Naslov
Papiloma virusi čovjeka i tumor supresorski geni u nastanku cervikalne intraepitelne neoplazije
(Human papiloma virus and tumor supressor genes in forming cervical intraepithelial lesion)

Autori
Pavičić Baldani, Dinka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
10.06

Godina
2003

Stranica
139

Mentor
Pavelić, Krešimir

Ključne riječi
humani papiloma virus; cervikalna epitelijalna neoplazija; p53; p21
(human papiloma virus; cervical intraepithelial neoplasia; p53; p21)

Sažetak
Karcinom vrata maternice drugi je najčešći zloćudni tumor ženske populacije. Genotipovi visokog rizika papilomavirusa čovjeka kauzalno su uključeni u nastanak ovog karcinoma. Ovaj karcinom nastaje iz dobro citološki i histološki definiranih lezija koje mu predhode, nazvanih cervikalna intraepitelna neoplazija. Ukoliko se ne liječi, CIN može spontano, nazadovati, trajati, ali i napredovati prema invazivnom karcinomu. Učestalost karcinoma vrata maternice zahvaljujući metodama ranog otkrivanja ovog karcinoma, poglavito eksfolijativne citologije, dramatično se smanjila u razvijenim zemljama poslijednih 50-tak godina. Iako se citološka pretraga pokazala vrlo učinkovitom u smanjenju mortaliteta, nalazi dobiveni ovim putem često dovode do kirurškog odstranjenja lezija koje možda imaju mogućnost spontanog nazadovanja. Stoga bi potraga za objektivnim, reproducibilnim i jednostavnim molekularnim biljegom lezija koje imaju tendenciju zloćudne preobrazbe uveliko poboljšala rano otkrivanje ovog karcinoma te olakšala izbor liječenja. U ovom smo radu istraživali promjene gena p53 koristeći tri različita pristupa: određivanjem točkastih mutacija na 175. kodonu (ekson 5) i 248. kodonu (ekson 7), određivanjem gubitaka heterozigotnosti na kodonu 4 i prisustvom proteina metodom imunohistokemije. Promjene gena p53 korelirali smo sa prisustvom HPV i stupnjem CIN. Od 60 ispitivanih uzoraka, dokazali smo samo 4 mutacije i to na kodonu 248. Gubitak heterozigotnosti našli smo u svega 10 uzoraka. Na preostalom alelu u istim uzorcima nisu nađene mutacije. Pojava mutacija i gubitaka heterozigotnosti nije stajala u korelaciji sa stupnjem CIN ili prisustvom HPV. Metodom imunohistokemije protein p53 dokazali smo svega u 6 uzoraka, a intenzitet obojenja bio je slab u odnosu na pozitivnu kontrolu. Pozitivna imunohistokemijska reacija nađena je neovisno o stupnju CIN, prisustvu HPV ili mutacija. Može se zaključiti da imunohistokemijski dokaz proteina p53 ne mora nužno značiti mutiranu formu, već prije označava stanice u kojim se događa popravak DNA. Naši rezultati ukazuju da se cervikalna intraepitelna neoplazija razlikuje od ostalih premalignih lezija po načinu na koji je p53 uključen u mehanizam zloćudne preobrazbe. Dobiveni rezultati ukazuju da se gen p53 za sada ne može koristiti kao biljeg biološkog ponašanja i razlikovanja cervikalnih intraepitelnih neoplazija. Gen p53 u ljudi polimorfan je na kodonu 72. U novije vrijeme ispituje se povezanost između pojedinog polimorfnog oblika i nastanka cervikalne intraepitelne neoplazije. Dobivaju se kontradiktorni rezultati. Neke studije ukazuje da je polimorfni oblik p53 – Arg osjetljiviji na degradaciju uzrokovanu HPV E6 proteinom od p53 – Pro polimorfnog oblika. Iako je u našim rezultatima nađena veća učestalost polimorfnog oblika p53 – Arg ovisno o stupnju CIN (60% u CIN III, 50% u CIN II i 20% u CIN I) ovo povećanje nije statistički značajno. Da bi mogli donijeti preciznije zaključke o ulozi ovog polimorfizma u nastanku karcinoma vrata maternice potrebno je provesti opsežnije studije u normalnoj populaciji te svakako u bolesnica oboljelih od karcinoma vrata maternice. Cilj je ovog rada također bio ispitati ponašanje gena nm23-H1 u cervikalnoj intrapitelnoj neoplaziji. U našem je istraživanju nađena značajno smanjena ekspresija ovog proteina ovisno o stupnju CIN. Ovaj nalaz navodi na zaključak da je smanjenje ekspresije nm23-H1 rani događaj u nastanku raka vrata maternice. Nismo našli korelaciju između smanjenja ekspresije proteina nm23-H1 i statusa HPV. Da bi donijeli derfinitivni zaključak o ponašanju nm23-H1 u lezijama koje predhode karcinomu vrata maternice potrebna su opsežnija istraživanja. Cilj je ovog rada bio i ispitati moguću ulogu p21 u nastanku i ponašanju cervikalne intraepitelne neoplazije metodom imunohistokemije. Od 60 uzoraka našli smo statistički značajno smanjenje ekspresije ovog proteina u odnosu na stupanj CIN. Smanjena ekspresija p21 nađena je u 21 uzorku dijagnoze CIN III, 7 uzorka dijagnoze CIN II i 1 uzorku dijagnoze CIN I. Ovi rezultati mogu ukazivati da smanjena ekspresija proteina p21 može biti rani događaj u zloćudnoj preobrazbi epitela vrata maternice. Ekspresija p21 nađena je u većini naših uzoraka unatoč izostanku ekspresije proteina p53 što ukazuje na postojanje mehanizmama indukcije p21 neovisnih o p53.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA