Naslov
Neka obilježja verbalne komunikacije kod djeteta s kašnjenjem u jezičnom razvoju
(Some characteristics of verbal communication in children with delayed language development)

Autori
Salapić, Marijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
29.03

Godina
2004

Stranica
30

Mentor
Ljubešić, Marta

Ključne riječi
posebne jezične teškoće; jezični razvoj; pomoćni glagoli
(specifi language impairments; language development; auxiliaries)

Sažetak
Već od prvih kombinacija riječi dječji jezik je drugačiji nego li jezik odraslih i u njemu se mogu naći brojne tzv. negramatičnosti. Jezik se usvaja kroz interakciju okoline i djeteta, u kojima okolina pruža jezične modele koje djeca usvajaju i iz njih grade jezični sustav. Proučavajući iskaze roditelja koji su uslijedili nakon omisije pomoćnih glagola našli smo da roditelji najčešće nastoje održati temu razgovora. Možemo pretpostaviti da je svjesnost okoline o djetetovim jezičnim teškoćama utjecala na način na koji oni ulaze u interakciju s dječakom. Održavanjem zajedničke teme razgovora i usmjeravanjem na dječakov predmet interesa, čini nam se da okolina želi održati konverzaciju s dječakom i podržati ga u daljoj interakciji, bilo da je riječ o pričanju priče, o zajedničkoj aktivnosti, igri ili nekom zajedničkom predmetu pažnje. Ovakav oblik usklađivanja iskaza odraslih s temom i sadržajem djetetova iskaza razvija jezične ali i komunikacijske vještine. Iz ovog rada se može vidjeti da je okolina osjetljiva na gramatičke pogreške, odnosno u ovom slučaju na omisiju pomoćnih glagola, u dječakovom izražavanju. Međutim, okolina reagira na različite načine za koje smo utvrdili relativnu pojavnost. Okolina bi reproducirala dječakov iskaz i dodala mu gramatičke elemente koji nedostaju (29%). Osim pružanja gramatički ispravnog modela, McLaughlin navodi ( 1998.) da većinu ovih iskaza djeca u nekom od narednih obrata ponove i na taj način učvršćuju pravila jezičnog sustava kojeg usvajaju. Pomalo iznenađujući nalaz u ovom ispitivanju je mali postotak semantičkih proširivanja (3%) koje okolina nudi u interakciji s dječakom. Semantička proširivanja znače da će se okolina tematski ali i sadržajno osvrnuti na dječakov iskaz, proširujući ga uvođenjem novih semantičkih informacija o nečem već spomenutom. Razlozi koje možemo ponuditi temelje se na subjektivnoj procjeni situacija i interakcija zabilježenih u transkriptima. Može se raditi o tome da okolina dječaka, zbog toga što je svjesna njegovih jezičnih teškoća, ne želi opteretiti dodatnim informacijama, koje semantičko proširivanje nosi sa sobom. Proširivanje iskaza bi stvorilo probleme u percipiranju i memoriranju cijelog iskaza, a moguće je i da bi svratilo pažnju dječaku na njegov jezični problem. Iz toga razloga okolina pruža Lovri onu količinu informacija za koju smatra da je dovoljna. Poznato je da je jedan od obilježja interakcije dijete-okolina recipročnost odnosa. Jednako kao što okolina oblikuje i potiče jezično izražavanje djeteta tako i dijete svojim jezičnim znanjem utječe na odgovore koje će okolina davati. Mogli bismo pretpostaviti da je oskudnije jezično izražavanje razlog zbog kojeg okolina često ne reagira na gramatičke pogreške, niti se tematski ili sadržajno nadovezuje na dječakov iskaz. Takve smo relacije našli u 14% slučajeva. Još jedan oblik reagiranja na Lovrine iskaze je imitacija ; doslovna, nedoslovna, selektivna ili imitacija s korektnim izgovorom. Okolina u prvom redu imitira (8 %) da bi potvrdila dječakov iskaz, i pokazala da je njegova poruka primljena. Imitacijom, odnosno doslovnim ponavljanjem onoga što je netko rekao, želimo provjeriti jesmo li dobro čuli ili shvatili rečeno. Posebna je važnost imitacije gramatičkih ispravnih oblika, jer ih dijete u narednim iskazima najčešće ponovi više puta. Važan pokazatelj jezičnog ali i pragmatičkog znanja su samoispravljanja. Lovro se vrlo malo, gotovo nikako samoispravlja (3%), što ne čudi jer se radi o djetetu koje ima veoma oskudno jezično znanje. McTear, Conti-Ramsden (1994.) navode istraživanja koja potvrđuju da djeca urednog jezičnog razvoja sve do rane adolescencije ne ovladaju uočavanjem i popravljanjem komunikacijskih lomova. Nedostatak jezičnog znanja je razlog zbog kojeg dječak ne može uočiti svoje pogreške, niti ih ispraviti. Pitanje je ujedno i koliko je u toj dobi razvijena njegova sposobnost da se sluša i prati dok govori, što je bitna stavka u mogućnosti uočavanja vlastitih pogrešaka. U radu smo također, analizirali učestalost pogrešaka u izostavljanju pomoćnih glagola i kopula u obaveznim kontekstima, tijekom šest mjeseci. Lagani pad u postotku izostavljanja pomoćnih glagola i kopula u obaveznim kontekstima upućuje na pomak u usvajanju ovih oblika. Ujedno nas je zanimalo postoje li razlike u učestalosti uporabe pomoćnih glagola obzirom na njihove funkcije kao kopula i pomoćnih glagola u složenim glagolskim vremenima. Utvrđene razlike u učestalosti korištenja ispitivanih oblika obzirom na njihove funkcije su donekle bile i očekivane. Složena glagolska vremena se razvojno javljaju kasnije pa je i očekivana veća pojavnost kopule BITI u dječakovu izražavanju od pomoćnih glagola u složenim glagolskim vremenima.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA