аЯрЁБс>ўџ JLўџџџIџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС5@№ПJbjbjЯ2Я2 .P­X­XŒџџџџџџˆ˜˜˜˜˜˜˜Ќttt8Ќ$а ЌЗюшш"      $Ѕ Rї 0,E˜     ,˜˜  q666 Д˜ ˜ 6 66J˜˜J м дDƒ)ФtОLJ‡0ЗJ' ' JЌЌ˜˜˜˜' ˜JМ  6     ,,ЌЌ$аЄ ЌЌаCRNO BIJELO U KOLORU (JULIJE KNIFER: KOLA}I) Prve slike s motivom meandra Julije Knifer naslikao je 1960. godine. Nakon toga njegova e umjetnost biti isklju ivo vezana uz pojam meandra: varirat e ga kroz tisue i tisue mogunosti na slikama, muralima, crte~ima, grafikama, skicama, skulpturama, reljefima. Takoer i kola~ima. Pokazalo se da invencija meandra i njegovo trajno usvajanje u ovoj umjetnosti nije bilo nimalo slu ajno. Desetak godina prije nego ato je motiv slike ogolio na krajnje sa~etu vizualnu formulu, Julije Knifer je nizom djela pokazao ato je njegov kona ni cilj. Od 1949. do 1952. svakodnevno je radio autoportrete. Radio ih je naj eae olovkom, mahom na istome formatu (A4), a injenica da je jedan isti motiv, t e rei svoje lice, ponavljao u stotinama varijacija, govori nam dvije va~ne stvari: da je motiv, odnosno temu, ~elio dovesti do apsurda. Nadalje, da komponentu vremena treba shvaati kao bitnu supstanciju koja sudjeluje u nastajanju djela. `toviae, sam pojam ЋdjeloЛ trebalo bi na neki na in ovdje relativizirati, budui su pojedina ne slike, crte~i, reljefi, murali.... dakle pojedina na umjetni ka djela, tek fragmenti sustava koji Knifer shvaa kao svoju umjetnost. Nejednom je isticao kako mu pojedina no djelo nema osobitu va~nost, ve ga treba gledati isklju ivo u kontekstu cjeline. To bi zna ilo da proces, a ne jedna, dvije ili stotine zavraenih slika ima presudnu ulogu i zna enje u ovome opusu. Kada je objaanjavao zaato se opredijelio za meandar, Julije Knifer je isticao kako je, zapravo, ~elio stvoriti anti-sliku. Sliku koja operira krajnostima: crnom i bijelom bojom, okomitim i vodoravnim dijelovima meandra i, ato je osobito va~no, monotoni je ritam htio izabrati za klju no kompozicijsko na elo. Promatramo li umjetnikove namjere u kontekstu vremena u kojemu se formirala ova umjetnost, a rije  je o pedesetim godinama, tada nije teako zaklju iti koliko su Kniferove namjere, pa i njegova umjetnost openito, odudarali od tadaanjih standarda. Dok su se u Hrvatskoj, pa i drugdje u Europi vodile rasprave i polemike o apstraktnoj ili figurativnoj umjetnosti, a apstrakcija se uzimala kao znak duha vremena, ovaj je umjetnik svojim djelom relativizirao takav izbor. On je te~io ne emu bitno drugome: anti-slici. Dakle umjetni kome stajaliatu koje pojmove figurativnog i apstraktnog na podjednak na in isklju uje, jer se u oba slu aja radi o slici. Slika kao objekt, kao stvar, res, rei neato je ato Knifera nije osobito zanimalo. On se okrenuo onoj mogunosti koju e formulirati tek slijedee generacije umjetnika koji e fokus svojeg interesa vidjeti u praksi, a ne u objektu, u formi. Rije  je, dakle, o umjetnosti koja e stajaliate (:attitude) suprotstaviti formi, kako je to jezgrovito formulirao H. Szeemann. Nakon ato je 1960. pokazao svoje prve meandre, Knifer je s njima sudjelovao na nekoliko va~nih izlo~bi koje se mogu razumjeti kao svojevrstan ikonoklasti ki odgovor na stanje kasnoga, razvodnjenog i brbljavog enformela. Rije  je o meunarodnoj izlo~bi ЋNove tendencijeЛ koja je otvorena u Zagrebu u ljeto 1961. i o izlo~bi ЋOltre l'informaleЛ koju je organizirao Giulio Carlo Argan u sastavu Biennala u San Marinu rujna 1963. Spominjem ove izlo~be iz jednostavnoga razloga: one e biti jasan indikator novoga stanja na europskoj umjetni koj sceni, stanja u kojemu e umjetnici i kriti ari tra~iti odgovor na krizu koju je izazvao enformel. Jedan od takvih odgovora jest izmijenjeni odnos prema slici, prema umjetni kome djelu uope. Nastoji se skinuti aura metafizi ke prirode djela i sagledati ga u njegovoj goloj, injeni noj pojavnosti. Ta gola, injeni na priroda umjetni koga djela afirmirat e ne samo proces rada, ve i fizi ke komponente djela. .0^` 8 n Œ ь ј    , @ Ъ о $rt&*,BlМњVРPVblˆœШš’*№нбХбЙб­б­б­бЙб­Ё­Й­Ё­Ё­Ё­Ё­•Ё•Й‰Ё‰Ё‰}‰}‰q}qhжHOJQJmHsHh/wЂOJQJmHsHhLPѕOJQJmHsHhP^JOJQJmHsHhbСOJQJmHsHhz“OJQJmHsHh' цOJQJmHsHhZOJQJmHsHhЁFъOJQJmHsH$hЁFъhЁFъCJOJQJaJmHsHhЁFъCJOJQJaJmHsH,0`bТОкIмIоIрIтIєIіIјIJJJJJєєєьфмдддЩНЛЙНЛЙЙЩ „ќџ„&`#$gdZ $dha$gd“їdhgd“їdhgdWrЉdhgd—P6dhgdbС $dha$gdЁFътIJўў*,&”–ЂЄМРртИКикцьn !!!і!l"В$6%.Ю.а.n/|/†/ˆ/єшйшєшЭшЭСєСЕСЕСЉСЉш‘…ymk_S_S_Shџ OJQJmHsHhя6гOJQJmHsHUhКЬOJQJmHsHh’8 OJQJmHsHhА,цOJQJmHsHhЕkLOJQJmHsHhv)ЗOJQJmHsHhФcOOJQJmHsHhхu@OJQJmHsHhћROJQJmHsHh—P6OJQJmHsHhжH6OJQJ]mHsHhжHOJQJmHsHhЦMnOJQJmHsH Nakon ato je 1960. sliku sveo na elementarne injenice, maksimalno reducirajui izra~ajna sredstva, Knifer je itavo sedmo desetljee istra~ivao mogunosti koje su mu se ukazale nakon prvih meandara. Upoznavai umjetnost Yvesa Kleina i Knifer je, poput Piera Manzonija u Milanu, pripadnika grupe Zero u Dќsseldorfu, ali i njegovih prijatelja iz Zagreba koji su zajedno s njim 1959. oformili umjetni ku grupu Gorgona, prepoznao novu energiju koju je nudio Klein. A nakon ato je 1970. u Zagrebu odr~ana velika Kleinova izlo~ba, Knifer e u svoj reducirani kromatski sustav, koji ine tek dvije ne-boje - crno i bijelo, nakratko unijeti nove vrijednosti. Tako jednu vrst ultramarina, zatim zlatnu boju, dakle kromatske znakove koji su jasno upozoravali na Kleinovu nazo nost. Serijom slika koje e pokazati na samostalnoj izlo~bi u Galariji suvremene umjetnosti u Zagrebu krajem 1970. Knifer e obznaniti te inovacijske vrijednosi u svojem djelu. Ne samo da je boju uklju io u sliku, istina rije  je o veoma uskome izboru, ve su meandri i oblikom svedeni na najelementarniji znak. Upotreba akrilika, a ne viae uljene boje, omoguila je kompaktnu obradu povraine slike, pa se ploha doimala krajnje neutralnom, glatkom, napetom i anonimnom. Po etkom ljeta 1971. Knifer izrauje prvi mural: veliki meandar na fasadi osnovne akole u zagreba kom predgrau Vrap e. Po inje uskoro raditi reljefe i skulpture, takoer s jedinim motivom meandra. Taj je dio Kniferova opusa pokazan, publiciran i izlagan. Meutim, u isto to vrijeme neposredno nakon 1970. i tijekom narednih godina Julije Knifer izrauje kola~e: izrezuje meandre i lijepi ih na podlogu. Takoer, a to je osobito zanimljivo, pojedine e primjere ostaviti samostalne, da nisu fiksirani na podlogu. Meandar se sada doima isklju ivo kao fizi ka injenica, a iako je sveden na dvodimenzionalan oblik u njemu se prepoznaje ~elja da se istakne upravo vrijednost elementarne supstancije i nastojanje da se uspostavi dijalog izmeu krhke, fragilne no, ipak opipljive materije i prostora. Ti kola~i, nastali prije tridesetak godina, do sada ne samo da nisu izlagani, nego nisu ni publicirani, pa niti uklju eni u dvije Kniferove monografije. Nastali tijekom godina koje su prethodile radovima na papiru, crte~ima olovkom i grafitom, dakle onoj djelatnosti koju je umjetnik zapo eo 1977. i koja e ga sve do danas u najveoj mjeri okupirati, ti kola~i imaju osobito zna enje. Meandar se u njima otkriva kao predmet, kao postvarena, reificirana formula, kao opipljiva injenica. Uklju ivanjem boja sada se jasnije isti u varijante jednoga motiva: meandar e se tako u pojedinim slu ajevima javljati kao slo~ena struktura nalik ornamentu, drugi puta je krajnje sa~et, s tek neophodnim lancima koji ga definiraju kao prepoznatljiv oblik. Promatrani u kontekstu reljefa, pa i skulptura, dakle trodimenzionalnih djela ato ih umjetnik radi u isto to vrijeme prve polovice sedamdesetih, kola~i predstavljaju va~an dokument Kniferova istra~iva kog, to nije eksperimentalnog duha. Umjetnik kao da hoe ispitati ato viae mogunosti koje pru~a desetak godina stara slikarska opcija koja meandar ima kao svoj prepoznatljivi znak. Svojevrsno premijerno pokazivanje ovih djela na sadaanjoj izlo~bi korisno je i stoga ato je Kniferov opus danas solidno istra~en i valoriziran, a pokazivanjem tih ranijih radova mo~da se s vremenskom distancom jasnije mogu prepoznati sve umjetnikove nakane. Drugim rije ima, ova djela sigurno da nee mijenjati osnovni kurs Kniferove umjetnosti, no nedvojbeno e ga initi itljvijim i zanimljivijim. PAGE  PAGE 3 ˆ/Ž/а0ю0в2ф2ђ4ј4 5|5†5Ђ5І5ш5є566€7”7Њ7И8Ц869;’;и;ю;<<2<p<д<ш<=8=d=r=т=(>*>д>и>ц>њ>?h?Ј?Њ?ЖCєшмшашФаФаФаФаФаФаФИЌИ Ќ Ќ ” Ќ ” ” ” ” ”а”а”ˆЌаЌhqчOJQJmHsHh%˜OJQJmHsHhЫАOJQJmHsHhЗTcOJQJmHsHhGKOJQJmHsHhШgGOJQJmHsHhWrЉOJQJmHsHhhmжOJQJmHsHha\фOJQJmHsHhя6гOJQJmHsH0ЖC&H,HjHˆHŠH’HКH$I4IиIкIрIтIфI№IђIєIјIњIJJ J JJJJJєшєшєшєшмшашСЗБЗБ­ЗБЗЂЗБ­žСh§HOh§HO0JmHnHuh*Š h*Š0Jjh*Š0JUhЁFъh“їOJQJmHsHhЁFъOJQJmHsHhfОOJQJmHsHh“їOJQJmHsHhЂ{њOJQJmHsH,1hА‚. АЦA!А‰"А‰#‰$‰%ААФАФ Фœ@@ёџ@ NormalCJ_HaJmH sH tH DA@ђџЁD Default Paragraph FontRi@ѓџГR  Table Normalі4ж l4жaі (k@єџС(No List4@ђ4 ZHeader  ЦИp#.)@Ђ. Z Page NumberІPџџџџ01сп ˆ‰Š‹Œ•–—ЂЃЄЇ˜0€€˜0€€˜0€€p˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€Р+Ђ1сп ˆЇO90XЁмwМM90€O90€š€€š€€Ёлw *ˆ/ЖCJ&'JJ !•!џ•€/2‰Šќ§}~стяёЩЪб г о р ё ѓ м н ь ю ‰ ‹ RSbcnp•—ЅІdeЈЉЊЋгд78ЏА#%пр‡ŒЄЇ/2рто р ‡ŒЄЇŒЄЇŒЄЇџџXZM)х(џ Z’8 X~—P6вq:хu@ШgGжHP^JGKЕkL§HOФcOЗTcЦMnєPn*ŠћRz“%˜/wЂjЈWrЉЫАv)ЗfОbСКЬя6гhmжa\ф' цА,цqчЁFъбёLPѕ“ї>xњЂ{њџ@€‹‹Фў]‹‹@ ›Іpp ppp.џџUnknownџџџџџџџџџџџџGю‡z €џTimes New Roman5€Symbol3&ю ‡z €џArial7ю‡ŸGeorgia"ёˆ№аhвŠ„Ц#Р„Ц(BJ3BJ3!№‰‰ДДr4d~~3ƒ№ H№џ?тџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџZџџXZMўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0HˆœЈДРа мш   (08@тssXssNormalZMm27mMicrosoft Word 10.0@№M@дЧр\$Ф@B36ƒ)ФBJўџеЭеœ.“—+,љЎ0ш hp|„Œ” œЄЌД М Щт 3~A  Title  !"#$%&'(ўџџџ*+,-./0ўџџџ2345678ўџџџ:;<=>?@ўџџџBCDEFGHўџџџ§џџџKўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF%HDƒ)ФM€Data џџџџџџџџџџџџ)1Tableџџџџ1WordDocumentџџџџ.PSummaryInformation(џџџџџџџџџџџџ9DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџACompObjџџџџџџџџџџџџjџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq