ࡱ> uwrst5@$bjbj22%XXɣ|@X  RRR8R,T 6|T:T"TTTjjj$RN= jGj@jjjTT[j-T Tj2< [TT Њ@tR] O.Y406}RR\[ [&R jjjjjjj D)83d. 83Doc. dr. sc. Marko Kolakovi* SVEU ILI`TE U ZAGREBU EKONOMSKI FAKULTET E-mail:  HYPERLINK "mailto:mkolakovic@efzg.hr" mkolakovic@efzg.hr "Teorija intelektualnog kapitala" Sa~etak Teorija intelektualnog kapitala je jedna nova prominentna teorija koja nije samo izazvala veliku pa~nju, ve koja uvelike obeava poveanje poslovnih rezultata u budunosti. Osnove teorije le~i u injenici da materijalna imovina (zemlja, zgrade, opreme i novac) danas vodeih kompanija u svijetu imaju manju vrijednost nego nematerijalna imovina koja nije navedena u njihovim poslovnim bilancama. Teorija se zasniva na uvjerenju da se bogatstvo poduzea temelji na ljudskom kapitalu, strukturalnom kapitalu i potroaa kom kapitalu. Stvaranje vrijednosti dogaa se kada se jedan oblik kapitala pretvara u drugi. Na primjer vrijednost se stvara kada god ljudska sposobnost (ljudski kapital) stvara nove poslovne procese (strukturalni kapital) koji rezultira boljim uslugama za potroaa e i poveava njihovu lojalnost (potroaa ki kapital). Jedan od glavnih atributa intelektualnog kapitala je njegova neopipljivost. Intelektualna imovina je neopipljiva imovina. Ona nema tvrdi oblik kao nekretnine (pogoni i oprema  dijelovi fizi kog kapitala), niti nema o itu financijsku vrijednost. Intelektualni kapital se takoer esto opisuje i kao "skrivena imovina". Zbog toga ga je esto teako identificirati i ozna iti njegovu ekonomsku vrijednost. Cilj ovoga rada je objedinjavanje dosadaanjih spoznaja i teorijskih okvira ove nove teorije te pokuaaj definiranja smjernica daljnjeg prou avanja neopipljive imovine poduzea. Klju ne rije i: nova ekonomija, znanje, nove ekonomske teorije, teorija intelektualnog kapitala. Nova ekonomija Postoji mnogi opisi i definicije pojma Nova ekonomija. Veinom se oni odnose na promatranje i reorganizaciju ekonomije s aspekta na ina poslovanja. Sa druge strane takoer, postoje i brojni kriti ari ovog termina koji postavljaju pitanje da li smo i prije imali nove ekonomije? Po etkom dvadesetog stoljea pojavila se nova ekonomija vezana uz pojavu elektri ne energije, telefona, ~eljeznice i automobila koji su reorganizirali dotadaanji ~ivot i na in funkcioniranja ekonomije. To je bila Industrijska era ekonomije, i to u svom izvornom obliku. Ekonomski zakoni vodili su se uglavnom prema zakonima fizike. Va~no je bilo proizvesti ato vee koli ine (komade, tone, vagone itd.). Fizi ka prisutnost i lokacijska udaljenost bile su od iznimne va~nosti, kao i racionalizacija u potroanji energije. U toj, danas staroj ekonomiji, posjedovanje imovine (fizi kog kapitala, tvornica, ~eljeznica, naftnih buaotina, elektrana i dr.) zna ilo je viae nego bilo ato drugo. Bio je takoer va~an velik broj radnika koje su tvornice imale. I ciljevi produktivnosti odnosili su se uglavnom na to koliko jeftinije ili br~e mo~ete neato napraviti ili sastaviti pomou ljudskih ruku, i to od fizi kih stvari kao ato su drvo ili elik. Dok su poduzea u staroj ekonomiji bila ovisna o materijalnoj imovini kao ato nekretnine i tvornice, danaanja nova ekonomija temelji se na novoj vrsti poduzea koja su ovisna o nematerijalnoj imovini kao ato su informacija i znanje. U danaanjoj globalnoj i informacijskoj novoj ekonomiji, znanje je postalo vrednije nego ikada prije u povijesti razvoja teorija poduzea. Znanje je ono ato stvara vrijednost, ali isto tako i novo znanje. Internet omoguava trenutno airenje znanja airom svijeta. `to je viae ljudi uklju eno u tu podjelu znanja, znanje ima i veu vrijednost jer se poveava, proairuje i produbljuje. Teoreti ari nove ekonomije govore da su se dogodile uistinu velike promjene. Pravila ponaaanja u novoj ekonomiji ne formiraju se viae prema zakonima fizike. Nije viae bitna dostupnost kapitalu ve dostupnost informacijama. Kreiranje vrijednosti odnosi se na kreiranje novog znanja i eksploatiranja njegove vrijednosti. Najva~nija imovina je intelektualna imovina koja nema fizi ko svojstvo. Dok je tradicionalna ekonomska teorija prou avala kapital kao fizi ke stavke (zemlju, tvornice, opremu i novac), u novije su vrijeme ekonomisti proairili svoje poglede i na prou avanje drugih oblika kapitala. Ljudski mozak, a ne viae njihove ruke, postao je najva~niji element za rast i razvoj poduzea. Sposobni zaposlenici koji razvijaju nove ideje, stvaraju vrijednost, i inoviraju poslovanje poduzea postali su klju na imovina nove ekonomije. U novoj ekonomiji, fizi ka prisutnost prestaje biti va~na; nastaje jedna jedinstvena globalna ekonomija, gdje se svi mogu prodavati svima na planetu, te istovremeno od njih i kupovati. Kao ato Leif Edvinsson ka~e: "Nevidljiva ruka ekonomije, o kojoj govori Adam Smith, postala je joa viae neuhvatljiva". To predstavlja zna ajnu promjenu u na inu definiranja poduzea. Pitanje danas viae nije ato neko poduzee posjeduje, ve ato ono zna i mo~e u initi. Poslovanje poduzea postalo je sve viae znanjem-intenzivno, a sve manje kapitalno-intenzivno. Najva~nija imovina danas je intelektualna imovina koja nema fizi ko svojstvo. Zbog toga, umjesto poslovanja baziranog na dosadaanjoj opipljivoj imovini poduzea moraju razviti osjeaj za kreiranje, transferiranje, integriranje, zaatitu i iskoriatavanje svoje neopipljive intelektualne imovine, odnosno najvrednijeg oblika kapitala koju danas posjeduju: svojeg intelektualnog kapitala. Iako se o intelektualnom kapitalu govorilo i prije sam koncept razvijen je u devedesetim godinama proalog stoljea, dok se o pojavi jedne nove ekonomske teorije govori tek unatrag dvije godine. Premda su neka zna ajna dijela izaala i prije, revoluciju na podru ju prou avanja intelektualnog kapitala izazvao je 1991. godine Thomas A. Stewart, urednik asopisa Fortune, objavivai lanak pod naslovom "Brainpower - How Intellectual Capital Is Becoming America's Most Valuable Asset". To je bio prvi lanak o intelektualnom kapitalu u stru noj literaturi te je izazvao veliki interes za ovo podru je i potaknuo ekonomiste na istra~ivanja ovog novog koncepta i razvoj Teorije intelektualnog kapitala. Povijesni razvoj teorije intelektualnog kapitala Mo~da se na prvi pogled ini da teorija intelektualnog kapitala nalazi svoje uporiate u managerskim i organizacijskim teorijama. Ona se meutim, kao i koncept upravljanja znanjem openito, vrsto oslanja na makroekonomske temelje. Zna ajne elemente prou avanja znanja i intelektualnog kapitala nalazimo kod brojnih poznatih ekonomista 20. stoljea. Iako se prou avanje va~nosti i uloge znanja mo~e prou avati i dalje prvi koji je znanstveno pokuaao formalizirati znanje, iskustvo i vjeatine zaposlenih u neke okvire bio je Frederick Taylor koji je 1911. objavio djelo "The Principles of Scientific Management". Joseph Schumpeter 1934. godine u svojem djelu "The Theory of Economic Development" prou avajui ekonomske promjene tvrdio je da je za pojavu novih proizvoda va~na "rekombinacija" znanja (Bontis, 2002.). Elemente teorije intelektualnog kapitala mo~emo pronai i kod Herberta Simona koji u svome djelu iz 1945. pod naslovom "Administrative Behavior" prou ava ograni enje ljudskih spoznajnih kapaciteta nazivajui ga ograni ena racionalnost. Simon pritom dovodi u pitanje neoklasi ne postulate o ograni enim resursima, jer dok su tradicionalni inputi kapitala ograni eni fizi kim koli inama ili financijskim pritiscima, intelektualni kapital mo~e biti ograni en samo ograni enom racionalnoau zaposlenih u poduzeu (Bontis, 2002.). Zna ajan doprinos razvoju koncepcije intelektualnog kapitala dao je Michael Polanyi sa svojim djelom iz 1967. godine pod naslovom "The Tacit Dimension" u kojem uvodi eksplicitnu i implicitnu dimenziju znanja. Samo interakcija izmeu eksplicitnih i implicitnih elemenata znanja omoguava uspjeh poduzea. Polanyeva potvrda postojanja i uloge implicitnog znanja takoer se nalazila se u konfliktu sa neoklasi nim pretpostavkama koje se odnose na potpunu mobilnost resursa i savraenu informiranost svih strana na tr~iatu. Pri analizi nastanka teorije intelektualnog kapitala takoer je potrebno osvrnuti se i na Roberta Solowa, jednog od najpoznatijih ekonomista u 1950ima - u eri masovne proizvodnje, i jednog od vodeih analiti ara Teorije rasta s kejnesijanskim pogledima. Solowljev poznati Model neoklasi ne teorije rasta predstavlja sklop matemati kih formula sa ciljem determiniranja naju inkovitije kombinacije tradicionalnih imbenika proizvodnje: zemlje, rada i kapitala koji uz pomo tehnologije omoguavaju ekonomski rast. Meutim, jedna od osnovnih Solowljevih pretpostavki bila je da rast po inje usporavati i kona no se prekida kada se kombinacija tih proizvodnih imbenika pribli~i svojoj naju inkovitijoj kombinaciji. Solow je zbog toga predviao da e sve zemlje jedanput dosegnuti to ku konvergencije; rast e opadati u industrijaliziranim zemljama dok e ekonomski napredak biti vrlo brz u manje-razvijene zemljama. Stvarnost je, meutim pokazala da se to nije ostvarilo. Ekonomski rast u industrijaliziranim zemljama ima i dalje tendenciju rasta, a u manje-razvijenim stagnira. Dakle, nema znakova o bilokakvoj konvergenciji kao ato je Solow predviao. Moderni teoreti ari ukazuju da postoji o it nedostatak varijabli u Solowljevim formulama (Romer, 1986., 1990.; Kelly, 1995.). Paul Romer, jedan od najpoznatijih Solowljevih kriti ara, krajem 1980tih objavio je serije lanaka o svojim otkriima, kasnije nazvanim Nova teorija rasta, ili Endogena teorija rasta. Romerov glavni doprinos je konstrukcija modela koji isti e presudnu ulogu znanja i ideja u ekonomskom rastu. Endogena teorija rasta govori da ekonomski rast proizlazi iz unutraanjosti sistema, bilo da se radi o dr~avi li poduzeu. Romer u svome lanku "Increasing Returns and Long Run Growth" iz 1986. godine predla~e model prema kojem je za gospodarski rast nu~na akumulacija znanja na svim razinama. Romer svoj model zasniva na podjeli svijeta u dva dijela - fizi ke objekte i ideje. Prema Romeru, objekti uklju uju sve oko nas, od golemih eli ana do atoma ugljika i kisika. Nadalje, objekti su oskudni i podlo~ni zakonu opadajuih prihoda. Oni ne mogu voditi ekonomski rast. Ali znanje i ideje mogu jer nikada nisu oskudni. Ljudska bia, ka~e Romer, posjeduju skoro beskrajan kapacitet za rekonfiguriranje fizi kih objekata kreirajui nove recepte za njihovu upotrebu. Iznosei nove ideje kako poslo~iti fizi ke objekte, ljudi mogu potaknuti produktivnost, stvoriti nove prilike za poveanje profita, i kona no, utjecati na ekonomski rast. U svojem lanku "Endogenous Technological Change" iz 1990. godine Romer kao sastavne dijelove svojeg modela endogenog rasta navodi 4 osnovna inputa: Kapital - mjeren u jedinicama potroanih dobara Rad - vjeatine raspolo~ive od zdravog ljudskog tijela Ljudski kapital  koji obuhvaa aktivnosti kao na primjer formalnu edukaciju i trening zaposlenih. Indeks razine tehnologije. Romerov zaklju ak je, da ako dr~ave ~ele potaknuti ekonomski rast, njihove ekonomske politike trebaju: ohrabriti ulaganje u istra~ivanje i razvoj novih ideja, a ne u ulaganje i akumulaciju fizi kog kapitala, i subvencionirati akumulaciju ukupnog ljudskog kapitala na razini dr~ave. Romerova Nova teorija rasta bila je zna ajan napredak. Romer je dokazao da pokreta  ekonomskog rasta nisu, na primjer, vladine mjere, ve konkurencija izmeu poduzea. I, ato je joa va~nije, ta se poduzea natje u pomou svojih inovacija koje prema Romeru predstavljaju "malena, ali vrijedna, od ljudi stvorena poboljaanja na svim organizacijskim razinama". Drugo va~no Romerovo opa~anje je da inovacije moraju biti stvarane unutar poduzea. Jer inovacije dobivene iz okru~enja predstavljaju javna dobra; tj. one su takoer raspolo~ive i konkurentima. Jer, ako sva poduzea u industrijskom sektoru mogu upotrebljavati iste inovacije, niti jedno nee stei konkurentsku prednost. Klju  u Romerovom modelu rasta predstavlja dakle adekvatna zaliha ljudskog kapitala. Povezujui dotad poznate analize i teorije ljudskog kapitala sa idejama i inovacijama koje taj ljudski kapital treba proizvoditi Romer se prema mnogima smatra utemeljiteljem jednog novog podru ja istra~ivanja - koncepcije intelektualnog kapitala. Meutim, pored Romera za pojavu koncepcije intelektualnog kapitala zaslu~ni su i brojni drugi ekonomisti koji su se neovisno jedni od drugih bavili prou avanjem nematerijalne imovine. Objedinjujui njihova stajaliata mogu se jasno definirati tri razli ita izvora, odnosno akole koje su svaka na svoj na in doprinijele razvitku Teorije intelektualnog kapitala. Prvi izvor je tzv. "japanska akola" prou avanja upravljanja znanjem na elu sa njezinim utemeljiteljem i predvodnikom Hiroyuki Itamiem, koji je 80tih godina 20. stoljea sa svojim sljedbenicima prou avao u inak nevidljive imovine na primjeru japanskih korporacija. Njegova knjiga "Mobilizing Invisible Assets" na japanskom objavljena 1980. godine, a 1987. prevedena na engleski izazvala je veliko zanimanje za nevidljivom i nematerijalnom (intelektualnom imovinom). Itamijeva upozorenja o va~nosti nematerijalne imovine za suvremena poduzea, te njegova dalekovidnost i jasnoa njegovih stavova zna ajno su doprinijeli definiranju pojma nematerijalne imovine te potaknuli brojna daljnja istra~ivanja u svijetu. Drugi va~an japanski znanstvenik iz toga doba je Ikujiro Nonaka koji se od sredine 1980tih bavi problematikom upravljanja znanjem, i koji je suautorom Hirotaka Takeuchiem 1995. godine objavio poznato djelo "The Knowledge-Creating Company", u kojem opisuje kako japanske kompanije inoviraju svoje poslovanje primjenom i raspodjelom eksplicitnog i implicitnog znanja. Nonaka i Takeuchi takoer naglaaavaju da organizacijsko znanje ne mo~e biti kreirano od poduzea, ve samo od pojedinaca koji u njima rade i stvaraju nova znanja. Shigehisa Tsuchiya joa jedan teoreti ar iz japanske akole upravljanja znanjem koji se bavi prou avanjem odnosa individualnog i grupnog (organizacijskog) u enja. Prema njemu znanja pojedinaca trebaju biti podijeljena putem informacijske tehnologije kako bi postala grupna znanja i na taj na in utjecala na uspjeh organizacije. Drugi izvor va~an za pojavu teorije intelektualnog kapitala je pojava ekonomskih teoreti ara Penrose, Rubin, Rumelt, Wernerfelt, i dr.) koji su 50 tih godina 20. stoljea razvijali novi pogled i teoriju koja isti e presudnu efikasnost resursa. Teorija bazirana na resursima naglaaava da se poduzea razlikuju prema jedinstvenim resursima, sposobnostima i talentu koje posjeduju. Nadalje, ovi resursi su fiksni, barem u kratkom roku, tako da poduzea moraju poslovati sa onim sa ime raspola~u pa se resursno-bazirani koncepti fokusiraju se na strategije za koriatenje postojeih resursa. Poato su neki resursi nematerijalni (intelektualni), vjeatine stjecanja, te upravljanja znanjem i know-howom, kao i organizacijsko u enje postaju osnovni strateaki zadaci. U ovu grupu bi se mogao svrstati i ve opisani doprinos Paula Romera, kao i radovi Richarda Nelsona i Sidney Wintera koji su zaslu~ni za razvoj Evolucionarne teorije ekonomskih promjena promatrajui pritom poduzea kao skladiata znanja. Autori posebno naglaaavaju zna aj organizacijskih rutina "kao generi kog materijala poduzea koji omoguava interakciju eksplicitnog i implicitnog (tacit) znanja" (Nelson i Winter, 1982, str. 134). Tu takoer treba spomenuti i Prhalada i Hamela koji razvijaju strateaku Teoriju temeljnih kompetencija. Prema njima temeljne kompetencije predstavljaju ta bitna podru ja organizacije koja definiraju zadatak i zna aj poduzea u cjelini. Openito to su intelektualna imovina, aspekti know-howa, intelektualno vlasniatvo i mre~na distribucija. U svom lanku pod naslovom "Profiting from Technological Innovation" iz 1986. godine David Teece, sa UC Berkeley's Haas School of Business, objedinjuje razli ita istra~ivanja i razmialjanja ekonomista na temu teorije poduzea bazirane na resursima te razvio novi ekonomski pogled na tehnoloake inovacije kao izvore vrijednosti, definirajui mehanizme i korake nu~ne za komercijalizaciju znanja putem inovacija koje svoju vrijednost potvruju na tr~iatu. Kona no, trei izvor va~an za pojavu koncepcije intelektualnog kapitala je prou avanje ljudskog kapitala. Scott R. Sweetland, sa State University of New York, u svom lanku "Human Capital Theory: Foundations of a Field of Inquiry" iz 1996. godine tvrdi da prou avanje ljudskog kapitala zapo inje 1776. sa poznatim djelom Adama Smitha i zavraava u 1960tima, kada su utemeljeni teoretski i empirijski temelji ovoga podru ja. Najvee zasluge pritom pripadaju Gary Beckeru, koji je sa svojom knjigom "Human Capital" iz 1964. godine utemeljio Teoriju ljudskog kapitala. U toj knjizi Becker Teoriju ljudskog kapitala definira kao aktivnosti koje poveavaju poslovne mogunosti razvijajui najvrjedniji resurs  ljude. Neoklasi ne pretpostavke maksimizacije profita i korisnosti, te savraena konkurencija na tr~iatu radne snage osnovne su postavke Teorije ljudskog kapitala. U novije vrijeme klju an korak u razvoju koncepcije intelektualnog kapitala sa aspekta ljudskog kapitala u injen je u `vedskoj. Za etnik tzv. "avedske akole" u upravljanju znanjem i prou avanju intelektualnog kapitala je Karl-Erik Sveiby, danas profesor na Macquarie Graduate School of Management in Sydney. Sveiby je bio prvi koji je prepoznao potrebu mjerenja ljudskog kapitala, i zagovarao je ra unovodstveno praenje ove nematerijalne imovine. U 1989, on je objavio knjigu "The Invisible Balance Sheet", predla~ui teoriju za mjerenje kapitala znanja (engl. Knowledge capital) dijelei ga na tri kategorije: individualni kapital, strukturalani kapital i potroaa ki kapital. Taj je pristup bio usvojen od velikog broja avedskih poduzea. U 1993, Swedish Council of Service Industries usvojilo je to kao standardnu preporuku za izradu godianjih izvjeataja. To je bio prvi ikada upotrijebljeni standard u podru ju praenja nematerijalne imovine. Sveiby je 1990. godine, izvorno na avedskom, objavio knjigu pod naslovom "Knowledge Management" u kojoj je definirao ljudski kapital kao dimenziju intelektualnog kapitala i tako povezao dotadaanja istra~ivanja ljudskog kapitala sa tada novom koncepcijom intelektualnog kapitala. Sveibyevi radovi nadahnuli su mnoge ekonomiste. Jedan od najpoznatijih je Leif Edvinsson koji je otiaao korak dalje karakterizirajui tu nematerijalnu imovinu kao intelektualan kapital; klju an za uspjeh suvremenih znanjem-intenzivnih poduzea. Zbog toga je Edvinsson 1991. godine postao prvi direktor za intelektualni kapital u svijetu (U avedskoj osiguravajuoj kui Skandia AFS). Prou avajui Sveibyevu koncepciju mjerenja neopipljive imovine Edvinsson ju je dalje razvio definirajui na in prikazivanja onoga ato se u Skandii dotad nazvalo "skrivene vrijednosti", te 1995. godine razvio model upravljanja intelektualnim kapitalom u poduzeu. Od tada Skandia (a i brojna druga poduzea u svijetu) u svojim godianjim financijskim izvjeaima objavljuje poseban dodatak koji se odnosi na stanje intelektualnog kapitala u kompaniji i na ine na koje je ta skrivena vrijednost iskoriatena za stvaranje dodane vrijednosti. Postoji joa itav niz ekonomista koji su doprinijeli razvoju teorije intelektualnog kapitala. Kronoloaki slijed najva~nijih godina, najzaslu~nijih autora i najzna ajnijih dijela va~nih za razvoj ove nove teorije prikazan je u tablici 1. 1980. Hiroyuki Itami objavljuje knjigu "Mobilizing Invisible Assets" na japanskom (1987. prevedena na engleski) 1986. Karl-Erik Sveiby objavljuje knjigu "The Know-How Company" o upravljanju neopipljivom imovinom 1986. David Teece sa UC Berkeley's Haas School of Business objavljuje lanak pod naslovom "Profiting from Technological Innovation" 1987. Debra Amidon objavljuje knjigu "Managing the Knowledge Asset into the Twenty-First Century" 1988. Karl-Erik Sveiby objavljuje lanak "The New Annual Report" uvodei pojam "knowledge capital" 1989. Sveiby objavljuje knjigu "The Invisible Balance Sheet" 1990. Peter Drucek objavljuje knjigu "The New Realities in Government and Politics in Society and World View" 1990. Charles Savage objavljuje knjigu "Fifth Generation management, Dynamic Teaming, Virtual Enterprising and Knowledge Networking" 1990. Sveiby objavljuje knjigu "Knowledge Management" 1990. Peter M. Senge objavljuje knjigu "The Fifth Discipline" 1991. Stewart objavljuje lanak "Brainpower - How Intellectual Capital Is Becoming America's Most Valuable Asset " u asopisu Fortune 1991. Leif Edvinsson postaje prvi direktor za intelektualni kapital u svijetu 1992. Robert Kaplan i David Norton razvijaju Balanced Scorecard model za mjerenje neopipljive imovine 1995. Ikujiro Nonaka i Hirotaka Takeuchi objavljuju knjigu "Knowledge Creating Company" 1993. Hubert St. Onge razvija koncepciju potroaa kog kapitala unutar intelektualnog kapitala 1994. Stewartov lanak "Intellectual Capital" je naslovni lanak u asopisu Fortune 1995. Skandia objavljuje prvo javno izvjeae o intelektualnom kapitalu 1996. Skandia osniva svoj Future Centre na elu s Leifon Edvinssonom 1997. Sveiby objavljuje knjigu "The New Organizational Wealth" 1997 Thomas Stewart objavljuje knjigu "Intellectual Capital" 1997. Edvinsson i Michael Malone objavljuju knjigu "Intellectual Capital" 1998. Nick Bontis i McMaster University, Hamilton, Kanada organiziraju svjetski kongres o intelektualnom kapitalu Tablica 1. Kronoloki slijed najva~nijih godina, najzaslu~nijih autora i najzna ajnijih dijela va~nih za razvoj Teorije intelektualnog kapitala (Izvori: Edvinsson, 2002, str 29-31. i Bontis, 2002, str 20-28.) Nakon toga, od 1998 do danas uslijedila je bujica lanaka, knjiga, studija, te stru nih skupova i konferencija koje se bave tematikom intelektualnog kapitala. Meutim, pored teorije intelektualnog kapitala potrebno je spomenuti i razvitak joa nekih ekonomskih teorija koje takoer slijede zna ajne promjene koje proizlaze iz poveanja uloge znanja na radnim mjestima, managementu i poslovnoj praksi. Karl M. Wiig u svome lanku "What future knowledge management users may expect" tvrdi da je mi danas trebamo Teoriju znanja, pa ak i mo~da potpuno novu teoriju poduzea kako bi se stvorili vrste temelje za budue upravljanje znanjem. Conner i Prahalad, u svome lanku pod naslovom "A Resource-Based Theory of the Firm: Knowledge Versus Opportunism" iz 1996. godine, na osnovu teorije poduzea bazirane na resursima predla~u novu Teoriju poduzea baziranu na znanju (engl. Knowledge-based theory of the firm). Osnovna teza ove nove teorije je da organizacija unutar koje pojedinci djeluju i surauju slu~i prvenstveno za iskoriatenje njihovih znanja u poslovnim aktivnostima. Stoga treba prilagoditi organizacijska ustrojstva poduzea tako da ona omoguavaju da se korporativno znanje na najprikladniji na in primjeni u tr~ianim prilikama i mogunostima. Detaljnu analizu i temeljne postavke Teorije poduzea bazirane na znanju iznosi Karl-Erik Sveiby u svom lanku "A Knowledge-based Theory of the Firm To Guide Strategy Formulation". Teorija poduzea bazirana na znanju temelji se na organizacijskom na inu kompiliranja resursa (na Resursima baziranoj teoriji poduzea). Teorija poduzea bazirana na znanju nadovezuje se i na Teoriju poduzea kao sklopu ugovora i na Transakcijsku teoriju poduzea. Definicija intelektualnog kapitala Iako se sam pojam Intelektualni kapital spominjao i prije, upotrebljavajui se u razli itim kontekstima, u ekonomskom 8:<     . ׿ױwawRNG6 hDVOh%CJOJQJ^JaJ hB]hB]hB]h%5OJQJ\^JaJ+jhHh%>*B*UaJph hHh%0JOJQJ^JaJhHh%0JaJjhHh%0JUaJhHh%OJQJ^JaJhHh%5mHnHu.hHh%0JOJQJ\^JaJmHnHu*hHh%OJQJ\^JaJmHnHu$hOJQJ\^JaJmHnHu<h   d f v x  d`gdT~dgdT~dgdT~ $da$gdT~$d7$8$H$a$gdT~dgdT~ $da$gdT~dgdT~ $da$gdT~ d7$8$H$gdT~&X". 0 d f v x z  8 F H "2*,@PqmfYOYOYOh%cDOJQJaJh0 hds'OJQJaJ h0 h~h0 h0 CJOJQJ^JaJ h0 h0 CJOJQJ^JaJ h0 h~CJOJQJ^JaJ h0 h_CJOJQJ^JaJh_CJOJQJ^JaJ h0 h0 hB]h%OJQJ]^JaJ hHh% hDVOh%CJOJQJ^JaJ hDVOhDVOCJOJQJ^JaJP 48:HJPRnpr .`r~Ѽ}}}}hh_h>6hs hs h>hs h%5\hs h%OJQJ^JaJhs h>OJQJ^JaJ hHh% hb6] h%cD6]hHh%6]h0 hds'>*OJQJaJh%cDOJQJaJh0 hds'OJQJaJ1NPRpr##~((,,11"7$7&777D:F:==dgdT~dgdT~$d7$8$H$a$gdT~&~   ,.6"@JR&*:<NPfhvz !!ü hs hDhs hD6h_h_6 hs hs h$ hs hBnhs h_hs h>6h hs h>H!:!!z""&~((((((>))*^*R+d++++++,,,,,---.(.`.b...\/////0*040J0P000000011>1x11111϶گϯϯ鯫ϯϯϯh%hs h%6hjI hs h% hs hDh=HjhUo0JUhUo hs hNhJh hs hs h_ hs hjc hs hBnhs hBn6<11"2$223333444~444444l5r556>6X6Z6z66666 7"7&7777777778;sgsgshds'OJQJ^JaJhHh%OJQJ^JaJh_OJQJ^JaJ"hHhs5OJQJ\^JaJh%5OJQJ\^JaJh&5OJQJ\^JaJhT~5OJQJ\^JaJ h=HhVEhVEhVE6hHhVE6] hHhVEhVEhm}h=H hs hjI(88888888V9B:D:F:P<====???*@.@B@D@R@V@f@@@@AAAABBH|HIJNN"PjBjjjljnjjjjjkkkkkkԬԇ{wpwp hUh14h14hbhVihj hHhVi hVi6hVih~6 hG hHh~hbhDzPj:;Qck hjlJbjv<BJL`򰨠ϘϘϘϔ hHh h h)ikh@ h=oh)ik6h=oh@ 6 hUo6hU7hl(6hHhU7hl(6]hDVOhl(hU7hl(\ hU7hsnkh=Hhsnkhd~;hm} hU7hl( hU7hH7Q jljlDHȼʼ $da$gdT~ $da$gdT~ d7$8$H$gdT~$d7$8$H$a$gdT~4$0d$d%d&d'dNOPQ^`0a$gdT~`.0ll8HDH(x4hjz¼ļƼȼʼ޼8ٿٱٔ͋͠~ytogc_X hHh4gkh4gkh2hl(hl(5 hl(5 h\H5 hUo5h h 0JCJaJhd~;6CJaJhd~;h 6CJaJ!jh h 0JCJUaJh h 0JCJ\aJh h 6CJ]aJh h 6CJaJh h CJaJh h 6jh h 0JU h h !ʼ\^v@" r   68:46dgdT~$ & F hhd7$8$H$^ha$gdT~$d7$8$H$a$gdT~ $da$gdT~8bdvƽȽʽܽ*0F` DHfhtvzDtvz<>LN^`nrln$8~κ׺𫲫 hHh&hnh hhjhh4gk0JU hh4gkUhd~;jhHh4gk0JUh4gkhH hHh4gkhHh4gk6B smislu po prvi puta se upotrijebio 1958. godine u financijskim analizama tr~iane vrijednosti tada malih znanjem-intenzivnih poduzea (jedno od kojih je tada bio i Hawlett-Packard) ija se imovina sastojala uglavnom od intelektualnog kapitala, a njihova visoka vrijednost na burzi nazivana je intelektualna premija. U danaanjem zna enju po prvi puta ga koristi John Kenneth Galbreith 1969. godine u svojem pismu ekonomistu Michaelu Kaleckom (Feiwal, 1975). Galbreith je vjerovao da ova forma kapitala ne predstavlja samo stati nu imovinu, ve da ima dinami ne komponente koje stvaraju vrijednost u poslovnoj praksi. Meutim, aira upotreba i popularnost termina intelektualni kapital zapo inje tek nakon ve spomenutog Stewartovog lanka iz 1991. godine, pa se upravo ta godina smatra "roenjem" koncepcije intelektualnog kapitala. Stewart u tome, ve spomenutom povijesnom lanku, definira intelektualni kapital kao: "sumu svega ato svi u kompaniji znaju a ato joj daje konkurentsku prednost na tr~iatu. To je intelektualni materijal - znanje, informacije, intelektualna imovina, iskustvo - koje mo~e biti iskoriateno za stvaranje bogatstva". To je znanje zaposlenih; istra~iva kog tima stru njaka ili znanje manualnih radnika koji su razvili tisuu razli itih na ina za poboljaanje efikasnosti neke tvornice. Intelektualni kapital predstavlja znanje, kao dinami an ljudski proces, transformirano u neato vrijedno za poduzee (Stewart, 1997, str. IX). Temeljei se na Stewartu i brojni su drugi autori u proteklom desetljeu (Klein i Prusak, 1994; Bontis, 1996; Brooking, 1996; Saint-Onge, 1996; Edvinsson i Malone, 1997; Sveiby, 1997; Sulivan, 1998; i dr.) iznijeli neke definicije intelektualnog kapitala kao ato su: Intelektualni kapital predstavlja sumu kolektivnog znanja, iskustva, stru nosti, sposobnosti, i vjeatina poduzea o tome kako ostvariti vee rezultate, pru~iti bolje usluge ili stvoriti druge neopipljive vrijednosti za poduzea; Intelektualni kapital predstavlja znanja koja postoje unutar poduzea i koja se mogu koristiti za kreiranje konkurentskih prednosti  drugim rije ima, to je suma svega ato svi zaposleni znaju i ato izoatrava konkurentske prednosti poduzea; Intelektualni kapital obuhvaa sposobnosti poduzea; njegove neopipljive resurse; sposobnosti, znanja, stru nosti i potencijal njegovih zaposlenika, kao i dioni ara u poduzeu; Intelektualni kapital predstavlja neopipljivi materijal i odnose koji su bili ili mogu biti formalizirani, obuhvaeni, i usmjereni ka proizvodnji viae-vrijedne imovine; Intelektualni kapital predstavlja znanje koje mo~e biti pretvoreno u profit; Intelektualni kapital je razlika izmeu knjigovodstvene vrijednosti i tr~iane vrijednosti poduzea (osvrt na ra unovodstveno praenje intelektualnog kapitala). Autori u definicijama pokuaavaju naglasiti jasnu distinkciju izmeu znanja i intelektualnog kapitala. U biti i intelektualni kapital predstavlja znanje kao dinami an ljudski proces. Meutim, tek kada su znanje i inteligencija primijenjeni i transformirani u neato vrijedno za poduzee i njegove potroaa a znanje postaje vrijedna imovina tj. intelektualni kapital poduzea. U suprotnome to znanje ostaje tek neiskoriateni intelektualni potencijal. Sastavni elementi intelektualnog kapitala Jednu od prvih analiza i podjela intelektualnog kapitala napravio je Karla Erik Sveiby u svojoj knjizi pod naslovom "The Invisible Balance Sheet", iz 1989. godine. Svieby je objasnio da bilanca poduzea sadr~ava i tri nevidljiva elementa intelektualnog kapitala ili nematerijalne imovine (naziva koji je on tada koristio), a uklju uje: Unutarnju strukturu  uklju ujui sve sustave, baze podataka, procese i rutine koje podr~avaju poslovne operacije i zaposlenike, Vanjsku strukturu  koja uklju uje sve vanjske odnose i mre~e koje podr~avaju poslovne operacije, i Sposobnosti - koje uklju uju individualno iskustvo, znanje, sposobnosti, stru nosti i ideje. Danas najpoznatiju podjelu intelektualnog kapitala razvio je Leif Edvinsson koji promatra intelektualni kapital kao sumu ljudskog, strukturalnog i potroaa kog kapitala ija interakcija stvara vrijednost za poduzee. Prema njoj tri osnovna elementa intelektualnog kapitala su: Ljudski kapital  predstavlja razli ita znanja, vjeatine, sposobnosti i iskustvo zaposlenih koje oni koriste u poslovnom procesu. Strukturalni kapital  nastaje transformacijom ljudskog kapitala, a obuhvaa razli ite neopipljive elemente kao ato su organizacijsku strukturu, rutine, poslovne procese, obi aje, baze podataka, sustave, te intelektualno vlasniatvo kao ato su patent i licence. Potroaa ki kapital  koji obuhvaa odnose i veze s potroaa ima, tj. sa kupcima ali i dobavlja ima i distributerima iji smo mi potroaa i. Takoer on uklju uje i image, brand i identitet poduzea na tr~iatu. Model tr~iane vrijednosti poduzea koji obuhvaa opipljivu i neopipljivu imovinu poduzea prikazan je na slici 1. Prema tom modelu svaki od ova tri dijela intelektualnog kapitala mo~e biti mjerljiv i ocijenjen za investiranje. Zbog toga je ova podjela postala danas standard i polazna osnova za daljnja istra~ivanja.  Slika 1: Model intelektualnog kapitala (Stewart, 2001, p. 13.) Iako neki istra~iva i predla~u i druge podijele, one uglavnom sli e jedna na drugu. Prvenstveno je to po tome ato klasificiraju intelektualni kapital grupirajui sli ne elemente neopipljive imovine poduzea po tome gdje se oni u poduzeima nalaze, te prema razini kontrole koju poduzea imaju nad njima. Tako su kompetencije zaposlenih, njihove vjeatine i iskustva uvijek grupirane u ljudski kapital jer se nalaze u ljudima, uz injenicu da poduzea ne mogu posjedovati. Kao ato je ve i ranije spomenuto, u prou avanju uloge intelektualnog kapitala najdalje se otialo u avedskoj osiguravajuoj kompaniji Skandia u kojoj je, pod vodstvom Leifa Edvinssona, razvijen model praenja intelektualnog kapitala nazvan Skandia Navigator. Radi boljeg uvida u specifi ne initelje svojeg uspjeha, kao i za mogunosti njihovog redovitog praenja i unapreenja, razvijena je shema tr~iane vrijednosti kompanije i kriti nih faktora koji tu tr~ianu vrijednost stvaraju. Na osnovu sheme Skandijine tr~iane vrijednosti, koja je prikazana na slici 2 mogue je analizirati ulogu svakog pojedinog elementa intelektualnog kapitala.  Slika 2: Shema tr~iane vrijednosti kompanije Skandia  tzv. Skandia Navigator (Izvor: Skandia, Intellectual Capital, supplement to Skandia's annuel report 1995) Kao ato je vidljivo iz sheme tr~iana vrijednost poduzea sastoji se od financijskog i intelektualnog kapitala kojeg u Skandii detaljno raa lanjuju na sastavne elemente (ljudski i strukturalni; zatim na potroaa ki i organizacijski, inovacijski i procesni, te intelektualno vlasniatvo i neopipljivu imovinu. Udio pojedine vrste intelektualnog kapitala u poduzeu ovisit e uvelike o razli itosti industrijske grane u kojoj djeluje, te o djelatnostima koje poduzee obavlja. Suvremena poduzea stvaraju dodanu vrijednost interakcijom svih oblika svojeg intelektualnog kapitala. Iako, zbog specifi ne djelatnosti koju poduzee obavlja, Skandijina shema tr~iane vrijednosti ne uklju uje i fizi ki kapital, treba napomenuti da njegova uloga u suvremenom poslovanju poduzea ipak nije niti ukinuta niti neva~na. Samo je zna ajno smanjena. Zaklju ak Promjene koje je nova ekonomija znanja u nekoliko proalih godina uvela u poslovne organizacije; uklju ujui promjene organizacijske strukture, organizacijske kulture, poslovnih rutina, unutarnje i vanjske komunikacije i dr. utjecale su i na razvitak novih teorija poduzea. Promijene djelomice proizlaze iz razvoja informacijske tehnologije i umjetne inteligencije. Najva~nije promjene dogodile su se u teoretskom priznavanju znanja kao klju nog ekonomskog resursa. Za razliku od tradicionalnih teorija poduzea u kojima su dominantni resursi bili fizi ki kapital (zemlja, tvornice i oprema), fizi ki rad (manualnih radnika) i financijski kapital (novac), poslovanje suvremenih poduzea veinom se bazira na neopipljivoj imovini. Dodana vrijednost koju subjekti u poslovnom procesu danas stvaraju proizlazi prvenstveno iz znanja, sposobnosti i vjeatina ljudi koji su zaposleni u poduzeu ili sa njim surauju kao poslovni partneri ili vanjski suradnici. Kapitalna imovina danas potrebna za kreiranje bogatstva nije viae zemlja, niti fizi ki rad, niti strojevi, alati ili tvornice  umjesto njih to je intelektualna imovina, odnosno Intelektualni kapital. Premda se pojam intelektualni kapital koristio i prije, sam koncept razvijen je u proteklom desetljeu. U svojoj prvoj knjizi, bestselleru  Intellectual Capital: The New Wealth of Organizations iz 1997. godine "pionir intelektualnog kapitala" Thomas A. Stewart redefinirao je standarde i prioritete suvremenog poslovanja, dokazujui da najva~nija imovina koju poduzea posjeduju danas nisu materijalna dobra, oprema, financijski kapital ili tr~iani udio, ve nedodirljive stvari: patenti, znanje radnika, informacije o kupcima i proala iskustva koja poduzea imaju u svojoj institucionalnoj memoriji. U svojoj novoj knjizi iz 2001. godine pod naslovom "The Wealth of Knowledge: Intellectual Capital and the Twenty-first Century Organization" Thomas A. Stewart, danas ve airom svijeta priznati ekspert na podru ju intelektualnog kapitala u ekonomiji znanja, otkriva kako danaanja poduzea primjenjujui Teoriju intelektualnog kapitala u svakodnevnim operacijama drasti no poveavaju poslovni uspjeh u tr~iatu. Spomenute paradigme, i ljudske i organizacijske karakteristike koje ih oblikuju, tvore temelje na koje se sva suvremena znanjem-intenzivna poduzea neizbje~no moraju osloniti ako ~ele dostii visoke standarde u danaanjem izuzetno konkurentnom globalnom tr~iatu. Mo~da Teorija intelektualnog kapitala na prvi pogled izgleda provokativno. Meutim, jednako tako je izgledao i Stewartov prvi lanak iz 1991. godine, ali je proteklo desetljee potvrdilo Stewartova predvianja. Pojavili brojni radovi, istra~ivanja, meunarodni skupovi i kongresi na tu temu. Stoga je za o ekivati da e slijedee desetljee dokazati Stewartovu dalekovidnost i potvrditi Teoriju intelektualnog kapitala kao jednu od najzna ajnijih teorija nove ekonomije. Prvi odjeci vidljivi su ve danas. Kroz dosadaanja istra~ivanja definiran je sam pojam te uglavnom dogovoren i vokabular koji opisuje intelektualan kapital. Bez termina kao ato su ljudski, strukturalni i potroaa ki kapital, tiho i eksplicitno znanje, bilo bi nemogue stvoriti novu teoriju. Meutim postoji takoer vrlo mnogo stvari koje joa se trebaju u initi. Od budueg znanstveno-istra~iva kog rada o ekuje se odgovor brojna joa nerijeaena pitanja kao ato su: Kako pouzdano mo~e intelektualan kapital biti mjeren?, Koja je najbolja veza izmeu treninga i poboljaana performansi poduzea?, Koje su tehnologije financijski najisplativije?, i dr. Literatura Barney J. (1991) Firm resources and theory of competitive advantage, Journal of Management, vol 17, str. 99-120. Bontis, N. (2002) World Congress on Intellectual Capital Readings: Cutting-edge thinking on intellectual capital and knowledge management from the world's experts, Butterworth-Heinemann. Bontis, N. (ur.) (1996) "There s a Price on Your Head: Managing Intellectual Capital Strategically", Business Quarterly, str. 41-47. Brooking A. (1996) Intellectual Capital: Core Asset of the Third Millennium Enterprise, Thomson Business Press, London. Conner K. i Prahalad, C. K. (1996) "A Resource-Based Theory of the Firm: Knowledge Versus Opportunism", Organization Science 7, br. 5, str. 477-501. Edvinsson, L. i Malone M. S. (1997) Intellectual Capital: Realizing Your Company s True Value By Finding Its Hidden Brainpower, Harper Business. Edvinsson, L. (2002) Corporate Longitude  Navigating the Knowledge Economy, BookHouse Publishing. Edvinsson, L. (2002) Korporaciska longituda  Navigacija ekonomijom znanja, DIFFERO, Zagreb. Edvinsson, L. (1997) "Developing Intellectual Capital at Skandia", Long Range Planning, Vol. 30. Feiwal, G. R. (1975): "The Intellectual Capital of Michael Kalecki: A Study in Economic Theory and Policy"; preuzeto iz Campbell A. i Grantham C. (1998) "Organisational Assessment in the Distributed Work Environment", U: Jackson P. J. i Van der Wielen (1998) Teleworking: International perspectives, Routledge, London. Kelly, K.: "Paul Romer: The Economics of Ideas", ( HYPERLINK "http://www.versaggi.net/ecommerce/articles/romer-econideas.htm" http://www.versaggi.net/ecommerce/articles/romer-econideas.htm) Klein D. A. i Prusak L. (1994) "Characteriting intellectual capital", Center for Business Innovation Ernst & Young LLP Working Paper, March. Klein D. A. (1998) The Strategic Management of Intellectual Capital, Butterworth-Heunemann, Boston. Kolakovi, M., Belak, V., Juri, . (1998)  Intellectual Capital as the Basis for Achievement of Organizational Capital , The Second World Congress on the Management of Intellectual Capital, McMaster University, 21.-23. sije nja 1998., Hamilton, Ontario, Kanada Kolakovi, M., Kova evi, B. i Sisek, B. (2001) "Utjecaj teorija poduzea na suvremene pristupe organizaciji poduzea", zbornik radova sa Druge znanstvene konferencije Katedri za ekonomsku teoriju Ekonomskih fakulteta u Zagrebu, Osijek, 2001. Kolakovi, M., Tipuri, D. i Galeti, L. (1999)  Intellectual Capital as the Basis for Achievement Suistanable Competitive Advantage of The Enterprise In Transition , Business & Economics for the 21st century - 1999 Business & Economics Society International Conference, July 22.-26. 1999, Las Palmas, `panjolska. Kolakovi, M. (1998)  Informacijska ekonomija ili Era znanja , Poslovni savjetnik, Progres, Zagreb, br. 5, str. 6-10. Kolakovi, M. (1999)  Intelektualni kapital  pravo bogatstvo poduzea , Slobodno poduzetniatvo, TEB, Zagreb, br. 8, str. 95-100. Kolakovi, M. (1998)  Intelektualni kapital poduzea i njegovo mjerenje , Ra unovostvo, revizija, i financije, RRiF-Plus, Zagreb, br. 9, str. 1728-1734. Kolakovi, M. (1999)  Perspektiva intelektualnog kapitala , Poslovni savjetnik, PROGRES, Zagreb, br. 3, str. 28-30. Kolakovi, M. (1999)  Znanje i intelektualni kapital kao konkurentne prednosti , Ra unovodstvo i financije, Ra unovodstvo i financije, Hrvatska zajednica ra unovoa i financijskih djelatnika, Zagreb, br. 6, str. 88-94. Kolakovi, M; Kova evi, B. i Sisek, B. (2001)  Utjecaj teorije poduzea na suvremene pristupe organizaciji poduzea , zbornik radova konferencije Uloga povijesti ekonomske misli u nastavi na fakultetima druatvenih znanosti u Hrvatskoj, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 4-5. listopada, 2001. Nelson, R. R. i Winter, S. G. (1982) An Evolutionary Theory of Economic Change, Cambridge, Belknap Press. Nonaka, I. i Takeuchi H. (1995) The Knowledge-Creating Company: How Japanese Companies Create the Dynamics of Innovation, Oxford University Press. Prehalad C. K. i Hamel G. (1990)  The Core Competences of the Corporation , Harvard Business Review, 63, May-June. Puli, A. i Sunda, D. (2001) Intelektualni kapital, I.B.C.C, Rijeka. Romer, P. (1990) "Endogenous Technological Change," Journal of Political Economy 98, October 1990, str. 71-102. Romer, P. (1986) "Increasing Returns and Long Run Growth," Journal of Political Economy 94, October, str. 1002-37. Saint-Onge, H.(1996)  Tacit Knowledge: The Key to the Strategic Alignment of Intellectual Capital , Strategy and Leadership, March/April. Sorensen, M. R. (2000) Training, Wages and the Human Capital Theory, The Danish National Institute of Social Research, Working paper. Stahle, P. i Grnroos, M. (2001) Dynamic Intellectual Capital - Knowledge Management in Theory and Practice, WSOY. Stewart T. A. (1997) Intellectual Capital: The new wealth of organizations, New York, Doubleday/Currency. Stewart, T. A. (2001) The Wealth of Knowledge: Intellectual Capital and the Twenty-first Century Organization, A Currency Book, New York. Sullivan, P. H. (1998) Profiting from Intellectual Capital  Extracting Value from Innovation, Wiley & Sons. Sveiby, K. E. (2001) "A Knowledge-based Theory of the Firm - To Guide Strategy Formulation", Journal of Intellectual Capital, Vol 2, Nr 4. Sveiby, K. E. (1998) "Measuring Intagibles and Intellectual Capital  An Emerging First Standard", Internet version, Aug 5. ( HYPERLINK "http://www.sveiby.co.au/EmergingStandard.html" http://www.sveiby.co.au/EmergingStandard.html) Sweetland, S. R. (1996) "Human Capital Theory: Foundations of a Field of Inquiry", Review of Educational Research, Vol. 66, No. 3, str. 341-60. Teece, D. J. (1986) "Profiting from Technological Innovation: Implications for Integration, Collaboration, Licensing and Public Policy", Research Policy 15, str. 285-305. Wiig, K. M. (1999) "What future knowledge management users may expect", Journal of Knowledge Management; Vol. 3, No. 2, str. 155-166. Abstract The theory of intellectual capital is one new prominent theory which has not only challenged the large attention, but which already considerably promises the increase of business results in the future. The base of the theory lies in the fact that tangible assets (the land, buildings, equipment and money) of today's leading companies around the world have the less value than intangible assets which has not been quoted in their business balances. Theory bases on the conviction that the wealth of enterprises is based on the human capital, structural capital and consumer capital. The value creation happens when the one shape of capital turns into other. For example the value has been created whenever the human ability (the human capital) creates new business processes (the structural capital) which results better services for consumers and increases their loyalty (the consumer capital). One of the main attribute of intellectual capital is his intouchability. The intellectual property is the intangible property. She has no hard shape like properties (plants and equipment - parts of physical capital), neither it has no obvious financial value. The intellectual capital is also often described like "hidden assets". Therefore is often difficult to identify and mark his economic value. The aim of this paper is to integrate the former cognitions and theoretical frameworks of this new theory and to attempt the defining of directives of further research of this intangible property of enterprise. Key words: new economy, knowledge, new economic theories, theory of intellectual capital. * docent na Katedri za ekonomsku teoriju  Edvinsson, L. (2002) Korporaciska longituda  Navigacija ekonomijom znanja, str 53.  Pod eksplicitnim znanjem podrazumijeva se ono znanje koje mo~e biti kodificirano, zaatieno patentom ili trgovinskom tajnom i ima oblik komercijaliziranih proizvoda ili je utjelovljeno u strojevima i procedurama koje poduzea koriste u svojim proizvodnim sustavima. Njegovo airenje je vrlo lako. U poduzeu eksplictno znanje predstavljaju transparentni oblici, na primjer; nacrti, tehni ke specifikacije ili standardizirane kreacije (dizajni). Implicitno ili (tiho) znanje oblikuje se iz industrijskog know-how-a i ono predstavlja nevidljivu imovinu poduzea. Nije jasno artikulirano, a le~i u meuodnosima zaposlenih na njihovom radnom mjestu i unutar njihove radne grupe. Ono se takoer nalazi u rutinama i kulturi koju je poduzee razvilo i koje daju rjeaenja razli itih problema koji se tijekom poslovanja pojavljuju.  ameri ki profesor na Massachusetts Institute of Techology, u enik i suradnik P. Samuelsona, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1987. godine.  Pirjo Stahle i Mairi Grnroos, finski eksperti u podru ju intelektualnog kapitala, u svojoj najnovijoj knjizi pod naslovom "Dynamic Intellectual Capital - Knowledge Management in Theory and Practice" (2001) isti u da se koncepcija intelektualnog kapitala vrsto zasniva na Modernoj teoriji natjecanja, nazvanoj Nova teorija rasta.  Prehalad C. K. i Hamel G. (1990)  The Core Competences of the Corporation , Harvard Business Review, 63, May-June, str. 79-93.  Sa razvojem koncepcije intelektualnog kapitala ljudski kapital postaje njegov sastavni element, te se nastavlja prou avati i u okviru Teorije intelektualnog kapitala.  Danas je Edvinsson profesor za Intelektualni kapital i ekonomiju znanja na Lund Univerzitetu u `vedskoj.  Journal of Knowledge Management; Vol. 3, Br. 2. 1999, str. 155-166.  Journal of Intellectual Capital, Vol 2, Nr 4., 2001.  O tome viae u Belak, V. (1994) "Profitni centri i interna ekonomija poduzea", RRiF, Zagreb, str. 17.  Koristio se npr. za opisivanje osobe visoke inteligencije (intelektualni kapitalist).  Prema: Stewart, T. (2001) "Intellectual Capital: Ten Years Later, How Far We've Come", Fortune, May.  Posebni element prou avanja u teoriji intelektualnog kapitala predstavlja danas praenje i mjerenje intelektualnog kapitala. Razvijeni su razli iti modeli praenja neopipljive imovine ("Intangible Assets Monitor", "Balance Score Card", i dr.) te brojne druge metrike i pokazatelji (o mjerenju intelektualnog kapitala vidi viae u Kolakovi, M. (1998)  Intelektualni kapital poduzea i njegovo mjerenje , Ra unovostvo, revizija, i financije, 9/98., te u Puli i Sunda (2001) "Intelektualni Kapital".  O tome vidi viae u Kolakovi, M. (1998)  Intelektualni kapital poduzea i njegovo mjerenje , Ra unovostvo, revizija, i financije.  Viae o elementima intelektualnog kapitala vidi u Puli, A. i Kolakovi, M. "Intelektualni kapital", iz: "Konkurentska sposobnost poduzea", Sinergija, Zagreb, studeni 1999. (ur. D. Tipuri),  Aludirajui pritom na "Bogatstvo naroda" (engl. "The Wealth of Nations") , ekonomsku "Bilbiju" Adama Smitha  Na  2. Svjetskom meunarodnom kongresu o upravljanju intelektualnim kapitalom odr~anom u Hamiltonu (Ontario, Kanada) 1998. godine, u organizaciji McMaster University i Michael G. DeGroote School of Business imao sam priliku i sam sudjelovati.  Evolucija intelektualnog kapitala kao znanstvene discipline dovela je do toga da se danas na estonskom Information Technology College u suradnji sa najveim estonskim univerzitetima Tallinn Technical University i Tartu University kao izborni predmet studentima nudi predmet pod nazivom Teorija intelektualnog kapitala!  Markus Rbsamen, po funkciji "strateg znanja" (engl. Knowledge Strategist) u konzultantskoj kui Zurich Financial Services tvrdi da je primjena Teorije intelektualnog kapitala u praksi omoguila njegovom poduzeu poveanje performansi (izvor: http://www.intcap.com/about_ics.html). PAGE  PAGE 2 Intelektualno vlasniatvo Neopipljiva imovina TR}I`NA VRIJEDNOST Financijski kapital Intelektualni kapital Ljudski kapital Strukturalni kapital Potroaa ki kapital Organizacijski kapital Inovacijski kapital Procesni kapital Opipljiva imovina Neopipljiva imovina LJUDSKI KAPITAL (znanja i vjeatine zaposlenih) STRUCTURALNI KAPITAL (patenti, procesi, baze podataka, organizacija, itd.). POTRO`A KI KAPITAL (odnosi sa potroaa ima i dobavlja ima) Tr~iana vrijednost poduzea Z\^~,8LXr~ ,.\^>l*."      0 n p r & 6 : ̹̹̹бЛ hIghIg hIghOI( hIg\ hOI(\ hb\hOI(hOI(\ hHhIghr_hh1hIghOI( hHh% hQ h& hnhQ hQ hQ ] hHh&hnh&::           " 2 4 < F L         X^268:>024ȽȽĵӮ̟hbhh\HhP h\Hh{h%hHh%OJQJ^JaJ hIghhHhH6 hIghl(hHhl( hIgh% hIghIg hOI(\hOI( hIg\jhIghIg0JU\hIghIg\146\:\p *bv"z"fz~`bfž綺綺篶 h\HhRAhRAjh0JUh hOthhhOt hHhOt hOthOth\Hh\HOJQJ^JhUh{OJQJ^J h\Hh{h\Hh{6h{OJQJ^J;6: "$&(*, $da$gdT~ $da$gdT~$ & Fd7$8$H$a$gdT~$d7$8$H$a$gdT~$ & Fd7$8$H$a$gdT~"&*, &(4PRTVjv|!!Z"\"^""######.$`$d$l$n$x$z$$$$$z%%%$&`'b'ʼѸhHh%6OJQJ^JaJhbhOthP hHh%hCh\HOJQJ^Jhr_ h\Hh>hhhjh6 hUo6hn OhUojhT~UmHnHuhRA3\"^"`'b'f'h'j'l'n'p'r't'v'((($+&+D/F/ $da$gdT~ d`gdT~$d`a$gdT~ $da$gdT~$d7$8$H$a$gdT~b'd'l'p'v''(((((()))++"+$+.+>+@+N+l+(,B,J,L,r,,,,,,,,-̽{wswi{we^e^e^e^e^e^e^e^e^ hHh3h3jhB]0JUh*hOt hHh%hChHh%CJaJhHh%6CJ]aJh*6CJaJhDVO6CJaJhHh%6CJaJhHh%OJQJ^JaJhHh%OJQJaJhHh%6OJQJ^JaJ,jhHhCOJQJUaJmHnHu$-,---8.b..D/F/X/Z/D1L1|1~1^2z22233444@5P5z554888d8f869`9b9999999 :N:p:r:::::n;r;;;=ʻʳʬʎh=H hkh3h35OJQJ\^Jh%cDh36] h36]h4h>G] h>G] h_G] h=H]h4h3]hg*h3\ h3\h4h3\ h%cDh3 hHh% hHh3h35F/Z/33d8f8==^B`B\F^F(K*K@K$LM$ & Fddd[$\$a$gdT~  & FdgdT~ p#ddd[$\$gdT~ $da$gdT~$ d@d7$8$H$a$gdT~$d7$8$H$a$gdT~ $da$gdT~dgdT~=="=.=J==4>6>|??R@AAB^B`BDDDDEFTFVF\F^FFG\HpHHHHHII"J$JJJKKK&K*KȔȍ덃{vrrrrh$ h$]h4h3]h4h36] h4h3h3h3]hd~;CJaJ!jh3h30JCJUaJh3h3CJaJh3h3\ h3h3 hHh3hkh36jhkh30JUh3 hkh3h3OJQJ^J,*K@KRK`KbKKLL$L8LD}rhT~h%mH sH hmH sH hu1mH sH hu1hu1mH sH hu1hu15mH sH hu1h%mH sH hxh*6hx0J6]hHh*0J6]hHh*0Jj@hHh*UjhHh*U hHhx hHh*hx* ҅ԅچ pޕ^,|h $da$gdT~dgdT~ $da$gdT~dgdT~$d7$8$H$a$gdT~چ܆r Dz 8:Tʓ̓ }u}hm}CJaJhm}hm}CJaJ!jhm}hm}0JCJUaJhxhY6hxhrT hY6] hYaJjhY0JUhjhY5 hjhYjhjhY0JUhUohUo6hUojhUo0JUhhY hY0J+ Ȕprޕ(X^`,.*šܚVĽĽxmemYmhnhn6CJaJhxCJaJhnhnCJaJhd~;CJaJhnhYCJaJ!jhnhY0JCJUaJ hY6]hYjhY0JUhxh 6hx h4h jh4h 0JUh jh 0JUh (hm}h (CJaJ!jhm}h (0JCJUaJ"ZhԜ 82|~fhɽɠxqgqxq_q_qX h;8h3h4h36h4h36] h4h3jh4h30JUhYhB]hY6CJaJhB]hYCJaJ!jhB]hY0JCJUaJhxhb6CJaJhxhY6CJaJh*hYCJaJ!jh*hY0JCJUaJhnhYCJaJhxCJaJhnCJaJhjX$&(468<>JLNPRVXܦަ46VXڧܧ(*NPx¸´zz hY5hY5CJ\hY5OJQJ\^Jh$0JmHnHuhY hY0JjhY0JUh$h];h36] h];h3h3jh30JUh;8h3>*CJaJh;8h3CJaJ!jh;8h30JCJUaJ0"$&8:<RTVXƦܦަ46FVX$a$$a$h]h&`#$dgdT~ $da$gdT~Xڧܧ(*NPxzبp "$$d7$8$H$a$gdT~gd$a$xz "$hT~h%mH sH h%hr_hY5hr_hYCJaJhY#0P/ =!"#$%DyK mkolakovic@efzg.hryK 4mailto:mkolakovic@efzg.hrqDyK ?http://www.versaggi.net/ecommerce/articles/romer-econideas.htmyK ~http://www.versaggi.net/ecommerce/articles/romer-econideas.htm-DyK .http://www.sveiby.co.au/EmergingStandard.htmlyK \http://www.sveiby.co.au/EmergingStandard.html@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHX@X Naslov 1$$7$8$@&H$a$5OJQJ\^JaJF@F Naslov 2$dd@&[$\$5\B@B Naslov 3$$@&a$ 5>*\T@T Naslov 4$$7$8$@&H$a$5\aJmH sH >A@> Zadani font odlomkaZi@Z Obi na tablica :V 44 la .k@. Bez popisa VB@V Tijelo teksta$7$8$H$a$OJQJ^JaJ8 @8 Podno~je  p#2)@2 Broj stranice6U@!6 Hiperveza >*B*ph^P@2^ Tijelo teksta 2$7$8$H$a$CJOJQJ^JaJd@Bd  Tekst fusnote,Tekst fusnote CharCJaJ>&@Q> Referenca fusnoteH*V^@bV Standard (Web)dd[$\$OJPJQJ^J2a@q2 HTML-navod6]8OA8 Tijelo fusnote^Q@^ Tijelo teksta 3$dha$5CJ OJQJaJtH jC@j Uvu eno tijelo teksta$dh`a$OJQJaJtH *W@* Strong5\VOV &Tekst fusnote Char Char_HmHsHtH:O: RA Text fusnote$a$] o/;q@]GVYZv[\[f5ov̂؂ )K-tk K z p /CXo     5430/CXo   4GJKEF } ~ ?@`a"# !!""$$%%((w)))A*]*^**1+y+z+,,y.z.s/t/0033556699;;==>>u@v@4B5BjCkCEEGGHHJJKKKcLLKMMM]NNO[OO0PPPLQQQ/RoRRRhSiS:T;TTTUUVV'Y)YZZ [[]]3a4a@b%cddqee_f`f h!h"hMhNhii"jjjjkklmSnTnoooooooooooqq5t6t8t9t:t;tt?t@ttttvv'x(x2xzz||%RׇOvى6׋&4OÒǔ1ĕ7}aqNؙEКK|}IJ noɣHa=tܫ4կC9zʳ˳߳  (01FGZ[rs´=wx0000000000000000000000000000000000000000000000000000 00 0000 0 0 0 000 0 000000000000000000000080000800@0000000000000000000000H0H0000p00000000000000000000X00X000000 0Q* 0Q* 0Q* 0Q* 0Q* 0Q*0000002h02h02h 02h 02h 02h02h02h02h 02h 02h 02h02h02hh02hh02h02hh02hh02h02hh02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h02h08x08x08xx08x08x08x08x08x08x08x08x08x08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 0 8x 0 8x 0 8x 0 8x 0 8x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 08x 0lx 0lx 0lx 0lx 0 lx 0!lx 0"lx 0#lx 0$lx 0%lx 0&lx0v000000000p@0@0p@0p@0@0@0p@0p@0@0P@0X@0@0@0@0p@0@0p@0@0@0@0@0@00H<@0@0@0@0@0@00%000000000000000000000000000000000H0M90"04GJKEF } ~ ?@`a"# !!""$$%%((w)))A*]*^**1+y+z+,,y.z.s/t/0033556699;;==>>v@4B5BjCkCEEGGHHJJKKKcLLKMMM]NNO[OOPPLQQQ/RoRRRhSiS:T;TTTUUVV'Y)YZZ [[]]3a4a@b%cddqee_f`f h!h"hMhNhii"jjjjkklmSnTnoooooooooqq5t6t8t9t:t;tt?t@ttttvv'x(x2xzz||%RׇOvى6׋&4OÒ noɣa=tܫ4կ00000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 000 0 00000000000000000000000000000000000000000000000000@000000000000000000000000000000 0C) 0C) 0C) 0C) 0C) 0C)000000-g0-g0-g 0-g 0-g 0-g0-g0-g0-g 0-g 0-g 0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0-g0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw0Jw 0Jw 0Jw 0Jw 0Jw 0Jw 0Jw 0Jw 0Jw 0Jw 0 Jw 0 v 0 v 0 v 0 v 0 v 0v 0v 0v 0v 0v 0vO900p O900M900 0 @0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @0 @0 0 4 . P!18D&Rfks|`8: 4b'-=*KO$Tt\it hx$_bcefghjkmnoprstvxz=]4ʼ6F/M~j X$`dilquwy"aOx WMXXX !!l>?,b$~T@7Y_@5>|(   b  *# ?  #" T  # IL< ? T  # $L< ? `  C PFPF**, T  #  -j0 T  # _-,j0 T   #  ,T14 T   #  T1_4 T   #  _4,7 T   # 4 7  T   # |8Ib;  T  # 8#b;  ` 0!P" # ,-TB  C D0!!TB  C D!P"TB  C D!P"TB  C D!!` p34 # k0U1TB  C D`3`P4TB  C DpP4p4TB  C DP44TB  C DpP4Q4` p34 # 344TB  C D`3`P4TB  C DpP4p4TB  C DP44TB  C DpP4Q4` p34 # 7 8TB  C D`3`P4TB   C DpP4p4TB ! C DP44TB " C DpP4Q4` p34 ## q;[<TB $ C D`3`P4TB % C DpP4p4TB & C DP44TB ' C DpP4Q4rb  &%5 > #" B )   &%5Z  J'%Z5 =  J'%Z5P` L H 0 +#  '44 , pH - # 333p0TB . C DL H jZ  J'o 4 <  J'o 4 0 <PFPF0"` J'k 3 fB 1 s *Dn 'o 4Z <(%Z5 ; <(%Z5 3 0PF0*PF0*3"`,%Z5  4 0 PF0*PF0*4"`</n2   5 0 PF0*PF0*5"`<(+  nr 6 c $PF0*PF0*V"`y-4B S  ?o6t>X tTl t IM5:!%,?Fgqtwx( &)/0:X[\bcefnoz3;<Bm{| GMHOPW5>hopv  % 0 ,!7!!!]#g#######$$$$$$4$?$$$%%%%%%%%%%%%%%]&b&&&<'F'''''((( ) ))#)()n)t)^*e*z++++s,y,,,+.4..///T1\1]1d1122 2 22223333=4E4F4P4u4x4y444444555%55555\7c7l7r7t7~799991:6:7:=:L:T:U:\:f:m:::z;;;;;;;;;;<<<< =)=*=.=/=<===G=_=d=l=v=w={=|======6?;???H?M?R?S?]?^?`???????????????@@@@@@@@AAAAAACCCCC"C6C?C@CHCICOCPCRCSC]C^C`CaCgCkCqCDDD"D#D*D+D0DiDrDsDzDDD$E+E,E3E4E6E7E>E?EIEEE6F?F@FJFGGOGSGTG]GHHwH~HHHHHIIIIKKKKKKKKKKLL L LLL(L+L,L0L1L4L5LPDPMPSP^PfPgPpPPPPPPPPPPPPPPPPPQQRQ[QdQpQqQxQQQQQQQR!R"R-R5R;RORRRWReRfRlRtRzR{RRRRRRRRRRRRRRRRRSSS SSSSS'ST T T&TUUUUUUUUUUV V VVVVVVVVVVVVVVVWWWW W WWWWW W!W,WWWWWWWWWWWWWyY}Y~YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYY)\0\1\8\\\\\\]-]5]6]>]@]F]O]X]U^`^^^a!aDaLa~aaaaaaaaaaaaaaaaaaaahhhhhhhhhhhhhh#k'k(k1k%n*n,n1noo:rAr[r`rarkrrrssmttt|ttttttttttttttttYu`u^whw7}B}D}P}Q}X}Z}]}b}h}i}k}l}y}}}}}HKLRSUV_amnuvyz}~$-pz%+6:;DEHIOPRS^_hjqrtudžȆφІ؆چ  !%&)*129;FGPRX^`kpuz~ɇׇ߇ "#-/67?@EOU[cu}~ÈĈˈ'(,-47;<ABDELMPQWXbdjksvÉ͉̉׉ى6?LVWcdkovy}~ƊNJɊʊъҊي݊%1?@JKMNQR]^bcnt{Ë̋׋܋njȌԌՌ܌ߌ $&+9<=FGQRTUabikvwÍʍ΍эҍ׍؍ۍ܍!$%/023?@GIQR\v~ȏ̏ϏЏՏ֏ُڏ '+36?@CDGMT\dgpqxyǐ4= %)OXÒ̒ǔ͔הݔ ")*/17>FQTU^_ghoqtu}~•ĕ̕Օڕ  !'-07<CIls}ŖƖ͖Җٖ %(/023<=DIPafgkw|}—ŗ͗Ηїҗܗޗ  '(.034:;CNPQWX`bijoqw~ŘƘȘɘϘИӘԘܘ  !.:CDLNUdghnoqr{}Ǚșؙ̙  %&*+57<?CEK]fglmstvwz{ʚ̚К֚ !"'<CEHěڛ #$,KP`ijno|}ÜĜʜ˜ќԜܜݜ  *+0145;>EFHIRS]CQɣ }@DEHӧݧ"%*+3ŨƨȨɨϨШӨԨܨcktyƩ̩ϩتܪ ?FGIJVW^giūɫ=DQ]^ekpqvx{Wabht{|0<afioGLS\įƯ˯ү -4<Bذ   |Ųݲ34FGIKDF | ~ >@_a!# !!""$$%%((v)w)))))@*A*\*^***0+1+x+z+,,x.z.r/t/0033556699;;==>>t@v@3B5BiCkCEEGGHHJJKKKKbLcLiLjLLLJMKMQMRMMMMMMM\N]NNNOOZO[OOO/P0PPPPPKQLQQQQQQQ.R/RnRoRRRRRgSiS9T;TTTUUVV&Y)YZZ [[]]2a4a?b@b$c%cddddpeqeee^f`fh"hLhNhii!j"jjjjjkk~llmmRnTnooooqq4t@tttttvv&x(x1x2xzz||$%QRևׇNOuv؉ى56֋׋%&34NO’ÒƔǔ01Õĕ67|}`apqMNיؙDEϚКMJK{ɣˣGJ`c<?sv۫ޫ36ԯׯBE8;y|ɳ˳޳  '(/1EGY[qs´<=vx33 m !G##$&s''(^*1+y.12357z86?AiDDEGPLQRQQiStSZ[.a4a@bg"hkknTns5t%RcׇOv64Ò1ĕ7aLQП Soɣaɳ˳޳  /1EGY[qsxɣpravopravopravopravopravopravopravopravopravoMarko KolakoviD t@DVAD q= \ C.^|f(2dL/;(l`hJ= AD.:E9Y]nJGdJƪ2VAj\pxEb 'CiDHn 6$y Ez ^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(. ^`o()pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.hh^h`o(. 88^8`hH. L^`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. xLx^x`LhH. HH^H`hH. ^`hH. L^`LhH.hh^h`. hh^h`OJQJo(h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.hh^h`.hhh^h`6.h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L. hh^h`56o(.^`o(.^`OJPJQJ^Jo(-pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.k^`ko()88^8`OJPJQJ^Jo(- L^`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. xLx^x`LhH. HH^H`hH. ^`hH. L^`LhH.hhh^h`.h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.hh^h`OJQJo(hH88^8`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJ^Jo(hHoxx^x`OJQJo(hHHH^H`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH hh^h`OJQJo(^`.^`.^`.pp^p`.@@^@`.  ^ `.  ^ `.^`.^`. hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo(hh^h`.'CiC.]nJ/;DHn6$yxEb:E\EzhJ==2VADD GdJj\(2DiPI]:X0t=Ta`R FThW6贚^iL<#.)RpoUo&0 Q s jOt@ ds'OI(v(-2)u1d~;RAkB%cD7#F=H\HjIG*0SNJ~j.SmQl(B2t>&2 a%214 =o$1_.[LQʳM40B@ 8  #$&)/124579:<=ACFGHIJLMN[O[P[RSZ[`` ` ```````"`2`4`6`8`<`B`H`N`P`T`Z`f`j`l`@`r`v`z`|````````````H@```X@```UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialI& ??Arial Unicode MS;Wingdings?5 z Courier New"q/Lz/LzrWS)rWS)!24dvv 3qH(?H~Robert Solow, ameri ki profesor na Massachusetts Institute of Techology, dobitnik nobelove nagrade za ekonomiju 1987, u enik ipravoMarko Kolakovi\               Oh+'0 ,<HTh    Robert Solow, ameriki profesor na Massachusetts Institute of Techology, dobitnik nobelove nagrade za ekonomiju 1987, uenik iobepravo Sravrav Normal.dotwMarko Kolakovi2rkMicrosoft Word 10.0@G@1t@1trW՜.+,D՜.+,h hp|  Gnn)SvA Robert Solow, ameriki profesor na Massachusetts Institute of Techology, dobitnik nobelove nagrade za ekonomiju 1987, uenik i Naslov 8@ _PID_HLINKSAY[.http://www.sveiby.co.au/EmergingStandard.htmlks?http://www.versaggi.net/ecommerce/articles/romer-econideas.htm.mailto:mkolakovic@efzg.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`acdefghiklmnopqvRoot Entry F08@txData 1TableWordDocument%SummaryInformation(bDocumentSummaryInformation8jCompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q