Naslov
Bosansko-humski Krstjani: uz 800. obljetnicu bilinopoljske abjuracije
(The "Krstjans" of Bosnia and Hum: On the 800th Anniversary of Abjuration at Bilino Polje)

Autori
Šanjek, Franjo

Izvornik
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti (1330-0768) XLI (2003), 487; 233-277

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
bosansko-humski krstjani; katari; patareni; manihejci; bosanski ban Kulin; heretic movements
(The "Krstjans" of Bosnia and Hum; Cathars; Patarines; Manicheans; Bosnian Ban Kulin; heretic movements)

Sažetak
U 12. stoljeću uz hrvatsku obalu pojavljuju se krivovjerci dualističkog svjetonazora, organizirani u Dalmatinsku (Ecclesia Dalmatiae, 1167.) odnosno Slavonsku crkvu (Ecclesia Sclavoniae, 1200.), koji svojim pesimizmom dovode u pitanje ne samo crkvene institucije nego i etablirani društveni sustav. Splitska sinoda 1185. ponavlja osudu katara, patarena, humilijata, lyonskih siromaha i drugih krivovjeraca, koje je 1184. zabranio sabor u Veroni, a papa Urban III. preporuča hrvatskom episkopatu da “ ne dopusti osnivanje svjetovnjačkih udruga koje se nazivaju bratstvima (fraternitaes)” . U listopadu 1200. Inocent III. javlja ugarsko-hrvatskom kralju Emeriku, da je njegov vazal bosanski ban Kulin “ dao sigurno utočište i zaštitu ne malom broju patarena koje je splitski nadbiskup Bernard nedavno protjerao iz Splita i Trogira” . Dvije godine kasnije, isti papa piše “ u zemlji bana Kulina boravi mnoštvo nekih ljudi koji su ozbiljno osumnjičeni i jako ozloglašeni zbog osuđenog katarskog krivovjerja” . Spor je, čini se, riješen 8. i 30. travnja 1203. abjuracijom “ prvaka onih ljudi koji se u Bosni na poseban način nazivaju povlasticom kršćanskog imena (tj. ‘ krstjani’ ), a bili su ozloglašeni kao raskolnici i oklevetani kao pristaše manihejske sljedbe” . Tridesetih godina 13. stoljeća ponavljaju se optužbe protiv ‘ krstjana’ zvanih ‘ haeretici in Bosnia’ , ‘ hostes crucifixi’ , ‘ haeretici in Sclavoniae partibus’ na čijem suzbijanju crkvene i civilne vlasti koriste križare i Inkviziciju. Sredinom 13. stoljeća katolički bosanski biskup rezidenciju prenosi u Đakovo (Slavonija), prepuštajući bosanski teritorij krstjanima koji će na prostoru katoličke bosanske dijeceze organizirati moćnu heterodoksnu Crkvu bosansku (13.-15. st.). Bosansko-humski krstjani, kao i mnogobrojni egzaltirani poricatelji odveć materijaliziranog srednjovjekovnoga kršćanstva, zalagali su se za povratak izvornoj komunitarnosti Pracrkve, idealu prvih kršćana opisanom u Djelima apostolskim i u Pavlovim poslanicama. Prakticirajući život u duhu zajedništva u svakodnevnom dodiru s marginalnim ljudima: gradskom sirotinjom, prezaduženim ruralnim pučanstvom, žrtvama demografske eksplozije, gospodarskih i monetarnih transformacija, krstjani su ispravno shvatili da izobilje jednih u sebi uključuje bijedu drugih, ali su izlaz iz društvene krize uzaludno tražili u pesimističnom pogledu na svijet, pa su se kao katari, patareni ili valdenzi suprotstavljali institucionalnoj Crkvi i završili na marginama kršćanstva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA