Naslov
Vanjskotrgovinska politika Hrvatske
(Trade Policy of Croatia)

Autori
Host, Alen

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Ekonomska Fakulteta

Mjesto
Ljubljana

Datum
08.07

Godina
2004

Stranica
96

Mentor
Kumar, Andrej

Ključne riječi
Hrvatska; vanjska trgovina; trgovinska politika; teorija; WTO; sporazumi; evaluacija
(Croatia; foreign trade; trade policy; theory; WTO; agreements; evaluation)

Sažetak
Integrativni procesi na europskom kontinentu povezani s težnjom pripadajućih država za gospodarskim povezivanjem svoj su inicijalni impuls imali u vanjskotrgovinskoj sferi. Republika Hrvatska je osamostaljenjem dobila autonomiju u kreiranju vlastite gospodarske, a samim time i vanjskotrgovinske politike, no želja za priključivanjem Europskoj uniji rezultirala je potrebom za prihvaćanjem globalnih vanjskotrgovinskih pravila WTO-a. Prilagođavanje navedene politike pravilima WTO-a uzrokovalo je velike promjene u svim segmentima gospodarstva, a posebno u vanjskotrgovinskom sektoru. S obzirom da svaka država želi ostvariti što veće koristi od integriranja i posljedične liberalizacije, ključno je pitanje što će ovi procesi značiti za nju, njezino gospodarstvo, stanovništvo, te kakve koristi i troškove može očekivati. Odgovori su mnogo kompleksniji od samih pitanja, potrebne su brojne analize pomoću kojih kvantitativno možemo procijeniti sve moguće posljedice, a za tu su potrebu razvijeni različiti pristupi, metode i modeli mjerenja učinaka vanjskotrgovinske politike. Namjena magistarskog rada je prezentirati teorijske značajke carinskih i bescarinskih barijera, kao i predstaviti mjere vanjskotrgovinske politike u upotrebi u Republici Hrvatskoj, uz ocjenu njihove učinkovitosti etabliranim indikatorima kvalitativne konkurentnosti (intragranska trgovina, tehnološka konkurentnost, kao i strukturnog aspekta vanjskotrgovinskih tokova). Posebnost ovoga rada je u izučavanju snažnih integracijskih procesa u kojima Hrvatska sudjeluje posljednjih godina, a koji su umnogome odredili i određuju vanjskotrgovinske odnose. U prvom dijelu pod naslovom "Teorijska zasnovanost vanjskotrgovinske politike" definirani su temeljni pojmovi vanjskotrgovinske politike i prikazano njihovo djelovanje. Pored toga, opisan je okvir današnje hrvatske vanjskotrgovinske politike određen priljučivanjem WTO-u, CEFTI, te skorom otpočinjanju pregovora o pridruživanju EU. Ujedno je prezentiran koncept nominalne i efektivne carinske zaštite temeljen na input-output tablicama. Oblikovanje vanjskotrgovinske politike Republike Hrvatske naslov je drugog poglavlja u kojem se na sustavan način, uvažavajući vremensku dimenziju, opisuju vanjskotrgovinske mjere u upotrebi, ali i daje predviđanje glede njihovog kretanja u budućnosti. Uz nezaobilazne mjere carinske zaštite, detaljno se analiziraju necarinske mjere zaštite, kao medij za izbjegavanje globalnih pravila trgovanja. Suptilnost količinskih ograničenja, mjera administrativnog protekcionizma, politike izvoznih poticaja, antidampinških i kompenzatornih opterećenja, carinskog postupka, politike javnih nabavki, pravila normizacije i mjeriteljstva, zaštite potrošača ogleda se u činjenici njihove efikasnosti, ali i netransparentnosti. Dugoročni strateški cilj Hrvatske je članstvo u EU, stoga je jasna intencija adoptiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao fundamentalne odrednice cjelokupne hrvatske politike. Za potrebe ovoga rada bit će predstavljene posebnosti u odnosu na dosadašnju generaciju Europskih sporazuma, te cjelovita analiza njegovog vanjskotrgovinskog aspekta. Posljednji, četvrti dio rada temelji se na izabranim indikatorima kvalitativnog aspekta konkurentnosti. Predstavlja se njihov povijesni razvoj, a zatim slijedi primjena odgovarajućeg pokazatelja na primjeru Hrvatske, čime će se ocjeniti adekvatnost hrvatske vanjskotrgovinske politike u proteklom razdoblju. Skupine indikatora koje će služiti za ocjenu kvalitete vanjskotrgovinske politike Hrvatske su: indikatori intragranske razmjene, indikatori tehnološke konkurentnosti te indikatori strukturnoga aspekta vanjskotrgovinskih tokova. Općeprihvaćenu metodu mjerenja intragranske trgovine inaugurirali su Grubel i Lloyd (1975), temeljenu na doprinosima Verdoorna (1960), Kojime (1964) i Grubela (1967), dok je mjerenje marginalne intragranske razmjene evoluiralo od pristupa Hamilton-Kniesta (1991), Grenaway-Hine-Milner-Elliota (1994), do Brülharta (1994). Tehnološka se konkurentnost mjeri pokazateljima usporednih prednosti po tehnološkim razredima (RCA) fundiranih doprinosima Balasse (1965) uz primjenu metode tehnološke klasifikacije Wolfmayr-Schnitzer (1998), koja koristi kombinaciju ranijih metoda Leglera (1982), Schulmeistera (1990), i Schulmeistera i Boescha (1987). Utvrđivanje relativnih komparativnih prednosti (RCA) prema CEPII indeksu te vanjskotrgovinska specijalizacija po tehnološkim razredima ima cilj identificirati jake i slabe točke gospodarstva, te ocjeniti adekvatnost prilagodbe respektirajući vremensku dimenziju. Strukturalni aspekt vanjskotrgovinskih tokova promatran je relativnim udjelom "osjetljivih" proizvoda u agregatnom izvozu, kao i regionalnom koncentracijom hrvatskoga izvoza.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA