ࡱ> 9 Sbjbj.F;&lppp.::::,f4.IGGGGGGGJ LGG5I555G5G5@5=rFTG :<. :z/zFGI0IGM4MG5..Zgrada poate i telegrafa u Osijeku, pitanje stila i autorstva Pitanje autorstva zgrade Trokatna zgrada poate i telegrafa u danaanjoj Europskoj aveniji u Osijeku najvei je secesijski objekt uope podignut u ovome gradu, stoga ne udi injenica da je od samih po etaka istra~ivanja secesijske arhitekture Osijeka u tolikoj mjeri plijenila pa~nju. Jednako tako od samih je po etaka ocjenjivana kao jedna od najuspjeanijih realizacija secesijskog stila, to nije re eno, kao vrhunski primjer kasne secesije, kako jasno pokazuje ve tekst Bla~a Misite  Katuaia, koji sredinom pedesetih dajui pregled osje ke arhitekture kroz tada protekla dva i pol stoljea, govorei o fin de sicleu u Osijeku veu pozornost obraa samo dvijema zgradama, poati i kinu Union. U ovome tekstu pravilno se naglaaava da je zgrada primjer maarske secesije, kao i da su nacrti naru eni u Budimpeati, no ne spominje se njihov autor. U tekstovima koji su uslijedili potkrala se jedna pogreaka, a to je pitanje autorstva zgrade. Gdje je podrijetlo toj greaki ne mo~e se to no doku iti, no jedno je nesumnjivo, sve do danas provla i se kroz znanstvene radove ime Ivana Laya. Kao autor projekta osje ke poate Lay se po inje spominjati sredinom sedamdesetih u tekstovima prvog istra~itelja povijesti osje ke secesije, Tihomira Stoj ia. U nizu feljtonskih lanaka izdavanih u rubrici o kulturi Glasa Slavonije u prvoj polovini 1976. Stoj i analizira pojedina na zna ajnija ostvarenja secesije u gradu, te pojedine bitnije arhitekte toga stila. Naravno, poati, kao objektu prvorazrednoga zna aja Stoj i posveuje poseban lanak (kao i recimo kui Sekuli ili kinu Urania) i na samome po etku teksta navodi ime Ivana Laya kao projektanta, ne isti ui odakle je preuzeo taj podatak. Isto se ime prenosi dalje u tekstovima Viktora Ambruaa sredinom osamdesetih, a pojavljuje se i u knjizi Secesijski duh u arhitekturi i ~ivotu Osijeka G. M. Ivankovia . S obzirom na da nije bilo mogue pronai bilo kakve informacije o spomenutom arhitektu u povijesti maarske arhitekture isti autor ubrzo dovodi u pitanje ovu atribuciju, pa u tekstu iz 1999.  Secesijski niz u Europskoj aveniji u Osijeku  navodi kako projektant zgrade nije poznat uz citat ranijih navoda o Layu kao moguem autoru nacrta. U katalogu velike izlo~be Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka odr~ane 2001., u tekstu Viktora Ambruaa ponovno se javlja ime Ivana Laya kao projektanta. Gdje valja tra~iti izvor iz kojega je preuzeto njegovo ime? ini se da je ova pogreana atribucija iznikla iz injenice da je tadaanji okru~ni in~enjer grada Osijeka, Ivan Lay zamijenjen za projektanta. Na koji na in, nije poznato, budui da se, bar kroz novinske izvore, uz ovu gradnju mnogo viae spominje jedan drugi lan lokalnoga graevnoga ureda, Karl `aj, kako e, uostalom u nastavku teksta i biti pokazano. Vjerojatno je u odreenoj mjeri Lay nadgledao ili upravljao gradnjom, iako za to nemamo nikakvih potvrda, te ga se pogreakom po elo smatrati projektantom. Prije negoli se prijee na razrjeaenje pitanja autorstva nacrta valja na kraju pregleda dosadaanjih tekstova o osje koj poati spomenuti kapitalni feljton Vilima Matia s detaljnim podacima o pripremama za gradnju zgrade kroz cijelo prvo desetljee 20. stoljea, sastavljen iz spisa osje koga gradskog poglavarstva. Spomenuti je lanak objavljen kao feljton u drugoj polovini devedesetih u Glasu Slavonije. Tekst se uglavnom zavraava na 1910. godini i ne ulazi u problematiku stila i autorstva graevine. Dakle, tko je pravi autor projekta za osje ku zgradu poate i telegrafa? Novinski tekstovi iz onoga vremena nesumnjivo isti u u nekoliko navrata samo jedno ime , budimpeatanskoga arhitekta Istvna Bierbauera, ato komparativna analiza, donesena na kraju ovoga teksta, s jednim drugim njegovim sli nim ostvarenjem dodatno potkrepljuje. Istvn Bierbauer (17.9.1861.  9.2.1939) jedan je od zna ajnijih maarskih arhitekata na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Poslije zavraenoga Tehni koga univerziteta u Be u radio je 1883.  89. u ateljeu vjerojatno najva~nije budimpeatanskog arhitekata zreloga historicizma, Alajosa Hauszmanna, da bi se u prvoj polovini devedesetih zaposlio na izradi nacrta za milenijsku izlo~bu 1896. u Budimpeati. Od te godine nadalje stupa u dr~avnu slu~bu, prvo radei u graevnim uredima mjesta u provinciji (Nyregyhza, Kolozsvr, Nagyenyed), da bi se potom zaposlio u Budimpeati. U dr~avnoj je slu~bi izveo niz javnih zgrada, ponajprije zgrade poata i telegrafa, osim Osijeka, izveo je tako planove za poate u Szatmrnmetiju (danas Satu Mare, Rumunjska), Marosvsrhelyu (danas Tirg Mure_, Rumunjska), kao i centralnu gara~u budimpeatanske poate (1911.). Gradnja poatanske pala e Prije negoli se prijee na stilsku analizu valja se najprije pozabaviti s tokom tok same gradnje poate, budui da je on vjeran odraz kako gospodarske i politi ke situacije u samome Osijeku, pogleda stru nih ljudi grada prema pitanjima i problemima u izgradnji, tako i odraz cjelokupne situacije i polo~aja Hrvatske u Monarhiji. Grad Osijek ekao je izgradnju zgrade poate vrlo dugo. Joa 1901. izgledalo je da e definitivno u tijeku idue godine zapo eti gradnja, te je ak gradska uprava, interesentima gradnje, osje koj graevnoj tvrtci Hofbauer & Schulhof nalo~ila da po nu pregovore sa nadle~nim tijelima u pogledu spomenute gradnje, no vrlo je brzo stigao odgovor od Ministarstva trgovine da je plan bio preambiciozan, da u bud~etu naprosto joa nema dovoljno sredstava da bi se s gradnjom zapo elo. U iduih se nekoliko godina neprestano s vremena na vrijeme budila nada da e do gradnje zgrade doi, no svaki puta projekt gradnje bio je iznova odgoen. U meuvremenu kroz rasprave Gradske skupatine rijeaen je problem smjeataja zgrade. Nakon odustajanja od prvobitnih prijedloga da se Poata smjesti u Deszathyjevu ili }upanijsku ulicu, kao mjesto izabran je lokalitet, na kojemu je naposljetku i sagraena, ugao Chavrakove i Teretne ulice. Po tko zna ve koji put ponovno su sredinom 1909. naglo za~ivjele vijesti da e do gradnje kona no doi. Naime tada je Ministarstvo trgovine polo~ilo  kupovninu za gradiliate poatanske zgrade, koja se ima podii kraj sudbenoga stola . Prvotno zgrada je zamialjena kao mnogo vei objekt, negoli je na kraju izveden, budui da se je Ministarstvo financija trebalo pridru~iti Ministarstvu trgovine u podizanju objekta, kako bi se u njega postavili, osim poate i telegrafa joa i porezni i solarski uredi. No, kako je u meuvremenu spomenuto ministarstvo za istu svrhu kupilo u Jgerovoj ulici kuu urevi i kuu Schwarz odlu eno je da e se dimenzije prvotno predvienoga objekta smanjiti, te da e se nepotrebni komadi zemljiata vratiti osje kom graevnom uredu nazad kako bi on mogao prodavati parcele na kojima e se podizati privatne gradnje. Kako je i u nekoliko navrata u prijaanjim godinama nastajala sli na situacija, da je izgledalo da e do gradnje zgrade poate sigurno doi i kako su redovito ta nadanja propadala, doza skepticizma meu osje kim graanstvom nu~no je postojala. No, za razliku od ranijih godina u ovoj je gradnja zgrade poate bila mnogo hitnija ponajprije zbog istjecanja ugovora o najmu sa vlasnicima zgrada u Deszathijevoj ulici gdje su do tada bili smjeateni uredi osje ke poate i telegrafa. Kada su se pripreme za gradnju ve zahuktale i ve bila i sama jeftimba u dnevnome tisku objavljena procurila je vijest preko zagreba kog Obzora da do gradnje ipak nee doi. Prema brzojavu iz Peate poata nee biti sagraena, budui da je ona predviena prora unom za 1910. godinu, za koji se vjerovalo da nee dobiti odobrenje ugarskoga sabora, te stoga erar ne ~eli na sebe preuzeti odgovornost izgradnje ovako velikoga objekta. Na ove natpise odmah se oglasio Dr~avni graevni ured i Ministarstvo trgovine s pobijanjem novinskih apekulacija; do gradnje poate ipak e doi i to u tijeku tekue godine, budui da je prvi dio potrebnoga novca ve osiguran u bud~etskim troakovima za 1909. godinu u iznosu od 250 000 kruna. Nakon ato je postalo definitivno jasno da e do gradnje doi, zakazana je za 23. o~ujka 1910. jeftimba. Zainteresiranost za izvoenje radova bila je upravo nevjerojatna, ato ne treba uditi budui da je rije  o jednome od najveih objekata ikada do tada podignutih u Osijeku uope. Stiglo je ak 40 ponuda. Meu pristiglim ponudama najzanimljivije svakako valja navesti jer one vjerno zrcale kako spomenutu golemu zainteresiranost svih vrsta poduzetnika za taj posao, tako i raznovrsnost poduzea koja u tome trenutku postoje u Osijeku. Tvrtka Grnwald iz Budimpeate ponudila je da e sveukupne radove na objektu izvraiti za cijenu od 567 047 kruna, osim nje samo je joa jedna, ovaj puta osje ka tvrtka dala ponudu za sveukupne radnje, graevinsko poduzetniatvo Isidor Frank & Co. i W.C. Hofbauer s totalnom sumom od 619 274 krune. Sve ostale ponude odnosile su se na djelomi ne radnje, tako je stigla ponuda osje ke tvrtke Axmann i Domes za sveukupne radnje s iznimkom kamenoreza kih, staklarskih, tesarskih, staklarskih i soboslikarskih i limarskih, te izrade poda i ureaja za centralno grijanje u iznosu od 397 454 krune, sli na ponuda koja je obuhvaala sve radove s iznimkom kamenoreza kih, tesarskih, stolarskih i bravarskih poslova uz sumu od 550 480 kruna stigla je od tvrtke Schmidt & Sonnenberg iz Zagreba. Za pojedina ne radove od osje kih poduzea stigle su mnogobrojne raznolike ponude, tako je Ludwig Anrath ponudio sumu od 3 942 krune za kiparske radove, Friedrich Elblinger za limarske radove te drvene i betonske dijelove krova i uvoenje vodovoda troaak od 37 926 kruna, Wilhelm Fogel za limarske radnje 14 647 kruna, Franz Hendrich za kamenoreza ke 42 000 kruna. Axmann & Domes dali su i posebne ponude za kamenoreza ke te posebnu za staklarske radove, a graevna tvrtka J. Frank & Komp. Za armiranobetonske, te stolarske i soboslikarske radnje. Nisu se samo osje ke tvrtke odazvale na natje aj ve i mnogobrojne kompanije iz svih dijelova uglavnom ugarske polovine Monarhije, ato potvruje zna aj i veli inu ove gradnje, kao i financijski zalogaj na koji su ta poduzea ra unale, a koji je iznosio, sa sveukupnim radnjama za ono doba, osobito za osje ke prilike, fantasti nih 1 000 000 kruna. Tako ponudu za dobavu ~eljezne robe daje budimpeatanska firma Eisentrger Verkaufs A.G.; iz istoga grada sti~u ponude tvrtke Paschka i Gmri za odvodne potkrovne cijevi, Josefa Varge za soboslikarske radnje, Krausa i Gravisera za linoleumske podne obloge, nadalje nalazimo niz ponuda iz Pe uha (Franza Solyoma za kiparske radove, Juliusa Romeitza za bravarske), a jedna sti~e i iz Bratislave (K.C. Menzla za drveno-cementne radnje). Zanimljivo je kako kona na odluka o prihvaanju ponude nije ovisila o gradu, nego je posljednju rije  imao ministar trgovine u Budimpeati, koji je u roku od etiri tjedna nakon licitacije morao donijeti odluku o dodijeli radova pojedinim poduzeima, kako bi se krajem svibnja moglo zapo eti s gradnjom objekta. Nakon sprovedenoga natje aja za izvoenje radova vrlo brzo se pristupilo ostvarenju projekta. Cijeli je postupak bio poneato usporen uslijed po injene pogreake kada je dozvola za gradnju od ing. Karla `aja, tadaanjega predstojnika graevnoga ureda bila upuena na ~upaniju, umjesto na grad, koji je jedini na svom prostoru djelovanja imao pravo takva dopuatenja podjeljivati. Nakon dobivenoga dopuatenja od gradske uprave `aj se potom, 6. travnja, upuuje u Budimpeatu gdje dobiva, nakon ato je komisija, pod predsjedanjem direktora ugarskih poata Kolozsvaryja, preispitala rezultate natje aja, dopuatenje za po etak radova. Kona na odluka o predaji poduzetnicima svih radnji joa nije donesena, budui da se ekalo kona no odobrenje ministra trgovine, no, kako bi se zapo elo s radovima komisija je odlu ila predati tvrtci Axmann & Domes poslove za koje je ona dala ponudu, a isto tako osje kom su poduzetniku Friedrichu Elblingeru predani na izvoenje limarski radovi. Odobrenje gradnje poduzetnicima Komisija je obavila na licu mjesta 16. travnja 1910., kada je utvreno da se, budui da se objekt nee graditi u svom prvotnome opsegu, nepotrebno zemljiate u Chavrakovoj ulici vrati po cijeni po kojoj je i kupljeno od 35 kruna po kvadratnom metru, gradskoj upravi, a da se za eventualne potrebe proairenja objekta otkupi parcela u Teretnoj ulici po dogovorenoj cijeni od 25 kruna po m2. Budui da je time na strani prema Charakovoj ostala velika neizgraena povraina duga 45 metara Komisija je odmah odlu ila to zemljiate prodati zainteresiranim graanima koji ~ele na tome mjestu podii svoje objekte, pa je odmah pri tome graevna dozvola podijeljena ~upanijskom tajniku Milanu Bosancu i in~enjeru Koreniu kako bi mogli zapo eti im prije s podizanjem svojih dvokatnica. S gradnjom objekta trebalo se zapo eti po etkom svibnja, kako bi zgrada do 1. 5. 1911. bila zavraena, no kako obi no biva, birokracija je znatno usporila postupak. Slu~beni dopis tvrci Axmann & Domes kojim ih se definitivno potvruje kao graditelje objekta stigao je tek 1. lipnja. Tada su donesene odluke i o drugim poduzetnicima koji dobivaju razli ite poslove na poati za izvedbu. Spomenutoj osje koj tvrtci dodijeljeni su zemljani, zidarski radovi, te premjeatanje dobivene zemlje, zatim klesarski, kamenoreza ki, armiranobetonski, tesarski, stolarski, bravarski i staklarski radovi, te radnje u cementu, asfaltu, izrada poda, pokrivanje zidova fajansnim plo ama, te ureenje vodovoda i nabava atednjaka s cijenom od 376 632,05 kruna. Osim ove tvrtke, kako je uostalom ranije ve odlu eno, samo je joa jednoj osje koj kompaniji odobrena ponuda, poduzeu Friedricha Elblingera za limarske i drveno-cementne radnje. Sve ostale poslove dobile su maarske kompanije, ato valja promatrati u svjetlu injenice da je poata, kako je kroz ovaj tekst to ve sasvim jasno pokazano, u nadleatvu Ministarstva trgovine, koje je zajedni ko za Ugarsku i Hrvatsku i kojem se sjediate nalazi, naravno, u Budimpeati. Kako je prema odredbama natje aja, kako je ve spomenuto, kona na odluka o prihvaanju ponude ovisila o samome ministru trgovine ne treba uditi da je veina tvrtki koje su poslove dobili iz same Budimpeate. Od poduzea iz toga grada dobivaju npr., dobavu ~eljezne robe tvrtka Danubius, Luxfer- Prismenarbeiten tvrtka Haas & Somogyi, dobavu cijevi za odvod vode s krova nasljednici tvrtke Paschka i Gmry, soboslikarske radove Josef Varga, radove na oblaganju linoleumom J.M. Elfinger i sinovi, dobavu plo a s natpisima Bela Perzel, uvoenje sistema za grijanje i ventilaciju Trs & Ornay. Zanimljivo je kako i nakon objave rezultata jeftimbe joa nije bila donesen kona na odluka o gradnji, iako je po odredbama ministra trgovine do kraja graevne sezone 1910. zgrada trebala biti dovedena pod krov. Tek sredinom srpnja, nakon ato su potrebiti planovi stigli iz Budimpeate moglo se zapo eti s potrebitim predradnjama. Zapo eti radovi odmah su izazvali niz kontroverzi, ponajprije pitanje koji e smjer slijediti fasada glavne poate. Naime, planom koji je poslan iz Budimpeate bilo je odreeno da fasada prema Chavrakovoj ulici ne slijedi dotadaanji niz fasada u istoj ulici, to jest da ova zgrada nema vrt s ogradom, kao ostale, ve da se nastavlja direktno na plo nik. To je ubrzo dovelo do velike rasprave ne kvari li se tako urbanisti ki najkvalitetniji dio grada Osijeka. U raspravama je upravo nevjerojatna razina ~u ljivosti u zastupanju pojedinih stavova, ato jasno pokazuje visoku svijest o potrebi o uvanja vrijednosti grada, no joa viae iznenauje do koje su se mjere spomenute rasprave pozivale na suvremene principe gradogradnje, inei time ovu raspravu vrlo stru nom. Tako Narodna obrana piae:  Smijemo li dozvoliti da nam se najljepaa avenia grada Osijeka ruglu izvrgne? Kako bi to izgledalo  kao ir na nosu! To bi bila vrst srednjovjekovne arhitekture. Zidaj gdje i kako hoea! Jedna zgrada unutra, druga napolje, kao nekad na selu. Danas se i na selu ne dozvoljava viae da se kue postavljaju po volji  a naa grad Osijek? Naa grad hoe iznimku - stari na in. Chavrakov ulica ide ravno  nu produljeni dio iste  za promjenom neka bi po eo sa irom na nosu! Divno shvaanje. To je u nas proti ukusu i najlai nijeg ovjeka i obi ne ~ene. Taj estetski akandal mora se od grada Osijeka joa pravodobno otkloniti i to radi samog estetskog akandala i radi drugog jednog va~nog obzira uva~enja vrijednog . Drugi va~ni obzir koji se spominje u citatu imalo je biti planirano kazaliate, koje se nakon nekoliko predlo~enih lokaliteta, uglavnom na kraju, prema planu, smjeatalo u produljenju Chavrakove. Ne valja zaboraviti da ta ulica ima golemu urbanisti ki zna aj u smislu poveznice Gornjega s Donjim gradom i Tvrom. Ruaenjem zidina tvrave koje je tada ve bilo u pripremi i daljim produljenjem  najljepae avenie grada Osijeka s izgradnjom kazaliata i gradske vijenice na tome mjestu dobilo bi se novo reprezentativno srediate grada, Chavrakova bi time postala minijaturna verzija be koga Ringa ili zagreba ke zelene potkove s glavnim gradskim kulturnim, gospodarskim i upravnim institucijama (sud, poata, ~upanija, gradska vijenica, kazaliate, banke) i stambenim objektima najbogatijeg dijela stanovniatva. Dio osje koga graanstva dr~ao je da e su~avanjem ulice, ukidanjem predvrtova nakon zgrade poate dalje prema Tvri i Donjemu gradu doi do umanjivanja njenoga reprezentativnoga karaktera, a osim toga novoizgraeno bi se kazaliate, ukliko bi se smjestilo u Pukovnijskom vrtu time zaklonilo i bilo vidljivo tek poato bi se neposredno pred njega doalo. Rasprave su se iz novina vrlo brzo preselile na sjednice Gradskog poglavarstva. Protiv promjene dotadaanje graevne linije i ukidanja predvrta ispred zgrade poate najviae je ustao zastupnik Vaso Mua evi, nadovezujui se pri tome i na problem razli itih razina Chavrakove i Teretne ulice, isti ui kako bi se zemlja dobivena iskopavanjem temelja poate imala uporabiti za popunjavanje terena u Teretnoj, ime bi se ona u razini izjedna ila s Chavrakovom ulicom. Mua evieve je prijedloge uva~io i zastupnik Hrabal, isti ui kako se u svim gradovima nastoje ulice ato airima postaviti, dok kod nas opet ato u~ima. Protiv Mua evievih prijedloga ustali su arhitekt Viktor Axmann i in~enjer utukovi, isti ui kako se mijenjanjem graevne linije ulica zapravo poljepaava, budui da se razbija njezina jednoli nost. Naposljetku, pronaen je kompromis u rjeaenju da se fasada poate pomakne od drvoreda za 2 metra, s ime je stvorena povraina za plo nik, mada je i dalje ostao bitno promijenjen njezin dotadaanji tok, kao i da se, prema Mua evievom prijedlogu zemlja dobivena iskopavanjem temelja iskoristi za popunjavanje Teretne ulice. Osje ko novinstvo, koje se tada sastojalo od tri jaka dnevna lista donosilo je neprestano opse~ne opise radova na poati. Zanimljivo je promatrati razlike u njihovim pisanjima, koji se konkretno ti u upravo polo~aja poatanske zgrade. O ito je opozicijska Narodna obrana protiv mijenjanja prvotnog graevnog pravca (i ne samo graevnog pravca, ove novine esto donose izvjeataj o atetama pri gradnji, idui pri tome u sitni avost, kao ato je prigovaranje radi oateivanja kestenja), dok je npr. Slavonische Presse, usko povezana uz vladajui re~im, u osnovi za plan dobiven iz Budimpeate kojim se spomenuti pravac bitno mijenja, ali zato pro elje zgrade s dva tornja dobiva na monumentalnosti, isti ui se u gradskome krajoliku ve od izlaza iz Kapucinske prema Chavrakovoj ulici. Nakon ato je kona no utvreno mjesto fasade objekta, zapo elo se intenzivnije s gradnjom, tako da su kada je na lice mjesta doaao 2. 9. 1910. Istvn Bierbauer koji je donio sa sobom pri tome detaljne planove za daljnju gradnju temelji ve bili gotovi i zapo elo se s radovima na prizemlju. Po etkom studenog izvraen je pregled dotadaanjih radnji na objektu od direktora poata Kolozsvary, koji je izrazio pri tome zadovoljstvo u injenim poslom. Prema tadaanjim planovima do Bo~ia iste godine imala je graevina biti pokrivena krovom, a s 1. 11. 1911. i potpuno stavljena u slu~bu. Samo je prvi cilj bio ostvaren. Naime u zgradu su useljeni poatanski uredi tek za dvije godine, 28. listopada 1912., s tim da je tada zapo eo s uredovanjem samo njezin poatanski dio, dok telefonski i telegrafski uredi joa nisu bili zavraeni. Sukobi unutar osje ke elite oko zgrade Poate nisu prestali niti nakon njezina zavraetka, dapa e, tek tada se uvidjelo da odabrana lokacija nije u potpunosti pratila logiku privrednoga ustrojstva grada. Kada su se krajem 1912. uredi kona no preselili iz Deszathyjeve u Chavrakovu ulicu, vidjelo se da je zgrada postala predaleko za trgova ki dio graanstva koji je uglavnom ~ivio u }upanijskoj, Deszathyjevoj ulici i na Gajevu trgu. Stilska i oblikovna analiza Od prvih je tekstova potpuno to no navoeno da je plan osje ke poate podrijetlom iz Maarske, to nije re eno iz Budimpeate i da je po formalnim, oblikovnim elementima tipi no djelo maarske secesijske arhitekture. No, koji to formalni jezik ve~e ovu zgradu s maarskom secesijom? U analizi oblikovne strukture osje ke poate valja krenuti od njene najbitnije odlike, a to je svojevrsna stilska heterogenost, pri tom ne mislim da na njoj mo~emo promatrati elemente razli itih stilova, rije  je o vrlo spretnom kombiniranu viae opre nih tendencija, odnosno strujanja tadaanje maarske secesijske arhitekture. Na istoj zgradi tako susreemo velike plohe zida gotovo neraa lanjenih povraina, s jednostavnim izbo inama u vidu vijenca izmeu prvoga i drugoga kata ispod kojega su postavljeni motivi prediomenzioniranih gutta. Istaknuti dijelovi zida gornjih katova artikulirani su tek jednostavnim plitkim lezenama, i svojevrsnim kazetama ispod prozora, sva raa lamba svedena je na minimum. U takvome rjeaenju zida ne mo~e se ne povui paralela s arhitekturom Otta Wagnera. Ne valja zaboraviti da je u 1907. Wagner u Be u podigao zgradu centralne poate i telegrafa austrijskoga dijela Monarhije. U sna~noj redukciji raa lambe fasade, kao i u naglasku na artikulaciju krovne povraine mogu se uspostaviti stanovite paralele sa zgradom poate u Osijeku. Uz to, logi no je da za jednoga arhitekta zaposlenoga kod uprave ugarskog Ministarstva trgovine na gradnji poatanskih zgrada kako u rjeaenju fasade, tako i unutraanjega prostora poata u Be u, tada najuglednijeg arhitekta Monarhije morala predstavljati stanoviti predlo~ak i uzor, a naravno, kao je na po etku teksta ve istaknuto, Bierbauer je be ki ak i sasvim je sigurno odr~avao veze s tim gradom i pratio strujanja u arhitekturi glavne prijestolnice Monarhije. Izvore Bierbauerovih protomodernih uzora ne moramo samo tra~iti u Wagnerovoj ili openito be koj arhitekturi toga vremena, nego i u samoj Budimpeati u kojoj je na po etku stoljea radilo nekoliko Wagnerovih aka i gdje je openito postajala jaka struja pobornika moderne arhitekture i ato ja ega dokidanja ornamenta, te napuatanja razigranih oblika zrele secesije (Istvn Meggyaszay, Bela Lajta). Upravo taj, protomoderni dio fasade osje ke poate najviae je i istican u ranijoj literaturi, meutim ova zgrada sadr~i i elemente na fasadi oblikovno uvelike kontrastne onima uporabljenim pri raa lambi zida; arhitekt Bierbauer sna~no raa lanjuje zone glavnoga i bo nih portala, te zonu kroviata, bogato ih artikulirajui najraznolikijim elementima elementima kao i sna~nim igrama volumena, stvarajui tako oatar kontrast s ostalim dijelovima zida. Glavni portal postavljen je na spoju dvaju ulica uz koje je zgrada postavljena, svojom masivnoau, kao i razgibanoau, gotovo nepravilnoau (iako pravilnost u vidu simetrije postoji) portal sna~no kontrastira ostalome dijelu fasade zida i nesumnjivo je produkt utjecaja dijela tadaanjih maarskih arhitekata, koji sli ne, nepravilne, masivne gaudijevske forme ine osnovu graevina (tako nalazimo sli an motiv razigranih masivnih oblika, ali na cijelom dijelu fasade npr. u arhitekturi Ede Magyara, kao na pala i Rek u Szegedu iz 1906/7. ili u arhitekturi Alberta KQrsija  kua za iznajmljivanje u Munkcsyjevoj ulici u Budimpeati iz 1904.. Kao svojevrsni prijelaz iz gaudijevskih u wagnerovske forme Bierbauer na rubove portala vjeato postavlja polustupove klasicisti ke inspiracije. I svi ostali dekorativni elementi sredianjega dijela fasade, izmeu portala i krovne zone izrazite su klasicisti ke inspiracije, od spomenutih predimenzioniranih gutta, postavljenih ispod vijenaca prvoga i treeg kata do voluta iznad prozora treeg kata, postavljenih samo u zone ispod zabata. Nije rije  o doslovnome preuzimanju motiva niti jednoga klasi noga reda, no njihovom se postavkom jasno iskazuje joa jedan smjer koji se pojavljuje u arhitekturi Habsburake monarhije upravo u tome trenutku, tendencija povratka klasi nim formama. Ovaj je smjer osobito o it na bo nim portalima u Chavrakovoj i Teretnoj ulici, koji svojim oblikovnim jezikom u potpunosti padaju u liniju kakvu u hrvatskoj arhitekturi u tome trenutku recimo koristi Lubinsky na zgradi Nacionalne i sveu iliane biblioteke u Zagrebu. Stilska je igra joa izrazitija pri pogledu na oblikovno rjeaenje krova. Razigrani mansardni krovovi odlika su maarske arhitekture po etka stoljea, no mnogo su viae izraz tradicionalisti kih ili tzv. folkloristi kih strujanja u toj arhitekturi. Arhitekti protomodernih strujanja vrlo esto potpuno dokidaju ili do kraja simplificiraju krovni segment zgrade, iako ne uvijek. Bierbauer ini posve suprotno, ugaoni, najistaknutiji dio fasade zavraava mansardnim tornjiima u osnovi historicisti ke inspiracije, iako secesijskih formalnih odlika u detaljima. Ovi se tornjevi uzdi~u iz zida koji vizualno stvara dojam etvrtoga kata, no ovdje je rije  samo o poigravanju, budui da granica koju ini vijenac izmeu treeg i etvrtog "kata" postoji samo izvana, dok se unutraanji prostor svojom visinom prote~e kroz obje eta~e. Tako visok prostor bio je potreban uslijed smjeatanja na najviai kat telefonske i telegrafske centrale s vrlo visokim ureajima koji su takav prostor zahtijevali. Brojni prozori etvrte eta~e pro elja nisu isto dekorativno rjeaenje, ve slu~e osvjetljavanju gornjih dijelova spomenute mehanizacije. Na uglove zabata u sredianjem, kao i na istim mjestima na zabatima bo nih fasada arhitekt smjeata vrlo zanimljiv motiv stiliziranoga izdu~enog ljudskoga lica, ije podrijetlo valja tra~iti u njema koj arhitekturi secesije (osobito u arhitekturi Leipziga i drugih srednjo- i sjevernonjema kih gradova- motiv sna~no asocira na pojedine detalje Spomenika bici naroda u Leipzigu, ali jednako je tako vrlo est i na graanskim pala ama). Svakako najuspjelije rjeaenje u krovnome dijelu fasade, a moglo bi se rei i cijele zgrade jeste postava svojevrsnih stupova s kontraforama na najviau eta~u izmeu zabata prema Chavrakovoj ulici. Iz simplificiranih stupia povezanih trapezoidnim lukovima izrastaju maleni obelisci. Povla ei liniju zida na tome mjestu unatrag arhitekt posti~e efekt bogate igre volumena. Budui da isti element nije upotrijebljen na fasadi prema Teretnoj stroga simetrija zdanja time je bar djelomi no razbijena. Kao zanimljivo rjeaenje artukulacije fasade isti u se i trokutni zabati na bo nim stranama objekta, rjeaeni sli no kao glavni zabat zgrade s lukom segmentnoga nadvoja na vrhu i s bo ne strane postavljenim stiliziranim antropomorfnim glavama, no i s motivom trodijelnoga prozora u srediatu razdvojenih dijelova s kamenim stupiima poput onih na "kontraforama". Stilska se neheterogenost nastavlja kada uemo u unutraanjost. Najreprezentativnija prostorija, namijenjena za prijem poatanskih poailjki postavljena je u glavnoj osi zgrade s ulazom na odsje enom uglu. Rije  je o prostoru tlocrta nepravilnoga aesterokuta, koji nam se ini joa slo~enijim nakon ulaska budui da se u njega pru~a maleni trijem za zaatitu od vjetra trapezoidnoga tlocrtnog rjeaenja, ni~i od stropa prostorije. Dok smo do sada na ovoj zgradi susreli protoracionalisti ku i gaudijevsku struju u maarskoj arhitekturi, kao i stanovite elemente kasnoga historicizma i za etke neoklasicisti kih modernih strujanja u unutraanjosti nalazimo raa lambu o ito inspiriranu maarskim secesijskim folkloristi kim stremljenjima. Ti su oblici najo itiji upravo u rijeaenu ulaznoga prostora, odnosno atitnika za vjetar. Velika dvostruka vrata odvojena su tankim stupiima s vrlo egzoti nim zvonolikim kapitelima spojenim valovitim vijencem s cvjetnim girlandama. Sli ne valovite vijence nalazimo tada u arhitekturi svih maarskih arhitekata ije usmjerenje predstavlja upravo te~nja k interpretiranju narodne arhitekture, tako u dna Lechnera (rjeaenja vijenaca izvana ili lukova u unutraanjosti Geoloakog instituta u Budimpeati iz 1896.-99., ili Poatanskoj atedionici u istome gradu iz 1899.-1901.) ili u arhitektonskom birou Marcella Komora i DezsQ Jakaba (sinagoga u Subotici, 1902.), itd. U istih arhitekata, a osobito u Lechnera nalazimo esto motiv cvjetnih girlandi, kao i atukature poput ovih koje Bierbauer postavlja na stropsale za prijem poailjki. Prostor po iva na nizu nosa a i to prema prijemnim aalterima stupovima, a prema trijemu stubovima, meusobno povezanim segmentnim lukom. Posebna je pozornost obraena kapitelima, vrlo maatovito rijeaenim u vidu izmjeni noga niza secesijski stiliziranih ptica koje se kand~ama dr~e za brkove maski postavljenih izmeu njih. Ponovno nam se nameu paralele sa spomenutim maarskim arhitektima, koji upravo kapitelnu zonu znaju rjeaavati vrlo maatovito i neklasi no, natrpavajui ih sa zoo- i antropomorfnim te botani kim motivima. Meutim, niti unutraanji prostor nije oblikovno jednozna an, ato pokazuje rjeaenje povraina zida i svoda iza aaltera. Zidovi su ovdje potpuno liaeni ornamenta, otvoreni s tri niae u donjem dijelu, dok su u gornjemu postavljena tri velika prozora koja se otvaraju prema unutraanjemu dvoriatu, ato predstavlja interpretaciju (u mnogo manjim dimenzijama, naravno) rjeaenja bo nih prostora u Wagnerovoj poatanskoj centrali u Be u, a donekle sli ne na ine osvjetljenja prostora poate sa svodnim prozorima nalazimo i u drugim mjestima Monarhije (kao kod poate u Sopronu Ambrusa Ortha i Emila Somla ). Na~alost, glavna sala osje ke poate nije sa uvala do danas svoj izvorni izgled. Zidne povraine izmeu vanjskih prozora prema Teretnoj ulici, ranije raa lanjene plitkim pravokutnim istacima danas su liaene svakoga ornamenta. Joa vei gubitak predstavlja nestanak izvornih rasvjetnih tijela, vrlo maatovitih metalnih secesijskih kreacija. Lusteri, oblika poput koaara bili su objeaeni na duge dr~a e oblo~ene staklom s motivom perli bisera. Kada se analiziraju svi dijelovi zgrade i ustanovi ovako velika raznolikost oblikovnih rjeaenja nu~no se pojavljuje pitanje da li je objekt u svoj svojoj cjelini izaaao iz pera istoga autora. Ne valja zaboraviti da je izvoa  projekta bilo graevno poduzetniatvo Axmann & Domes, pa poznavajui kreativnu snagu arhitekta voditelja toga poduzea nu~no nam se namee pitanje nije li on unio neato vlastitoga u djelo. ini se da ne, bar prema sada dostupnim izvorima. Nacrti pro elja zgrade nisu sa uvani, no sa uvani presjek sredianjega dijela strukture jasno pokazuje da je isti arhitekt projektirao i trijem i raa lambu zida, i mansardu i rjeaenje unutraanjosti sale za prijem. O Bierbaueru kao autoru koji je zamislio objekt u cjelini govori i ondaanje novinstvo, tako Slavonische Presse izjavljuje  Am Sonntag weilte Herr Baurat Bierbauer aus Budapest in Essek, welcher den Bau des hiesigen Post- und Telegraphenamtsgebudes in allen Teilen inspizierte . Obratimo pozornost na kraju i na organizaciju unutraanjega prostora zgrade. Sa strana glavne prijemne sale u prizemlju poate uglavnom su bili smjeateni razni uredi. Kroz centralni je dio zgrade provu en hodnik, a prostorije za urede nizale su se sa strane s prozorima otvorenim prema ulicama i prema dvoriatu. U krilu prema Chavrakovoj ulici smjeateni su velika blagajni ka soba, dvije koje su slu~ile obra unskim radnjama, zatim jedna za dostavu i jedna za iznoaenje brzojava, s pogledom na samu ulicu. Prema dvoriatu su bile okrenute prostorije za dostavu i za pru~anje pisama. U Teretnoj ulici, povezana s glavnom dvoranom i otvorena s dva velika ulaza prema ulici postavljena je sala za poatanske pakete s prostorom za akartiranje, te dvije nusprostorije. Nakon velikih dvorianih vrata, koji zapremaju itavi sredianji dio prizemlja, nastavlja se dvosobni stan namijenjen portiru. Zgrada je opremljena s dva velika stubiata i jednim manjim pomonim. Prvi kat uglavnom ine inovni ki stanovi, prema Chavrakovoj smjeaten je tako raskoani osmerosobni stan za ravnatelja poate povezan hodnikom s njegovim uredom smjeatenim u centralnome dijelu zgrade. U krilo prema Teretnoj na prvome su katu smjeatene prostorije za poatare, zatim slu~beni ka soba, a tu se nalaze i podvornik i jedna gostinjska soba. Sredianji dio zgrade, zauzimala je prostorija, povezana s kancelarijom ravnatelja, koja je slu~ila kursu u enja poatanskoga zanata. Na 2. katu nalaze se uredi kraljevskog ugarskog dr~avnog graevnog ureda s 5 inovni kih soba (za ravnatelja istog ureda, in~enjera, pomonog tehni ara, dnevni are i instrumente), na koji se nastavlja dio za upravu. Na istom katu u krilu u Teretnoj ulici nalaze se velika telefonska dvorana s komorom za akumulator i 5 prostorija (za aran~era, mehani ara, nadglednika, voditelja gradnje i za radionice). Prostorije namijenjene telegrafskoj i telefonskoj slu~bi smjeatene su na trei kat. Dvije velike dvorane, jedna za smjeataj lokalne telefonske centrale, a druga za telegrafske ureaje prote~u se visinom kroz cijeli kat i dio potkrovlja s mansardnim krovom i krovnim prozorima koji tim prostorijama daju nadsvjetlo. Njima sa strane stoje ~enska garderoba, WC-i i ~enska spavaa soba. Cjelokupni namjeataj za zgradu izradila je jedna osje ka tvrtka, J. Bo~i. Modernost poatanske pala e ne o ituje se samo kroz raa lambu vanjske fasade, ve jednako tako i kroz konstruktivna rjeaenja. Cigleni su stropovi u vraeni tako ~eljeznim nosa ima i armiranobetonskim plo ama. Grijanje zgrade rijeaeno je uvoenjem centralnog grijanja s radijatorima od lijevanoga ~eljeza koji su veli inom usklaeni prema veli ini sobe, kao i veli inom prozora. Zgrada je imala vlastiti vodovodni sistem s 43 metra dubokim bunarom u dvoriatu i pneumatskim pumpama koje su omoguavale da voda bude dostupna i na najviaemu katu. Jednako je tako, naravno, odmah uvedena elektri na rasvjeta prostorija koja se napajala strujom iz generatora s dva motora koji je radio na sirovo ulje. Na kraju opisa zgrade valja postaviti pitanje ato su o njoj mislili njezini suvremenici, kako su je kao strukturu do~ivljavali. Zanimljivo je kako je odmah ovaj objekt prepoznat kao vrlo kvalitetno arhitektonsko ostvarenje oblikovno usuglaaeno s tada modernim strujanjima u maarskoj arhitekturi, ali i izvanredno uklopljeno u ambijent Chavrakove ulice. Tako Slavonische Presse piae  Die Architektur des Palais in der heute fhrenden modernen Richtung gehalten, entspricht vollauf dem Charakter des Amtsgebudes, moderner, knstlerischer Auffasung und wird durch die geniale Ecklsung mit zwei Thrmen und den krftig erspringenden Risaliten bei Ausfhrung in Putzbau unter Reicher Verwendung von Stein und Kunststeinarbeiten, eine Zierde des neuen Stadtviertels werden und den Beweis erbringen, da die seinerzeitige von Gemeinderate verlangte Zurcksetzung der Baulinie um 2 m weder vom knstlerischen, architektonischen, noch verkhers technischen Standpunkte begrndet war, und wird die 16 m groe abgeschnittene Ecke mit den zwei Trmen den Spaziergnger von der Kapuzinergasse ein schnes, abwachselungsreiches, perspektivisches Bild entrollen.  Komparativna usporednica Novinske natpise o Bierbaueru kao autoru projekta za osje ku poatu podupire i komparativna analiza s jednom drugom njegovom poatanskom zgradom, sagraenom u maarskom mjestu Szatmrnmeti, nedaleko Velikoga Varadina (kako je ve navedeno danaanji je naziv mjesta Satu Mare i nalazi se u Rumunjskoj). Zgrade su meusobno neobi no oblikovno bliske, ato donekle uvjetuje i njihova kronoloaka bliskost, naime zgrada szatmrnmetske poate sagraena je u 1909. godini, godinu dana ranije od osje ke. Zanimljivo je kako im je i sama prostorna dispozicija vrlo sli na, kao i osje ka poata i ova u Szatmrnmetiju jeste uglovnica odrezana ugla s ulazom postavljenim upravo na toj odrezanoj strani. Tu sli nosti ne zavraavaju. Sama raa lamba fasade gotovo je identi na, s prizemljem raa lanjenim plitkim vodoravnim kanaliima, s nizom istaknutih predimenzioniranih gutta postavljenih pod vijenac prvoga kata. Element predimenzioniranoga jonskog kapitela, odnosno velikih voluta, koje Bierbauer u Osijeku postavlja iznad kolnoga ulaza i na prozore najviae eta~e prema Chavrakovoj ovdje stavlja iznad velikih prozorskih otvora na obje bo ne strane poate, kao i iznad prozora na krovu sredianjega dijela fasade. Motiv tupih sto~aca koji u Osijeku nalazimo na bo nim stranama portala i u njegovu vrhu ovdje se seli, uz tek malu oblikovnu izmjenu, na vrh fasade. Jednako se tako ponavlja i motiv trodijelnih uskih prozora i ina e airoko raairen u secesijskoj arhitekturi. Poata u Szatmrnmetiju bitno je ni~a i povrainom manja gradnja, pa stanovite razlike dviju struktura proizlaze iz tih injenica, tako da motiv postave zabata nad bo nim dijelovima fasade, u Osijeku ponovljen na krajevima obadva krila, ovdje nalazimo samo na du~emu. U postavi prizemlja vrlo visoko s podrumskim prozorima u najni~emu dijelu fasade osje ka poata takoer predstavlja ponovljeno szatmrnmetsko rjeaenje. Velike se sli nosti mogu uo iti i u rjeaenjima plana obiju zgrada i to ne samo zbog situacije nastale sli nim prostornim datostima. Sli no je oblikovana ponajprije prijemna sala, s trijemom koji slu~i zaatiti od vjetra, te sa sredianjim prostorom postavljenom na nosa e koji se otvara bo no na obje strane. Sli no su na krajeve krila poate postavljena i stubiata, istaknuta u tijelu zgrade s vanjskim zaobljenim zidovima na uglovima strukture. Prema dvorianoj strani unutraanjega prostora Bierbauer postavlja hodnik koji vodi do svih ureda koji se ni~u uz vanjske fasade objekta, rjeaenje koje u Osijeku susreemo na svim eta~ama osim u neato slo~enijemu prizemlju. Za razliku od osje ke poate gdje postoji sna~an kontrast u oblikovanju pojedinih dijelova fasade, na ovoj je zgradi Bierbauer mnogo stilski koherentniji s tim da je raa lamba u cijelosti bogatija i obilnija od one koju susreemo u Osijeku. Jedini kontrast, prisutan kako je ve re eno i u Osijeku, u oblikovanju fasade predstavlja kroviate, odnosno postavka velikoga mansardnog visokoga krova iznad sredianjega dijela zgrade. Kao objekt kapitalnoga zna aja za povijest arhitekture grada Osijeka, zgrada Poate zaatiena je kao spomenik kulture i upisana 1976. u registar nepokretnih spomenika kulture Uprave za zaatitu kulturne baatine pod registarski broj 552. Prije nekoliko godina obnovljen je njezin najreprezentativniji unutraanji prostor, sala za prijem poailjaka. Svojom postavom na sredini osje ke secesijsko  historicisti ke avenije, jedinstvenog, potpuno o uvanoga okru~enja i danas dominira i zadivljuje svojom pojavom, jednako stru ni dio publike, kao i airoku javnost. Na kraju bih se volio zahvaliti ponajprije profesoru Vilimu Matiu koji mi je svojim informacijama, kao i ranijim istra~ivanjima o nastojanju gradnje osje ke poate mnogo pomogao, profesoru Marku Grguru Ivankoviu budui da me je razgovor s njim o pitanju nerijeaenoga autorstva projekta ove zgrade i potakao na istra~ivanje, a veliku zahvalu dugujem i Atili Sekeu, studentu Kinezioloakoga fakulteta u Zagrebu na prevedenim tekstovima s maarskoga jezika. Podrijetlo fotografija: Dr~avni arhiv Osijek (DAOS), Fond Gradskog poglavarstva Osijek (GPO), Mapa br. 38a  Poata, list br. 6, tlocrt III. Kata, list br. 11., presjek sredianjega dijela zgrade, list br. 14.  tlocrt prizemlja, list br. 19., shema vodovodnoga sistema Razglednica s pogledom na poatu, Zbirka razglednica Nacionalne i sveu iliane knji~nice u Zagrebu Fotografija unutraanjosti (kapitel, pogled prema vratima, pogled prema blagajnama, atukature na stropu), kao i fotografija kolnoga ulaza preuzeti su iz Fotografskog arhiva Uprave za zaatitu kulturne baatine, Konzervatorski odjel, Osijek Fotografija pro elja poate u Szatmrnmetiju, asopis pitQ ipar, br. 31., 31. srpnja 1910., str. 307 Plan poate u Szatmrnmetiju, asopis pitQ ipar, br. 31., 31. srpnja 1910., str. 308 Fotografije u boji, na inio autor lanka Izvori: Novine i asopisi: Die Drau, Osijek godiata, 1901., 1902., 1910.,1912. Slavonische Presse, Osijek, godiate, 1910. Narodna obrana, Osijek, godiata, 1910, 1911., 1912. pitQ ipar, Budimpeata, godiate, 1910. Arhivi: Dr~avni arhiv Osijek, DAOS, Fond Gradskog poglavarstva, Osijek Hrvatski dr~avni arhiv, Unutraanji odjel Zemaljske vlade, graevni odsjek, Fond br. 79. Arhiv Ministarstva kulture, Uprave za zaatitu kulturne baatine, Konzervatorski odjel, Osijek, zbirka isprava iz dosjea o glavnoj poati Zbirka razglednica Nacionalne i sveu iliane knji~nice u Zagrebu Literatura: Bla~o Misita  Katuai, Kratak pregled arhitekture Osijeka kroz tri stoljea, Osje ki zbornik br. V., str. 171  185., Muzej Slavonije Osijek, 1956. godine Viktor Ambrua, Likovna umjetnost Osijeka 1900.  1940., Osijek 1986. Viktor Ambrua, Osijek na prijelazu u 20. stoljea, Peristil br. 31  32., str. 71  83., Zagreb, 1988/89. Grgur Marko Ivankovi, Secesijski duh u arhitekturi i ~ivotu Osijeka, Muzej Slavonije, Osijek, prosinac 1994.- sije anj 1995. Grgur Marko Ivankovi, Secesijski niz u Europskoj aveniji u Osijeku, Secesija u Hrvatskoj  Zbornik radova znanstvenoga skupa s meunarodnim sudjelovanjem, str. 277.  285., Hrvtaska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku, Zagreb  Osijek, 1999. Viktor Ambrua, Razvoj grada Osijeka na prijelazu iz 19. stoljea u 20. stoljee, iz kataloga izlo~be, Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, str. 25.  31., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetni ki rad u Osijeku, Zagreb  Osijek, 2001. Akos Moravanszky, Die Architektur der Donaumonarchie, Ernst & Sohn, Berlin, 1988. K. G. Saur, Allgemeines Knstlerlexikon, Band 10 (Berrettini  Bikkers), Mnchen  Leipzig, 1995. Tihomir Stoj i, Biseri osje ke secesije - Vertikala glavne poate, Glas Slavonije, broj 9515., god. XXXIII, utorak, 20. travnja 1976., str. 15.  Osje ki zbornik, br. V., Muzej Slavonije, Osijek, 1956. god., tekst ing. Bla~a Misite  Katuaia,  Kratak pregled arhitekture Osijeka kroz tri stoljea. , str. 182.  Isto, str. 182.  Glas Slavonije, broj 9515., god. XXXIII, utorak, 20. travnja 1976., str. 15. lanak  Biseri osje ke secesije s podnaslovom  Vertikala glavne poate  Viktora Ambrua, Likovna umjetnost Osijeka 1900.  1940., Osijek 1986.,i Osijek na prijelazu u 20. stoljee, Peristil br. 31-32, Zagreb, 1988/89., str. 80.  Grgur Marko Ivankovi, Secesijski duh u arhitekturi i ~ivotu Osijeka1994/95., str. 7.,  Secesija u Hrvatskoj, Zbornik radova znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem, HAZU, Zagreb  Osijek, 1999., str. 277- 295.  Katalog izlo~be,  Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka , HAZU, Zagreb, Osijek, 2001., tekst Viktora Ambruaa  Razvoj grada Osijeka na prijelazu iz 19. stoljea u 20. stoljee , str. 37.  O Ivanu Layu kao okru~nome in~enjeru govori npr. Die Drau, Nr. 261 (6892), Jahrgang 43., Mittwoch, 16. November 1910., Seite 4., Spominje se u kontekstu smjene okru~nog in~enjera Aleksandra Ja u Oto cu, na ije mjesto dolazi iz Osijeka Ivan Fay.  Zahvaljujem se prof. Dr. Vilimu Matiu na ustupljenom tekstu o pripremama za podignue poate.  O Bierbaueru kao autoru projekta govori se u Slavonische Presse, Nr. 273., 29. November 1910., Seite 4., lanak  Zum Baue des Postpalais , Slavonische Presse, Nr. 295., 25. Dezember 1910., Seite 5. lanak  Bau des kniglichen Postpalais , Die Drau, Nr. 247. (7471), Jahrgang 45., Montag, 28. Oktober 1912., Seite 5. lanak  Das neue Postpalais , u leksikonu Allgemiines Knstlerlexikon K. G. Saura., Band 10., str. 567., Mnchen  Leipzig, 1995. Od planova u Dr~avnome arhivu u Osijeku (DAOS), Fond Gradskog poglavarstva Osijek (GPO), Mapa br. 38a  Poata, list br. 19. sa shemom vodovodnoga sistema je potpisan sa Istvn Bierbauer. Na~alost podrobnija analiza i potpuno uklapanje osje ke poate u kontekst cjelokupnoga stvaralaatva Istvana Bierbauera nije bilo mogue uslijed nedostatka literature s maarskoga govornoga podru ja, a uz to I ona koja je dostupna fizi ki, nije dostupna jezi no.  Podaci o Istvnu Bierbaueru preuzeti iz natuknice o ovome arhitektu u Allgemeines Kuenstlerlexikon, Band 10, str. 567., Mnchen  Leipzig, 1995.  U analizu svojevrsne pretpovijesti zbivanja oko gradnje poate ne ~elim previae ulaziti, budui da je taj dio obradio, kako je ve re eno, prof.dr. Vilim Mati, pa nastavljam uglavnom na mjestu gdje je on stao i okolnostima koje su se ticale same gradnje pote u periodu od 1910. do 1912. godine.  Die Drau, Nr. 154., Jahrgang 34., 29. Dezember 1901., Seite 3. Zum Baue eines Postpalais  Die Drau, Nr. 77., Jahrgang 35., 3. Juli 1902., Seite 3. In Sachen des Postpalaisbaues  Cjelokupne okolnosti oko odabira lokacije i kupnje zemljiane estice na kojoj je naposljetku zgrada podignuta detaljno su opisani u spomenutom feljtonu Vilima Matia, te nema potrebe sada se s njima ponovno baviti  Narodna obrana, br. 118., srijeda, 26. svibnja 1909., god. 8., str. 3., lanak  Gradnja poatanske zgrade  Narodna obrana, br. 11, etvrtak, 19. kolovoza 1909., god. 8., str. 4., lanak  Poatansko-brzojavna zgrada  Tako Narodna obrana u br. 23., god. 9. od subote 29. sije nja 1910., str. 3., u lanku  Nova poatanska pala a piae  Dakle ipak! Na ekali smo se svi dugo, a oni jadnici i one jadnice inovnici poatanski i ini namjeatenici najviae  Sva imena ulica koriatena u tekstu predstavljaju nazive iz vremena izgradnje poate, Deszathyjeva je danas ulica Hrvatske republike, Teretna - Alojzija Stepinca, a Chavrakova Europska avenija.  Slavonische Presse, Nr. 9., 13. Jaenner 1910., Jahrgang 26, Seite 4., lanak  Zur diesjaehrigen Bautaetigkeit  Narodna obrana, br. 55., srijeda, 9.3.1910., str.3  Izvorne telefonske i brzojavne vijesti Narodne obrane  Die Drau, Nr. 56 (6687), Jahrgang 43., Donnerstag, 10. Maerz 1910., Seite 4  Zum Postpalaisbau in Essek  Slavonische Presse, Nr. 66., 22.3.1910., Site 4., lanak pod naslovom  Das neue Postpalais  Die Drau, Nr. 68 (6699), 24. Mrz 1910., Donnerstag, Seite 2, lanak  Zum Offertverhandlung betreffend den Postpalaisbau  Slavonische Presse, Nr. 68., Donnerstag, 24. Mrz 1910., Seite 2., lanak  Der Bau des Postpalais  Isto, str 2.  Isto, str. 2  Die Drau, Nr. 68 (6699), 24. Mrz 1910., Donnerstag, Seite 2, lanak  Zum Offertverhandlung betreffend den Postpalaisbau  Slavonische Presse, Nr. 68., Donnerstag, 24. Mrz 1910., Seite 2., lanak  Der Bau des Postpalais  O milijunu kruna kao sveukupnim troakovima gradnje poate govori Narodna obrana, br. 246., godina 11., 28. listopada 1912., str. 2  Otvorenje nove poate  Die Drau, Nr. 71 (6702), Jahrgang 43., Dienstag, 29. Mrz 1910., Seite 3., lanak  Zum Postpalaisbau  Die Drau, Nr. 68 (6699), 24. Mrz 1910., Donnerstag, Seite 2, lanak  Zum Offertverhandlung betreffend den Postpalaisbau  Slavonische Presse, Nr. 76., 3. April 1910., Seite 5.,  Zum Bau des Postpalais , prema pisanju istih novina to su pravo gradovi Osijek, Vara~din I Zemun dobili nakon preureenja graevne uprave 1904.  Slavonische Presse, Nr. 77., 6. April 1910., Seite 3.,  Zum Bau des Postpalais  Slavonische Presse, Nr. 81., 10. April 1910., Seite 2.,  Die Vergebung des Postpalais  Die Drau, Nr. 86. (6717)., Jahrgang 43., Samstag, 16. April 1910., Seite 6., Zum Postpalaisbau in Essek  Die Drau, Nr. 87 (6718), Jahrgang 43., 18. April 1910., Montag, Seite 4., Das neue Postpalais  Narodna obrana, br. 122., god. 9., srijeda, 1. lipnja 1910., str. 3., Gradnja potanske pala e  Die Drau, Nr. 138. (6769), Jahrgang 43., Montag, 10. Juni 1910., Seite 4.,  Zum Postpalaisbau  Uvjeti natje aja objavljeni su u Narodnoj obrani, br. 53., god. 9., ponedjeljak, 7. o~ujka 1910., str. 3., u lanku  Nova poatanska zgrada u gornjem Osijeku , to ka 14. natje aja doslovno ka~e  Gospodin kraljevski zajedni ki ministar trgovine pridr~aje si pravo da mo~e slobodno birati izmedju prispjelih ponuda bez obzira na ponudjene cijene . Koliko su malen utjecaj na tok gradnje imali autonomni organi tadaanje Kraljevske Hrvatsko- slavonsko  dalmatinske Zemaljske vlade govori i dokumentacija graevnog odsjeka unutraanjega odjela iste vlade koja bilje~i samo dva dokumenta vezana za gradnju poate  br. 3614. i br. 4119, kako to pokazuje kazalo za 1910. godinu istoga odsjeka, Knjiga br. 663., Fond br. 79., Hrvatski dr~avni arhiv  Die Drau, Nr. 138. (6769), Jahrgang 43., Montag, 10. Juni 1910., Seite 4.,  Zum Postpalaisbau  Slavonische Presse, Nr. 153., 8.7.1910., Seite 2.,  Zum Bau des Postgebudes  Narodna obrana, br. 158., god. 9., etvrtak, 14. srpnja 1910, str. 2., citat iz lanka  Nova poatanska pala a u Osijeku  Slavonische Presse, Nr. 183, 12. August 1910. Seite 2,  Gemeinderatsitzung  Der Bau des Postpalais  Narodna obrana, br. 183., god. 9., petak, 12. kolovoza 1910., str. 3.  Izgradnja poatanske pala e  Narodna obrana, br. 201., god. 9., utorak, 6. rujna 1910., str. 3.,  Gradnja poatanske pala e  Tome u prilog govori npr. lanak u Slavonische Presse, Nr. 189., 20. 8. 1910., Seite 4., Der Bau des Postpalais  Slavonische Presse, Nr. 200., 3.9.1910., Seite 2.,  Die Drau, Nr. 252. (6883), Jahrgang 43., Samstag., 5. November 1910., Seite 4., Zum Postpalaisbau  Narodna obrana, br. 246., god. 11., 28. listopada 1912., str. 2., Otvorenje nove pote  Die Drau, Nr. 247 (7471), Jahrgang 45., Montag, 28. Oktober 1912., Seite 5. Das neue Postpalais  kos Moravnszky, Die Architektur der Donaumonarchie, Berlin, 1988., str. 91.  Isto, str. 95.  Isto, str. 179. 191.  kos Moravnszky, Die Architektur der Donaumonarchie, str. 144.- 148.  kos Moravnszky, Die Architektur der Donaumonarchie, str. 149.  Isto, str. 76.  Isto, str. 121.  Izvorni izgled unutraanjosti osje ke poate sa uvan je na fotografijama u konzervatorskom zavodu u Osijeku, koje na ~alost nisu datirane. Snimljene su o ito u novogodianje vrijeme budui da je prostor ukraaen dodatnim aarenim girlandama i lampionima.  Bar ne u Dr~avnom arhivu u Osijeku, no jama no postoje u fondu Ministarstva trgovine Kraljevine Ugarske ukoliko je on o uvan u Budimpeati., sa uvani su samo presjeci i tlocrti svih eta~a i to u privatnom posjedu, da bi krajem 90-tih bili predani na poticaj spomenutih lanaka Vilima Matia u Glasu Slavonije istome arhivu. Njihova je signatura danas DAOS, GPO, Mapa 38a, Poata. Za ove podatke zahvaljujem se prof. Dr. Vilimu Matiu.  Slavonische Presse, Nr. 273., 29. November 1910., Seite 3.  Zum Bau des Postpalais  Izvorni raspored unutraanjih prostorija osje ke poate preuzet je iz dvaju izvora, uglavnom istog lanka koji je najprije objavljen u Slavonische Presse, Nr. 295., 25. Dezember 1910., Seite 5.,  Bau des kniglichen Postpalais , te iz Die Drau, Nr. 247 (7471), Jahrgang 45., Montag, 28. Oktober 1912., Seite 5  Das neue Postpalais  Die Drau, Nr. 247 (7471), Jahrgang 45, Montag, 28. Oktober 1912., Seite 5.,  Das neue Postpalais , nabavka namjeataja uope nije navedena u jeftimbi za zgradu, tako da se spomenuto poduzee spominje tek u kontekstu zavranih radova na objektu  Podaci o ovim tehni kim detaljima preuzeti su iz istih brojeva asopisa kao u prethodnoj biljeaci.  Slavonische Presse, Nr. 295, 25. Dezember 1910.,  Bau des kniglichen Postpalais  lanak o izgradnji spomenute poate objavio je sam Bierbauer u maarskom arhitektonskom asopisu pitQ ipar, br. 31., 31. srpanj 1910., str. 307-308.  Rjeaenje tada Regionalnoga zavoda za zaatitu spomenika kulture u Osijeku br. 01-190x/1  76. NOJ/RJ od 8. 4. 76., odobreno na sjednici iste institucije 12. 12. 1976., Arhiv Uprave za zaatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel, Osijek, zbirka isprava iz dosjea glavne pote. |b ~   D F BD "02F"H"((()++..0.|/~/22$444499x;z;<<N=P=>>BBCCdEfEHHIIKKXMZM4P6P^T`TWW8Z:Z(]*]]]aa"e$e,h.hh H*mHsH6]mHsHj0JUmHsH j0JU6]mHsHCJ$T|~(((()*),)xz|~`$`a$  $a$NRhhdjfj^o`orrvxxއfh@Btv HJH J   TVXZVmHsH56\]mHsH6]mHsH5\ j0JU6]mHsHmHsHj0JUmHsHJ^ XZ\^`00036585:588899:;= & F$`a$$a$VX` 4>@DFR22:5889X?f?h?j??A(ACDFFGGIILLLLjMlMNNNOOOP.Q0QpRrR"S$S,T.TUUWWhXjXj_l_`» CJmHsHj0JCJUmHsHmHsH5>*\mHsH5\mHsHj0JUmHsHmHsHj0J6U]J=T>?R?T?V?X?h?j??@V@@A(AAVBdCCCCCDD>EEFG & F & F & F & FGILLlMNOO.QpR"S,TUWhXj_`sbb.cefbg6ijkvlLmn$a$ & F``sbtbbbb.cdeeffbgdgNh4i6i8ijjkkvlxlLmNmn noooooopppqqqqqqqqqqqq r rrr r"r0r2r6r8rrJrLrZr\rhrlrprrrrrrrrssstt^v`vwwww6]mHsHmHsH j0JUmHsHj0JUmHsHVnoooppqrst^vwwFxxzzfʃX V{$a$wFxGxxxzzzzz`|L}}dfhЁʃ̃XZ !VW{|ˇ̇܇݇pz|"$FH>@RTғԓFHtvQSmHsH j0JU56\]mHsH6]mHsHj0JUmHsHmHsHM{ˇ܇z"F>RғFtQRS & F$a$,1h. A!"#$%  i8@8 NormalCJ_HaJmH sH tH >@> Naslov 1$$@&a$5\mHsH6A@6 Zadani font odlomka8>@8 Naslov$a$5CJ \mHsH<B@< Tijelo teksta$a$mHsH6@6 Tekst fusnoteCJaJ6&@!6 Referenca fusnoteH*PY2P Karta dokumenta-D M OJQJ^JTC@BT Uvu eno tijelo teksta$`a$mHsH B c k #wyd`W| ""#$&/()+,,.2}2235M79g:G@3G@I KMLpM NO:Q]B^`ppFuuBvyl{$q*U  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCQKo - , F$ihhLj/U;g3 ?d&iz?@AB[\] yz{j:OL=Q>Q?Q@Q\Q]Qamkwq{s,ɋʋˋhijŘdghu֜ĝ*̞+`ӟ+N̢TFsѰ.rʳjյ3#2^ u׻:2yOF $l$}i0000000B0B0B0B0B0B00{0{00{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{000000000000000 0 0 0 0 0 0000000 0 0 0 00 0 0 0 000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0hV`wS=Gn{SR17:B +39@nu%,_ f E H  Z ] p v w } %+,5*68?@J$&/1:"*/05^hbjkrS`!!}"""""""""" #&#)#.###$$$$ %%%%G%P%Q%Z%%%%%%%%%&"&%&*&&&&&&&%(((o(z({(((((((((((((() ) ))R)X)Z)`)a)h)~))))))))$+0+++,,D-P-W.].`.e.....//0011222244t5~555777778 8888S8Z8]8c8e8r8z88888888889999);4;==>>??????@@3@;@A AAA]BgBCCYD_DVE^EEEEEEEEEFFFFFF=GIGoGuGGGHH0K;KDLTYϪҪ#,8Bcnouwy«ͫΫԫ֫ث #&)*.02AIOU[bjo{~ĬǬˬܬ%ǮȮҮ /69@կܯޯuѰӰ ,ȱαϱձck ,ZbckoyŴʴϴܴߴloptvxʵ˵͵εӵ׵!"&'1589=?ARV^hjo{~öŶǶζض޶478<>@QU]ginz}~·ķƷͷ׷ݷ %&)*4589?@GHJKMNTU\]cegouɸѸ׸߸ "$59AKMR^abst~ƹ̹ϹйӹԹ׹ع`klrtvĺƺȺ &.4;NSY\]jkmnswz{»Żƻʻ˻ջ<?@DFHW_ek}½ĿɿϿҿӿ #$04 ,17:;>?BCMQH $&lnrxy_jkqsu "&)*.02@HMSY`hmsvw{|49:>=BZj x{i:j:NLOLZgrada pote i telegrafa u Osijeku, pitanje stila i autorstva graDAMJANOVIC DRAGANegAMJAMJNormalVdragan damjanoviceg4agMicrosoft Word 9.0g@vA@'@< ՜.+,00 hp   HOME WORKa$F^ >Zgrada pote i telegrafa u Osijeku, pitanje stila i autorstva Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    Root Entry F::<1TableMWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 CompObjkObjectPool::<::<  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q