Naslov
Taksonomske i ekološke značajke populacija deseteronožnih rakova u delti Neretve
(TAXONOMICAL AND ECOLOGICAL CHARACTERISTICS OF DECAPODS POPULATION IN THE NERETVA DELTA)

Autori
Gottstein, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Prirodoslovno matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
15.12

Godina
1988

Stranica
109

Mentor
Kerovec, Mladen

Ključne riječi
deseteronožni rakovi; taksonomija; ekologija; abiotočki čimbenici; biotički čimbenici; mikrostaništa; delta Neretve.
(: decapods; taxonomy; ecology; abiotic factors; biotic factors; microhabitats; Neretva delta.)

Sažetak
Istraživanje deseteronožnih rakova delte Neretve provedeno je u razdoblju od 1993. do 1997. godine s posebnim naglaskom na sustavna ekološka istraživanja tijekom 1995. godine u cilju utvrđivanja kvalitativne i kvantitativne strukture faune, sinekoloških značajki populacija, analize prostornog i vremenskog rasporeda faune kao rezultat djelovanja abiotočkih i biotičkih čimbenika te analize taksonomskih značajki i morfološke varijabilnosti populacija deseteronožnih rakova na istraživanom području a u odnosu na populacije izvan Hrvatske. Na temelju provedenih ekoloških istraživanja proizlazi da je kvalitativni i kvantititivni sastav faune deseteronožnih rakova u delti Neretve uvjetovan različitom tolerantnošću rakova na sklop većeg broja abiotičkih i biotičkih čimbenika unutar različitih biotopa. Kod svih utvrđenih vrsta rakova u delti vidljivo je da je salinitet ključan abiotički čimbenik koji utječe na prostorni i vremenski raspored vrsta. Utvrđena su 2 stenohalina taksona (Austropotamobius pallipes italicus (Faxon, 1914) i Troglocaris anophthalmus (Kollar, 1848)) i 4 eurihalina (Atyaephyra desmaresti (Millet, 1831), Palamonetes antennarius (H. Milne Edwards, 1837), Palaemon adspersus Rathke, 1837 i Crangon crangon (Linnaeus, 1758)). Temperatura kao abiotički čimbenik značajno utječe na dinamiku razmnožavanja istraživanih taksona, pri čemu reproduktivna sezona traje od veljače do kolovoza ovisno o udaljenosti od morske obale. Što je udaljenost veća kasnije započinje i ranije završava razdoblje razmnožavanja zbog jačanja mikroklimatskih uvjeta koji su ekstremniji na lokalitetima pod znatnijim hidrološkim utjecajem kontinentalnih dijelova (Baćinska jezera – Vrgoračko polje). Najstalnija i najčešća vrsta delte Neretve je P. antennarius. Mikrostaništa utvrđenih vrsta većinom su uz obale istraživanih lokaliteta među makrofitskom vodenom vegetacijom, ispod kamenja, među naslagama detritusa, te korjenjem priobalnog drveća. Vrste A. desmaresti i P. antennarius zabilježene su uz 11 vrsta makrofitske vodene vegetacije. Na temelju univarijatne statističke analize vrijednosti biometrijskih, merističkih i uređenih taksonomskih varijabli jedinki vrste A. desmaresti iz delte Neretve te s lokaliteta izvan Hrvatske (Slovenija, Makedonija, Francuska, Tunis, Turska i Irak) utvđena je podvrsta A. desmaresti desmaresti (Millet, 1831) za područje delte Neretve. Podvrste A. d. orientalis Bouvier, 1913 i A. d. mesopotamica Al-Adhub, 1987 znatnije odstupaju od ostalih podvrsta. Nije točno utvrđeno da li su razlike u vršnom obliku endopodita prvog pleopoda mužjaka i ženki, te razlike u položaju, dužini i gustoći trnova na organu appendix masculina drugog pleopoda mužjaka taksonomske prirode ili ontogenetske. Ključne riječi: deseteronožni rakovi, taksonomija, ekologija, abiotočki čimbenici, biotički čimbenici, mikrostaništa, delta Neretve.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA