Pregled bibliografske jedinice broj: 173389
Perkutana perikardiocenteza u pedijatrijskoj jedinici intenzivnog liječenja.
Perkutana perikardiocenteza u pedijatrijskoj jedinici intenzivnog liječenja. // Drugi simpozij Hrvatskog društva za dječju kardiologiju i reumatologiju s međunarodnim sudjelovanjem, Knjiga sažetaka / Prof.dr.Ivan Malčić (ur.).
Zagreb, 2003. (poster, nije recenziran, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 173389 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Perkutana perikardiocenteza u pedijatrijskoj jedinici intenzivnog liječenja.
(Percutaneous pericardiocentesis in paediatric intensive care)
Autori
Novak, M, Cvitković, M, Galić, S, Šarić, Dalibor, Gjergja, Zdravka, Malčić, Ivan, Marinović, Branko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Drugi simpozij Hrvatskog društva za dječju kardiologiju i reumatologiju s međunarodnim sudjelovanjem, Knjiga sažetaka
/ Prof.dr.Ivan Malčić - Zagreb, 2003
Skup
Drugi simpozij Hrvatskog društva za dječju kardiologiju i reumatologiju s međunarodnim sudjelovanjem
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 13.11.2003. - 15.11.2003
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Perkutana perikardiocenteza; djeca
(Percutaneous pericardiocentesis; children)
Sažetak
Perkutana perikardiocenteza (PP) rutinski je, ali ne čest zahvat u pedijatrijskoj jedinici intenzivne medicine. Prvi put je opisana još 1840.-e godine, a tijekom proteklog toljeća postala je postupkomizbora uliječenju bolesnika s perikardijalnimizljevom. Prije uvođenja 2-dimenzijske ehokardiografije zahvat se radio na slijepo, subksifoidnim pristupomuz nerijetke ozbiljne komplikacije. Direktna vizualizacija srčanih struktura, kao i ookolnih organa, danas omogućava njegovo izvođenje uz minimalan rizik. Najčešći uzroci perikardijalnog izljeva su infekcija (perikarditis) i trauma (uključujući i kirurški zahvat-postperikardiektomični sindrom), javlja se i u sklopu malignih i autoimunih bolesti, a može biti uzrokovan i lijekovima. Klinička slika ovisi o količini alii o brzini nakupljanja tekućine u perikardijskog vreći. Simptomi su: bol u prsnom košu, dispneja, kašalj, vrućica i promuklost uz tahikardij, tahipneju , nabrekle vene na vratu, suženi pulsni tlak, paradoksalni puls i povišeni centralni venski tlak. Veliki izljev može uzrokovati značajnu hemodinamsku nestabilnost ometajući punjenje klijetki (srčana tamponada). Komplikacije zahvata vrlo su ozbiljne i uključuju punkciju miokarda ili koronarnih krvnih žila, pluća, jetre ili želuca, pneumoperikard, aritmije, te unos infekcije (perikarditis). Uposljednjih 5 godina (1999.-2003.) PP je u našoj Jedinici izvedena 15 puta. Najčešće se radilo o stanju nakon kardiokirurškog zahvata (8 bolesnika), u njih 4 radilo se o gnojnomperikarditis (u jednog se djeteta radilo o imunodeficijenciji), u 2 bolesnika riječ je bila o primarnoj malignoj bolesti (akutna limfatička leukoza i Non Hodkin limfo), a u 1 bolesnika o mezenhimopatiji. Zahvati su protekli bez komplikacija
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti