Naslov
Bludnica i svetica.Starohrvatska legenda o Mariji Egipćanki
(Harlot and Woman Saint.Old Croatian legend about Mary of Egypt)

Autori
Tatarin, Milovan

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Naklada Ljevak

Grad
Zagreb

Godina
2003

Stranica
494

ISBN
953-178-595-3

Ključne riječi
Marija Egipćanka; legenda; đakon Majon; Ivančićev zbornik; Faust Vrančić; Dubrovački legendarij; Nikola Marči
(Mary of Egypt; legend; monk Majon; Ivančićev zbornik; Faust Vrančić; Dubrovački legendarij; Nikola Marči)

Sažetak
Legenda o Mariji Egipćanki jedno je od najzanimljivijih srednjovjekovnih proznih djela u kojemu je ispripovijedana neobično uzbudljiva priča o aleksandrijskoj bludnici koja postaje svetica. Nastala krajem 6. i početkom 7. stoljeća na grčkome jeziku, vrlo se brzo proširila na Zapad gdje će je u 9. stoljeću na latinski prevesti Pavao Đakon iz Napulja. Iako je teško pouzdano reći je li Marija povijesno vjerodostojna osoba, krije li se iza opisa njezine sudbine kakva konkretna životna sudbina ili je pak riječ o literarnoj fikciji stvorenoj u bujnoj mašti onodobnoga čovjeka, ipak je riječ o svetici koja je stoljećima nadahnjivala stare pisce. U dopreporodnoj hrvatskoj književnosti nećemo naći mnogo verzija legende, no već i sama činjenica da se o njoj pripovijedalo u prozi i stihu od jedanaestoga pa do kraja osamnaestoga vijeka svjedoči da su hrvatski književnici doista znali u matičnu sredinu prenijeti najreprezentativnija djela europskoga Istoka i Zapada. S mnogo pikantnih detalja iz života jedne bludnice koja će se, zahvaljujući Božjem milosrđu i vjeri, pretvoriti u pustinjačicu, a potom i sveticu, legenda je lijep primjer srednjovjekovnoga štiva u kojemu se prepleću središnje teme kršćanske literature: asketizam, Bogorodičino čudo, tema &laquo ; ; ; ; ; pokajana prostitutka&raquo ; ; ; ; ; . Konačno, legenda mnogo toga govori i o nekoć vrlo proširenoj mizoginoj koncepciji koja u ženi nije vidjela ništa drugo doli demonsko biće opsjednuto vlastitom spolnom žudnjom. Međutim, legendu ponajprije treba čitati kao alegoriju spasa duše, kao ilustraciju kršćanske ideje o mogućnosti pokajanja i stjecanja oprosta. U staroj hrvatskoj književnosti priča o Mariji Egipćanki ispripovijedana je šest puta: u latinskim jezikom pisanom kodeksu đakona Majona (11. st.), glagoljskom Ivančićevu zborniku (14/15. st.), Životu nikoliko izabranih divic Fausta Vrančića (Rim, 1606), latiničkome Dubrovačkom legendariju (17. st.), Cvetu sveteh Hilariona Gašparotija (Graz, 1756). Konačno, 1791. godine u Dubrovniku će biti tiskan hagiografski spjev Nikole Marčija Život i pokora svete Marije Egipkinje, zacijelo najljepša verzija legende, jedina hrvatska stihovana obrada, k tome ispjevana u baroknoj maniri. U knjizi se ponajprije opisuje kontekst u kojemu je jedna takva priča mogla nastati, opisuju se njegove svjetonazorske sastavnice, s osobitim obzirom na etičku koncepciju koja je ženu motrila kao grešno biće i izvor svekolikoga zla u svijetu. Govori se o podrijetlu i liturgijskim aspektima legende, o prepletanju različitih srednjovjekovnih hagiografskih tradicija, kao i o njezinoj prisutnosti u europskoj književnoj tradiciji. Središnji dio ipak predstavlja komparativna analiza hrvatskih verzija i pokušaj utvrđivanja inozemnih predložaka, kao i poetološki opis iz kojega se može razabrati koliko su stari hrvatski pisci nasljedovali srednjovjekovnu poetiku, a koliko su, i jesu li uopće, slijedili dominantnu poetiku svojega doba.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA