Naslov
Lička ikavica- nesuđeni hrvatski književni jezik
(Lika ikavian dilect - undestined Croatian standard language)

Autori
Bežen, Ante

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Ričnik ličke ikavice

Urednik/ci
Čuljat, Marko

Izdavač
Lik@ press

Grad
Gospić

Godina
2004

Raspon stranica

ISBN
953-97738-4-9

Ključne riječi
ikavski, ijekavski, hrvatski književni jezik, Šime Starčević
(ikavian dialect, jekavian dialect, Croatian standard language, Šime Starčević)

Sažetak
U doba standardizacije u 19. stoljeću hrvatski je jezik imao dva moguća puta: ijekavski i ikavski kao standardni izgovor. Ijekavski je zastupao Ljudevit Gaj i ilirci pozivajući se na ijekavizam stare dubrovačke književnosti i srodnost s jezikom Srba koji je kao standard zastupao Vuk Kardžić. Ikavski je zastupao književni krug oko časopisa Zora dalmatinska u kojem je jedan od najuglednijih suradnika bio Šime Starčević, pisac prve hrvatske gramatike koja je u cijelosti pisana hrvatskim jezikom, a zvala se Nova ricsoslovisca iliriscka (1812). Zbog tadašnjih političkih prilika pobjedila je ijekavica te je ona i danas izgovorni standrd hrvatskog jezika. Međutim istraživanja pokazuju da je ikavica imala iste mogućnosti da postane standardom, a da se to dogodilo, hrvatski bi standardni jezik imao tijekom svoje povijesti barem dvije teškoće manje: ne bi nastali toliki sporovi o jedinstvu i razlikama između hrvatskog i srpskog, a Starčevićeva zapadnoeuropska grafija puno je bliža potrebama informatičke funkcije jezika od Gajeve slavenske. Da je prihvaćen Starčevićev prijedlog, danas bi osnova standardnog hrvatskog jezika bila lička ikavica.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA