Pregled bibliografske jedinice broj: 172224
ISTRAŽIVANJE PATOGENETSKIH MEHANIZAMA I UČINKOVITOSTI ENDOSINUSNE TERAPIJE KRONIČNOG MAKSILARNOG SINUITISA KOD ODRASLIH
ISTRAŽIVANJE PATOGENETSKIH MEHANIZAMA I UČINKOVITOSTI ENDOSINUSNE TERAPIJE KRONIČNOG MAKSILARNOG SINUITISA KOD ODRASLIH, 2004., magistarski rad, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 172224 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
ISTRAŽIVANJE PATOGENETSKIH MEHANIZAMA I UČINKOVITOSTI ENDOSINUSNE TERAPIJE KRONIČNOG MAKSILARNOG SINUITISA KOD ODRASLIH
(RESEARCH ON PATHOGENIC MECHANISMS AND EFFECTIVENESS OF ENDOSINUSAL TREATMENT IN ADULT PATIENTS WITH CHRONIC MAXILLARY SINUSITIS)
Autori
Drviš, Petar
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
17.11
Godina
2004
Stranica
70
Mentor
Baudoin, Tomislav
Ključne riječi
kronični rinosinuitis; endosinusna terapija; citokini
(chronic rhinosinusitis; endosinusal treatment; cytokines)
Sažetak
Kronični rinosinuitis je jedna od najčešćih kroničnih bolesti suvremenog čovjeka, sa značajnim utjecajem na kvalitetu života. Provedeno istraživanje je proučavalo učinak endosinusne terapije na 45 ispitanika s kroničnim maksilarnim sinuitisom. Ispitanici su nasumce podijeljeni u tri skupine koje su endosinusno tretirane: a) deksametazonom i gentamicinom, b) deksametazonom, c) ispiranjem sinusa fiziološkom otopinom. Ispirak sinusa uzet je prije terapije i neposredno nakon terapije, a tijekom sinusoskopije uzet je bioptat sluznice sinusa i mikrobiološki bris sinusa. Endosinusna primjena deksametazona, kombinacije deksametazona i gentamicina te ispiranje sinusa fiziološkom otopinom kod pacijenta s kroničnim maksilarnim sinuitisom dovodi do poboljšanja, odnosno pada prosječne vrijednosti indeksa težine rinosinusne bolesti kod svih ispitivanih skupina. U skupini ispitanika s apliciranim deksametazonom te u skupini ispitanika s apliciranom kombinacijom deksametazona i gentamicina dolazi do pada vrijednosti indeksa težine rinosinusne bolesti koji je statistički značajan (p<0.05), dok u skupini u kojoj su sinusi ispirani fiziološkom otopinom pad vrijednosti indeksa nije statistički značajan. Primjenjena endosinusna terapija u svim ispitivanim skupinama dovodi do porasta vrijednosti ECP, do pada vrijednosti triptaza, te do porasta vrijednosti MPO-a u ispirku maksilarnih sinusa kod svih ispitivanih skupina. Promjena vrijednosti navedenih citoloških markera nije niti u jednoj ispitivanoj skupini statistički značajna. Razina ispitivanih celularnih markera (ECP, MPO i triptaza) u ispirku sinusa u svim ispitivanim skupinama statistički značajno koreliraju prije tretmana, dok poslije endosinusne terapije razina ispitivanih markera međusobno ne koreliraju. Vrijednost indeksa težine rinosinusne bolesti prije i poslije endosinusne terapije ne korelira s niti jednim ispitivanim patohistološkim parametrom bioptata sluznice maksilarnih sinusa. Provedeno istraživanje pokazuje da je endosinusna terapija steroidom / antibiotikom i steroidom učinkovita u liječenju kroničnog maksilarnog sinuitisa.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti