ࡱ> 9 {bjbj2`jlhhhhhhh|8,>D|X+|"')))))))))))))$, .NM)hM)hh+hh')')Vd"V'hhk( f|^ ( k((+0X+(TB/DB/k(||hhhhDIANA STOLAC Filozofski fakultet Sveu iliata u Rijeci KOMUNIKACIJSKE FUNKCIJE VOKATIVA Vokativu se pristupa kao osamostaljenome dijelu re eni noga ustrojstva, obilje~enome intonacijskom i sintakti kom izoliranosti, koji pokazuje na in obraanja sluaateljstvu/ itateljstvu pojedinoga vremena i tipa teksta. Stoga se prvo utvruju metodoloaka na ela vezana uz odreivanje broja pade~a, zatim na ela za izbor korpusa na kojemu je mogue provesti odgovarajuu analizu te se utvruju dijaloaka obilje~ja diskursa. Dalje se na izabranome korpusu utvruje dozivanje kao primarna funkcija vokativa. U analizi dozivne funkcije promotreni su odnosi vokativa, uzvika i imperativa. Izmeu ostalih je komunikacijskih funkcija vokativa analizirano izravno obraanje sugovorniku, oslovljavanje, skretanje pozornosti sugovornika na dio poruke, provjeravanje protoka informacija u komunikacijskom kanalu te invokacijska funkcija kao znak po etka govorenja/pisanja. Posebno je obraena ekspresivna funkcija vokativa, kao iskaz govornikovih osjeaja i osobnoga stava prema sugovorniku. U komunikaciji se ove funkcije ne pojavljuju izolirano, stoga se sve komunikacijske funkcije vokativa promatraju interakcijski. Klju ne rije i: re enica, tekst, diskurs, vokativ, komunikacijske funkcije, funkcionalni u inci, metodologija istra~ivanja Jezik je u nama, ali ga je takoer mogue spoznati u enjem. Naro ito se to odnosi na strani jezik. Poma~e nam niz jezikoslovnih priru nika, i ne samo njih. Popisi rije i i propisi koji govore o njihovoj uporabi slo~eni su, ali se za knji~evne jezike sustavno bilje~e i objavljuju. Stoga je mogue nau iti i jezike koje smo susreli u razli itim razdobljima svojega ~ivota. Mo~emo nau iti sistemske norme, prvenstveno morfoloaka pravila, a ako smo mlai, mo~emo dobro svladati i fonetsko-fonoloaku stranu jezika, dok je najslo~eniji ulazak u leksi ku i sintakti ku bit jezika. Na tim su dvjema razinama i oni stranci koji dobro nau e jezik najprepoznatljiviji. Teakoe u enja leksika stranoga jezika vidljive su u izboru neodgovarajuega sinonima, izravnome prijevodu frazemskih sastavnica ili metafora te u nizu drugih pogreaaka uzrokovanih prvenstveno nepoznavanjem polisemijskih odnosa u stranome jeziku. Na sintakti koj nas razini odaju pogreane rekcije i kongruencije, re eni ne preoblike, red rije i, izrazi izvan re eni nog ustrojstva, konektori... Sve je to mogue nau iti, ali brojnost pravila, a naro ito injenica da ni za jedan jezik ne postoji kompletno opisana stilisti ka norma, ne govore u prilog savraenosti u u enju stranoga jezika. Stjecanje stilisti ke kompetencije najviaa je stepenica u stjecanju jezi ne kompetencije. Upravo zbog te slo~enosti i zahtjevnosti sintakse kao jezi ne razine naa prvi gramati ar Bartol Kaai odustaje od sustavnoga prikaza sintakse u svojoj primarnoj gramatici: "A ako sam o konstrukciji iskaza, kako to nazivaju, samo neato malo, i to openito iznio, tome se nee s pravom uditi nitko tko se sjea da je ono ato je preostalo ili zajedni ko s onim jezicima koje znaju, ili se bolje obuhvaa uporabom i vje~bom nego pravilima nauka, ili se sve zajedno ne mo~e lako svesti u sustav" (Kaai 1604/pretisak 2002: 12/13, prijevod Sanja Peri Gavran i). U enje uporabom i vje~banje na brojnim primjerima dugotrajan je proces, ne uvijek sa zadovoljavajuim rezultatima. Stoga nije teako zaklju iti da u svojemu jeziku funkcioniramo najbolje. S lakoom primjenjumo gramati ka pravila, poznajemo polisemijske odnose, razumijemo frazeoloake izraze, metafori ne i metonimijske odnose, semanti ke nijanse u sinonimijskim nizovima... U konstruiranju re enica poznajemo kongruencijske i rekcijske zakonitosti, procjenjujemo koji je red rije i odgovarajui u danome kontekstu, koji konektori primjereni, kako rabiti izraze koji se nalaze izvan re eni nog ustrojstva & U ovome emo se radu osvrnuti na izraze izvan re eni nog ustrojstva i mehanizme njihove uporabe. Potrebno ih je opisati ne samo sa stanoviata sintakse, nego je nu~no uklju iti pragmalingvisti ke i kognitivnolingvisti ke spoznaje. Pogledamo li normativnu sintakti ku literaturu (npr. Bari 1995: 594-595), vidimo da osim sintakti kih kategorija koje pripadaju osnovnom (predikat, subjekt, objekt, prilo~na oznaka) i slo~enom (atribut, apozicija, predikatni proairak) ustrojstvu re enice postoje i izrazi koji se nalaze u re enici, premda joj ne pripadaju jer su sami posebno ustrojstvo. Sintakti ari ih nazivaju razli ito: izrazi izvan re eni noga ustrojstva, osamostaljeni dijelovi re eni noga ustrojstva, samostalni re eni ni dijelovi, umetnute rije i, umetnuti izrazi, umetnute re enice& Mogue ih je isklju iti iz re enice ili uklju iti na bilo koje mjesto u re enici, dakle umetati ili dometati, a da se sintakti ka struktura re enice ne mijenja. Ako se uklapaju u re enicu, obvezatno se u govorenome tekstu ozna uju intonacijski, a u pisanome se tekstu nekim re eni nim znakom, naj eae zarezom, odvajaju od ostalih dijelova re enice. Pojava takvih izraza uvjetovana je komunikacijskim razlozima. Izvan re eni noga ustrojstva nalaze se vokativi imenica (Ivane, gospdine, u iteljice& ), uzvici (oj, joj, uh, hej& ) i onomatopejske rije i (npr. ha, ha, ha; hi, hi, hi& ), modalne rije i (dapa e, naravno, zbilja& ), poatapalice (ovaj, onaj, uj& ), zatim sinsemanti ke fraze (s druge strane, sve u svemu, na koncu konca, da tako ka~em& ), umetnuti dijelovi iz kojega drugoga jezi nog sustava (O.K., sori, jok, mutas mutandis, basta, bravo& ), a kao samostalan re eni ni lan pojavljuje se, premda rijetko, i neka imenska rije  u nekom pade~u razli itom od vokativa (npr. nominativ - ah, jadnik; ili genitiv - udna mi uda). U skupini izraza izvan gramati koga ustrojstva posebno mjesto zauzima vokativ kao tipi an osamostaljeni dio re eni noga ustrojstva (Pranjkovi 1988: 78-84; Stolac 1996: 231). Ovome sintakti kome polo~aju, naravno, ne pripadaju vokativi koji se u hrvatskoj pisanoj i usmenoj baatini rabljeni umjesto subjekta u nominativu iz versifikacijskih razloga (npr. "Knjigu piae od Kotora kne~e, / po imenu starac Radovane& " u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga Andrije Ka ia Mioaia, "Razbolje se care Sulejmane" u narodnoj pjesmi, i sl.). Za prikaz komunikacijskih funkcija vokativa mo~emo odabrati razli ite korpuse, ali se izborom dramskoga teksta zasigurno nudi vea u estalost uporabe vokativa i raznovrsnost komunikacijskih funkcija, nego kada bi naa korpus bila na primjer putopisna proza ili poezija, premda i te analize pokazuju zanimljive rezultate (Vuleti 2002). Stoga je korpus za naau analizu dramsko djelo velikoga hrvatskoga komediografa Tituaa Brezova koga. To su: sveta ka legenda Sveti Aleksi (primjeri su ozna eni kraticom SA) i dvije komedije - Matijaa grabancijaa dijak (MGD) i Diogenea (D). Ovome je dramskome opusu dodana i komedija anonimnoga autora ini baruna Tamburlana ( BT), a u dijelu su analize uklju eni i primjeri iz kajkavskih komedija Velikove nik (V) i Misli bolesnik iliti Hipohondrijakua (MB) anonimnih autora te Naroeni dan (ND) Jurja Dijania. Uz citate se bilje~e stranice prema izdanjima navedenima u popisu izvora na kraju lanka. Na istome je korpusu provedena i aira sintaktostilisti ka analiza, pa se ovdje rabe i njezini rezultati (Stolac 1993). Korpus, dakle, pripada kajkavskom knji~evnom jeziku s prijeloma 18. na 19. stoljee. Kako je cilj ovoga rada prikazati rezultate lingvostilisti ke i komunikoloake interpretacije sintakti ke funkcije jednoga pade~a, nu~no je metodoloaki utvrditi broj pade~a, a to za kajkavski knji~evni jezik nije tako jednostavno. Kako imenske rije i veine mjesnih govora kajkavskoga narje ja dijalektolozi opisuju kao sustav od aest pade~a, a tako to ine i starije kajkavske gramatike, i u jeziku Tituaa Brezova koga o ekuje se aest pade~a. Ipak, pa~ljivom analizom korpusa mo~emo utvrditi postojanje sedam pade~a, ako prihvatimo osnovno metodoloako na elo o utvrivanju broja pade~a u hrvatskome jeziku: "Budui da je za pade~ osnovno njegovo gramati ko zna enje, uzimamo da svaka imenica ima onoliko pade~a koliko najviae razlika ozna uje svojim oblicima makar jedna imenica, a to je sedam" (Paveai 1991: 487). Stoga pade~ni sustav jezika Tituaa Brezova koga ine: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Potvrdu da smo na ispravnome putu nalazimo u novijim dijalektoloakim prikazima kajkavske morfologije na razini narje ja, a ne mjesnih govora (Lon ari 1992: 70), odnosno u morfologiji kajkavskoga knji~evnog jezika (`ojat 1969: 67-68). Analiza izraza izvan gramati koga ustrojstva potvruje ovakav sustav. Naravno, nepostojanje posebnoga izraza za vokativ i njegova izjedna enost s nominativom, odnosno sinkretizam nominativa i vokativa, za veinu imenskih rije i, donekle ote~ava analizu. Kako su vokativ opisale ili ga nisu opisale starije kajkavske gramatike? Naime, logi no je pretpostaviti da vokativ nije opisan zbog sinkretizma s nominativom, no, ako je opisan, onda uzrok tome, upravo zbog sinkretizma, nije opravdano tra~iti u morfologiji nego u sintaksi, ili preciznije u komunikacijski uvjetovanim ostvarajima. U kajkavskoj gramatici Ignacija Szentmrtonyja pade~i se nazivaju nastavcima (Endung) i zabilje~eno ih je aest, a odgovaraju nominativu, genitivu, dativu, akuzativu, vokativu i instrumentalu, dakle, bez lokativa (koji zbog sinkretizma s dativom autor ne uo ava). Deklinacijski obrasci imenica pokazuju da je vokativ svugdje jednak nominativu. U deklinacijskim, pak, obrascima ostalih imenskih rije i preska e se 5. nastavak. Kako su komunikacijske funkcije vokativa primarno vezane uz imenice, o ito je da je naa stari gramati ar uo io funkciju npr. dozivanja razli itom od subjektne, pa ih je u imenica razdvojio u dva pade~a, dok za zamjenice i pridjeve to nije bilo relevantno, pa je zabilje~io samo nominativ. U gramatici Josipa urkove koga opisan je pade~ni sustav od aest pade~a (s dva tipa imenovanja: 1vo Padanje, 2go Padanje... odnosno Imenovnik, Rodjenik, Dajevnik, Tu(nik, Odnosnik, Pajdashnik), dakle bez vokativa. Ali, tragova vokativnim funkcijama ipak ima, jer u njegovoj gramatici posebno mjesto zauzima na in obraanja sugovornicima, obilje~en uzusima vremena u kojemu je ovaj jezi ni opis nastao. Premda autor primarno govori o glagolskome licu, u sve je re enice uklju en i nominativ/vokativ imenica kojima su ozna eni sugovornici, pa mo~emo pogledati primjere koje donosi. U prvoj su skupini ljudi najpriprostijega stale~a ili prisne osobe, a glagolski je oblik u drugom licu jednine: "Oproztimi dragi Priatel". Drugu skupinu ine ljudi srednjega stale~a, za obraanje kojima se slu~imo drugim licem mno~ine: "Vredni Meshter, jestemi zashili Zobunec za Slugu mojega". Zanimljiv je autorov postupak u vezi s prikazom tree skupine. Naime, u razgovoru s ljudima viaega stale~a upotrebljava se tree lice mno~ine: "Gozpon Sudec, ali G. Zastavnik (elim dobro Jutro, najmi nezamiriju, dasemjih zbantuval", a ovaj je primjer u njema kome prijevodu zamijenjen drugim, za koji je urkove ki vjerojatno pretpostavljao da e bolje pokazati na in obraanja: "Gozpon Zastavnik: kak su Oni spali" (urkove ki 1826: 162-163). Primjeri iz naaega korpusa potvruju takav na in komuniciranja: /1./ "Ti, Favorin, ovde ostani" (SA,23); " ujea, Andraa" (MB,356); /2./ "Gospon dijak, vi morate znati ve , kak hruake pe i" (MGD,48); "Junakovi , vi jeste poaten lovek, to vidim" (V,315); /3./ "Kak vidim, gospone, i oni su nakanili putuvati" (D,141); "To imaju prav, nih ekselencija!" ( BT,365). Valja rei da je ovaj trei na in obraanja pripadniku viae klase u dramskim tekstovima Tituaa Brezova koga vrlo rijedak, te da postoje i odstupanja od opisanoga modela, npr. "Favorin: Pusti, Aleksi, na volju ova tvojega!" (SA,11) (usp. `velec 1978). S druge je, pak, strane u djelima anonimnih komediografa vrlo est. Kajkavska gramatika Ignaca Kristijanovia poznaje sedam pade~a (padanja): nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental, dakle redoslijedom koji je i danas uzualan u hrvatskoj gramatici. Kristijanovi osjea da je vokativ poseban problem kajkavske gramatike, stoga nazna uje da je naj eae jednak nominativu, ali da postoje imenice koje rabe poseban oblik. Naime, nominativnome se liku mo~e dodati e, npr. o Gozpone!, o brate!, o Bose!, o Kume!... Mo~emo primijetiti da ovdje Kristijanovi odstupa od tradicije, konkretno svojega prethodnika Josipa urkove koga, odnosno da je precizniji od pola stoljea starijega Szentmrtonyja. Vidimo da je polo~aj vokativa u kajkavskom knji~evnom jeziku dvojako prikazan. I ina e je vokativ problem teorijske sintakti ke literature, koja problematizira njegov polo~aj u pade~nome sustavu. Pokazuje to najbolje opa shema pade~a na injena modifikacijom prema Jakobsonovoj shemi (Stolac 1996: 232). Naime, Jakobson govori o aest ruskih pade~a (Jakobson 1985), pa je bilo nu~no dodati vokativ. A mjesto koje mu je u shemi namijenjeno, najbolje govori o njegovim semanti kim i sintakti kim zna ajkama - o njegovoj pade~noj biti: VOKATIVNOMINATIVAKUZATIVGENITIVINSTRUMENTALDATIVLOKATIV Postavljen izvan sheme vokativ upuuje na to da nije "pravi pade~", ali izbor upravo toga mjesta izvan sheme nije slu ajan (detaljna analiza u: Stolac 2004). Vokativ je najbli~i nominativu, jer se oba ova pade~a izdvajaju iz pade~noga sustava izostankom nekih zna ajki ostalih tzv. markiranih pade~a (Skljarov 1962). Prou avatelj kajkavskoga knji~evnog jezika Zvonimir Junkovi u tome posebnom polo~aju vokativa u odnosu na cijeli pade~ni sustav vidi i razloge gubljenja vokativa: "Gubljenje je vokativa posljedica slabog funkcionalnog u inka: svaka je vijest upuena sugovorniku, te je suviano isticati posebnim nastavkom ono ato proizlazi iz govorne situacije. Vokativ se uva tamo gdje je semanti ki obogaen, tj. gdje ne slu~i isklju ivo za dozivanje" (Junkovi 1972: 130). Dozivanje je, dakle, primarna ali ne i jedina funkcija vokativa. Komunikacijske su funkcije vokativa brojne i raznovrsne (Ljubibrati 1987; Skljarov 1962). Mo~emo izdvojiti izravno obraanje sugovorniku, oslovljavanje, skretanje pozornosti sugovornika na dio poruke, provjeravanje protoka informacija u komunikacijskom kanalu, invokaciju kao znak po etka govorenja, odnosno pisanja (a pismo je, pak, samo odraz govorenja)... Neki autori posebno zna ajnom isti u ekspresivnu funkciju vokativa, dakle iskaze govornikovih osjeaja i osobnoga stava prema sugovorniku (npr. grdnje, preziranja, uenja ili prisnosti). Naj eae je ipak prisutno viae komunikacijskih funkcija u istome iskazu, pa ih valja promatrati interakcijski. Naa korpus pripada dramskoj knji~evnosti, kojoj je u biti dijaloaki diskurs, sa stalnim promjenama planova sugovornika. Dramski diskurs pretpostavlja u svojoj tekstovnoj strukturi i prilagodbu pisanoga teksta scenskome govoru. Ta injenica upuuje na to da je poznavanje i koriatenje komunikacijskih funkcije vokativa izuzetno zna ajno. Posebno se to odnosi na dozivnu funkciju i funkciju obraanja sugovorniku, odnosno oslovljavanja sugovornika, pa je nu~no ustvrditi kakav odnos ostvaruju vokativi s ostalim jezi nim sredstvima koja imaju takvu funkciju, kao ato su imperativi glagola i uzvici. Vokativ je intonacijski izdvojen iz konteksta u kojemu se nalazi. `to se smjeataja u re enici ti e, vokativ je naj eae na po etku re enice ili iskaza, odvojen je ili re eni nim znakom uskli nikom kao posebna re enica ili zarezom kao izraz koji je formalno u re enici, ali zapravo ga ia itavamo izvan re eni noga ustrojstva, npr.: "Aleksi!" (SA,14); "Lazo, Gajo!" (MGD,52); "Gospone, naj dostojaju k stolu" (D,98); "Gospon fiakalia!" ( BT,377); "Dragi vujec,& " (V,313); "Rudolf, kaj si v inil?" (ND,326); "Andraa!" (MB,356). Rjee je umetnut u re enicu ili pridodan re enici, npr.: "Ti vre znaa, Favorin, kakov posel zru en imaa" (SA,17); "Otkud vi to znate, moj gospon dijak?" (MGD,47); "Kak vidim, gospone, i oni su nakanili putuvati" (D,141); "Kaj im se vidi, gospon fiakalia, ho emo li im rukave podrezati?" ( BT,377); "Morebit, gospon Ciprovi , medtemtoga pustim meni senju od velikove nika rastolna iti" (V,317); "Kaj je to, Tadek?" (ND,327); " ujea, Andraa!" (MB,356). Ako je dozivanje du~ega trajanja, obi no je osim vokativa uklju en i imperativ, a funkciju dozivanja postupno zamjenjuje funkcija obraanja sugovorniku, npr.: "Hermenegild: Diogenea! Diogenea! Otpri mi vrata! (Diogenea dote e i vrata otpre. Hermenegild zide van pak se kara.) Ti nesre ni lajhar, ti bi me ovde zaprtoga dr~al, doklam bi se i zesmrdel nutri" (D,93). Vokativ mo~e otvoriti mjesto kongruentnome atributu ili apoziciji, pa se npr. imenice prijatel i gospon pojavljuju u viae tipova vokativnih sintagmi, a poja avajuu funkciju ima i uzvik, esti dio zazivne fraze: "Moj prijatel" (MGD,47) : "O, dragi prijatel" (MGD,58) : "O moj dragi prijatelj" (MGD,60) :"O, dragi ljubleni prijatel" (MGD,59); "Gospone" (MGD,46) : "O, gospone" (MGD,47) : "moj gospone" (MGD,55) : "moj gospon dijak" (MGD,47) : "gospon dijak" (MGD,59) : "gospon Matijaa" (MGD,49). Detaljnu analizu upotrebe nominativnih i vokativnih likova, naro ito likova gospon/gospone, u Matijaau Grabancijaau dijaku proveo je Josip Von ina u lanku Jezi no grabancijaatvo Tita Brezova koga. Zaklju ak je analize polarizacije dvojnih, alternativnih oblika da je lik gospon uvijek upotrijebljen kad sintagmu ini niz od dviju imenica, dok je lik gospone automatiziran kad je ta imenica jedina imenica u izri aju, neovisno o tome je li praena atributom ili ne. Taj je automatizam upotrebe razlogom autorova problematiziranja stilske vrijednosti vokativa gospone (Von ina 1977: 258). Kada je vlastita imenica nosilac vokativne sintagme, mogli bismo, zbog preciznosti koju nosi ime lika dramske radnje, pretpostaviti manji broj razli itih tipova, ali korpus i ovdje nudi raznolikost, naro ito u drami Sveti Aleksi, npr.: "Aleksi" (SA,4) : "sinek Aleksi" (SA,5) : "Sinek moj Aleksi" (SA,38) : "Sinko moj Aleksi" (SA,10) : "Ah, Aleksi, sin moj ljubleni" (SA,38) : "Aleksi!... Zaru nik moj... Aleksi..." (SA,39), a posebno izdvajamo sljedeu Aglajinu repliku, u kojoj svaka nova vokativna fraza proairuje zna enja koja Aleksi ima za svoju majku, ozna avajui jakim emocijama ispunjen gradacijski postupak: "Aleksi! Dete jedino moje! Sinek moj ljubleni! Ti jedina radost matere tvoje! Ti vupora starosti moje!" (SA,38). Zna ajna je upotreba vokativa kao znaka po etka govorenja/pisanja, koji sa semioti koga aspekta ima sli nu ulogu kakvu u kazaliatu imaju fanfare na auditivnome planu, a dizanje zavjese na vizualnome planu. Ta je invokacijska funkcija o ekivana i esta na po etku dijaloga, npr.: "Eufemijan: Aleksi! Aleksi: Otec ljubleni!" (SA,4), zatim uz pozdrav, kako u dolasku, tako i u odlasku, npr.: "Zdravo, ljublena mati" (SA,5); "Dobro jutro, gospone" (MGD,78); "O zdravo, mladi gospodi i !" ( BT,346); "Zbogom, brate ljubleni" (D,141); "Adieu, gosp. pernati sabljar!" (ND,327), ali se ostvaruje i tijekom dijaloga kada se u razgovor uklju uje novi sugovornik ili mijenja tema razgovora. Zarez u pismu u scenskome e govoru dobiti intonacijski ekvivalent - stanku, npr.: "Hodmo anda, prijatelj! Ti vre znaa, Favorin, kakov posel zru en imaa" (SA,17); "... Metemtoga, kam nas posli zoveju, aetujmo, prijatelj! Ti, Favorin, ez malo vreme za nami se paa il budea" (SA,33). Skretanje pozornosti na va~an dio poruke, uz istovremeno provjeravanje protoka informacija u komunikacijskom kanalu, nalazimo u zavranoj sceni Matijaaa Grabancijaaa dijaka, kada Matijaa iznosi pouku. Svakome se sudioniku posebno obraa vokativnom sintagmom i izgovara poruku njemu namijenjenu. Izdvojeni iz konteksta prosvjetiteljske pouke, ti za uspostavljanje ispravne komunikacije zna ajni dijelovi izgledaju ovako: "Vi, domine Pisarovi , /.../ Vi, domine Koprinovi , /.../ Domine Jugovi , /.../ Gospon Veselkovi , /.../ Sused Vuksan, /.../ Smolko sused, /.../" (MGD,83-84). Zaziv vokativom ne mora biti upuen glumcu-sudioniku razgovora od kojega se o ekuje odgovor, nego mo~e biti i dio retori koga pitanja ili retori koga usklika, npr.: "Bo~e!" (SA,6) : "O, Bo~e!" (SA,6); "Oh, Bo~e, kak su skrovni i neizvidljivi puti tvoji, po kojeh ti peljaa loveka po svetu" (D,146); "O Bo~e! Bo~e! ja moram poginuti& " (V,315); "Pravi ni Bo~e, kakvu strahovitu istinu lovek ov srcu mojemu dopovedal je!" (V,315). Nazna ili smo da je u komunikaciji vrlo va~na ekspresivna funkcija vokativa. Intonacijskim se nijansama iskazuju govornikovi osjeaji i osobni stav prema sugovorniku, a ovdje izdvajamo na jednoj strani gostioni areve izraze ljutnje na Kelnerovu igru s Mu~ikaaem u Diogeneau, a na drugoj strani podsmjealjivo nje~ne rije i mlaega Rudolfa u dje joj drami Naroeni dan: "Oatarijaa: Vi posmetuhi, lajhari, tepci, kaj?" (D,138); "Rudolf mlaj: Siromaani tep ek! ti ne morea zaistinu nikakve krvi videti" (ND,327). U takvu su diskursu o ekivane vokativne sintagme s uzvikcima, onomatopejama ili imperativima kao poja iva ima vokativne funkcije, npr.: "Jaj, jaj, kume,..." (MGD,71); "O sveti Merkurijua, ti patron vseh tatov i ciganov, pomozi mi!" (D,105); "O, dragi prijatel!" ( BT,339); "Hej, Miako!" ( BT,363); "Haj, aj, aj! (...) Ti magarac magarski, ti!" (D,125); "Oprosti, otec" (SA,4); "Hodi, kume, sedemo si pit" (MGD,71); "Nute, vzemite, sused" (MGD,50); " ujea, Andraa!" (MB,356); "Ne, naj ostaneju, draga moja deca" (ND,328). Vokativ je jedina kategorija koja se (osim nekih eksplikativnih atributa) mo~e ponavljati, a da to ne izazove negativne stilske efekte, tj. da to ne bude stilski loae. U naaemu su korpusu potvrda za to viae, s time ato je to tihi tu~ni stankama i uzdasima isprekidani zaziv u dramskome tekstu kao ato je Sveti Aleksi, a dozivanje slugu, esto nestrpljivo i nervozno, u komedijama, npr.: "Aleksi!... Aleksi, sinek moj!... Aleksi, ne ujea me?" (SA,13); "Favorin! Favorin! Odiael je." (SA,33); "Diogenea! Diogenea!" (D,86); "Hej, Miako, Miako, hodi br~e, reai me ove neprilike!" ( BT,364); "Miako, hej Miako!" ( BT,369). U zaklju ku mo~emo rei da u jeziku kajkavskih dramskih tekstova nalazimo mnogobrojne i raznovrsne izraze izvan re eni noga ustrojstva, od kojih posebnu pozornost valja posvetiti vokativu. Analizirani korpus potvrdio je gotovo sve komunikacijske funkcije koje literatura navodi za vokativ, i kada slu~i u izravnome obraanju sugovorniku i kada je tek dio retori koga pitanja. Primarna je dozivna funkcija, koja se u literaturi naziva i obraanjem (Pranjkovi 1988: 78), a ovdje je promotrena i kroz odnose vokativa, uzvika i imperativa. Na pozornici se dozivanje esto pretapa u oslovljavanje, ato, pak, dio literature vidi kao primarnu funkciju vokativa (Te~ak-Babi 1992: 257), dok je pokoji poviaeni ton zapravo govornikovo skretanje pozornosti sugovornika na dio poruke ili provjeravanje protoka informacija u komunikacijskom kanalu. Otvara ke (invokacijske) funkcije vokativa sastavni su dio dramske kompozicije, a ekspresivne funkcije vokativa, uz intonacijsko nijansiranje te mimiku i geste, najviae dolaze do izra~aja upravo u pretvaranju dramskoga pisanoga teksta u govorenu rije  na pozornici. Analizirani je korpus pokazao da se u dramskoj komunikaciji sve ove komunikacijske funkcije vokativa ne pojavljuju izolirano, nego interakcijski, pretapajui se jedna u drugu. LITERATURA Bauer 1986: Ivan Bauer, Neke sintakti ke osobitosti u ameri kom novinskom tisku na hrvatskom jeziku. Interferencija na planu rekcije, "Filologija", knj. 14, Zagreb 1986, 41-52. urkove ki 1826: Josip urkove ki, Jezi nica horvatsko-slavinskoj za hasen Slavincev i potrebo u ostaleh stranskoga jezika narodov, Peata 1826. Jakobson 1985: Roman Jakobson, K obatemu u eniju o pade~e - Obatee zna enie russkogo pade~a, u: Izbrannye raboty, Moskva, str. 133-175, 1985. Junkovi 1972: Zvonimir Junkovi, Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta, Rad JAZU, knj. 363, Zagreb 1972. Kaai 1604: Bartol Kaai, Institutionum linguae Illyricae libri duo, Rim 1604. (pretisak Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2002.) Kristijanovi 1837: Ignac Kristijanovi, Grammatik der Kroatischen Mundart, Zagreb 1837. Lon ari 1992: Mijo Lon ari, Kajkavska morfologija, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, knj. 18, Zagreb 1992, str. 67-85. Ljubibrati 1987: Radoslav Ljubibrati, Vokativ, "Suvremena metodika nastave hrvatskog ili srpskog jezika", god. 12, br. 1-2, Zagreb, str. 67-78, 1987. Slavko Paveai - Stjepko Te~ak - Stjepan Babi, Oblici hrvatskoga knji~evnog jezika (morfologija), u: Stjepan Babi - Dalibor Brozovi - Milan Mogua - Slavko Paveai - Stjepko Te~ak, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knji~evnog jezika, HAZU i Globus, Zagreb 1991. Ivo Pranjkovi, Sintakti ki status "samostalnih lanova re enice", "Jezik", god. 35, br. 3, Zagreb 1988, str. 78-84. Samard~ija (ur.) 1999: Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, priredio Marko Samard~ija, Matica hrvatska, Zagreb 1999. - posebno lanci: Dalibor Brozovi, O sadr~aju pojma norma u leksikologiji Josip Sili, Nekoliko misli o normi Josip Sili, Leksik i norma Sili 1984: Josip Sili, Od re enice do teksta (teoretsko-metodoloake pretpostavke nadre eni nog jedinstva), SNL, Zagreb 1984. Sili 1995: Josip Sili, Morfologija hrvatskoga jezika, ud~benik za 2. razred gimnazije, `kolska knjiga, Zagreb 1995. Skljarov 1962: Miho Skljarov, O vokativu - problem kategorije II lica u imenica, Rad JAZU, knjiga 327, Zagreb, str. 381-312, 1962. Stolac 1992: Diana Stolac, Sintaktostilistika kajkavskoga knji~evnog jezika, (Hrvatski prinosi na Meunarodnom slavisti kom kongresu, Bratislava, 1993), "Croatica", sv. 37/38/39, Zagreb 1992/1993, str. 333-340. Stolac 1996: Diana Stolac, Pade~ni sustav u jeziku Tituaa Brezova koga (sintaktostilisti ki nacrt), doktorska disertacija, Filozofski fakultet Zagreb 1996, rkp. Stolac 2004: Diana Stolac, Komunikacijske funkcije samostaljenih dijelova re eni noga ustrojstva u Marulievu Naslidovan'ju, "Colloquia Maruliana", sv. 14., Split 2004., u tisku. Szentm(rtony 1783: Ignacij Szentm(rtony, Einleitung zur kroatischen Sprachlehre f(r Teuschen, Vara~din 1783. `ojat 1969: Antun `ojat, Kratki navuk jezi nice horvatske, "Kaj", god. 2-4, Zagreb 1969-1971. `velec 1978: Franjo `velec, Druatveni odnosi u komedijama Tita Brezova koga, Dani Hvarskoga kazaliata (XVIII. stoljee), Eseji i graa o hrvatskoj grai i teatru, Split 1978, str. 126-143. Te~ak - Babi~ 1992: Stjepko Te~ak - Stjepan Babi, Gramatika hrvatskoga jezika priru nik za osnovno jezi no obrazovanje, `kolaska knjiga, Zagreb 1992. Von ina 1977: Josip Von ina, Jezi no grabancijaatvo Tita Brezova koga, u: Analize starih hrvatskih pisaca, Biblioteka znanstvenih djela, knj. 4, Split 1977, str. 257-277. Von ina 1977a: Josip Von ina, Jezi ni izraz kajkavske komediografije, "Mogunosti", Split 1977, god. 24, br.7, str. 751-770. Vuleti 2002: Branko Vuleti, Lingvistika govora, Zagreb 2002. Izvori: ini baruna Tamburlana, u: Komedije XVII i XVIII stoljea, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knj. 20, (priredio: Marko Fotez), Zagreb 1967. Djela Tituaa Brezova koga, Stari pisci hrvatski, knj. 29, (priredio: Milan Ratkovi), Zagreb 1951. Slobodan Novak - Josip Lisac, Hrvatska drama do narodnoga preporoda, knj. II., Logos, Split 1984. PAGE  PAGE 12 lnFZ x | R++,4,r,,,,-4-r--Z..//0"02^3h333478n8888H9t9: :.:v:::DrDtDDKKKZL^LxLRQQQQQRV.VVfWXXX8YdZZr[ j6] j6]66] 6CJ] 56\]0J5\aJ>*CJCJ(CJ0JPJ 0J6]Lln@ Z \ | R*!#P+(01R46:=dHJPZ`^^`zZf[[\]8`aXeiiiiiiith$$Ifl\#       4 la $$Ifa$`^r[[[[[\\v\\\J]b]]*_t_```:a^zʈ02|؉lBP. 56]66]^iiiiiiiiijjjl*puz}th$$Ifl\#             4 la $$Ifa$}@}p}}}0~v~~Z&f|VАR4d & F6^6.FXd|̏ XrT|BlĖBZ.֙ܛ.>hxƞ֞ ؠܡĤf~ޥ̧j¨بJb|ĩީ <V*$<r 56]6] 56\]_̕@–X,̙B֠` & F6^66^6ܩT:ƮJ ,H>fZ & F6^6Ȯ0Lnڹ̺R rľ<Hd.Lx<F.8T$FVn:<J j 6mHsHaJ6 5CJ\56CJ\]6\]mHsHmHsH 6\]\0J6CJ]6]L:P8 6`ijk hh]h`h&`#$d^JJP(|p 4 FNP6hA`aghiklrsuvw{0JmHnHu0J j0JU6]5 6\] 56\] 5CJ\56CJ\]mHsH j6\]6\]mHsH+kwxyz{ $hh]h`ha$&`#$0&P 1h. A!"n#n$n%SS  iD@D Normal$dha$CJ_HaJmHsHtH6@6 Naslov 1$$@&a$5\4@4 Naslov 2$@& 6CJ ].@. Naslov 3$@&CJ.@. Naslov 4$@&CJ:@: Naslov 5$$@&a$ 5CJ\.@. Naslov 6$@&CJ6A@6 Zadani font odlomkab@b Tekst fusnote"5$7$8$9DH$^`CJaJmHnHu"W@" Strong5\0 @0 Podno~je  p#&X@!& Emphasis6]>B@2> Tijelo teksta56CJ\]6&@A6 Referenca fusnoteH*6P@R6 Tijelo teksta 2CJ2@b2 Zaglavlje  p#*)@q* Broj straniceJC@J Uvu eno tijelo teksta `CJLR@L Tijelo teksta, uvlaka 2 `{j(* 67XY)e )x2"~#H&r+++q,,..022222222222222233 3G468A;<<<<<=;=O====->z>>>??@VAAqBDEhF)GGHHH I@IaIIIIJJ^KMMGNkNNNPOPPNQQQ@R`RyRRRRS*SXSTUEUcUUUUZZZZZZ[\\]]3^^E_Z``daaaa\bbUc(dd|eeGfggGhhiii iii`jijjjkjwjxjyj|j0X00 007070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707070707 07 07 07 07 07 07 0707 07 07 0 7 0 7 0 7 0 7 0 707 0707 07 070707 0707 0707 070707 07 07 07 07 0707 07 0707 0707 07 07 07 0707 0 7 0!707 0"7 0#7 0$7 0%7 0&7 0'7 0(7 0)7 0*7 0+707 0,7 0-7 0.7 0/7 00707070007000Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z000Z0Z0Z0Z@0@0@0@0@0@0 0 r[.J{mqtwyZi}k{nprsuvxzzo !! 57WY(*d f  ()wx1"2"}#~#G&I&q+s+++++p,q,,,....00222222222222223 3F4H46688@;B;<<<<<<<<<<==:=;=N=P=======,>->y>z>>>>>????@@UAVAAApBrBDDEEgFhF(G)GGGHHHHHHI I?I@I`IaIIIIIIIJJJJ]K_KMMMMFNGNjNkNNNNNOOQOPPPPMQOQQQQQ?R@R_R`RxRyRRRRRRRSS)S*SWSYSTTUUDUEUbUcUUUUUZZZZ[[\\\\]]]3^^^D_E_Y`Z```cadaaaaaaa[b\bbbTcUc'd(ddd{eeFfGfggggFhGhhhii i iiiii_j`jvjwjyj|j,,6W6<<o>z>>>HHIINNUR_RyRR*SXSUUZZ]n]`jyj|jD.StolacQC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Vokativ_Sili2004.docD.StolacQC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Vokativ_Sili2004.docD.StolacQC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Vokativ_Sili2004.docD.StolacQC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Vokativ_Sili2004.docD.StolacQC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Vokativ_Sili2004.docD.StolacQC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Vokativ_Sili2004.docD.StolacQC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Vokativ_Sili2004.docD.StolacQC:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Vokativ_Sili2004.docD.Stolac^C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Diana Stolac Vokativ_Sili2004.docD.Stolac^C:\Documents and Settings\All Users\Documents\Diana\Skupovi\Diana Stolac Vokativ_Sili2004.doc6Q\F7^A n*@ ^`OJQJo( ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo(= =  @ ^`OJQJo(.022222222222222233Z|j@ddjdd  $')3;=>?@BFGILMQRS]_`acdefhij{j,024:DLRVjz~@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialI& ??Arial Unicode MS?5 z Courier New;Wingdings"1Y \ ՃcW,qnxr0kZ 2QdrD.StolacD.StolacOh+'0  4 @ L Xdlt|drr D.Stolac .St.St Normal.dot D.Stolact3StMicrosoft Word 9.0@ @R|@;f@`ʦfcW՜.+,0 hp|  /v,k dr Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{}~Root Entry Ff1Table|B/WordDocument2SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPoolff  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q