_`abcdefXgXiXjXkXoXpXrXsu(*>@RTXhlr|@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial;Wingdings?5 z Courier New"1h"F"FeTfrU+#0dh2dr Diana StolacD.StolacOh+'0 $0 L X d p|drr Diana Stolacoian2001; predano za HDZ9 Normal.dotn D.Stolactn2StMicrosoft Word 9.0Z@G@6h@Z1@Z1rU՜.+,0 hp  Filozofski fakultet u Rijeci +h dr Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F -S11TableNWordDocument&SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPool -S1 -S1  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q